Don't worry...be happy... :)

14.01.08. ponedjeljak
dakle, kako rekoh dragi je odmah poslije doručka otišao po autić...tara i ja smo se šalile kako bi mogli iznajmiti džip, ali je skup.....no, kako nas neno jako voli pripremio nam je iznenađenje.......dočekao nas je sa džipićem, ali samo na jedan dan....tek toliko da se izguštamo.....no, pravo iznenađenje je bilo kada smo došli na autoput....hebate kako je bilo hladno, ipak nije tako vruće za taj auto........još smo taj dan išli na brdo gdje je još hladnije, pa vam ne moram reći kako smo se smrznuli....išli smo pogledati piramide, ali smo shvatili da su to neki pokušaji piramide gdje ulaz masno naplaćuju, a i nije nešto.....ok.....je povjesno, ali te 3 stepenice......vidjeli smo ih izvana i time smo bili skromno zadovoljni.....imali smo mi još planova za taj dan, ali obzirom da se nismo mogli baš puno voziti, odlučili smo otići do Santa Cruza, jer nam je to najbliže......odmah nas je dočekala prekrasna dvorana, koja je obložena mozaikom.....pokušali smo si zamisliti koliko je keramičara "ljepilo" kockice po njoj.....ali je bilo impresivno za vidjeti.....naravno da je moj dragec rekao da ju je projektirao neki arhitekt koji je htio napraviti spomenik svojoj dragoj, odnosno njenoj piši....još kada ju pogledate odostraga izgleda fakat kao guza, a spreda je zaštićena....hihihihi.......onda se čudimo da nam se dijete katkad čudno ponaša, pa kako bi kada nismo normalni roditelji...hihihihihi.......proveli smo cijelo poslije podne šetajući se po starom gradu, vozili se njihovim tramvajem...naravno da smo kupili dnevnu kartu (7 eura) i nismo prošli jednu stanicu kada evo ti kontrole....a kazna za švercanje je niti manje niti više nego 400 eura......imaju prekrasne sveučilišne kampuse, tako da je dijete reklo da bi htjela tu studirati....ništa, sada traži dragi posao da se preselimo tamo, i idemo svi učiti španjolski......tko zna......završili smo u njihovom poznatom shoping centru gdje smo si kupili nešto potrepština (kava i pivo za apartman, svako jutro smo si napravili kavicu i uživali prije doručka), malo razgledavali (ima 7 katova, ali puno zgodnije nego kod nas)......bili smo dobri, nismo ništa potrošili.......kada smo se vraćali, dijete mi je sjedilo u krilu kako bi ju grijala svojim tijelom i lagano cvokotajući vratili se u hotel, gdje smo zaključili da je dobro da sutra mjenjamo auto.....

15.01.07. utorak
opet je dragi otišao po autić, trebali smo dobiti C1, ali ga nisu imali, već C3 ali po cjeni C1.....malo ali veseli.......danas smo odlučili ići u Puerto de la Cruz, to je drugi najveći grad gdje se nalazi Loro park......putovali smo preko brda, tj nacionalnog parka....onako lagano odjeveni u kratkim hlačama i japankama stanemo i divimo se....ali očito nam je suđeno da se smrzavamo, tako da nismo bili svijesni kako je hladno dok nismo izašli....pakako i nebi kada smo na 2400 m visine, u sjeni je još bilo mraza....ali nismo bili jedini, svi smo cvokotali.....divili smo se prekrasnom pejzažu vuklanske doline, svih boja.....od crne, crvene, smeđe, a onda dođete najednom do dijela gdje je kao pustinja.....
s jedne strane otoka je većinom stjenje, ali kada se počnete spuštati na stranu gdje je Puerto de la Cruz, prekrasne šume i gledate na vulkan lagano prekriven snjegom...........na ulazu u grad slikala sam ovaj kružni tok zbog njihove gospe, ali sam tek kasnije shvatila što im znače ovi mali smeđi "čovječuljci"....to su kipići božice tare....to je božica tara, božica dobrote, plodnosti, sreće i blagostanja, zdravlja.......na tenerifima ja ona eto tog oblika.....a kako smo to saznali.....pa čekajući da djete ode na wc, gledala sam izlog jedne parfumerije i vidjela parfem tara....odamh sam ušla da to kupim jer bi je bilo štosno da dijete ima parfem sa svojim imenom......bočica je u obliku te božice, a napravljen je mirisom cvjeća s tenerifa i čak nekog cvjeta koji raste na vrhu Teide (3700 m visine)......eto, kupujući parferm nešto smo naučili.......a da vam kažem da i izvrsno miriši.....
nismo dugo tražili loro park jer te svi putokazi vode do njega.......inače, loro park je po UNESCOM ili kako se već piše i služi kao primjer kako bi trebali izgledati zoološki vrtovi kako životinje nebi patile, već da ima se napravi što prirodnije okruženje.......nema tu puno životinja, vidjeli smo bijelog tigra, orangutana, delfine, morske lavove, orke, pingvine i to one kraljevske što je bila najveća želja našeg djeteta, morske pse i mnogo lijepih ribica........sve predivno uređeno , puno prekrasnih parkova, cvijeća....orhideje.....svakih 2 sata ima neki show sa delfinima, morskim lavovima i orkama.....naravno da smo išli na sve, a na orke dva puta, jer sam se prvi put tak plakala od sreće (doslovce) kada sam ih gledala, da sam morala još jednom, pa tko zna kada ću opet. vidite da je bio i onaj kit iz filma Moj prijatelj Wili, ali je to ženka i prikazali su kako je rodila mlado......moji su rekli da ih sramotim, ali za to me bilo baš briga.......ne mogu konrolirati svoje osjećaje..jecala sam.....mada, kada smo gledali pingvine i tari su oči bile suzne od sreće, samo kaj ona to dobro skriva...ja kada plačem, onda plačem.......sada ću vam staviti slikice iz tog parka.........ovo je show s morskim lavovima koji su tak bili simpatično dresirani, nasmijali smo se do suza, tak da nisam mogla plakati
morski psi su u velikom akvariju kroz koji imate tunel gdje vam plivaju iznad glave u akvariju smo vidjeli i malog Nemu kojeg su svi klinci prepoznali i vrištali od sreće (tara i ja smo to poskrivečki napravile)....tako nam je brzo vrijeme prošlo, već se zatvarao pa smo otišli popiti kavicu, i kao vraćati ćemo se drugim putem.....kako je bio mrak, tako smo se malo izgubili pa smo u zadnji čas došli na večeru....već smo bili poznati po tome da dolazimo među zadnjima.....hehehehe......lagano tonući u san, pomislila sam kako mi je iz dana u dan prekrasno i kako uživamo, ali onako istinski....cerekali smo se po cijele dane, lijepo se slagali i družili.......kao iz snova

