Don't worry...be happy... :)

Samo da vam se javim prije nego što odem na godišnji ............................već smo svi lagano nervozni pred odlazak, počela je putna groznica i dobro nas trese....................muž pokušava završiti poslove da može krenuti, i uz sav trud već se prolongirao polazak za cca 10 dana, ali nadamo se da ćemo krenuti svaki čas...a onda, kamo?????????????? mi smo od onih koji volimo sve nepredviđeno, pa tako niti se ne bavimo nekim posebnim planovima kamo idemo....imamo šator pa se smjestimo gdje nam se dopadne, naravno da je početno odredište Hvar, a onda ćemo vidjeti ....jako smo se razočarali što nema kampa na Visu i na Silbi, što nam značajno poremetilo planove, ali se nadam da će na kraju biti sve ok....Tara bi svakako do 03.08. trebala biti na Silbi, ona je ovo ljeto kao ciganče, koliko je s nama, toliko je i bez nas.......nadamo se da nije nikome smetala i da neće, a za sada se super provela i voljela bi da joj cijelo ljeto prođe što ljepše, onda će biti lakše kada krenu jesenske obaveze......... a da se vratimo na Silbu..ako si ne nađemo smještaj, nju ćemo ostaviti, a mi opet put pod noge i gdje se zaustavimo, imati ćemo ponovno "medeni mjesec" hihihi.............S nama ide Danijela, jedno predivno dijete od naših vrlo dragih prijatelja, ona će sada u 3. srednje i ide u istu gimnaziju u koju se i Tara upisala....vjerujem da će cure uživati, doduše to je Danijeli prvo kampiranje pa se nadam da joj neće biti stresno....U svakom slučaju, svima želim da se dobro odmore.......da im bude zabavno i ludo.........a kada se vratimo, da svi imamo što pisati i čitati............pusa svima :):):):):):):):):):) I JEDNO VELIKO HVALA OBITELJIMA KOJE SU NAM POSEBNO "OZNAČILE" OVO LJETO, tamo gdje smo bili, gdje ćemo biti, s kojima smo se dobro proveli i s kojima budemo, itd....................

BBBBBBBBYYYYYYYYYYYYYYYYYYYYYYYYYYYYYYYYYYYYYYYYYYYYYYYYYYYYYYYYY!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!

Dođem na posao i obično se prvo "bacim" na blog da vidim što ima, i danas pročitam prekrasan post jedne prekrasne "sanele"....natjerala mi je suze....
grozan sam romantičar i strašno me usrećuje kada vidim da je netko sretno zaljubljen, pogotovo nakon nekog razočaranja.....Ljubav je nešto najljepše i treba voljeti, voljeti, voljeti..... Kada voliš, tek tada si ispunjen...da li je to prijatelj, dijete, roditelj, dečko, cura.... sve je to ljubav i sama pomisao da imaš koga voljeti ispunjava neopisivom srećom, a kada je uzvraćena, to se onda ne može opisati.............. A ljubav treba njegovati, ne treba biti sebičan u davanju jer je imamo beskonačno puno....naravno, za početak trebamo voljeti sebe takve kakve jesmo, priznati si mane i vrline, a kada shvatimo da nitko nije savršen, možemo iskreno voljeti druge, takve kakvi jesu, jer su samo tako posebni, kao i mi................svaki dan treba davati ljubav, kao da je zadnji...................

Imam kćer, i ako nešto želim, to je onda da bude sretna u ljubavi, da voli i da još više bude voljena, jer znam da je posebna.....da je osjećajna..........da voli pomoći drugima i nesebično davati, više vremena provede razmišljajući i radeći na tome da na drugo lice stavi osmjeh, tek tada je i ona sretna...................voli reći da voli, a voli i čuti da je voljena...............možda to drugi ne vide, jer je od onih koji znaju sakriti osjećaje, pogotovo kada najviše zaboli.........
Bilo bi mi jako teško da naiđe na tipa koji bi ju povrijedio i nanio joj onakvu bol kakvu je doživjela sanela....to boli do kostiju i treba jako puno vremena da rane zacijele.......život je pred njom, i želim joj svu ljubav ovog svijeta, a tako i svakome tko će ovo pročitati....nisam nešto literalno nadarena, ali možda skužite što sam htjela reći.....VOLIM VAS I VELIKA PUSA SVIMA...............................................

a ima i onih koji znaju pisati................pa vas molim da pročitate....i volite se bezgranično.................................


dio Oliverove pjesme:

Vjeruj u ljubav,
jer ljubav je sve,
vjeruj u ljubav,
ne zivi bez nje,
vjeruj u ljubav,
i sacuvaj nju,
vjeruj u ljubav,
u dobru i zlu.


možda savjet????????????????

