srijeda, 26.04.2006.
SNOOP DOGG - welcome to tha chuuch: da album
Snoop Dogg se na ovom izdanju pojavljuje kao mecena novih glazbenih nada iz pakla američkog geta; nešto kao R&B Strossmayer sa boljom frizurom i lošijim kapacitetom pluća.
Rime baca samo na par stvari dok se fokus daje novim i neafirmiranim izvođačima podno vrlo zubatog i okrutnog diskografskog sunca.
Welcome to tha Chuuch jest u biti serija mixtapeova na kojima se izredaju MC-jevi dok na ovom izdanju repanja ima najmanje. Umjesto toga tu su neki kvazi R&B pjesmuljci za trljanje o žene u klubu. Mislim, časna je i nadasve plemenita namjera da se omogući trljanje muškom rodu u zagušljivom prostoru i da se pokažu limitirane plesne sposobnosti u vječnom valceru grebanja za snošaj zvanom «Subotnji izlazak».
Ionako izgleda da svi ti MTV uradci imaju feature od nekog MC-ja da nama muškarcima ne bude neugodno da se ženska tijela izvijaju samo na ženske vokale. Vuk bi trebao biti sit i zapaliti cigaretu a ovce na broju i sa željom za nečim slatkim, ali avaj to tako neide. Zašto? Prvo: pjesme ne da ne nose ništa revolucionarno nego jednostavno recikliraju već prije viđene obrasce tog, već pomalo ukiseljenog žanra. Drugo: teme idu od ljubavi do para i besparice i geta do neuzvraćene ljubavi nazad. Naravno da ne zaboravimo i sveprisutnu West Coast spiku.
Treće: kakvo je to ime 9 Inch Dix i gdje se ti momci sa njime misle probiti. Recimo Kurac od Ovce i Fakofbolan su puno bolja imena.
Jedna koliko-toliko slušljiva stvarčica jest Tiffany Foxx u Can`t Find My Panties, uglazbljenom scenariju za porno-film koji bi Kralj pimpova vrlo lako mogao iskoristi za neko novo izdanje Doggystyle serijala.
1. V.A. - J. Black feat. Mira Mira, Snoop Dogg / Sisters N Brothers (3:49)
2. V.A. - Tiffany Foxx feat. Snoop Dogg / Shake That Shit (3:55)
3. V.A. - 9 Inch Dix feat. Soopafly, Snoop Dogg, Half Dead / Just the Way You Like It (5:00)
4. V.A. - James / Remember Me (4:39)
5. V.A. - DPGC feat. Daz, Kurupt, Snoop Dogg, Nate Dogg / Real Soon (4:11)
6. V.A. - J. Black / Sunshine (4:38)
7. V.A. - Tiffany Foxx / Can't Find My Panties (3:42)
8. V.A. - DPGC feat. Daz, Kurupt, Snoop Dogg / We West Coast (4:05)
9. V.A. - Mira Mira / Dinner In Bed (4:41)
10. V.A. - Wendi & YN feat. J. Black, Snoop Dogg / If (3:51)
11. V.A. - Lady of Rage feat. RBX, Kurupt / Notorious DPG (3:55)
12. V.A. - 9 Inch Dix feat. Shon Lawon, Half Dead, Snoop Dogg, Uncle Reo / Smokin' All My Bud (5:29)
13. V.A. - Mykestro / Shine (3:43)
55 minuta i 38 sekundi sranja, ukratko.
ponedjeljak, 24.04.2006.
NEIL DIAMOND - 12 songs
Prije glavnog jela jedna refleksija na prvo vrelo poslije podne u istocnom dijelu nase metropole.
Krenuli tako cimer i ja te neki njegov frend na kosarku da izvjetrimo malo taj bijeli Walter i plavi MC iz pluca... kardinalna greska je igrati kosarku za vrijeme velikog odmora na igralistu jedne gimnazije jerbo se naslusa prosjecna akademska dusa svakakvih sranja izrecenog kako od slabijeg tako i od malo slabijeg (dakle muskog) spola.
Dakle da napravim ono sto radim najbolje: generaliziram i vrijedjam. Srednjoskolke, crne, u crnom, sa crnim make-upom i u crnim Martama...daju momcima u crnom i Iron Maiden i Slipknot majicama...ala ala.
Uglavnom godiste 2000/2001 i ovo 2005/2006 su jako slicni samo su zenama hlace pet centimetara nize; i jos neka mi netko kaze da samo mjena stalna jest.
Ovo je bio aperitiv u restoranu za radnicku klasu "Privatna audio prcija" a sada cijenjeni gosti slijedi glavno jelo:
------>
Kolaboracija starog singer/songwrittera i najznačajnijeg producenta u zadnjih dvadeset godina žudno se iščekivala. Radi se o propalom studentu medicine zvanom Neil Diamond i propalom basistu art - punk benda Hose; Ricku Rubinu.
