Šegrtski zapisi

subota, 08.12.2018.

Gospodarski razvoj i demografija išli ruku pod ruku i u 18. stoljeću


Foto: Dvorac Mailath i Kurija Hilleprand, Donji Miholjac

Tko je sve živio u slavonskoj ravnici od staroga vijeka?

Gdje se nalaze kurije u Valpovštini i Miholjštini?

Što povezuje Valpovo i Miholjac, a nismo niti svjesni?

Koji dio Valpovštine i Miholjštine možemo nazvati „put svile“?

Iz kojih naselja, kao i u Valpovo stanovništvo dolazi u Miholjac?

YOUTUBE ŠEGRTSKI ZAPISI:

Miholjački dvorac, park i ljudi


Nakon četiri dijela serijala Zapisi iz Valpovštine i Miholjštine u kojima je do sada bilo govora o povijesti Valpova kroz suživot s okolicom, kao i o povijesti Donjeg Miholjca u petom će dijelu biti govora o stanovništvu koje se gotovo niti ne spominje, a živjelo je u međuriječju Drave i Vuke. Također će biti govora i o kućama koje odskaču od ostalih, ali su zanemarivane ako se usporede s prekrasnim valpovačkim i miholjačkim dvorcima. Uz potonje se nalaze parkovi koji nisu samo bili za pokazivanje nego su služili i za gospodarski razvoj Valpova, Miholjca pa i drugih naselja poput Marijanaca. Pokušat će se dati interpretacije i na ostala postavljena pitanja, a kao i u prethodnim dijelovima moći ćete vidjeti prikaze dijelova Valpovštine i Miholjštine na zemljovidima iz 18. stoljeća uz fokus na rijeku Dravu i „pridravska“ naselja.

Serijal Zapisi iz Valpovštine i Miholjštine nastao je kao rezultat suradnje Valpovštine.info, Hrvatskog radija Valpovštine i Šegrtskih zapisa. U 12 dijelova će se progovoriti o povijesti slavonske Podravine, ali i ostatka Slavonije uz korištenje povijesnih izvora i zemljovida iz 17. i 18. stoljeća.

Oznake: Donji Miholjac, Valpovo, Miholjština, Valpovština

08.12.2018. u 17:31 • 1 KomentaraPrint#

petak, 30.11.2018.

Valpovo i Miholjac – dva različita središta jednog slavonskog vlastelinstva


Foto: Donji Miholjac

Što je Valpovo bilo osim administrativnog središta slavonske Podravine?

Koje je naselje najviše mijenjalo nazive u gotovo 1000 godina?

Koji su se riječni prijelazi nalazili kod Valpova, Šokac Miholjca, Petrijevaca i Moslavine?

Tko je sve koristio "podravsku magistralu" i miholjačku skelu?

Kada se valpovačko vlastelinstvo dijeli na dva dijela?

Koji je dio dobio Karlo, a koji Gustav?

Tko de facto ujedinjuje valpovačko i miholjačko vlastelinstvo?

Valpovo ima takozvanu tursku kulu, a Donji Miholjac?

Video - Donji Miholjac, 1. dio

I na mnoga druga pitanja pokušat će se dati odgovor u četvrtom dijelu Zapisa iz Valpovštine i Miholjštine – Donji Miholjac, 1. dio. Za razliku od prijašnjih dijelova serijala kada smo donijeli prikaze Valpova iz zemljovida 18. stoljeća sada ćete moći vidjeti i prikaze Valpova i okolice, kao i Miholjca i okolice iz zemljovida 19. stoljeća. Također ćete moći vidjeti i osamnaestoljetne prikaze iz zemljovida takozvane kopnene žile kucavice Valpovaštine i Miholjštine – današnje podravske magistrale. Donose se i do sada neprikazani izgledi naselja Valpovštine i Miholjštine, odnosno slavonske Podravine iz 1730-ih godina – Ladimirevci, Satnica, Harkanovci, Črnkovci, Bočkinci, Kunišinci, kao i prikaze Svetog Đurđa, Podgajaca Podravskih i Osijeka iz 1780-ih godina. Za sve zaljubljenike u dvorce donosimo i nekoliko fotografija Dvorca Mailath i „starog dvorca“ iz Donjeg Miholjca.

Serijal Zapisi iz Valpovštine i Miholjštine nastao je kao rezultat suradnje Valpovštine.info, Hrvatskog radija Valpovštine i Šegrtskih zapisa. U 12 dijelova će se progovoriti o povijesti slavonske Podravine, ali i ostatka Slavonije uz korištenje povijesnih izvora i zemljovida iz 17. i 18. stoljeća.

Oznake: Donji Miholjac, Valpovo, Valpovština, Miholjština

30.11.2018. u 20:12 • 1 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 26.11.2018.

Video: Valpovo – središte migracija sa "srednjovjekovno-baroknim dvorcem"


Foto: Valpovo

Tko je sve živio u Valpovu prije tri stoljeća i „kusur“ godina?

Iz kojih naselja dolaze živjeti u Valpovo i močvare?

Kako je Valpovo izgledalo tijekom 18. stoljeća?

Kako je izgledala srednjovjekovna utvrda početkom 18. stoljeća?

Kada je došao i što je radio Petar II. Antun Hilleprand von Prandau?

Od kojih se dijelova sastoji valpovački dvorac?

Kada je valpovački dvorac poprimio današnji izgled?

Što se nalazilo na Zelenom brijegu?

Gdje su sve bili tokovi rijeke Karašice?

Šegrtski zapisi - Valpovo 17. i 18. stoljeća

I na mnoga druga pitanja pokušat će se dati odgovor u trećem dijelu Zapisa iz Valpovštine i Miholjštine – Valpovo, 2. dio. Uz prikaz Valpova iz zemljovida 1730-ih i 1780-ih godina moći ćete vidjeti i prikaz naselja središnje i južne Valpovštine, istočne i južne Miholjštine, močvare koje su progutale naselja koncem 17. i početkom 18. stoljeća, prikaze valpovačkog dvorca, župne crkve i valpovačkih kuća iz 18. stoljeća, tokove rijeka Drave, Karašice i Vučice tijekom 18. stoljeća…

Serijal Zapisi iz Valpovštine i Miholjštine nastao je kao rezultat suradnje Valpovštine.info, Hrvatskog radija Valpovštine i Šegrtskih zapisa. U 12 dijelova će se progovoriti o povijesti slavonske Podravine, ali i ostatka Slavonije uz korištenje povijesnih izvora i zemljovida iz 17. i 18. stoljeća.


Oznake: Valpovština, Miholjština, Valpovo, povijest

26.11.2018. u 13:54 • 1 KomentaraPrint#

subota, 17.11.2018.

Zapisi iz Valpovštine i Miholjštine – Valpovo, središte slavonske Podravine (2. dio)


Foto: Valpovo

U drugom dijelu Zapisa iz Valpovštine i Miholjštine progovara se o trgovištu Valpovo – administrativnom središtu slavonske Podravine, odnosno današnje Valpovštine i Miholjštine. Moći ćete između ostaloga vidjeti prikaz Valpova iz zemljovida koji je nacrtan 1730-ih godina, prikaze valpovačke kule, valpovačke kapelice koja je u svojih šest stoljeća postojanja bila kapelica sv. Ladislava, džamija i kapelica sv. Trojstva, kao i prikaze Petrijevaca, Podravska Moslavine, Ivanovaca, Zelčina, Beničanaca i mnogih drugih naselja središnje Valpovštine i južne Miholjštine iz zemljovida koji su nastali 1730-ih i 1780-ih godina.

Zapisi iz Valpovštine i Miholjštine - Valpovo (2. dio)

Progovara se o razvoju Valpova tijekom srednjeg vijeka i osmanske vlasti pri čemu će se dati odgovor i na pitanja:

Kada Valpovo doživljava prvu renesansu?

Tko su bili srednjovjekovni vladari Valpova, slavonske Podravine?

Što je od materijalne baštine ostalo u Valpovu od srednjega vijeka?