11.01.08......Dakle, poslije skijanja, odnosno, ravno s rogle krenusmo mi na tenerife. Avion nam je išao iz graza. bili smo tamo 2 sata prije leta, nedaj Bože da nam pobjegne...čekirali kartu i išli na "pregled"...čovječe, sve mora biti u vrečicama, dobili na dvije strane uputstva što ne smijemo imati za sobom u avionu....fakat neznam kako netko može nešto švercati, ja da nešto švercam i da me pogledaju, mam bi se bacila na koljena i molila za oprost i sve priznala....kako smo prolazili kroz djutić, odmah smo krstili eure i kupili si cigarete i djetetu rejbanice...mislila sam da će me biti veća frka aviona, ali kako se djete bojalo, ja sam svoj strah odmah zaboravila i na kraju sam imala osjećaj kao da smo u busu, jedino kaj te u busu ne dvore.....divili se oblacima, gledali malo filmić i eto, prođe brzo tih 5 sati leta i mi ugledasmo tenerife.....sretno sletjeli, zapljeskali pilotu i izašli u zimskoj obleki na +20.....sva sreća da smo brzo došli do hotela...ah da, nisam vam rekla da se aranžman zvao "rulet" jer nismo znali u koji hotel idemo (zato je bio jeftiniji) jedino smo bili sigurni da će imati 4 *....ostavi nas bus ispred hotela golf plaza, nije uz more, blizu se gradi novi, dragec komentira kako ne može pobjeći od gradilišta, malko razočarani ulazimo....ali kada smo ušli, i kada smo vidjeli koliki je, sve unutra kao hacijenda, bazen s palmicama, ležljkama... malko smo se smirili....a kada smo ušli u sobicu......"sobica" nam je imala cca 70 kvadrata, u stvari dobili smo apartman....i to fakat lijepi....terasa da možeš nogomet igrati....malo reći da više nismo bili nezadovoljni...smjestili se, presvukli i otišli u šetnjicu prije večere....a večera, švedski stol, sve kaj vam srce želi, 15 vrsta jesla, salata, deserti....mrak....naručili si dragi i ja buteljicu, djetetu sokić i nazdravili našoj maloj pustolovini.....zaspali smo ko' bebe....

12.01.08......dobro naspavani i poslije obilnog doručka (opet nema što nema), uputismo se gradskim prijevozom do san christianosa..sve puno hotela, valjda cijela naša obala nema toliko, ali sve s ukusom, uredno, puno zelenila, palmi .cvijeća, obzirom da je bila nova godina, sve je bilo puno božičnica.....to oni sade ko' mi maćuhice...a oni kaktusi, kaj smo mi sretni da nam narastu 20 cm, tamo raste ko drač po par metara.....zezali smo se da bi mi trebali njiima naš drač prodavati u teglicama, možda bi im to bilo zgodno....plaže, mrak, vidjeli smo i oone koji rade one prekrasne skulpture od pijeska, taman je jedan radio neki divan dvorac, prosto nevjerojatno.....i tako mi s noge na nogu, vidno ushićeni sa svime, povremeno napravili pauzu uz neki vočni koktelčić, obavili shoping (npr. djetetu kupili kratke hlače jer joj nepovjeriljiva majka, koja nije vjerovala da je tu vruće,nije ništa takvo spakirala), gledali ljude kako se brćakaju u oceanu, malo i mi smočili noge, i fakat nije bilo hladno......nismo bili svjesni da smo prohodali barem 7 km duž obale i došlo vrijeme da hvatamo bus za natrag....trebali smo dočekati nekoga iz agencije, misleći da nam ima nešto pametno za reći, ali je to moj dragec fino brzo riješio.....nudili su naravno sve moguće izlete, ali nas to nije interesiralo........pokupili smo hrpu prospekata, sjeli u našu dnevnu sobu i sami napravili "ratni" plan turističkog obilaska.....obzirom da renta car nije radio nedjeljom, pa smo isplanirali za nedjelju neki izlet s gradskim prijevozom, a za ostale dane smo planirali uzeti autić i svaki dan obići jedan dio otoka......

13.01.08.....nedjelja, uputismo se opet u christianos od kuda je vozio besplatni bus u safari park......mislili smo da je to nešto puno veće, ali bilo je ok.....mada da idem ponovno, nebi išla tamo.....jedino za što nam nikako nije bilo žao je bio show sa orlovima i ostalim većim pticama......bilo je nevjerojatno, pogotovo što ti ogroman preleti preko glave.......svi smo bili upozoreni da ništa ne jedemo i da se ne dižemo, ali naravno da se uvijek nađe neki bedak koji misli da se ne treba držati pravila, pa je skoro nastao kaos....no, na sreću sve je dobro prošlo........bili smo cijeli dan pod dojmom tih prekrasnih "ptičica" i dresera (sa ženske strane prokomentirano kao vrlo zgodnih, hihihihihi:cerek...jedna se nikako nije htjela vratiti, dreser ju je zvao barem sat vremena: vamos njina, vamos chikita, vamos sara.......no njoj je baš bilo lijepo.....pa smo gledali papigice koje voze aute i sl., vrlo simpač, bjeli lav koji je tamo aktrakcija je baš spavao, zavukao se sa svojom ženkom u hlad i čori, a mi kaj smo dali pare da ga vidimo, tko nas šiša......bilo je još zgodno u tom parku što imaš tih mostića od špaga, pa raznoraznih penjalica, kao da si u prašumi, gdje smo se zabavili, pogotovo ja u japankama, baš sam imala prikladnu obuću za skakutanje i penjaje......no, izašla sam s obe japanke....jeeeee........bilo je dijelova kroz koja moja "mala" guza nije mogla proći, pa sam morala zaobići......djete me nagovarala da idem, da ću proći, no ja sam se već vidjela kako sam zapela i kako čekam da dođe neko da me izvuče, a oko mene se skuplja grupa turista .......no, no.......ne treba mi to........i nevjerojatno kako je brzo prošao i taj dan.......sutra idemo po auteka, jedva smo čekali jer vam mogu reći da nam je bilo dosta tog hvatanja busa koji i nije tako često vozio.....mislim je, svakih sat, ali kada vam pobjegne pred nosom onda taj sat i nije tako kratak.......

