četvrtak, 16.08.2007.
BEASTIE BOYS - the mix-up
Tvorci liričnih ljepota poput «Homophobics ain’t alright / If you learn to love then you might love life» i prvi bitni bijelci u povijesti hip-hopa se vraćaju sa albumom i prije no što bi čovjek očekivao nakon što ih je Phillip J. Fry u Futurami, da prostite, isprcao na konto vremena koje im treba da isporuče novi materijal tako da im je za ovaj disk trebalo čak tri godine. Vidiš li, Cijenjena čitateljice™, što javna prozivka radi?
I tako, dok studenti i studentice luduju kod kuće što ne mogu otići u utorak van i vratiti se u četvrtak bez da roditelji postavljaju glupa pitanja tipa Kamo ideš i Kad se ti to misliš vratiti? Pa danas je utorak!, i čekaju novi soundtrack za partijanje, a nije 4/4 dosadni house u Armand Van Helden remixu ili neka lijeva Ministry of Sound kompilacija; od Beastie Boysa ga neće dobiti. Dobiti će disk za kavu i cedevitu, pošto je očito postalo in piti cedevitu na javnim mjestima.
MCA, Mike D i Ad-Rock duguju koliko Run D.M.C. toliko i Bad Brainsima; kuriozitetu u hardcore punk vodama utoliko jer su glazbenici afroamerikanci. Stoga su i Beastie Boys počeli kao pankeri te vidjeli da od toga sise nema već samo vlažni pod i vreća za spavanje u klubu gdje se svira.
Godine 1984. Rick Rubin producira Licenced To Ill koji postaje najprodavaniji debi album u povijesti najprodavanijih albuma u Sjedinjenim Američkim Državama i ostalo je povijest.
The Mix-Up neće biti povijesni ili antologijski ili što već iz čistog razloga što je, brate, dosadan instrumentalni album gdje su se momci latili instrumenata i sve to lijepo odsvirali. Lijepo i ravno. Dvanaest pjesma koje su skoro sive i jednolične kao cijela diskografija Tool sa časnom iznimkom Parabol/Parabole. Ipak i ovakvi Beastie Boysi u lounge, dub, svašta-nešto audio mješavini su bolji od Cafe Del Mar i ostalog precjenjenog, preproduciranog, preremiksiranog i prepopularnog smeća što nenametljivo svira oko nas baš kao što su, recimo, Thievery Corporation nenametljivo dosadni. Čak je sam Mike D, na pitanje što se dogotilo sa osovinom kreacije pod naslovom: Taking Drugs to Make Music to Take Drugs To; odgovorio sa «Yeah, it would be a great record to eat pie to.» Eto.
Inače, Beastie Boysima treba oko šest godina da isporuče album, a ovaj im je izašao samo za tri. Zašto? Zato što za tekstove trebaju još dodatne tri. Muahaha!
Popis pjesama:
01 B for My Name
02 14th St. Break
03 Suco de Tangerina
04 The Gala Event
05 Electric Worm
06 Freaky Hijiki
07 Off the Grid
08 The Rat Cage
09 The Melee
10 Dramastically Different
11 The Cousin of Death
12 The Kangaroo Rat
(Capitol/Dallas Records)
ponedjeljak, 13.08.2007.
PEARL JAM - live @ the gorge iliti Ovaj put su stvarno pretjerali sa live izdanjima
Sedam diskova i ravno sto stvari su brojke koje fasciniraju. Pakiranje je isto u redu iako bez fotografija i dodatka, samo košuljice za medije i retro grafika koja krasi naslovnicu.
Pearl Jam očito ima problema sa izdavanjem live albuma jer do sada ih je izašlo otprilike dvjesto i četrdeset počevši s turnejom iz 2000. godine. To je, Cijenjeni čitatelju™ puno puta odsvirano i "State Of Love and Trust" i "Cordury" i "Jeremy" koji sada više nema refren.
Live at Gorge broji se kao službeno izdanje sa snimkom tri koncerta koji su održani u tom prirodnom amfiteatru u Saveznoj Republici Washington. Znači, Pearl Jam su svirali doma i to ponekad na više od 30 stupnjeva jer Ed objašnjava zašto je nakon dugo vremena obukao kratke hlače, a da ne ispadne neki povampireni grunge fashion revival. Bilo mu je vruće.
Popis pjesama otkriva da je fokus i dalje na prvom i drugom albumu makar je bend ubacio pjesme s posljednjeg, eponimnog albuma koje su svirali i u Zagrebu; u koji su se obećali vratiti. Ne vjerujem dok ne vidim.
Inače, Pearl Jam uživo je uz Red Hot Chili Pepperse najbolji bend na svijetu, reci što god hoćeš Cijenjeni čitatelju™. Treba imati muda i odbiti Ticketmaster da preprodaje ulaznice te otići s Epic etikete i osnovati vlastiti J Records. Imati muda i nastaviti nakon što na vlastitom koncertu pogine devetero ljudi. Te poslije svega još i napisati pjesmu o tome - i to dobru!
