Vozeći se iz Osijeka prema Virovitici možete ugledati jedan barokni dvorac koji je kroz stoljeća postojanja dobio i elemente drugih smjerova europske likovne umjetnosti.
FOTO: Pročelje dvorca u Valpovu, Mihael Sučić
Stručnim jezikom možete primijetiti elemente gotike na najstarijim dijelovima pa i baroka i klasicizma na najmlađem dijelu (pročelju) s fotografije.
Nekim drugim jezikom - umornog, ali opuštenog turista ili svakodnevnog prolaznika koji ide na posao, u školu ili ubija umirovljeničke dane ili prisilno neradničke možete primijetiti ljepotu, divnu starost s kojom se dočarava bajkovitost jednog prošlog vremena kojeg se ne mogu sjetiti niti najstariji Valpovčani i Valpovčanke, kao niti stanovnici Valpovštine. Ta je bajkovitost utkana u priče o bijeloj djevi, čarobnom prstenu (o.a. po toj je priči ženski šahovski turnir u Valpovu i dobio ime), ali i o dobrobiti baruna i barunica Prandau, odnosno grofova i grofica Normann. Naravno, život 18. i 19. stoljeća (obitelj Prandau je ušla u život Valpova i Valpovštine na Silvestrovo 1721. godine, a obitelj Normann na mala vrata kada su se prizetili u travnju 1852. godine kada se mogla čuti poezija slavuja i šarenilo cvjetova najvećeg parka-šume kontinentalne Hrvatske (tada Banske Hrvatske)) nije bio toliko bajan. Bilo je i negodovanja pa čak i buna stanovnika Valpovštine, ali o tome nekom drugom prilikom jer sada nema vremena za objašnjavanje konteksta da se ne uđe u crno-bijelu metodu prikaza povijesti.
FOTO: Park-šuma u Valpovu, Mihael Sučić
Sjećanje na barunsku obitelj koja je nestala smrću Gustava Prandaua 1885., kao i na grofovsku obitelj Normann koja je napustila Valpovštinu u poraću Drugog svjetskog rata ostalo je živo u složenici koja se provlači kroz medije, kroz djelovanje institucija Valpova i Valpovštine, kao i kroz svakodnevne razgovore ljudi - Dvorac Prandau-Normann. Time se najotvorenije odaje počast važnosti dviju obitelji za povijest kraja koje oplakuju četiri rijeke (Drava, Karašica, Vučica i Vuka).
E sada - ovdje dolazimo do kamena spoticanja jer zaboravljamo na još nekoliko obitelji koje su zadužile pa čak "malo" i gradile, dograđivale dvorac. Znate koje su to obitelji? Znate li koji je to dio dvorca? Naravno - onaj najstariji kojeg prvog uočite kada dolazite iz pravca Donjeg Miholjca i Belišća - kula, okolne zidine pa i dijelovi kapelice.
FOTO: Kula u Valpovu, Mihael Sučić
A koje su to obitelji? Počevši od one koja je započela gradnju nekadašnje utvrde od koje je ostala kula, kapelica i zidine koje su ukomponirane u osamnaestoljetni dvorac - obitelji Morović pa Gereb pa Pereny. Neki su od članova tih obitelji bili na najvišim pozicijama kasnosrednjovjekovnog Ugarsko-hrvatskog Kraljevstva kao što je pozicija palatina. Palatin je imao čast potkralja, bio je i regent maloljetnog vladara itd. Sve u svemu, zahvaljujući njima Valpovo je na karti kraljevstva došlo na važno geopolitičko i geostrateško mjesto.
Iz toga razloga možemo slobodno napisati da je dvorac u Valpobu zapravo Dvorac Morović-Gereb-Pereny-XY osmanski gospodari-Prandau-Normann, ali ima jedno veliko ALI.
O Morovićima, Gerebima i Perenyma je malo ljudi struke i/ili ne struke čulo, ipak su živjeli prije 500-600 godina. Točnije, nebitni su jer su ipak živjeli prije puno, puno godina.