nastavak slijedi.....

dragi moji, eto mene......danas sam prvi dan na poslu, pa ću biti kratka, ali onda će slijediti postovi o tome gdje smo bili i što smo radili, a i koja slikica, samo da ih prebacimo s fotića...

obzirom da sam tek došla na posao, ovaj tjedan to vjerojatno neće biti, ali sljedeći sigurno....

do nove godine smo svi bili ludi, pogotovo dragi koji je imao totalno ludilo, svo smo željno iščekivali završetak posla.....ni tara nije bila bolje volje jer joj ni njoj nije sve išlo u školi kako je mislila, tako da sam pokušavala biti unprofor zona......

ukratko, od nove godine koja je bila mrak, pa do skijanja a kao šećer na kraju je bio put ....ne neću još reći gdje....

novu godinu smo proslavili u jednom restoranu s našom najdražom i ludom ekipom. Plesalo se cijelu noć, a dragi i ja smo osvojili drugo mjesto kao plesni par ..osvojili smo ručak za 4 osobe...hihihihi...sudac je rekao da bi bili prvi da nije dragi svom težinom stao mu na nogu.....hebi ga, kada je valcer, zaneseš se pa kosiš što ti se nađe na putu....mada smo našu nagradu htjeli predati našem prijatelju koji je plesao sve u šesnaest......još smo danima imali muskulfiber od plesa.......bilo je predobro........kada dobijem slikice i to ću staviti......

tako je u ludilu prošla nova godina,eh, sada se trebalo početi pripremati za put........snjega ima, svi se veselimo bjelolasici....no, dan prije puta naglo zajuži, počne padati kiša i poplavi selo u koje smo mi trebali ići, snjega nema......što sada?????......šogor se baci na internet, dakle nedjelja, u ponedjeljak mi trebamo ići, i dogodi se čudo....on nađe apartmančić na rogli i to duplo jeftiniji od bjelolasice, i tamo ima 90 cm snjega.......ne možeš vjerovati!!!!!! ipak se mi spakiramo i krenemo na skijanje.......

to selo se zvalo slovenske konjice ali nebi vjerovali, a nebi nam niti pervan, mi se uspijeli izgubiti u ptuju, a sve smrdi iz one "piletane", kako je to nazvala naše čerce......dragi im je nabrajal sve moguće jer nije bilo nikakvog putokaza za celje, samo za neka sela, i bogami smo se motali po ptuju dobrih sat vremena, gdje smo se našli sa šogorom i njegovom femili, te zajedničkim snagama našli put do naše kučice......kučica iz snova, ima više apratmana, a naš mali i presladak, taman za nas 6.......

i tu mi provedemo prekrasnih 5 dana na skijanju, ja ne skijam, ali sam uživala......a moji su se izguštali ko' nikada...staze prekrasne, nema gužve, a sunce je bilo svaki dan.....divota......
















obzirom da nisam skijala, moj dragec mi je poklonio spa masažu....jeeeee .....kako sam išla ja, tako je i moja šogorica......dođemo se mi naručiti, gledamo koju ćemo, ja zapela za čokoladnu......no, ženska nam preporuči "rogla masažu" jer je super, a na kraju te potunkaju s nečim.....bez obzira kaj ni goga ni ja nismo skužile s čime na potunkaju, odlučimo se mi za tu masažu.....i pita ženska hoćemo li muškog ili ženskog masera.....ja odmah za ženskog, jer bi umrla od srama da se moram skinuti pred muškim, još se ženska smije i zeza kako mi nebi ništa falilo da me muški masira, no ja pri svome...........i tako mi dođemo, dođe ženska po gogu, a u sobi u koju sam ja trebala ići još je zauzeta.....i tako ja čekam.......kada se otvaraju vrata, i izlazi muški maser i kaže mi da se pripremim jer sam ja sada na redu.......ne, nemožete si niti zamisliti moju facu, sva sreća da je svjetlo bilo prigušeno da se ne vidi kak sam crvena......nailazi ova ženska koja nas je upisivala i smiješeći mi kaže da se opustim i uživam, da je super maser......ljudi moji, cijelo vrijeme sam si govorila: lezi i uživaj, vidi te sada i možda više nikada.....a masirao je mrak.......kada sam izašla, šogorica se odvaljivala od smjeha , jer si je zamišljala moju facu u fazama masiranja, npr. od pola guze pa na gore........crvenilo me držalo još satima, ali i nevjerojatan osjećaj zadovoljstva.....

uglavnom, bilo nam je prekrasno, svi se dobro proveli, uživali, odmorili, i da smo si pokušali zamisliti, nebi se usudili misliti da je moguće da nam bude tako ljepo.......ludilo........


eh, to je jedan dio priče............sutra, jedan dan, nije bitno, sljedi druga priča, priča s drugog putovanja..........nećete vjerovati, nisam niti ja vjerovala sve dok nismo sjeli u avion, i dok nismo sletjeli....a gdje......na Tenerife!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!


nastavak slijedi, pusek svima, neću imati vremena ostavljati komentare, ali budem se popravila........obećajem

Prijepis originalnog računa jednog majstora, koji se čuva u Etnološkom muzeju u Zagrebu


R A Č U N

kaj ga je za posel zbavlen vu crikvi svetoga Mihajla vu Božulovečkoj fari složil meštar Herman Kralec leta gospodnjega ajntauzendosemstošezdesetdrugega.

1. Svetomu Mihajlu perje opravil ............................................................................... 8

2. Njegovoj kaci rep naštukal i pokle ga zalakeral ......................................................... 10

3. Desnem habaru berke podkurtal i pupak popravil ...................................................... 11

4. Jezušu krv promenil ............................................................................................... 15

5. Postament sprefarbal .............................................................................................. 9

6. Črlene morje od ptičjeg dreka osnažil ....................................................................... 25

7. Faraonu korpu na glavi sprefarbal i nove špice na gaće del........................................... 30

8. Sudnji dan sprefriškal, nebesa spreširil, napravil par zvezdah i mišje dreke osnažil ......... 42

9. Svetoj Magdaleni kolena sprefarbal i novu pantliku metnul ............................................ 73

10. Svetoj Ceciliji levu sisu ajnštosal ............................................................................... 16

11. Svetomu Jozefu stražnje odelenje zacementerjal ........................................................ 13

12. Pet devis spreda i straga osnažil i red postavil ............................................................. 90

13. Svetomu Andrašu hlače i plašč podkurtal za jedan pedalj ............................................. 72

14. Mariji na tronošku kiklu skefal i škornje popravil ........................................................... 85

____________________________________


Se skup: ............................................................................................. 6 forinti 25 krajcerov


S glubokim poklonjenjem


Herman Kralec

heheheh, kaj nije dobar!!!!