Pearl Jam su Led Zeppelin novog milenija s Gratefull Dead kompleksom što se tiče izdavanja koncertnih zapisa. Ipak ne bi izdali da nemaju ljude koji će to i kupiti pa je tako Live at Gorge u prvom tjednu prodan u 19 000 primjeraka što za sedmerostruki set i nije loše. Vjerojatno brojku možemo slobodno pomnožiti s 5 kad bi bilo riječi o dvostrukom izdanju.
Box set otvara obrada The Ramones u akustičnoj verziji i daje tempo cijelom prvom disku koji je laganiji dok drugi i treći (koji čine prvi koncert iz 2005. godine) nisu toliko lagani, već klasični žešći Pearl Jam. Ostala dva datuma (22. i 23. srpanj 2006.) uspjeli su se ugurati na po dva diska svaki. Čudo.
Iskrena preporuka: počnite s Live On Two Legs i šesnaest stvari na jednom disku pa onda Zagreb i 26. rujna 2006. godine, da čujete kako se pjeva "Black", na dva diska i ako vam ostane živaca – The Gorge. Jer na kraju postane zabavno ono što Vedder priča između pjesama, a ne same pjesme.
A ako si veći fan nego ja, Cijenjeni čitatelju™ već si me opsovao i otišao na Isohunt po torrent.
nedjelja, 05.08.2007.
SMASHING PUMPKINS - zeitgeist
Originalno emo čelo se vratilo s novim albumom i novom postavom gdje su ostali samo navedeno čelo i Jimmy Chamberlain, junkie kalibra frotmena Alice in Chains. Ostalo troje je rentano za turneje i slično. William Patrick Corgan, Jr. okupio je stari bend da radi ono što najbolje zna – piše tužne pjesme i nosi majicu 'Zero' koja je viđena u Lijepoj našoj u nekih članova The Beat Fleet.
Navodno taj isti William Patrick ima narav težu od Dubravka Ivaniša kada je na probi s bendom i ta ista narav bila je razlogom raspada originalne postave. I to i slaba prodaja albuma Machina i problemi sa dopom u bubnjara Chamberlaina koji je letio iz benda kombinirano dvadesetak i više puta. Ipak, on je jedini uz Billyja jer nema niti Jamesa Ihe niti basistice D`Arcy Wretzky koju je zamijenio mlađom i užom za ovogodišnju turneju.
Pumpkinse su optuživali za karijerizam i prodanost kao takvu i više nego Pearl Jam; čak su im indie heroji Pavement posvetili vers u pjesmi Range Life što Corgana nije diralo previše već je izjavio da je to tako kada se srce nosi na vidljivom mjestu. Bila je to godina 1994. Kurt se friško ubio, Eddie je razmišljao da raspusti bend, Layne je kupovao kilogram limuna i sredstvo za skidanje čađe sa žlica, a Billy je smislio majicu Zero, sličnu Sub Pop majici sa poticajnim natpisom 'Loser'.
Ovaj novi materijal nazvan Zeitgeist ili duh vremena dolazi u pakiranju sa dvanaest pjesama od kojih su već tri potencijalni singlovi. Samo mi nije jasno čemu Paris Hilton na naslovinci jednog od singlova. Ah, da Cijenjeni čitatelju™… duh vremena koje pridaje pažnju onima kojima uopće ne trebaju. Nisu se Pumpkinsi prodali ili pokvarili već su shvatili kako funkcionira Velika Shema Stvari®. Mislim da sam i ja shvatio, ali neću odavati već za masne pare držati instrukcije o navedenoj VSS.
Kada smo već kod teme jesu li se prodali ili ne. Jesu. Davno.
Svaki sastav ili pjevač, pjevačica, DJ, jodler ili što već koji je prisutan u cd shopovima na najmanje dva kontinenta prodao se je u određenom smislu. Veće je pitanje da li veći avans i topli obrok tri puta dnevno pozitivno ili negativno utječu na kvalitetu pjesama.
Doomsday Clock, Seven Shades Of Black i pjesma koja ime dijeli sa pjesmom australskih Pendulum već se rado izvode po festivalima ovo ljeto i vrlo slično i vrlo metal zvuče. Da nema specifičnog načina pjevanja ovo bi moglo proći pod žešći Him. A sada, je li to kompliment? Vjerojatno nije iako je album sasvim solidan za sastav koji je svoje najbolje stvari dao polovicom devedesetih.
četvrtak, 02.08.2007.
ANTE CASH - gotovinski popust
Reper koji najviše proziva u svojim tekstovima opet je nešto izdao. Nije izdao prijatelja već ploču, da se parafraziraju Kud Idijoti. A što se prozivke tiče, izbrojano je statističkom metodom papira i olovke četrdeset i pet imena koja se pojavljuju barem jedanput; dakle unique hitovi za sve forum-hop momke za koje također Ante ima pokoju lajnu. Hell, ima čak i cijelu pjesmu pod imenom New Topic.