Koja su naselja slavonske Podravine bila središta tijekom osmanske vlasti?

Tko je živio u Valpovu, a tko u ostalim naseljima tijekom osmanske vlasti?

Kada dolazi do političkih, konfesionalnih i demografskih promjena u Valpovštini i Miholjštini?

Drugi dio serijala završava s koncem 17. stoljeća, odnosno promjenom vlasti uz uvod u treći dio u kojemu će se progovoriti o drugoj renesansi Valpova, gradnji dvorca i dolasku obitelji Hilleprand u Slavoniju i Valpovo.

Oznake: Valpovo, Valpovština, Miholjština, povijest

17.11.2018. u 16:25 • 1 KomentaraPrint#

petak, 17.11.2017.

(Ne)vidljiva baština Valpovštine šaptom pada


Foto: Tiborjanački križ na zemljovidu iz 1780-ih godina

Vozeći se osobnim automobilom, stojeći u punom autobusu dvadeset, trideset kilometara ili šetajući na početku/kraju naselja svakodnevno prolazite pored baštine na koju se često niti ne osvrnete. Ta je baština podizana od početaka habsburške vlasti uz obnavljanje u zadnja tri stoljeća. O tome uskoro možete čitati u knjizi Počeci habsburške Valpovštine u kojoj pišem o političkoj, vojnoj, gospodarskoj i vjerskoj povijesti od prije 300-400 godina. Dok ćete u knjizi čitati o tome kako je baština nastajala u ovom ćete kratkom osvrtu vidjeti kako se danas neki odnose.

Prolazeći kroz Valpovštinu i Miholjštinu ne možemo ne primijetiti dvorce, kurije i palače. Navedena je materijalna baština bila i centar naše nematerijalne baštine. Također je i temelj vizure našeg kraja, a što je još i važnije istinski primjer ili bolje rečeno još jedan dokaz procesa dugih trajanja kojim su Valpovo, Donji Miholjac, Petrijevci, Bizovac i ostala naselja dio srednjoeuropskog kulturnog kruga. Navedene su građevine i život koji je u njima i oko njih bujao itekako vidljiva i poznata (ne)materijalna baština. Na području Valpovštine i Miholjštine ukupno ima šest prvoklasnih svjedoka jednog vremena – od srednjega vijeka pa do početka 20. stoljeća. To su Dvorac Valpovo, bizovačka i valpovačka Kurija Normann, Palača Gutmann, Kurija Prandau i Dvorac Mailath. Za spomenute sigurno vrijedi fraza „važan je kvalitet, a ne kvantitet“.


Foto: Dvorac Valpovo, Mihael Sučić


Foto: bizovačka Kurija Normann, Mihael Sučić


Foto: valpovačka Kurija Normann, Mihael Sučić


Foto: Palača Gutmann


Foto: Dvorac Mailath, Mihael Sučić


Foto: Kurija Prandau, Mihael Sučić

A, sada malo o (ne)vidljivoj baštini koja ima kvantitet dok joj kvalitet još nije prepoznat ili bolje rečeno – naš način života korak po korak gazi i uništava važnost te raširene i svakom oku vidljive, a opet neuočljive baštine. Riječ je o križevima krajputašima. Križevima oko kojih je bujao vjerski, kulturni pa i gospodarski život. Križevima koji su bili nada i uvodili ljude u spokoj nakon napornog rada na polju, u manufakturi ili tvornici. Bili su za putnike spas u zadnji čas nakon dugog puta jer su znali da je neko naselje u blizini gdje će moći naći sigurnost od razbojnika koji su djelovali diljem našeg kraja prije 500, 400 pa i 200 godina. „Uz spominjano podložničko stanovništvo, i vojsku sjeverni kopneni put uz Dravu (o.a. jedan dio Podravske magistrale od Donjeg Miholjca preko Valpova do Osijeka) i druge lokalne kopnene putove koristili su i trgovci iz većih središta kao što je Osijek, ali i goniči stoke iz istočnijih krajeva Habsburške Monarhije koji su ju vodili prema sajmovima i gradovima u civilnoj Hrvatskoj i u Austrijskim nasljednim zemljama. Često su navedeni putnici i trgovci sa svojom robom bili i mogući plijen razbojničkih skupina. Naročito ako bi putovali lokalnim kopnenim putovima, a ne sjevernim koji je povezivao Valpovo i Miholjac i koji je danonoćno bio čuvan od strane vlastelinskih pandura. Iz toga su se razloga tijekom putovanja manje čuvanim putovima okupljali u konvojima.“ (Mihael Sučić: Između motike i mača – razbojništvo na području Valpova i Miholjca u prvoj polovici 18. stoljeća, znanstveni časopis Podravina: časopis za multidisciplinarna istraživanja, 2016., 217.)

Križevi su ipak prvenstveno bili dio vjerskog života, odnosno religijske prakse naših predaka kojima je vjera puno više značila, to jest svakodnevnica im je bila više prožeta vjerom, duhovnim nego što je ljudima 21. stoljeća. „Proučavajući crkveno ustrojstvo i religijsku praksu (o.a. odnos prema sakramentima) na pojedinom području u određenom vremenskom razdoblju, upoznajemo se sa zanimljivim činjenicama i procesima koji su važni za bolje upoznavanje života pojedinaca i zajednica. U skladu, ali i pod utjecajem mnogobrojnih političkih i gospodarskih procesa u Slavoniji, ali i šire, razvijao se i održavao kontinuitet crkvenog ustrojstva na području Valpova, odnosno na području katoličkih župa Petrijevaca, Valpova i Miholjca iz prve polovice 18. stoljeća.“ (Mihael Sučić, Crkveno ustrojstvo i religijska praksa na području Valpova i okolice od prve polovice 16. do sredine 18. stoljeća, znanstveni časopis Diacovensia : teološki prilozi, 2017., 142.)

Što nama danas znače ti križevi dovoljno govori primjer križa na cesti između Kitišanaca i Gata kod skretanja za Tiborjance. Križ koji je obilježen na zemljovidu iz 1780-ih godina i koji je konstantno ponosno stajao od 1848. godine „preko noći“ je tijekom kasnog ljeta 2017. godine postao pedeset godina mlađi – datiran je sada u 1898. godinu. Na taj je način ukradeno pola stoljeća povijesti, kulturne baštine i mogućeg potencijala kulturnog turizma. Zanimljivo je još spomenuti da je uz navedeni tiborjanački križ krajputaš tijekom 1780-ih godina na prostoru Valpovštine još jako mali broj krajputaša na području od 900 kilometara kvadratnih. Sve u svemu, moramo se malo „spustiti na zemlju“ jer kada se svašta radi nekim navedenim vidljivim baštinama našega kraja kako se tek neće (ne)vidljivoj baštini.


Foto: Tiborjanački križ prije kasnog ljeta 2017. godine, Predrag Ivanišić


Foto: Tiborjanački križ nakon kasnog ljeta 2017. godine, Mihael Sučić

Kako se tome može stati na kraj? Uz napomenu da je za svaku pohvalu briga o kulturnoj baštini koja je vidljiva i na ovome primjeru mora se spomenuti da je za ovakve i slične akcije potrebno tražiti stručno mišljenje. Nažalost, trenutačni stručnjaci koji su zaduženi za prostor Valpova i Valpovštine često znaju zakazati pa je opisana „briga o baštini“ na primjeru križa otišla u krivome pravcu. Pretpostavljam da dotični „obnavatelji“ nisu niti znali kojima se stručnjacima trebaju obratiti. Uz želju za ponovnom obnovom križa, ali u skladu s pravilima objavljujem javni poziv svim stanovnicima Valpovštine i Miholjštine da se slobodno jave na blog Šegrtski zapisi i portal ako slučajno primijete slične probleme i „uništavanje“ kulturne baštine. Težit ćemo u skladu s pravilima povijesne, arheološke i konzervatorsko-restauratorske struke riješiti problem. Na takav će se način i više poštivati baština i ona materijalna, a još više i nematerijalna. A onda će uz puno rada doći i do kulturnog turizma koji se sve više povezuje sa Slavonijom.