Jučer sam bila kod naše knjigovotkinje (od firme) i dekla je kak' ja, vrlo simpatična i odmah smo se našle....i tak ja jučer odem odnjeti račune i pita me ona da kaj sam tak vesela....
-he, danas ujutro mi je muž rekao da odem u dućan i da si nekaj izaberem za Božić i Novu godinu, a ja sam mu onda rekla kaj želim.

- I kaj si to tak želiš?

- Ljepo sam ga zamolila da odemo do baumaxa da kupimo novu WC dasku, kilu farbe terakote da si ofarbam kuhinju, i da u kiki pogledam na navlake za stolce (bilo ih je za cca 100 kn) jer su ovi tak grdi i grozni da ih ne mogu gledati (kupljeni prilikom preseljenja za najsitnije pare kako bi imali na čemu sjediti)...eto, to si ja želim za poklon, drugo me ne interesira...

- hihihihi, ti si fakat luda, ali vjerojatno smo od rijetkih žena koje će poželjeti takve stvari....umjesto da odeš u neku dobru parfumeriju ili dućan s oblekom, ili dobre cipele.....

- da, da, nismo normalne, ali kada mene veseli da si sada prije blagdana sve sredim, i da si nekaj promjenim, onda mi je sve nekak ljepše....


i tako moj mužek i ja odemo poslije posla i dođemo u kiku, i naravno nema tih jeftinih navlaka, a ove skuplje su oko 220 kn, i tak ja njega nazovem (jer me on naravno čeka u kafiću, a kada dođem na blagajnu onda je onaj jocker zovi) i veli on meni: ajde ti pogledaj koliko koštaju novi stolci, ovo izgleda puno....
i da skratim priču, kupili smo si 4 nova kožna stolca za 350 kn (naravno po stolcu), kupila sam si farbu, kupili WC dasku (koja je savršeno sjela), i novi otirač, i metalnu šipku (karnišu) za kuhinju.....ja sam htjela jednu običnu za 80 kn, ali kaže dragi dali hoću ove s otkačenim nastavcima, i tak mi zememo jednu štangu s pletenim bambusom na krajevima, i tek na blagajni skužimo da ta hebena šipka košta 300 kn. Bez puno dogovaranja odlučimo stornirati tu šipku i uzeti onu jeftinu, ali ne, već je kraj radnog vremena i ne mogu stornirati račun, nego da dođemo sutra. Malo morgen da ćemo doći drugi dan kada se hebate voziš do tih centara po sat i pol, gužve, moj dragi bi spalio, a ja nažalost ne vozim, pa tako da imamo skupu karnišu. Kaže moj dragec: Što je tu je, popušili smo i nastojati ćemo to brzo zaboraviti!!!!!

eto, toliko ukratko, ostalo sve po starom.....no, ja sam znatno bolje jer ću si ofarbati kuhinju i sve srediti ovaj vikend, tako da sam sljedeći slobodna za pečenje kolača....

nadam se da će mi seka ubrzo roditi, inače je prenjela tjedan dana i očigledno je da je malom dobro u njoj, ali ona se već kreće ko' mali medo.....joj, jedva čekam........najrađe bi se preselila kod nje i bila stalno uz nju.......

eto i tetovaže koja me odvalila.........





I MOLIM VAS DA SE NE LJUTITE NA MENE ŠTO NE OSTAVLJAM KOMENTARE, MALO JE GUŽVASTO, A I NIJE MI RADIO BLOG......OBEĆAJEM DA ĆU SE POPRAVITI......PUSEK SVIMA

Ode ja totalno......ode ona i ja je pozdravih svjesno, tužna sam, ali jednostavno više nije mogla samnom.....

ležim i razmišljam o prošlom vremenu, o svemu što mi se dogodilo, lijepo i ružno.....smijem se i plačem, sjeta mi prelazi preko obraza, osjećaji lebde oko mene, ali ja iznutra trenutno mrtva. Možda samo spavam zmiski san, možda se vrati puls, možda me reanimiraju, ali moja duša trenutno lebdi gleda što se sve događa, ne želeći biti u tjelu, jer je to prebolno.....
Pitam se, dali je ta duša kukavica jer bježi, ili se boji, ili joj je dosta svega, ili je jednostavno potrošena.....ili je obična neznalica koja se ne može sukobiti s problemom face to face i rješiti ga? Koji problem? Koji da izaberemo? Onaj najlakši? Nijedan se trenutno ne čini lagan. Ma nije tako niti težak, ali mi se neda...čemu?.....koliko god se katkad trudio, sve ode u vjetar....ostaješ opet sam i iscrpljen......čemu onda?

Gledam oko sebe kako se moje drage osobe na neki način uništavaju, opterećuju se stvarima na koje ne mogu utjecati, a ne uživaju u onome što je pored njih, ono što mogu učiniti sami uz malo truda...govorim ali me ne čuju, i to boli....ja sam samo jedno zanovjetalo i smetnja, smetnja jer ih ometam u njihovim bedovima......a ja? ja u principu živim za njih, možda je to grozno, ali hebi ga, odavno sam zaboravila živjeti za sebe. Prestala sam živjeti za sebe na način da sam puno očekivala, a kaže se da kada očekuješ nešto, najčešće se razočaraš i to je istina.....treba živjeti sada, radeći i pokušati voljeti čistog srca, bez očekivanja, a sve što naiđe iznenada izazvati će veliko veselje.....ali kada si glup da nešto očekuješ, i to se ne desi, ne vidiš da se desilo i nešto ljepo, jer si okrenut samo onome što očekuješ i eto ti vraga.....tada poblesaviš.......