O gospodinu Diamondu je dovoljno znati da je napisao Solitary Man (kojeg je J. Cash kasnije sa Rubinom i obradio) za sebe, a za The Monkees stvar I`m A Believer te za šatro-reggae sastav UB40 njihov najveći hit - Red, Red Wine.
Također, gospodin Diamond je poznat po svojoj ljubavi za košuljama i nastupanju u Las Vegasu i balansiranju između urbanoga trubadura i pravog country kauboja utegnutih traperica.
O Fredericku Jay Rubinu dalo bi se također reći par stvari od kojih su možda najvažnije da je producirao skoro sva eminentna imena suvremene glazbe od Jay – Zja i System Of A Down do nikad prežaljenih Rage Against The Machine i Johnnyja Casha u kvadrologiji koja ga je vratila u diskografski život zvanoj American Recordings.
Gospodin Rubin radije oduzima elemente zvučne slike nego da ih u produkciji dodaje; kod njega nema back-vokala, jeke, reverba i ostalog već samo esencija svega: glas i gitara. Može se reći da ne producira već reducira nepotrebno. Na isti način pristupilo se i snimanju 12 novih stvari od kojih je i većina snimljena sa vokalom i instrumentom zajedno. Doduše postoje još dvije pjesme kao bonus stvari, a na posljednjoj gostuje Brian Wilson iz Beach Boysa kao uspomena na vremena velikih valova i dobrih tripova. A niti spolne bolesti nisu bile gadne tih ljeta ljubavi.
Uglavnom Rubin je posao dobro obavio izvukavši još jednu karijeru iz zaborava. Eto, bar na par godina.
1. oh mary (5:12)
2. hell yeah (4:25)
3. captain of a shipwreck (3:55)
4. evermore (5:18)
5. save me a saturday night (3:31)
6. delirious love (3:12)
7. i`m on to you (4:27)
8. what`s it gonna be (4:04)
9. man of god (4:21)
10. create me (4:10)
11. face me (3:27)
12. we (3:51)
13. men are so easy (bonus track 1-2) (4:04)
14. delirious love with BRIAN WILSON (bonus track 2-2) (3:23)
(Menart)
srijeda, 19.04.2006.
The Life Pursuit by BELLE & SEBASTIAN
Kada pogledaš dom svoj, anđele, znaj da gledaš u maglovitu Škotsku, prijestolnicu najsunčanijeg pop sastava u povijesti – Belle & Sebastian. Na sjeveru Ujedinjenog kraljevstva Velike Britanije i sjeverne Irske ne rastu samo kiltovi i dobri filmovi o lošim drogama već je izrastao i Stuart Murdoch - tvorac vrlo ljepljivih melodija i bolno istinitih stihova; bolnih poput brisa utere, ako ne i bolnijih.
Belle&Sebastian, oformljeni 1996. godine, izdali su do sada pet službenih albuma i par EP ploča. The Life Pursuit im je šesti album u karijeri. Ime im je stiglo iz francuske TV serije za djecu o dječaku Sebastianu i njegovom psu zvanom Belle. Devet godina kasnije izabrani su od strane The List za najbolji škotski bend svih vremena a to znači da postoji pravda na ovom svijetu. A dodatna činjenica da nisu izabrani niti Simple Minds niti Eurytmics mogla bi značit da postoji i Bog tamo negdje gore sa bijelom bradom i crnim vinilom.
Temeljni lajtmotiv ovog albuma jest vjera i kako glazbom samom zadobiti iskupljenje. Od čega točno? Ne tako mladi Stuart nije precizirao no očito je da i indie zvijezde muče veliki egzistencijalni problemi poput kvadrata stana i kako i gdje odraditi civilni vojni rok a da se to odrađivanje svede na minimum jer ipak proljeće je tu a svi znaju da je proljeće tek vlažna predigra za pravu stvar, a ona se zove ljeto. Braćo, još samo dva i nešto sitno mjeseca, a do tada ukucajte u oDC magične riječi The Blues Are Still Blue i Act Of The Apostle 1&2 i uvjerite se da govorim istinu i samo istinu.
Tracklist
1. Act Of The Apostle (2:55)
2. Another Sunny Day (4:04)
3. White Collar Boy (3:20)
4. The Blues Are Still Blue (4:08)
5. Dress Up In You (4:23)
6. Sukie In The Graveyard (3:00)
7. We Are The Sleepyheads (3:33)
8. Song For Sunshine (4:06)
9. Funny Little Frog (3:08)
10.To Be Myself Completely (3:17)
11. Act Of The Apostle 2 (4:20)
12. For The Price Of A Cup Of Tea (3:19)
13. Mornington Crescent (5:40)
(Menart)
petak, 14.04.2006.
Edo Maajka - Stigo` cumur
Da se Rising son unaprijed isprica zbog nedostatka postova u poslijednje vrijeme jer Rising son je dao posljednji ispit u svojoj akademskoj karijeri i tako se carski napio u Gjuri 2 da ga je sve sram kako nije dobio po svojoj trip-hop picki od izbacivaca zaduzenih za isbacivanje istih... Ostale dane bio je zauzet spavanjem i brisanjem nosa tijekom kontraofenzive hunjavice na njegov krhki organizam.