Oznake: Valpovo, Tiborjanci, Baština

17.11.2017. u 17:35 • 2 KomentaraPrint#

četvrtak, 26.10.2017.

Završen još jedan projekt OMH Valpovo


Foto: Autor Stjepan Najman i predstavljači, Darko Jančikić

Dana 24. listopada 2017. godine uspješno je završen još jedan projekt Ogranka Matice hrvatske u Valpovu. Održana je promocija knjige Valpovčice autora Stjepana Najmana, doajena zavičajne povijesti Valpova i Valpovštine.

Za razliku od dosadašnjih prostora u kojima se Ogranak Matice hrvatske u Valpovu udomaćio (Mala dvorana Centra kulture M.P.Katančića i dvorana Gradske knjižnice i čitaonice Valpovo) promocija se održala u Velikoj dvorani (kino dvorani) Centra kulture M.P.Katančića. Pred osamdeset - devedeset posjetitelja uz autora Stjepana Najmana knjigu su predstavili i recenzenti Ivan Tonković (OMH u Valpovu), Dinko Župan (Hrvatski institut za povijest) i Mihael Sučić (Muzej Slavonije).
Program je vodio Davor Runje (Hrvatski radio Valpovštine), dok je Valpovčice (slobodan izbor) čitala Sandra Miljački Andrić (Gradska knjižnica i čitaonica Valpovo). Programu su promocije dodatni čar dale članice i članovi HKUD Valpovo 1905.


Foto: Valpovčice, Darko Jančikić

Knjiga Valpovčice sastoji se od 300 i "kusur" kratkih priča o povijesti Valpova i Valpovštine od antičkog Valpova pa do Valpova 20. stoljeća. U svakoj se priči može vidjeti autorova stručnost, a još više i ljubav prema zavičaju. Autor nam je dao pravi primjer kako se ljubav prema određenom mjestu i okolici može prenijeti na papir.


Foto: Autor Stjepan Najman, Darko Jančikić

Neke od Valpovčica nose naziv: Rimski tragovi, Prvi gospodari Valpova, Zmaj, Valpovački "kravalšuster", Teta Eva, Valpovka i mnoge druge u kojima se spominju ljudi, događaji i procesi koji su obilježili povijest našeg zavičaja.

Valpovčice su priče o ljudima, našim precima, ali i o autoru koji je u svaku priču utkao i dio sebe.

Valpovčice su u prvom redu podsjetnik na slavnu povijest Valpova i Valpovštine koja nije bila samo ozbiljna nego i zanimljiva pa i smiješna što se jasno može primijetiti u nekim pričama iz 20. stoljeća. Iz toga je razloga ova knjiga za svakoga tko želi otići u neka starija vremena koja dočarava svaka valpovčica pri čemu će se maknuti iz svakodnevnice. Također, ova knjiga nije samo za Valpovčane i Valpovčanke nego i za naše goste kao lijepi i poučni suvenir.


Foto: Publika, Darko Jančikić

Želite li svoj primjerak Valpovčica slobodno se javite na facebook stranice Valpovačka baština i Šegrtski zapisi ili pošaljite poruku na e-poštu segrtski.zapisi@gmail.com.

Oznake: Valpovčice, Valpovo, povijest

26.10.2017. u 10:50 • 0 KomentaraPrint#

petak, 20.10.2017.

I mi smo imali - multikulturalizam Valpovštine!?


FOTO: Konfesionalna slika Valpovštine i Miholjštine krajem 17. stoljeća, predložak I. Mažuran Stanovništvo i vlastelinstva u Slavoniji 1736.

Uz napomenu da vas pozivamo na predstavljanje knjige Valpovčice gospodina Stjepana Najmana 24. listopada 2017. (utorak) s početkom u 19 sati u Centru kulture M. P. Katančić malo ćemo progovoriti i o fenomenu o kojemu svi govore, a malo tko proučava

Kada se ujutro probudite i pogledate na "prve" vijesti na svojim mobilnim uređajima ugledate pojmove kao što su multikulturalizam i multikonfesionalizam. Nakon toga upalite svoje audiovizualne uređaje pa nakon pet do deset minuta traženja prihvatljivog kanala čujete najmanje dva, tri puta te famozne pojmove. Naposljetku izađete van iz svoga doma i dođete na posao, fakultet, u školu ili trgovinu i "slučajno" čujete od prolaznika, kolega teme vezane uz MULTI fenomene.

E sada, što je zapravo multikulturalizam? Jeli to novotarija 21. stoljeća jer možemo čuti na audiovizualnim i pročitati u tiskanim medijima da "svatko tko nije za multikulturalizam nije ušao u 21. stoljeće". Također, ti su svi ostali još u 19. stoljeću ili možda čak i u mračnom srednjem vijeku. Skup riječi kao što je mračni srednji vijek za sada uopće neću komentirati, ali bit će jednom govora i o tome.

Kao i sve druge fenomene i procese pa tako i multikulturalizam najlakše možemo objasniti kroz primjere. Za nas, stanovnike Valpovštine kroz primjere koji su vezani uz našu svakidašnjicu ili možda prošlost!?

Prema Hrvatskoj enciklopediji multikulturalizam je "prihvaćen u školskim programima većine demokratskih zemalja, radi upoznavanja i poštivanja različitih kultura i naroda, a ponajprije onih s kojima većina u dotičnoj zemlji dolazi u dodir bilo kao s pripadnicima starih manjina ili sa zajednicama novih useljenika. Multikulturalizam je suprotan politici kulturne asimilacije ili jednolikosti, a blizak kulturnom pluralizmu i relativizmu. Zbog potonjega je predmetom teorijskih i političkih rasprava u kojima se sučeljavaju s jedne strane liberalistička shvaćanja, koja ističu nepovrjedivost i univerzalnost ljudskih prava i sloboda pojedinaca, a s druge komunitaristička shvaćanja, koja ističu nerazlučivost kolektivnog i individualnog, osobito kada je riječ o pripadnicima nezapadnih kultura."

U mutlikulturalizam moramo uključiti i multikonfesionalizam koji je prožet sinkretizmom i arhaizmom. Proučavajući multikulturalizam na temelju povijesnih izvora možemo ga uočiti, pratiti kao proces tijekom osmanske vlasti na području Valpovštine (prostor od rijeke Drave na sjeveru, rijeke Vuke na jugu, utoka rijeke Karašice na istoku i obronaka Papuka na zapadu).

O mutlikulturalizmu Slavonije bilo je govora i na znanstvenom skupu koji se održao 19. i 20. listopada 2017. godine u Osijeku. Izlaganjem koje je nosilo naziv Reformacija i protestantizam na području Valpovštine koncem 17. i početkom 18. stoljeća progovorio sam u kratkim crtama o spomenutoj tematici.

Sve u svemu, tijekom osmanske vlasti na području je današnjih gradova Valpova, Belišća, Donjeg Miholjca i općina Petrijevci, Bizovac, Koška, Marijanci, Magadenovac, Viljevo i Podravska Moslavina bio raširen MULTI svijet pod utjecajem političko-vojnih okolnosti i prometno-gospodarskih procesa. Političko-vojne okolnosti možemo najlakše opisati sa spominjanjem "stalnih" sukoba između habsburške vojske na čijoj su strani bili plemići i njihovi vojnici takozvanih "ostataka ostataka" Hrvatske i Ugarske i osmanske vojske koja je bila temelj širenja osmanske vlasti sve do Virovitice i Čazme na području današnje Slavonije. Ti su stalni sukobi eskalirali nekoliko puta u otvorene ratove tijekom stoljeća i pol osmanske vlasti na području Valpova, Donjeg Miholjca, Osijeka, Đakova, Požege i Virovitice. Prije zadnjeg, konačnog rata za Slavoniju krajem 17. stoljeća kada je i Valpovština kao i ostatak Slavonije prešao iz osmanskih u habsburške ruke u Valpovu, Miholjcu i okolici su živjeli muslimani, katolici, kalvini, luterani i na krajnjem jugozapadu i zapadu vjernici grčkog obreda. Oni su svi bili u većini starosjedilačko stanovništvo uz iznimke došljaka koji su dolazili u intervalima. Oni su podjednako bili i muslimani i kršćansko stanovništvo (ono sada već famozno vlaško stanovništvo koje je bilo i katoličko i pravoslavno). I osmanskoj i habsburškoj vlasti bilo je zanimljivo jer su koristili njihov nomadsko-stočarski način života za stvaranje stalnih pomoćnih vojnih postrojbi.