Na prvom albumu pod naslovom 'U ime oca i novca' rekao je svoje o kleru i državi, a na ovome po svoje je došla estrada u pjesmi Prodaj vrlo inspiriranoj Edinom Pržiii sa 'No sikiriki' te vjerojatno osobnim dojmovima i lucidnim zapažanjem tako da svatko tko bi htio dio estradnog kolača može besplatno dobiti tutorial o tome što može očekivati da će dobiti, što u novčanik, što u tjelesni otvor po izboru i osobnim preferencijama.
Na trećoj pjesmi gostuje Maajka, čovjek čiji se opus kao izvođača osjeti kroz cijeli album. Neutemeljeno, Cijenjeni čitatelju™? Ne baš. Kreten je u neku ruku nastavak Bombe sa 'Stig`o čumur'gdje se opisuje stereotipni student ekonomije u vrijeme akademske godine kao i akademskog ljetovanja nakon devet mjeseci napornog i upornog pojavljivanja po svim in mjestima zagrebačke mladeži. Brutalna pjesma koja je u nekim dijelovima brutalno iskrena. Svatko tko je jednom otišao po šteku Cornyja od banane i kokosa u menzu na Ekonomiji zna da tu ima nešto.
Osma stvar donosi tužan storytelling na temu A.C.A.B. grafita. Par policajaca, dvoje ljudi, jedan leš i jedna ručna bomba pričaju priču dok u off-u Robert Valdec glumi naratora u ovom pseudo-dokumentarcu ili možda čak podcastu da se posljednji Titovi pioniri i iGeneracija bolje razumiju. Tu na pamet pada On je mlađi; Osmićeva stvar u kojoj je ručna bomba M57 također odigrala puno više od cameo uloge.
Druga najbrojnija pjesma po prozivanju Poznatih i slavnih® jest Neću više sa semplom Ibrice Jusića. Reprezentni stihovi poput Duša mi plaće kao gorka jesen, trebam te kao jetru Arsen. Ne smijem te izgubit ko Seve kazetu, volim te ko Luka Lanu u duetu. Neću kockat, varat te i lokat, jer volim te više od zjenice oka. Ko Zagreb Stoka, Dujmića koka, ko marijan Ban bocu štoka – sve su rekli kamo mladi Cash, student one iste ekonomije sa prosjekom 4.0 (sam kaže čovjek) cilja.
Da čovjek čita nešto više od sastava motornog ulja koje ide u Seat automobile i ima dobro pamćenje pokazuje J`accuse sa Danteom. Naslov je maznut od pisma Emilea Zole kada je branio Dreyfussa, diplomata optuženog za špijunažu samo zato što je bio židovskog podrijetla. Tu se provukla jedna lajna koja glasi …al pitaj ih sine koliko Vukovar košta i zašto je Ankica Lepej ostala bez posla. Gospođa Lepej je ostala bez zaposlenja jer je otkrila stanje računa obitelji Tuđman dok je ljubitelj tenisa još bio živ. Nije mogla otvoriti blog i ostati anonimna, nije imala YouTube da napravi smiješni film o komediji zvanoj izvršna vlast da se narod nasmije i opet glasa isto ili slično u zemlji sa kolektivnim ADD problemom.
Prvi je bio siv poput #4F4F4F, ali ovaj je, tebra, crn skoro kao #030303 osim u par kurčevitih reprezent stvari bez kojih bi rep album bio kao cigareta sa filterom. Dakle savršen. Moju ciklu, parodiju Severinine stvari neću spominjati. Poslušati jednom i izgrebati sektore na disku tako da medij automatski preskoči.
Bitove su kuhali Baby Dooks, Shot, Shalla iz Connecta, Nace, Dash te Erol Zejnović, gitara iz Elemetala koja sad može upaliti pedalu za distroziju. Još nisam spomenuo vječitu usporedbu sa Bahateejem. E pa sad ću. Bijeli cover imao je i Stiv na 'Amen'. Znači li to da i Ante ide u web majstore ili šverc routera preko granice kada ga Kostadinov skine sa TV-a? Ovisi čiju će zastavu paliti ovaj put.
Popis pjesama:
01. Ante Cash
02. Kreten
03. Đe si buraz? Feat. Edo Maajka
04. Moja cikla feat. Andrea Čubrić
05. Prodaj
06. Obitelj feeat. Robert Valdec
07. Neću više
08. Ovako je bolje feat. Robert Valdec
09. Tetris
10. Ovdje
11. BH azilanti feat. Mayer
12. J`accuse feat. Dante
13. Idemo u Varoš
14. New Topic
15. Zbogom il doviđenja?
(Aquarius Records)