možda sam sada predramatična, ali stvarno osjećam da je u meni nešto umrlo.....ali ne želim biti sebična i zanemariti osobe koje volim i koje mene vole, ne mogu otići, još uvijek neki dio mene vjeruje da će se sve rješiti.....
ovi božićni blagdani me totalno smlave...Zašto?...pa sve je kao bajka, a ja od malih nogu živim u svojoj bajci, ali kada postaje sve bajkovito oko mene, shvatim da moja bajka ne postoji....i to me rastužuje...... gledam ljude koji se smiju i vesele, grle i ljube.....imam i ja koga zagrliti i poljubiti, imam. I obožavam ih. Htjela bih im učiniti bajku od života, pogotovo mojoj curici, ako treba i svoj život za njezinu sreću. Htjela bih joj napraviti bajku, htjela bih da ju nitko ne povrijedi, da ona nikoga ne povrijedi, da bude vrijedna i da uspije u životu, da bude ponosna na ono za što će se potruditi, da ima svaki dan osmjeh na svom malom ličeku, i kada ga ima ja sam najsretnija osoba na ovom svijetu, za mene tada nema nikakvih prepreka, ništa mi nije teško....ali nije život bajka, i ona ima svojih badova i meni tada puca srce......i znam da ona to vidi, da ju to opterećuje, ali ja sam zaboravila živjeti za sebe i nesvjesno sam se prebacila u njezin život, želeći kroz nju proći sve lijepo što ja nisam. I što onda učinim? Nije sretna niti ona, niti ja.......i kako nebi pomislila da im smetam?

katkad pomislim da bi voljela da je "kučka", da je opaka i ne tako osjećajna, da bi joj bilo lakše, ali opet, zar bi joj život tada imao smisao, zar nije ljepše da joj je srčeko otvoreno i čisto? S jedne strane je bolje, ali takvo srčeko nije otporno na udarce, kada ga zgaze teško se oporavi, a ja to ne mogu gledati........najrađe bi ga primila u svoje ruke i štitila ga svojim tijelom, neka me bičuju, neka me probadaju, neka me lupaju, izdržati ću ja to, samo da zaštitim to srčeko koje je u meni raslo, koje je svoje prve otkucaje imalo u meni, u MOM trbuhu, koje se izmučilo da izađe na ovaj vanjski svijet i izašlo s punim povjerenjem da će biti zaštićeno, kao i kada je bilo u meni.....ali znam da ga moram pustiti, da mora osjetiti bič života, da se mora samo izboriti, ali ako mi je nešto teško, onda je to osjećaj da ja tu više ništa ne mogu napraviti......mogu zagrliti, reći nešto lijepo, saslušati, pomoći koliko mogu, ali ne mogu biti štit.....

trenutno osjećam bol u svom srcu, i pomislim na svoju mamu koja isto tako želi da zašiti moje srce i da bi joj bilo jako teško da zna da me sada boli....i pomislim da sam sretna, da mi je to najvrednije.....
ali me odmah zaboli kada se sjetim koliko puta sam nesvjesno ju povrijedila, koliko puta sam povrijedila osobe koje me vole....kako? pa evo naprimjer i ovakvim načinom razmišljanja, upravo time što sam dozvolila da u meni umre nešto.....i to me baca u još veći očaj....i kako se onda povratiti? uvijek nađem razlog, odnosno osjećam ogromnu krivnju i automatski bijes na samu sebe, i naravno da sam ja ubila to nešto....ja sam to učinila....ja sam ubojica......

a još i ova južina, boli me glava u čošku....napeta ko'struna.....a oko mene sve nagazne mine....dragi je najveća...trenutno se završava neki veliki posao, pa je lud ko' puška....nije mu do ničega......moram priznati da se pomalo i bojim, nikada nije bio takav.....a problemi koji su bili kod mene i dalje perzistiraju, ali šutim i kenjam u sebi nebi li slučajno opteretila ove moje nabrijane doma......ali mislim da sam blizu toga da puknem...a kada puknem, gotovo je, nema me, nema više.......čak me sve nervira, dobro ili loše, sve mi ide na živce......ne tražim da mi se pomogne, jer bi me čak i to nerviralo, samo se moram ispuhati......nedaj Bože gorega, ali vjerujte da nebi nikome poželila trenutno stanje, čak nisam pripremila adventski vjenčić niti zapalila svijeću, što mi se dugo nije desilo.......jednostavno mi se ništa neda.........onda možete možda pretpostaviti kako je u takvom stanju ispunjavati pregršt kućanskih poslova.....razbila bih tanjure, zapalila veš, izlupala kupaonu, rastrgala krevete, zoljom raznjela špajzu.......ali ne mogu, mora se jesti, dragecov brat je već 4. tjedan kod nas i moram biti pristojna, nije jadan čovjek kriv da doživljava šokove.......i djete mora biti skoncentrirano na svoje obaveze.....ma hebeš sve, hebeš sve, hebeš sveeeeeeeee..........

ali, pokušavam se nasmijati, katkad mi i uspije........malo........možda ćete se vi više uspijeti nasmijati.......pusek svima i oprostite mi, oprostite što trenutno ne ostavljam komentare, jednostavno ne mogu

DJECA SU NAŠA RADOST!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!



Petogodisnjak dolazi placuci majci: "Seka me pocupala za kosu".

"Nemoj se ljutiti na nju", rece mu majka, "ona jos ne zna da cupanje za kosu
boli".

Ubrzo nakon toga, majka zacuje malenu kako place. Ode pogledati sto se zbiva


Djecak joj rece: "Eto, sad zna".

************************

Jedno sam vrijeme radila u Domu za starije osobe. Katkad sam na posao

vodila svoju kcer. U to je vrijeme imala cetiri godine i bila je opcinjena
stakama

i invalidskim kolicima. Jednog sam je dana nasla kako zuri u casu s vodom u

kojoj su bili umjetni zubi. Ocekujuci rafal pitanja, ostala sam iznenadjena

kad se okrenula i ozbiljno rekla: "Zubic vila nece vjerovati kad vidi ovo!"



**************************



Posto je djecu stavila spavati, mama je odjenula prljavu staru majicu i

krenula bojiti kosu. Upravo je zavrsila mackanje kose gustom, tamnom bojom

i krenula cistiti umrljano lice, kad je iz djecje sobe zacula buku.

Uletjela u djecju sobu i potrpala razigranu djecu natrag u krevet uz

strogo upozorenje. Nakon sto je izisla iz sobe, zacula je svoje trogodisnje

dijete kako drhtavim glasom pita stariju seku: "Tko je to bio?"
******************+



U trgovini majka s cetvero djece hoda izmedu polica. Njeno strpljenje je

vec polako na kraju jer djeca stalno govore: "mama ovo... mama ono".