Zapravo, ima još jedno veće ALI. Jeste li ikada čuli za Dvorac Celjski-Korvin-Drašković ili za Utvrdu Celjski-Vitovac-Korvin-Rattkay? Naravno da niste jer su njihovi nazivi Dvorac Trakošćan i Veliki tabor.
FOTO: Trakošćan, wikipedia
FOTO: Veliki tabor, wikipedia
Svaka je od tih obitelji doprinijela gradnji Trakošćana, Velikog tabora pa tako i našeg protagoniste dvorca u Valpovu. Za razliku od spomenutih dvoraca i plemićkih gradova postoje dvorci koji mogu nositi ime (bez previše razmišljanja) pojedine obitelji. To su Dvorac Eltz u Vukovaru, Dvorac Pejačević u Našicama pa i Dvorac Mailath u Donjem Miholjcu o kojemu će biti više riječi u jednom od sljedećih članaka.
Sve u svemu, nazivom se dvorca u Valpovu - Dvorac Prandau-Normann, Dvorac Prandau ili čak Dvorac Normann-Prandau iznosi svojevrsna destrukcija povijesti Valpova i Valpovštine. Zadnji naziv možda još najviše bode u oči jer su Normanni došli nakon Prandaua i neusporedivo su manje utjecali na razvoj, gradnju dvorca za razliku od članova obitelji Prandau. Da je već prvi barun Prandau koji je kročio u Valpovo Petar II. Antun Hilleprand von Prandau dogradio i sagradio današnji dvorac imamo dokaz na njegovom portretu od prije 260-270 godine (sredina 18. stoljeća).
FOTO: Portret Petar II. Hilleprand von Prandau, Muzej likovnih umjetnosti Osijek
O dogradnji nekadašnje srednjovjekovne utvrde u Valpovu, gradnji dvorca od strane obitelji Prandau, kao i stanovnika mnogobrojnih naselja Valpovštine pa i o svakodnenvom životu stanovnika možete čitati uskoro u novoj knjizi pod nazivom Počeci habsburške Valpovštine, autora Mihaela Sučića. Još ako vas zanima koje su bile prve obitelji i koja su nosila prezimena u Valpovu, Donjem Miholjcu ili možda u Bizovcu, Petrijevcima, Marijancima, Brođancima i Koški (i u svim drugim naseljima do Podravske Moslavine) ova je knjiga savršena za Vas.
Sada se još moramo malo vratiti nazivu dvorca u Valpovu. Uzimajući u obzir sva saznanja treba doći ili se treba pokrenuti revizija naziva dvorca pri čemu se treba prekinuti nepravda koja je učinjena tijekom prošlog stoljeća prema mnogobrojnim obiteljima, pojedincima koji su utkali sebe u dvorac. Dvorac nisu samo članovi dvije obitelji nego i obitelji od prije 500-600 godina, kao i stanovnici Valpova i okolnih naselja koji su na stotine sati proveli na i oko dvorca dok su pomagali pri dogradnjama i gradnjama.
Iz toga razloga predlažem da se dvorca u Valpovu nazove Dvorac Valpovo. To predlažem i na temelju mnogobrojnih izvora pa i na temelju naziva vlastelinstva koje se rasprostiralo od Drave na sjeveru pa do Vuke na jugu - Vlastelinstvo Valpovo.
Tim bi se preimenovanjem itekako doprinijelo stručnom razvoju proučavanja Valpova i Valpovštine, ispravila bi se nepravda prema drugim obiteljima koje su gradile nekadašnju utvrdu, a sadašnji dvorac, a naročito bi se ispravila nesreća prema obiteljima "običnih-kmetskih" obitelji čiji su muškarci doprinijeli gradnji dok su žene radile na zemlji i brinule za djecu. Na takav su način i žene dale veliki obol gradnji pa i veći od muškaraca.
Sada je vrijeme da svoje kažu i stručnjaci iz Valpova i Valpovštine, ali i svi čiji su preci gradili dvorac. Neki bi rekli da je ovo svojevrsna revizija na što možemo samo reći da je jer se jedino uz pomoć revizije može napredovati u bilo kojem aspektu života pa tako i u povijesti, odnosno kulturi.