Navedeno je MULTI stanovništvo tijekom godina i godina suživota kroz procese sinkretizma bivalo asimilirano kroz kulturu hrane, odjeće, trgovine i mnogih drugih "stvari" koje čine svakodnevnicu. Dolaskom habsburške vlasti koncem 17. stoljeća u nekoliko se desetljeća multikonfesionalna heterogenost pretvara u homogenost katoličkog stanovništva s pravoslavnim stanovništvom na krajnjem jugozapadu promatranog područja. Kao što su političko-vojne okolnosti, ali i okoliš koji je bio temelj za prometno-gospodarske procese tijekom osmanske vlasti utjecali na stvaranje heterogenog stanovništva, tako su i političko-vojne okolnosti i prometno-gospodarski procesi tijekom habsburške vlasti utjecali na stvaranje homogenog stanovništva. Uz napomenu da je nekadašnja heterogenost, odnosno multikulturalizam (u teoriji je trebalo biti barem tri, četiri različite kulture u toj heterogenosti stanovništva) bila homogenost svakodnevnice jer su se došljaci asimilirali, a starosjedilački konvertiti nastavili baštiniti svoju tradiciju s ponekim sinkretističkim novitetima.

Sve u svemu i mi smo imali - multikulturalizam ili možda nismo!?

O povijesti Valpova, Valpovštine pa i Slavonije moći ćete čuti i u utorak (24. listopada 2017.) u Centru kulture M. P. Katančić s početkom u 19 sati na predstavljanju knjige Valpovčice. Knjigu će predstaviti autor Stjepan Najman, profesor Ivan Tonković, doktor povijesne znanosti Dinko Župan i magistar povijesti Mihael Sučić.

Više možete pronaći na:

Facebook stranicama Šegrtski zapisi i Valpovačka baština.

Oznake: Valpovo, Valpovština, religija

20.10.2017. u 08:34 • 3 KomentaraPrint#

petak, 13.10.2017.

Valpovčice - knjiga za svaki valpovački dom!



U utorak 24. listopada 2017. godine s početkom u 19:00 sati u Centru kulture M. P. Katančić u Valpovu održat će se predstavljanje nove knjige iz pera Stjepana Najmana Valpovčice.

Sve što ste ikada mislili da (ne)znate ili želite znati o povijesti Valpova i okolice od vremena rimskih careva i legionara pa preko vremena šuma i močvara do Domovinskog rata i samostalne i nezavisne Republike Hrvatske moći ćete pronaći u 300 i "kusur" kratkih priča koje su nazvane Valpovčice autora Stjepana Najmana.

Ako vas možda zanima kako se zvalo rimsko Valpovo pa i što je o njemu mislio najpoznatiji Valpovčanin Matija Petar Katančić dođite u Centar kulture koji nosi ime spomenutog intelektualca i svećenika 24. listopada.

Uz autora o knjizi će progovoriti i predsjednik Matice hrvatske Ivan Tonković, doktor povijesne znanosti Dinko Župan i magistar povijesti Mihael Sučić.

U knjizi ćete moći pronaći i kratke priče o prvim gospodarima Valpova, gradnji i dijelovima Dvorca Valpovo, kako su putopisci i drugi doživljavali Valpovo i naše pretke, ali i o procesima, ljudima i udrugama iz 20. stoljeća.


FOTO: Dvorac Valpovo, Mihael Sučić

O Valpovčicama su rekli:

"Kroz kratke priče o zanimljivim događajima, istaknutim ljudima, kulturnim institucijama, raznim društvima i udrugama čitatelj dobiva cjelovitu sliku o povijesti grada Valpova i upoznaje se raznolikim elementima mikro-povijesti jednog malog slavonskog grada. Ove kratke priče upoznaju nas s istaknutim osobama čije je djelovanje utkano u povijest grada Valpova i koje su sudjelovale u kreiranju njegove bogate povijesti. Kroz svoje priče autor oživljava sve te istaknute ljude i njihovo djelovanje kao i povijesni prostor starog Valpova. Valpovčice čitatelja vode kroz jednu zanimljivu i napetu virtualnu šetnju kroz staro Valpovo koje polako tone u kolektivni zaborav. Upravo je pokušaj oživljavanja tog starog Valpova i njegovih istaknutih stanovnika najveća vrijednost knjige."

dr. sc. Dinko Župan

"Valpovčice su za razliku od većine stručnih i književnih djela s područja Valpoštine ne samo djelo za odmor nego i djelo koje može itekako doprinijeti razvoju kulturnog turizma, ali i buđenju zanimanja za zavičajnom povijesti i kulturom kod mladih, ali i odraslih. Čitanjem stanovnik Valpova i Valpovštine može uočiti sliku povijesnih procesa dugog trajanja čije niti možemo primijetiti i u današnje vrijeme. Također se može primijetiti i da je Valpovo i Valpovština dio jednog većeg srednjoeuropskog civilizacijskog prostora."

Mihael Sučić, mag. hist.

Radujemo se vašem dolasku.

VALPOVČICE - knjiga za svaki valpovački dom!

Oznake: Valpovčice, Valpovo, povijest

13.10.2017. u 14:17 • 0 KomentaraPrint#

petak, 29.09.2017.

Miholjac i Valpovo tijekom Osmanlija


FOTO: Publika u Velikoj dvorani Dvorca Mailath u Donjem Miholjcu, Povijesna udruga Mailath

U prekrasnom je bajkovitom Dvorcu Mailath u Donjem Miholjcu u organizaciji Povijesne udruge Mailath pred ispunjenom Velikom dvoranom održano predavanje o razdoblju osmanske vlasti na području današnjeg Donjeg Miholjca, Valpova i okolice 24. rujna 2017. godine. U nešto sam više od sat vremena održao predavanje pod nazivom „Godina 1687. – jedna od „prijelomnih“ za Donji Miholjac“. U nastavku donosim sažetak.


FOTO: Predavač Mihael Sučić

Na temelju dostupne literature i povijesnih izvora možemo iznijeti tezu da je povijest Donjeg Miholjca, Valpova i okolice do 18. stoljeća prožeta političkim diskontinuitetom, ali i gospodarskim i prometnim kontinuitetom i demografskim i konfesionalnim (dis)kontinuitetom. Dok za spomenute kontinuitete nisu bile bitne takozvane prijelomne godine iz kojih proizlazi nastanak (stvaranje) paradigme oslobođenja područja Slavonije od osmanske vlasti za politički diskontinuitet su itekako bile bitne. Točnije nove su vlasti na čelu kojih su bile nove dinastije i njihova vojska i službenici poticale sjećanje na prijelomne godine poput 1687. za Donji Miholjac, Valpovo i veći dio sjeverne i istočne Slavonije. Time se nova habsburška vlast htjela distancirati od prethodne osmanske (ne turske) vlasti.