Napokon je rekla: "Ne zelim cuti rijec mama barem pet minuta!"

Nekoliko trenutaka kasnije, jedno od djece povuce mamu za hlace i tiho ce:

"Gospodjo?"


******************+


Jeste li ikada primijetili kako je glas djeteta oko 200 puta glasniji od

glasa odrasle osobe?

************

Jednog se dana otac vratio s puta i nasao svoje dvoje djece kako spavaju u krevetu s mamom. Tu noc spavao je na kaucu, a ujutro nakon sto su se

izljubili rekao je svojoj djeci: "Ako bas zelite, spavajte s mamom dok je

tata na putu, ali kad znate da ce se te noci tata vratiti kuci, molim vas

spavajte u svojim krevetima."

Kad se iduci put vratio s puta, supruga ga je s djecom docekala na

aerodromu. Dok su cekali prtljagu medu gomilom ljudi, jedno od djece na sav glas rece:

"Imamo lijepe novosti. Dok si bio na putu nitko nije spavao s mamom!"

Sve je utihnulo, a jeka te recenice jos se neko vrijeme cula, dok su ljudi

pogledima trazili tko je ta mama!*******************


Mama pece palacinke za svoja dva sina od pet i tri godine. Djecaci se

svadjaju oko toga tko ce pojesti prvu palacinku. Mama im na to kaze:

"Da ovdje sjedi, Isus bi sada rekao: neka moj brat pojede prvu palacinku!"

Petogodisnjak se u taj cas okrene bratu i rece: "Marko, hajde ti budi Isus!"


*************************


Mali Tomica se prvi put vozi vlakom. U jednom trenutku, vlak udje u tunel,

a Tomica se potpuno umiri. Kad je vlak izasao na danje svjetlo, Tomica

uzviknu: "Doslo je sutra!".

*******************************



Navikao da bude u centru paznje, Luka je malo ljubomoran na svoju sestricu.

Roditelji ga jednog dana posjednu i objasne da im ja stan postao premalen

sad kad je dosla seka pa ce se seliti.

Nema koristi", Luka ce zalosno, "seka sad vec zna puzati pa ce doci za nama!
******************************


Imam tri sestre i dva brata. Jedne veceri cavrljala sam s mamom o tome

koliko se promijenila od rodjenja svog prvog djeteta do rodjenja

posljednjeg.

Rekla je: "Kad je tvoja sestra kihnula, zvala sam lijecnika. Kad je tvoj

najmladji brat progutao novcic, samo sam mu rekla da ce izaci kroz par dana!






Vidjeno na majici jedne bebe:

"Tulum - moja kolijevka - sutra - 2-30."


ISTINE O DJECI



Prve dvije godine djecjeg zivota, ucis ih hodati i pricati, a zatim im

sljedecih 16 godina govoris da sjede i sute.


Cistiti kucu dok imas malu djecu, isto je kao cistiti dvoriste od snijega

dok jos uvijek pada.


Svatko tko kaze "Lako je kao uzeti slatkis djetetu", to ocito nikada nije

pokusao uciniti.


Je li itko primijetio da dijete ne nauci hodati sve dok nije dovoljno

visoko da dohvati roditeljsku ruku?



I šećer na kraju:



U prvom razredu uciteljica je objasnjavala djeci sto znaci kad je netko

posvojen. mala Ana rece: "Ja znam sto to znaci jer sam ja posvojena."

"Sto to onda znaci?", upita uciteljica Anu.

"To znaci da nisam rasla u maminom trbuhu nego u njenom srcu."

da vam iskreno kažem, skoro da i jesam.....prošli tjedan mi je bio nekako težak.
Obzirom da se danas govori sve u postocima i brojkama, tako ću vam i ja pokušati na takav način opisati prošli tjedan....

Bila sam dobre volje: 40%
Loše volje: 60 %
Prolivenih suza: cca 2 l
Izgubljenih živaca: cca za 5 godina života
Smijala se: 20 %
količina pojedene hrane: 10 kg
Dobivene težine: cca 2 kg
utjecaj PMS-a: dosta velik
utjecaj južine: totalan
zdravlje: jako loše
dali se stanje poboljšava: mislim da još uvijek NE
Ima li nade: nastojim vjerovati da DA, ali izraženo pozitivno mišljenje u postocima bi bilo 15 %

sve u svemu 80 % je sve u *urcu.......mislim JA

financije: čekam da me zatvore!!!!!!!!!!!! možda nebi bilo loše, jer bi valjda onda nešto i uštedjela, odnosno nebih trošila........to me jako baca u depru

slaganje sa mužem: 50% dobro, 20 % loše, 30% nekomunikacije

Slaganje sa djetetom: u pokušaju da bude dobro, ispadne loše, čak su neke situacije totalno ekskalirale, tj. bila sam pred živčanim slomom


eto, i sada vi meni recite??? u onom malom postotku dobrog raspoloženja jednostavno nisam bila sposobna pisati......nekako potreba za komunikacijom mi je znatno smanjena....

jedna od dobrih stvari je bilo subotnje druženje s dragim ljudima, ali količina pojedene hrane je dovela do toga da sam se toliko grizla zbog toga, zbog čega sam se dovela u loše raspoloženje....hm, ili je loše raspoloženje dovelo do toga da sam puno jela....nije bitno.....glavno je da sam samoj sebi sve uništila.....nisam više niti neko društvo, samo dosađujem, a jednostavno mi je teško samu sebe kontrolirati, nisam naučena glumatati, kada sam vesela to se vidi, kada sam shebana i to se vidi, mislim u glavu....no, i ono drugo bi se isto vidjelo samo na drugačiji način, mislim veseliji ......ali da sam jela jednu od najboljih torti jesam, mare svaka čast, torta je bila definitivno po mom čefu.....kada dobijem recept, podijetiti ću ga i s vama......

dobivam izvanredne mailove koji mi izmame osmjeh, pa evo da nešto podijelim i s vama........

ako ću opet nestati, ili sam se totalno utukla, ili su mene zatukli, ili sam dobila na lotu pa još uvijek vrištim i kao takvu me zatvaraju u ludnicu, gdje ću još koji dan vrištati........