Ljubav je tako divna...predivna. Da li postoji bilo koji drugi osjećaj koji može biti ljepši, prožetiji ili potpuniji od ljubavi. Ali da bi osjećaj ljubavi bio upravo takav ljubav mora biti oslobođena od svega. Mora biti neuvjetovana i potpuno oslobođena svih drugih skrivenih osjećaja, naprosto mora biti čista. Ako tako volimo ili ako tako vole nas - to je doista ljubav.
Da li tako volimo i da li itko tako voli nas? Doista, duboko se upitajmo! Ljubav za koju mi mislimo da ona to jeste ponekad nije takva. U nju ili kroz nju su utkani mnogi drugi osjećaji, mnoge skrivena ili jasna uvjetovanja. Npr. - "beskrajno te volim, zato što mi činiš dobro, što paziš na mene, što mi kuhaš i spremaš...što brineš o meni". Jeste, i to je ljubav ali nije bezuvjetna već uvjetovana. Što bi bilo kada ne bi kuhali, spremali i brinuli? Da li bi takva ljubav ostala beskrajna ili bi se možda pretvorila u nešto drugo? Možda u osvetu ili u mržnju, ili u nešto drugo...!

Mislite li da Vi možete voljeti bezuvjetno, bez ikakvih očekivanja. Bojite li se voljeti beskrajno i bezuvjetno. Jer, možda si mislite; "Što će biti ako se se sva (sav) beskrajno predam? Što ako ta neuvjetovanost ne bude prepoznata, i kako će mi biti ako budem iskorištena, izmanipulirana ili bilo što drugo, što će mi nanijeti bol? Vidite li..... zar već ovo nije uvjetovana ljubav? Što bi se desilo kada ne biste ispunili partnerova ili recimo roditeljska očekivanja. Oni vas uvjetuju, vi morate biti onakvi kako oni žele i kako njima odgovara, jer ako nije tako oni će učiniti sve da vas prisile na to. A služe se mnogim oružjima. Od ucjene, pritisaka, osvete, bolesti i mnogih drugih načina do šutnje koja vas ubija i zahlađenja odnosa koja vas razdire. A zašto sve to. Iz vrlo jednostavnog razloga - u ovom slučaju ljubav je uvjetovana. Ona jest takva, topla, nježna i krasna dok vi ispunjavate očekivanja - ona je uvjetovana. Ali čim to nije tako, budite sigurni ona će doći u pitanje kad tad! Ljubav je ljubav dok je ljubav. Čim to prestane biti, ona je nešto drugo. Nešto što smo se na neki čudesan način dogovorili da bude. Uključimo li bilo što osim srca to više nije čista ljubav. A malo je čiste ljubavi! Možda se i nećete složiti samnom a to mi i nije cilj. Želio bih da razmislite o tome. Želio bih da preispitate svoj život.

Da pokušate osjetiti u svome vlastitom srcu ljubav vaše okoline prema vama. Ako je ona bezazleno čista, budite presretni. Ako nije......mijenjajte nešto, i vi imate pravo na život. A život se živi samo kada je prisutna ljubav......ostalo je patnja!

Kao prvo, da izvjestim, noćna mora zvana "gimnazija" je uspješno rješena, dijete se danas službeno upisalo u prirodoslovnu gimnaziju (ne MIOC). Sada nam je svima lakše i tek sada se mogu opustiti....što moje tijelo vjeć radi....tak mi se više ništa neda, samo bih ljenčarila....... neda mi se čak niti planirati...možda je to zbog ovog pretoplog i sparnog vremena, neznam, ali ide na živce, ne volim kada sam takva. No, što je tu je, mi starci radimo, dijete uživa, nedaj Bože da je doma duže od 2 sata, crvi rade....ili možda Amorova strelica...ali neka uživa, zaslužila je...zlato majkino....
Svima koji još nisu nikamo otputovali želim što bolji provod kod kuće, puno ljubavi i veselja, tuluma, isl. a to posebno želim jednoj dragoj djevojci iz VK !!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!

Evo mene natrag, svježa, odmorna, preplanula (ne jako ali primjetno), sretna, itd. Tara i ja smo bile kod Tarine kume Sabine na otoku Krku, mjesto Njivice, bili smo mi dve, Sabina, Luka (njen brat koji također pleše u istom klubu i jako, jako drag dječak) i majka Snježana ) koju je moja kćer opisala kao anđeo, što je najbliži opis...i bilo nam je super. Kupali se, sunčali, igrali jamb, curke su svako veče bile vani (imale su izlaz do 12.15-12.30) što mislimo da je čisto dosta., a mi majke smo lijepo u jutro prvo otišle na kavu (koji gušt, kafić u marini, uz more..) pa dućan, vratile se i opet budile klince na doručak... Svi smo bili dobro raspoloženi , usklađeni, djeca su imala turbo apetit ....Za vikend smo se skupili svi, cijela ekipa (koja planinari), jedino su nam nedostajali Zrnići (jako)...i to je bio "šećer na kraju" Roštiljalo se, kupalo, popilo , nasmijalo....Žac je rekao da ima bolove u trbušnim mišićima od smijanja....dobra zeka je bila na račun onih koji su spavali u šatorima, a bilo im je prvi put....da vas odmah obavijestim, svi su preživjeli Bio je užitak gledati dječju ekipu koji su tak lijepi, dragi, lijepo se druže, ma užitak za roditelje......i tak, bilo je svega, ali kada bi krenula sve opisivati, to bi fakat trajalo.....
Inače, držite fige da Tara upadne u srednju školu u kojoj je danas predala "papire", još to da obavimo i tada "mozak by,by,by"