FOTO: Publika u Velikoj dvorani Dvorca Mailath u Donjem Miholjcu, Povijesna udruga Mailath

Zašto se koristi pojam osmanska, a ne turska vlast. Najjednostavnije možemo objasniti kroz prostornu rasprostranjenost i demografsku sliku države na čelu koje je bila dinastija čiji je rodonačelnik bio Osman. Rasprostirala se od područja današnjeg Iraka, Sirije i Egipta na istoku, Alžira i Tunisa na jugu, Hrvatske i Mađarske na zapadu i Ukrajine na sjeveru. O demografskoj i konfesionalnoj slici dovoljno govori i primjer jednog manjeg dijela nekadašnje osmanske države – prostor koji danas poimamo kao Slavonija. U njoj je krajem 17. stoljeća živjelo od oko 220 000 stanovnika oko 120 000 kršćana i 100 000 muslimana. Od potonjih je većina bilo islamizirano stanovništvo. Navedeni su kršćani i muslimani, kao i njihovi preci stoljeće i pol (od prve polovice 16. stoljeća) bili stanovnici Osmanskog Carstva.


FOTO: Odjeća je dio baštine iz osmanskog razdoblja, Povijesna udruga Mailath

Za razliku od političkih procesa povijesni procesi koji su bili puno bliži stanovništvu (ratarima, stočarima, trgovcima, obrtnicima) poput gospodarskih i kulturnih nisu prepoznali takozvane prijelomne godine kada se mijenjala pojedina vlast sa središtem u Beču, Budimu ili Istanbulu kao nešto važno. Tako je recimo prometni pravac koji je spajao Osijek s Valpovom pa dalje Miholjcem, Pečuhom na sjeveru i Viroviticom na zapadu ostao isti i tijekom srednjeg vijeka, kao i tijekom osmanske vlasti, a onda i habsburške vlasti od konca 17. stoljeća. Njega su koristili i trgovci i obrtnici pa i lokalno stanovništvo. Njega je činila rijeka Drava pa i njezini pritoci Karašica i Vučica, kao i sjeverni kopneni put koji je išao paralelno uz Dravu. Potonje su rijeke, neovisno o političkoj vlasti i stvarale štetu ljudima sezonskim izlijevanjima na koja su se stanovnici pojedinih naselja na različite načine prilagođavali. Između ostalog su se selili u sigurnije prostore današnje Valpovštine i Miholjštine. Tijekom tih se burnih vremena koja nisu bila samo burna zbog vojnih sukoba nego i zbog odnosa čovjeka i ostatka okoliša isticalo mlinarstvo. Ono je jedan od reprezentativnih primjera odgovora čovjeka na moć i snagu rijeka. Tako su recimo dizali mlinove vodenice na Dravi, a na dravskim pritocima kopnene mlinove (mlinove koji su bili vezani za jednu obalu).

Detaljnije o gospodarskim, političkim i drugim procesima na području današnje Valpovštine i Miholjštine uskoro možete čitati u knjizi Mihael Sučić: Počeci habsburške Valpovštine, nakladnik Ogranak Matice hrvatske u Valpovu.

Više na facebook stranici Šegrtski zapisi.

Oznake: Donji Miholjac, Valpovo, Osmanlije

29.09.2017. u 20:46 • 0 KomentaraPrint#

petak, 11.08.2017.

Dvorac Valpovo – baština prožeta (ne)kulturom

Što povezuje Valpovo, Split, Osijek, Donji Miholjac, Zagreb, Orahovicu i Slunj?

Postoje dvije vrste ljudi – oni koji vole započeti in medias res i oni koji prvo žele uvesti čitatelje/slušatelje u temu pa krenimo...

Dvorac Valpovo nalazi se u istoimenom gradu na Karašici, ali i Dravi i Vučici ako se gleda povijesna rasprostranjenost prostora trgovišta Valpovo. Tako su recimo 1702. godine popisivači habsburške vlasti pisali da Valpovo ima granice prema jugu s Metlincima i Marjančacima, prema zapadu s Vinogradcima, Tiborjancima, prema sjeveru s Novom Skelom na Dravi i prema istoku s Midlakom. Uskoro više možete čitati u knjizi Mihael Sučić: Počeci habsburške Valpovštine (konac 17. i početak 18. stoljeća)


Dvorac Valpovo, Mihael Sučić

Obnova je ruševne utvrde u Valpovu i pretvorba u roku dva do tri desetljeća u prekrasan dvorac uslijedila od 1720-ih godina kada je područje Valpova, Miholjca, Petrijevaca, Bizovca i okolice pripalo barunu Petru II. Antunu Hilleprandu von Prandauu. Uspoređujući današnji dvorac s prikazima dvorca iz 18. stoljeća možemo primijetiti jako puno sličnosti iz kojih proizlazi da je dvorac svoj konačni, sadašnji izgled dobio do 1770-ih godina. Uzimajući u obzir da se dvorac sastoji od kule, sjevernih zidina i kapelice koji vuku svoje korijene iz srednjega vijeka pa uz više-manje obnove tijekom 18. stoljeća i dograđivanje južnijih dijelova zidina i pročelja s tornjem dolazimo do zaključka da je dvorac u prvom redu napravljen od strane radne snage (podložnika, odnosno kmetova), srednjovjekovnih valpovačkih gospodara i obitelji Prandaua. Iz toga se razloga može iznijeti teza da se dvorac treba zvati Dvorac Valpovo, a ne po određenim obiteljima – eventualno po obitelji Prandau.

Uzimajući u obzir elemente različitih stilova umjetnosti od srednjega vijeka do 20. stoljeća, površinu, povijesne procese i osobe Dvorac Valpovo je par exelence baština u rangu Dvorca Trakošćan, Velikog Tabora, Starog grada Varaždin, osječke Tvrđe, zagrebačkog Gornjeg grada itd.


Osječka Tvrđa, Mihael Sučić

A što je zapravo baština?

Baštinu možemo dijeliti na kulturnu i prirodnu pri čemu se spomenuti pojmovi mogu i podudarati. Tako je na primjer park-perivoj kod Dvorca Valpovo kulturno-prirodna baština. Između ostalog baština može biti i materijalna i nematerijalna pri čemu je najbitnije da je ostavština iz nekih starijih vremena, naših predaka i da se prema njoj u sadašnjosti odnosimo na način nakon kojega će ostati u istom ili još izvornijem obliku za naše potomke. Zadnje se navedeno može postići djelovanjem povjesničara, arheologa, povjesničara umjetnosti, biologa, ekologa, konzervatora i restauratora.

A što je kultura?

Kulturu se najjednostavnije može objasniti kao oplemenjivanje, obrađivanje duha i tijela, ali i kao „pojam koji obično označava složenu cjelinu institucija, vrijednosti, predodžaba i praksi koje čine život određene ljudske skupine, a prenose se i primaju učenjem.“

Na temelju do sada iznesenih informacija konačno možemo reći da postoji kulturna materijalna baština u koju na prostoru Valpova i Valpovštine ulazi Dvorac Valpovo, Dvorac Mailath i Kurija Prandau u Donjem Miholjcu, Palača Gutman u Belišću, Kurija Normann u Bizovcu, sve crkve i kapelice, parkovi i perivoji.


Dvorac Mailath, Mihael Sučić

Također postoji i kulturna nematerijalna baština u koju ulazi (navodim slobodan izbor onoga što je upisano na UNESCO Reprezentativnu listu nematerijalne kulturne baštine čovječanstva iz Republike Hrvatske) Čipkarstvo u Hrvatskoj, Festa Sv. Vlaha, zaštitnika Dubrovnika, Ljelje iz Gorjana, Godišnji pokladni ophod zvončari s područja Kastavštine, Sinjska alka – viteški turnir u Sinju, Bećarac – vokalno-instrumentalni napjev s područja Slavonije, Baranje i Srijema itd.

A što povezuje Valpovo, Split, Osijek, Donji Miholjac, Zagreb, Orahovicu i Slunj?

Povezuju ih takozvani festivali glazbe i još ponešto što se nađe u kompletu (što god taj pojam zapravo značio). Ti su festivali sve popularniji među mladima pa na festivale u gradovima poput Splita i Zagreba dođe nekoliko desetaka tisuća posjetitelja u dva, tri dana. Takvi su festivali sve popularniji i u slavonskim gradovima pa se održavaju u sklopu neke manifestacije ili samostalno. Tako se u Orahovici održava Ferragosto JAM, u Osijeku Pannonian challenge, u Donjem Miholjcu Backyard art festival, a u Valpovu Greenroom festival.