* Štef i Ivek krenuli na skijanje. Vozili se nekoliko sati i
uhvatila ih jaka oluja. Sklonili se na neku farmu i zamolili
zgodnu gospođu koja im je otvorila vrata da kod nje prenoće.
"Ma znam da je vani grozno, ali nedavno sam ostala udovica pa bi ljudi mogi
svašta pričati ako vam dopustim da prenoćite u kući," reče udovica.
"Ne brinite," reče Štef, "mi ćemo prespavati u štali, a čim se vrijeme popravi,
odlazimo!" Žena pristane i njih dvojica prespavaše u štali. Ujutro se
vrijeme popravilo i oni krenuše na put. Ostatak vikenda proveli su
uživajući u skijanju. *

* Oko devet meseci kasnije, Štef je iznenada dobio pismo od
nekog advokata. Trebalo mu je neko vreme da shvati da se radi o
advokatu one zgodne gospođe sa farme. Ode on kod Iveka, pa ga pita: "Čuj, sećaš
se one zgodne udovice kod koje smo prespavali kad nas je na skijanju
uhvatila oluja?" "Da, sećam se," odgovori Ivek.
"Jesi li ti možda usred noći ustao i posjetio gospođu?"
"Pa, jesam." reče Ivek zacrvenjevši se jer ga je Štef prokužio.
"Moram priznati da jesam."
"I, jesi li se možda predstavio mojim imenom umjesto da joj kažeš svoje?"
Ivek je prebljedio.
"Da, jesam - sorry, stari. Zašto pitaš?" *

*"Nedavno je umrla i sve mi ostavila," kaze Štef. *



* (A mislili ste da će se drugačije završiti, zar ne?)*





a napokon sam našla i sport.....kako se kaže u zdravom tijelu, zdrav duh, a ovdje sam stvarno iskreno prihvaćena, odmah smo se zbližili, i to na prvom zajedničkom obroku........ovo je formacija i stvarno smo super, neću vam reći koja sam jer nisam baš sklona samohvali......





a ovakva romantika mi je sve bliže i bliže......



eto, da li vam je sada jasno zašto se ne javljam????? budete li se družili samnom i vi ćete imati slične postotke..........ovakve kao ja treba jednostavno zamlatiti, baciti na neki pusti otok ......

mislila sam da neću više ništa pisati, da ću malo zanemariti blog, ujutro sam bila uvjerena u to obzirom na vrijeme, ali eto, ne mogu.....

vrijeme je za spavanje , a još kada počne padati snijeg ...auuu...dragi se sprema ko' gladan srat kupiti zimske gume, kao ono budem sutra, i sada je panika, valjda će danas nešto biti od toga, ali ako hoćete iskreno, sumnjam ...stanje kod mene je uobičajeno: dijete se muči u školi i sa svojim tinejđerskim problemima, naravno da dođe i do nekog malog sukoba, ja objašnjavam (ah, katkad stvarno sam uvjerena da nisam normalna kada očekujem da će me čuti ) no, ja se nedam, kokodačem i kokodačem.....ali ona je tako drago dijete i stvarno sam ponosna kakva je . Kao čovjek sam sigurna da će biti super, jedino to učenje, nikako da se primi toga.......onda ja mantram: mislim pozitivno, mislim pozitivno, mislim pozitivno......

odnos sa dragim uobičajan .....oko čega se najviše svađa u kući......neznate????.....kaj kod vas novac nije problem???....te spike; koliko ti trošiš, da imam štampariju nebi bilo dovoljno, uza sve probleme još moram misliti o tome kako da nas prehranim......dakle zaključak, ja samo trošim (da mi je samo znati što bi bilo da ima ženu koja STVARNO troši na sebe?), kod kozmetičara ili manikerke nisam nikada bila, osim onih manikerki u centrima za 50 kn, kada smo se tara i ja išle jednom počastiti....i bilo je prekrasno, da imam para išla bih samo zbog one masaže ruku
a kada smo u dućanu on je taj koji uvijek kaže: kupi ovo, makar je skuplje ali je finije (mislim na špeceraj ).....i naravno da se potroši puno, voli fino papati, pa bilo bi vrijeme da se odluči.....uh tak sam tatkad ljuta na takve situacije ....a i on voli imati uvijek nekaj za svoju dušu u kući...bira naravno .....danas je takav život skup, želeći ga ne opterećivati previše ja se snalazim na različite načine, istina da potrošim i kaj ne trebam, i to najčešće za dijete.....hebiga kada sam slaba na nju......valjda joj hoću priuštiti sve ono kaj ja nisam imala, znam da to nije u redu, ali to mi je da vam kažem jedino pravo veselje u mom malom životu.......(očito da mi je život vauuuuuuu)

životinje u kući su relativno ok....sadašnje životinje.......onaj mali žorž van pizdek je uginuo, očito je imao neku manu, samo je zgasnuo, matene mi je umro na rukama i to mi je još uvijek teško.......dobili smo odmah drugoga i stvarno je lijep i drag, ali kada ga dragam kao da vidim žorža i odmah mi se plače......a da ne govorim kako je bilo tari.......

jučer sam bila sa svojim drugim curkama na kavi i lijepo smo zaključile da nam muževi uopće ne trebaju u većini stvari , kada zbrojiš vrijeme koje provedeš i uradiš sam i ono vrijeme koje ti treba mužek, svelo se na to da smo zajedno kada spavamo i kada ih se dvori, klopa, dodavanje daljinskog jer su se baš lijepo smjestili, pronaći naočale koje su opale negdje pod krevet, jer je prepospan da ih odloži na stol......katkad je stvarno lijepo imati malo mira.......muški nisu svjesni da ugoditi ženama stvarno nije teško ........žena će biti presretna i gledati će ga s obožavanjem samo kada bi oni, od srca, češće pokazivali poštovanje prema svojim ženama.........sve što žena radi, što doma radi, što se brine o djeci, klopi, čistom i speglanom vešu.... o svemu, to je njima normalno....pa kaj je tu teško, kao da je neki posao svaki dan kuhati, spremati, paziti da nikome ništa ne fali....to nije ništa.......ja obožavam skuhati nešto što moj dragi voli i na taj način mu pokazati koliko mi znači i da sam mislila na njega, ali on to popapa u slast, ali ne shvaća da to nije bila samo klopa, to je i pažnja, to je ono nešto svakodnevno što činiš osobi koju voliš......eh, pa malo sličnih znakova pažnje i nama ženama treba.......
dobro smo se nasmije i na onu najdražu temu, a to je seks.......hihihihihi.......muškima je to seks, ženam je to vođenje ljubavi.......većina nas nije ovisna o fizičkoj potrebi, već potrebi da te netko mazi, grli, govori kako si mu još uvijek lijepa............a neki muški vole samo hop (ne, da vas izvjestim, moj dragec nije takav i bila bih svinja kada bi ga svrstala ovdje....ne, ne........mislim da je on jedan od rijetkih pa mi slobodno možete biti zavidni )........tako nas je naša prijateljica nasmijala pričom kako to ona odrađuje......u mislim napravi plan što će sutra skuhati, što djeca imaju za zadaću, povremeno "ah, ah, ah"......pa koje aktivnosti imaju djeca, kako napraviti raspored....pa "ah, ah"..........hihihihihihi...........i definitivno žene mogu glumiti i to jako dobro..........čak toliko dobro, da katkad i samu sebe zavaraju.....hihihihihihihi........
dakle, vi muški, ovo vam je savjet, a ne kritika.......ako nekoga voliš, pokaži da vidiš i kvalitete, da si ih vidio i prije ali i da si i dan danas svjestan koliko je to lijepo.....