Promatrajući medije koji znaju i po tjedan dana pratiti sve moguće „stvari“ vezane uz pojedine navedene festivale zanimljivo je da se svi festivali održavaju u prostorima koji su udaljeni od kulturne materijalne baštine, osim u Valpovu. U Valpovu se održava u srcu kulturne materijalne baštine za koju se čak zna govoriti da je „među tri najvrjednija dvorca u Hrvatskoj“ (O tom bi se dalo diskutirati jer u znanosti i struci poput povijesti, povijesti umjetnosti, arheologiji takvi termini i hijerarhije ne postoje ili barem nisu profesionalne).

Također kada se slušaju izjave posjetitelja drugih festivala od slavonskih festivala, Zagreba, Splita pa do Slunja većina pokazuje oduševljenje jer se održavaju u prirodi, u šumi, parku, pored jezera i na Poljudu pored prekrasnog Jadranskog mora koje daje dodatnu ljepotu i ugođaj festivalu.

Zašto se takvi festivali održavaju u parkovima, pored jezera, na Poljudu, a ne recimo u Dioklecijanovoj palači, na Medvedgradu kod Oltara Domovine ili u Trakošćanu, a u Valpovu se održava u dvorcu? Odgovor je jako jednostavan – jer takvim festivalima nije mjesto na takvim mjestima jer dolazi do štete na kulturnoj materijalnoj baštini! Između ostalog jer dolazi do velike koncentracije posjetitelja na površinski malom prostoru tijekom kratkog razdoblja. Zato se sve više uvode pravila o brojnosti posjetitelja u pojedinim povijesno-kulturnim mjestima kao što su dvorci, utvrde, crkve. Kao primjer možemo navesti špilju – arheološki lokalitet Altamiru, sve se više raspravlja o previše ljudi na dubrovačkim zidinama, katedralu u Ninu, a pitanje je vremena kada će se početi raspravljati i paziti na mnogobrojne posjete u Dioklecijanovoj palači. U zadnje se vrijeme sve više raspravlja i o prekomjernoj posjećenosti Nacionalnog parka Plitvička jezera o čemu sve više govore i akteri iz UNESCO-a. Uz veliki se broj ljudi pojavljuje i pitanje buke, a naročito uz tip glazbe koja se pretežito pušta na ovakvim festivalima kakav je valpovački. O utjecaju je buke također bilo govora i među stručnjacima, ali i u medijima. Jednaka je učinkovitost buke na objekte ako je buka konstantna kao i kada se događa u intervalima (tijekom ovakvih festivala kakav je valpovački). Kao primjer možemo navesti dvorac Lužnica i buku koja mu je prijetila.


Medvedgrad, wikipedia


Dioklecijanova palača, Mihael Sučić


Dubrovačke zidine, wikipedia


Dvorac Lužnica, wikipedia

O tome kako se treba paziti na materijalnu baštinu pa čak i na onu koja se sastoji samo od kamenja dovoljno govore zaštite koje se stavljaju na arheološkim lokalitetima itd.

Dvorci, utvrde, palače, crkve i kapele su u prvom redu kulturno-edukativno-turističke destinacije koje odlikuje mir i spokoj koji je okvir posjetiteljima da uđu u svijet nekih prošlih vremena. U njima se u prvom redu održavaju manifestacije vezane uz čuvanje, naglašavanje važnosti pojedine baštine pri čemu se daje posjetiteljima i informacija o nekoj drugoj baštini (za to je zaduženo interdisciplinarno promatranje baštine/baština).

Ulaženjem festivala poput ovoga u Valpovu (koji je jako zanimljiv i daje mladima mogućnost zabave na jedan malo drugačiji način od onoga uobičajenog u Valpovu, Valpovštini i Slavoniji pa i drugačiji pogled na svijet i na takve festivale) u Dvorac Valpovo dolazi do zanemarivanja pravila povijesne, arheološke i drugih sestrinskih struka, ali ne od strane organizatora i suorganizatora festivala koji samo žele mladima ponuditi nove sadržaje nego od stručnjaka (kustosa) koji se trebaju svakodnevno brinuti za dvorac i približiti ga ljudima kroz manifestacije kojima je u fokusu povijesna kulturna materijalna i nematerijalna baština.


Unutrašnjost Dvorca Valpovo, Mihael Sučić

Tim se onda manifestacijama i sadržajima treba privući mlade u dvorac tijekom poslijepodnevnih sati da dođu radi povijesti dvorca i radi spoznaje da su taj dvorac gradili i njihovi preci koji su imali i svoje vrline i mane pa čak i zanimljiviji život od današnjih ljudi jer oni nisu znali za dosadu. A onda nakon posjeta dvorcu nastave druženje sa svojim prijateljima na festivalima tipa valpovačkog u nekom primjerenijem prostoru. Prijedlog može biti prostor poznatog Zvjerinjaka koji je poznat i po lovu baruna Prandau i grofova Normann, ali i po djelovanju Jugoslavenske armije 1945. godine. Nikako prostor održavanja ne bi trebao biti park-perivoj oko Dvorca Valpovo jer je on kulturno materijalna prirodna baština o kojoj itekako puno mogu reći i povjesničari, a možda još više i biolozi.

Sve u svemu:

1) Valpovački festival je anomalija u Hrvatskoj, Europi i Svijetu

2) Zanemarivanje kulturne baštine od strane stručnjaka koji su zaduženi za dvorac

3) Problem je velike koncentracije ljudi u kratkom razdoblju i na malom prostoru u kulturno materijalnim i prirodnim baštinama sve učestaliji problem u Hrvatskoj i Svijetu

4) Problem se buke zanemaruje dok ne dođe do vidljivih posljedica

5) Valpovački festival i slični takvi festivali su zanimljivi projekti kojima se mladima daju nove perspektive, ali ne unutar materijalnih baština

...

Više možete čitati na:

Facebook stranici Šegrtski zapisi

Blogu Šegrtski zapisi











Oznake: Baština, Kultura, Valpovo

11.08.2017. u 18:54 • 3 KomentaraPrint#

petak, 04.08.2017.

Dvorac i kurija – baština obitelji Prandau i Mailath


Dvorci i kurija Valpova i Donjeg Miholjca, Mihael Sučić

Vozeći se cestom koja stoljećima spaja Grad na Dravi (Osijek), Valpovo i Viroviticu dolazimo do točke gdje se grana u slavonskoj ravnici pa jedan krak ide i na sjever prema Pečuhu.

Važnost je toga mjesta granjanja prije gotovo 1000 godina, to jest sredinom 11. stoljeća prepoznalo svećenstvo. Tada je ugarski palatin Radon darovao podignutu crkvu svetog Mihaela Arkanđela biskupiji u Pečuhu. Zapisano je da se ona nalazila blizu rijeke Drave. Sljedećih će stoljeća današnji Donji Miholjac biti zapisivan kao naselje svetog Mihaela. Prema trenutačno dostupnim saznanjima iz povijesnih izvora i literature današnja župna crkva svetog Mihaela Arkanđela vuče korijene od te crkve pri čemu dolazimo do zaključka da je ona najstarija bogomolja na prostoru današnje Slavonije, južne Baranje i Srijema.

Kroz sljedeća će stoljeća današnji prostor Donjeg Miholjca imati veliki značaj ne toliko zbog crkve koliko zbog položaja na Dravi. Ondje će se od srednjega vijeka pa tijekom osmanske (od 1540-ih do 1680-ih godina) i habsburške vlasti (od 1680-ih godina) održavati skela koja će biti jedna od glavnih točaka spomenute regionalne prometnice. Ona nije služila samo kao prijevozno sredstvo nego i kao mjesto žive trgovačke, obrtničke i društvene aktivnosti. Također o važnosti skele dovoljno govore i izvještaji vlastelinskih upravitelja od prve polovice 18. stoljeća. U njima se samostalno pod zasebnom točkom ističu i prihodi i rashodi miholjačke skele. Promatrajući i druge povijesne izvore iz istoga razdoblja možemo primijetiti da su ju koristili mnogobrojni trgovci iz svih dijelova tadašnje Habsburške Monarhije (država koja se rasprostirala od zapadne Rumunjske, Vojvodine, južnih dijelova Poljske preko Slovačke, Češke, Mađarske, Hrvatske, do Austrije i sjeverne Italije).

Budući da je gospodarska važnost pojedinog naselja često išla ruku pod ruku sa stvaranjem upravno-teritorijalnog središta, to se dogodilo i s osamnaestoljetnim Donjim Miholjcem (tada se zvao Miholjac i/ili Šokac Miholjac, kako u kojem povijesnom izvoru). Prvo ga je habsburška Dvorska komora stavila za središte takozvanog miholjačkog kotara, a onda je to prihvatila i barunska obitelj Prandau od 1721. godine. Ovdje je važno napomenuti da je miholjački kotar s moslavačkim i valpovačkim kotarom ušao u vlastelinstvo Valpovo darivanjem od strane habsburškog cara Karla VI. barunu Petru II. Antunu Hilleprandu von Prandauu. Novi zemljišni gospodar Prandau je u suradnji s vlastelinskim upraviteljem i službenicima ostavio miholjački i valpovački kotar, ali i osnovao i novi petrijevački kotar. S desetljećima su kroz 18. i 19. stoljeće u sva tri naselja građene svojevrsne „prijestolnice“ pa je u prvi plan došao Dvorac Valpovo u Valpovu kao središte valpovačkog kotara, vlastelinstva, ali i svojevrstan dvor barunske obitelji. Također je i u Miholjcu u isto vrijeme građeno sjedište u skladu s upravnom važnosti – Kurija Prandau.


Kurija Prandau u Donjem Miholjcu, Mihael Sučić

Nameće se pitanje zašto se u Donjem Miholjcu građevina zove Kurija Prandau, a u Valpovu Dvorac Valpovo. Odgovor je zapravo jednostavan – miholjačku je kuriju uz podložničko stanovništvo gradila samo barunska obitelj Prandau, a valpovački je dvorac uz obitelj Prandau gradila i obitelj Morović, Gereb, Pereny, osmanske spahije pa i zadnji vlastelini koji su hodali dvorcem članovi obitelji Normann. Naravno, važno je na ovome mjestu napomenuti da su Normanni u usporedbi s Prandauima zanemarivo oblikovali današnji dvorac.

Oko Kurije Prandau u Donjem Miholjcu oblikovao se društveni život pri čemu moramo istaknuti prekrasan park-perivoj s jednom vrtlarijom – vrtlarijom svjetskoga glasa. Važnost je vrtlarije bila rezultat devetnaestoljetnog dijeljenja valpovačkog vlastelinstva na dva dijela između braće Prandau. Stariji je brat Karlo dobio zapadni dio koji je nazvan vlastelinstvo Miholjac, dok je mlađi brat Gustav dobio istočni dio kojemu je ostao naziv vlastelinstvo Valpovo. Budući da je barun Karlo više bio u Beču i ostalim europskim prijestolnicama nego u Miholjcu barun je Gustav brinuo uz svoje i za bratovo vlastelinstvo u kojemu miholjačka vrtlarija dolazi do izražaja. To ujedinjenje vlastelinstava u jednoj osobi ipak nije spriječilo kotač povijesnih procesa 19. stoljeća pa je Miholjac postupno počeo sustizati Valpovo, prvenstveno kao upravno-teritorijalno-gospodarsko središte. Tome je itekako pridonijela spomenuta vrtlarija iz koje su sadnice odlazile u sve krajeve Habsburške Monarhije. Sve u svemu, što je u osamnaestom stoljeću za Miholjac i okolicu značila dravska skela to je u devetnaestom stoljeću značila vrtlarija uz Kuriju Prandau.


Park-perivoj u Donjem Miholjcu, Mihael Sučić

U drugoj je polovici 19. stoljeća prvo umro skladatelj Karlo Prandau, a onda i mlađi brat Gustav. Budući da nije imao sinove nego samo kćeri barunska je obitelj Prandau izumrla. I tu dolazimo do izreke – kada nekome smrkne drugome svane. Sve u svemu, Gustav je imao tri kćeri. Jedna se zvala Adela i udala se u Podgorač, a druge dvije su dale miholjačko i valpovačko vlastelinstvo u svojevrstan miraz. Druga se sestra Marijana udala za grofa Normanna, dok se treća Stefanija udala za grofa Mailatha. Nakon smrti posljednjeg Prandaua, odnosno oca navedenih djevojaka obitelj je Normann dobila vlastelinstvo Valpovo, a obitelj Mailath vlastelinstvo Miholjac.

Krajem 19. stoljeća kurija Prandau više nije bila dovoljna za novu vlastelinsku obitelj pa se počelo razmišljati o novoj obiteljskoj kući. Konačno je rješenje sagrađeno tijekom prvog desetljeća 20. stoljeća – Dvorac Mailath.


Dvorac Mailath u Donjem Miholjcu, Mihael Sučić

Kada je dvorac sagrađen postao je jedan od najljepših dvoraca Slavonije, ali i Habsburške Monarhije. Za razliku od drugih slavonskih dvoraca imao je jednu bajkovitu crtu poput dvoraca „ludoga“ gospodara Bavarske. Naravno, to ne znači i da je Dvorac Mailath rezultat ludosti članova obitelji Mailath nego da je samo sličan dvorcima „ludog bavarca“. Uostalom, koliko je zadnji gospodar Bavarske bio lud „otom-potom“.


Dvorac Neuschwanstein, wikipedia

O opisanoj tematici uskoro možete čitati u dvije knjige:
Stjepan Najman - Valpovčice
Mihael Sučić - Počeci habsburške Valpovštine

Za dodatne informacije javite se na facebook stranice Šegrtski zapisi i Valpovačka baština ili na e-mail koji možete pronaći na blogu Šegrtski zapisi.





Oznake: povijest, Valpovo, Donji Miholjac

04.08.2017. u 20:10 • 0 KomentaraPrint#

subota, 01.07.2017.

Dvorac - baština s kamenom spoticanja

Puno dvoraca, utvrda i kurija i još više naziva!

Vozeći se iz Osijeka prema Virovitici možete ugledati jedan barokni dvorac koji je kroz stoljeća postojanja dobio i elemente drugih smjerova europske likovne umjetnosti.


FOTO: Pročelje dvorca u Valpovu, Mihael Sučić

Stručnim jezikom možete primijetiti elemente gotike na najstarijim dijelovima pa i baroka i klasicizma na najmlađem dijelu (pročelju) s fotografije.
Nekim drugim jezikom - umornog, ali opuštenog turista ili svakodnevnog prolaznika koji ide na posao, u školu ili ubija umirovljeničke dane ili prisilno neradničke možete primijetiti ljepotu, divnu starost s kojom se dočarava bajkovitost jednog prošlog vremena kojeg se ne mogu sjetiti niti najstariji Valpovčani i Valpovčanke, kao niti stanovnici Valpovštine. Ta je bajkovitost utkana u priče o bijeloj djevi, čarobnom prstenu (o.a. po toj je priči ženski šahovski turnir u Valpovu i dobio ime), ali i o dobrobiti baruna i barunica Prandau, odnosno grofova i grofica Normann. Naravno, život 18. i 19. stoljeća (obitelj Prandau je ušla u život Valpova i Valpovštine na Silvestrovo 1721. godine, a obitelj Normann na mala vrata kada su se prizetili u travnju 1852. godine kada se mogla čuti poezija slavuja i šarenilo cvjetova najvećeg parka-šume kontinentalne Hrvatske (tada Banske Hrvatske)) nije bio toliko bajan. Bilo je i negodovanja pa čak i buna stanovnika Valpovštine, ali o tome nekom drugom prilikom jer sada nema vremena za objašnjavanje konteksta da se ne uđe u crno-bijelu metodu prikaza povijesti.