zaključak: muški, kakvi ste, takvi ste, mogli biti bolji, ali hvala Bogu da niste i gori, mi vas ipak volimo hihihihihihhiii

eto ga na, kao ono, prvo neću pisati, a ja ga natukla i nablebetala svašta.......... i to o čemu........nagore je to što ovaj blog čitaju i neki koji me osobno poznaju, a ja se čudim onda zakaj me tak čudno gledaju.....hihihhihihihhi.......pusek svakome na koga se to odnosi..................tko nije za šalu i zajhebanciju, koji se nezna našaliti, to je njegov problem i neka više ne čita..............ahbolje bi mi bilo da zapjevam , nekaj fino popapam mada sam već svoj gablec pojela.....nemojte se smijati no moram vam reći što sam jela.....jučer sam za ručak imali pomfri i krvavice, a kako mi je ostalo pomfrita, lijepo sam si napravila sendvić od kiflice i pomfria.....ne treba meni nikakvih salama, jedino da sam imala friških paprika.....njam, njam, njam.....ja si namažem na kruh i hladnog pire krumpira pa gore pohano, hebate odmah mi cure sline........i kako onda nebi bila slatka buckica

da, da, znam.......bilo bi vrijeme da prestanem.....da odem.....evo idem, idem.....no, dobro........samo da stavim šalu i nema me više.......bay, bay......

Čovjek vodi ljubav s ljubavnicom. Lud'lo. Sve se trese. Otvaraju se vrata - ulazi njen muž - 2 metra - težak 130kg. Hvata nesretnika za nogu i vrat, iznosi ga na terasu i baca sa 14-tog kata.

Čovjek dok pada razmišlja - Konju jedan koji ti je kurac ovo trebalo - imam super ženu, djecu, kola, plaću...
Dolje prolazi traktor i vuče prikolicu sa sijenom i čovek - tras - pada na sijeno. Ustaje - otresa ono sijeno sa sebe i kaže - "E, što ja serem kad se uplašim".



ovo mi je baš bilo simpač

Skupina muških se oblači nakon treninga. Odjednom zazvoni mobitel koji je

na klupi i Ante se javi na speaker.

Svi u svlačionici zamuknu i slušaju

Ante: Halo

Ženska: Dragi, ja sam. Si doma?

Ante: Ne

Ženska: Ja sam u Pradi i našla sam prekrasan kaput na rasprodaji. Stajao je

1.000 a sada samo 600 EUR. Ako nemaš
ništa protiv, ja bi ga kupila.


Ante: Naravno draga, samo si ga priušti da budeš lijepa za mene.

Ženska: Upravo sam stala pred Mercedesovim salonom i u izlogu imaju
Mercedes CLK 350 Coupe, novi model, koji mi se jako zaljepio za srce.


Ante: koliko košta

Ženska: samo 57.000 EUR

Ante: Kupi ga ako ti se sviđa, ali pazi da ima svu opremu.

Ženska: Super. Ah, da, kuća koja mi se sviđa već godinama sada se prodaje za 350.000 EUR. Bi ju kupili?


Ante: Draga, naravno, ali ponudi im 320.000 EUR ili maksimalno 330.000 EUR. Više nedam za nju.

Ženska: Super si. Love you! Vidimo se doma

Ante: naravno draga, pa znaš da sit ti moje najveće bogatstvo. bok, pusa.


Ante poklopi telefon, a svi ga u čudu gledaju.

Ante se osmjehne i upita: "Ej, čiji je to telefon?"




baš mi je dobar.......




Mladi redovnik je stigao u samostan. Dodijeljen je da pomaže ostalim redovnicima kopirati prepisujući stare propovjedi i zakone.


Primjetio je, da uvijek svi redovnici prepisuju iz kopija a ne iz originalnih svitaka. I tako novi redovnik ode do glavešine samostana da ga pita zašto se ne prepisuje iz originalnih svitaka, ukazujući na to da je netko mogao samo malo pogriješiti ili nešto propustiti u kopijama, pa čak i u onoj prvoj napravljenoj, to nebi bilo nikada ispravljeno! U stvari, ta bi greška bila uvijek prepisivana u svim daljnjim kopijama.



Glavešina samostana reče, "Stoljećima smo prepisivali s kopija, ali si to dobro primjetio."



Otišao je dolje u mračne ćelije ispod samostana gdje su bili originalni rukopisi arhivirani i čuvani u zaključanom sefu, a izgledali su kao da nisu bili otvoreni stotinama godina.

Sati su prolazili, a nitko nije vidio starog glavešinu samostana . . .



Mladi se redovnik zamislio, i otišao potražiti starog glavešinu dolje u mraćne ćelije samostana. Vidjeo ga je kako udara glavom o zid i kuka.

"Promaklo nam je R ! Promaklo nam je R !

Promaklo nam je R !"

Prednji dio glave mu je bio krvav, krv se niz lice sljevala, a on je nekontrolirano plakao. Mladi redovnik je pitao starog glavešinu, "Što je tako loše Oče?"

Škripavim, prepuklim glasom mu odgovori stari glavešina, "Riječ je bila...



"CELEB R ATE !!! " (Slavlje, a ne celibat)



SVIMA LIJEPI POZDRAV OD JEDNE SLONICE!!!!!!!!