FOTO: Park-šuma u Valpovu, Mihael Sučić

Sjećanje na barunsku obitelj koja je nestala smrću Gustava Prandaua 1885., kao i na grofovsku obitelj Normann koja je napustila Valpovštinu u poraću Drugog svjetskog rata ostalo je živo u složenici koja se provlači kroz medije, kroz djelovanje institucija Valpova i Valpovštine, kao i kroz svakodnevne razgovore ljudi - Dvorac Prandau-Normann. Time se najotvorenije odaje počast važnosti dviju obitelji za povijest kraja koje oplakuju četiri rijeke (Drava, Karašica, Vučica i Vuka).

E sada - ovdje dolazimo do kamena spoticanja jer zaboravljamo na još nekoliko obitelji koje su zadužile pa čak "malo" i gradile, dograđivale dvorac. Znate koje su to obitelji? Znate li koji je to dio dvorca? Naravno - onaj najstariji kojeg prvog uočite kada dolazite iz pravca Donjeg Miholjca i Belišća - kula, okolne zidine pa i dijelovi kapelice.


FOTO: Kula u Valpovu, Mihael Sučić

A koje su to obitelji? Počevši od one koja je započela gradnju nekadašnje utvrde od koje je ostala kula, kapelica i zidine koje su ukomponirane u osamnaestoljetni dvorac - obitelji Morović pa Gereb pa Pereny. Neki su od članova tih obitelji bili na najvišim pozicijama kasnosrednjovjekovnog Ugarsko-hrvatskog Kraljevstva kao što je pozicija palatina. Palatin je imao čast potkralja, bio je i regent maloljetnog vladara itd. Sve u svemu, zahvaljujući njima Valpovo je na karti kraljevstva došlo na važno geopolitičko i geostrateško mjesto.
Iz toga razloga možemo slobodno napisati da je dvorac u Valpobu zapravo Dvorac Morović-Gereb-Pereny-XY osmanski gospodari-Prandau-Normann, ali ima jedno veliko ALI.
O Morovićima, Gerebima i Perenyma je malo ljudi struke i/ili ne struke čulo, ipak su živjeli prije 500-600 godina. Točnije, nebitni su jer su ipak živjeli prije puno, puno godina.
Zapravo, ima još jedno veće ALI. Jeste li ikada čuli za Dvorac Celjski-Korvin-Drašković ili za Utvrdu Celjski-Vitovac-Korvin-Rattkay? Naravno da niste jer su njihovi nazivi Dvorac Trakošćan i Veliki tabor.


FOTO: Trakošćan, wikipedia


FOTO: Veliki tabor, wikipedia

Svaka je od tih obitelji doprinijela gradnji Trakošćana, Velikog tabora pa tako i našeg protagoniste dvorca u Valpovu. Za razliku od spomenutih dvoraca i plemićkih gradova postoje dvorci koji mogu nositi ime (bez previše razmišljanja) pojedine obitelji. To su Dvorac Eltz u Vukovaru, Dvorac Pejačević u Našicama pa i Dvorac Mailath u Donjem Miholjcu o kojemu će biti više riječi u jednom od sljedećih članaka.

Sve u svemu, nazivom se dvorca u Valpovu - Dvorac Prandau-Normann, Dvorac Prandau ili čak Dvorac Normann-Prandau iznosi svojevrsna destrukcija povijesti Valpova i Valpovštine. Zadnji naziv možda još najviše bode u oči jer su Normanni došli nakon Prandaua i neusporedivo su manje utjecali na razvoj, gradnju dvorca za razliku od članova obitelji Prandau. Da je već prvi barun Prandau koji je kročio u Valpovo Petar II. Antun Hilleprand von Prandau dogradio i sagradio današnji dvorac imamo dokaz na njegovom portretu od prije 260-270 godine (sredina 18. stoljeća).


FOTO: Portret Petar II. Hilleprand von Prandau, Muzej likovnih umjetnosti Osijek

O dogradnji nekadašnje srednjovjekovne utvrde u Valpovu, gradnji dvorca od strane obitelji Prandau, kao i stanovnika mnogobrojnih naselja Valpovštine pa i o svakodnenvom životu stanovnika možete čitati uskoro u novoj knjizi pod nazivom Počeci habsburške Valpovštine, autora Mihaela Sučića. Još ako vas zanima koje su bile prve obitelji i koja su nosila prezimena u Valpovu, Donjem Miholjcu ili možda u Bizovcu, Petrijevcima, Marijancima, Brođancima i Koški (i u svim drugim naseljima do Podravske Moslavine) ova je knjiga savršena za Vas.

Sada se još moramo malo vratiti nazivu dvorca u Valpovu. Uzimajući u obzir sva saznanja treba doći ili se treba pokrenuti revizija naziva dvorca pri čemu se treba prekinuti nepravda koja je učinjena tijekom prošlog stoljeća prema mnogobrojnim obiteljima, pojedincima koji su utkali sebe u dvorac. Dvorac nisu samo članovi dvije obitelji nego i obitelji od prije 500-600 godina, kao i stanovnici Valpova i okolnih naselja koji su na stotine sati proveli na i oko dvorca dok su pomagali pri dogradnjama i gradnjama.
Iz toga razloga predlažem da se dvorca u Valpovu nazove Dvorac Valpovo. To predlažem i na temelju mnogobrojnih izvora pa i na temelju naziva vlastelinstva koje se rasprostiralo od Drave na sjeveru pa do Vuke na jugu - Vlastelinstvo Valpovo.

Tim bi se preimenovanjem itekako doprinijelo stručnom razvoju proučavanja Valpova i Valpovštine, ispravila bi se nepravda prema drugim obiteljima koje su gradile nekadašnju utvrdu, a sadašnji dvorac, a naročito bi se ispravila nesreća prema obiteljima "običnih-kmetskih" obitelji čiji su muškarci doprinijeli gradnji dok su žene radile na zemlji i brinule za djecu. Na takav su način i žene dale veliki obol gradnji pa i veći od muškaraca.
Sada je vrijeme da svoje kažu i stručnjaci iz Valpova i Valpovštine, ali i svi čiji su preci gradili dvorac. Neki bi rekli da je ovo svojevrsna revizija na što možemo samo reći da je jer se jedino uz pomoć revizije može napredovati u bilo kojem aspektu života pa tako i u povijesti, odnosno kulturi.

Oznake: Valpovo, Valpovština, Baština

01.07.2017. u 10:10 • 0 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< travanj, 2021  
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30    

Travanj 2021 (4)
Ožujak 2021 (11)
Veljača 2021 (8)
Siječanj 2021 (11)
Prosinac 2020 (15)
Studeni 2020 (11)
Listopad 2020 (1)
Rujan 2020 (1)
Kolovoz 2020 (1)
Srpanj 2020 (1)
Svibanj 2020 (1)
Travanj 2020 (2)
Ožujak 2020 (2)
Studeni 2019 (1)
Veljača 2019 (2)
Siječanj 2019 (1)
Prosinac 2018 (3)
Studeni 2018 (4)
Listopad 2018 (2)
Kolovoz 2018 (3)
Srpanj 2018 (1)
Svibanj 2018 (2)
Travanj 2018 (2)
Ožujak 2018 (2)
Veljača 2018 (3)
Studeni 2017 (2)
Listopad 2017 (4)
Rujan 2017 (3)
Kolovoz 2017 (2)
Srpanj 2017 (3)
Lipanj 2017 (6)
Svibanj 2017 (4)
Travanj 2017 (4)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Šegrtski su zapisi blog o povijesti, kulturi i politici.

Možete čitati komentare i kolumne o svakodnevnim događajima, procesima i osobama koje kreiraju hrvatsku kulturu, politiku i historiografiju.

Autor

Mihael Sučić, doktorand povijesti na Hrvatskom katoličkom sveučilištu. Autor knjige o povijesti okoliša, ekonomskoj i socijalnoj povijesti slavonske Podravine pod nazivom Počeci habsburške Valpovštine.