Tuna je i dalje sveta riba.
Brothers In Arms - Earned In Blood je idalje sveta igra.
Na ovom albumu nema On je mlađi 2: Kad ručna bomba zataji niti Ne-Mo-Žeš 3: Stvarno Ne-Mo-Žeš, nema niti velikog radijskog hita poput No Sikiriki ili poput Prikaza. Ovaj album nije radiofoničan niti album za proširivanje baze fanova; ovaj je selekcijski, ovaj je iz života, pravi introspekcijski sa šesnaest pjesama o Edinom mikro i makro univerzumu.
Prvi singl si, cijenjeni čitatelju, već čuo; prisutan je u eteru već mjesec i nešto. To mora da je ljubav je ultimativna isprika muškog roda za sve zaboravljene godišnjice, ostavljene čarape nasred dnevne sobe i neoprano suđe na kojoj gostuje Remi. Sa ovom temeljnom ljudskom emocijom bave se još dvije stvari na albumu. Prva je Bomba koja je posveta sindromu što se javlja u ženskom rodu – «Lijepa ali glupa» ili «Alpha ženka sa atributima»…neki bi rekli «kuja sponzorska» . Nije da je muški rod oslobođen takvih pojava samo je incidencija pojavljivanja više zamjetnima kod ženskog spola. Kreme su skupe, čizmice izlaze svaku sezonu a ove prošle se baš ne žele raspasti. Zadnje što se pročitalo su sastojci na novom šamponu koji obnavlja ispucale vrhove bolje nego Marshallov plan Njemačku tamo negdje 1947. godine… surova realnost.
Druga jest Reko` sam joj. Uspon i pad jedne veze ispričan u rimama i bez sretnog završetka, bez kučice u cvijeću i vesele i sretne dječice u zalazak sunca; samo suze i to puno njih.
Dino Šaran iz Letu Štuke, nasljednika Zabranjenog Pušenja daje dva refrena koji vračaju smiješak na lice u To što se traži (u neku ruku nastavak Pržiii! u kojoj Denis shvaća koje je pravo lice estradne mašine i što se događa kada ga zamjene mlađim i užim) te u Za Mirzu – potencijalno najjačoj stvari na albumu, klasičnom storytellingu na Edin način.
Mogu ovako secirati pjesmu po pjesmu ali neću. Producenti su Sleepgolfer, Baby Dooks, Dash, Koolade, Billy, Nace te najveći prducent u SiCG – Oneya. Gosti su Sky Wikluh, Frenkie, bolesni Ajs Nigrutn, Dino Šaran i The Beat Fleet. Šuškalo se o uskrsnuću El Bahatteeja ali taj feature iz snova nažalost se nije ostvario.
Stvar sa The Beat Fleet (Blažena tišina) zvuči pomalo blago, bez oštrine i verbalne britkosti na koju smo naviknuli od svakog izvođača zasebno. Ali opet sve je tu rečeno u prvoj stvari; možemo slušati a i ne moramo, možemo imati mišljenje a i ne moramo, možemo ga pljuvati ali ga izbjeći nećemo. Nakon tri albuma Edin Osmić je tu da ostane i kupi stan, konačno.
Stigo` čumur je crni poput uglja kojeg reklamira, težak za slušanje i probavu; na prvo slušanje kao zbirka b-strana ali sa svakim sljedećim slušanjem cijenjeni čitatelju postaje Hrvatska Danas u šesnaest poglavlja a za reprizu je potrebno samo pritisnuti repeat.
(Menart)
Walk The Line OST
Ovo nije samo soundtrack, ovo je tribute album originalnom gangsteru i Čovjeku u crnom. Čovjeku koji je jednakom snagom volio i speed u tabletama i vjerovanje koncentrirano u knjizi zvanoj Biblija. Sa ovog prvog se skinuo uz puno muka, a o ovom drugom ne bi niti raspravljao. Johnny Cash je mrtav, sluša se vjerojatno i više nego za života jer, cijenjeni čitatelju, dobro znaš da smrt prodaje bolje od bilo koje reklamne kampanje.
Reklamna kampanja je ovaj put snimljena na celuloid pod nazivom Walk The Line ili Hod po rubu – priču o počecima Cashove karijere i fascinacije zatvorom kako odgojnom ustanovom a ne kao fiziološkim fenomenom te o njegovom lovu na mlađahnu June Carter kasnije June Carter – Cash, ženu koja je započela proces njegova dugog i sporog kročenja.
Glavnog junaka utjelovio je Joaquin Phoenix, brat Rivera Phoenixa koji je prodao dušu za koktel speedballa na ulafu u narko-pakao; predozirao se čovjek, a mlad bio. June glumi Reese Witherspoon i za tu je ulogu dobila Oscara. A ova album je tribute jer su glumci sami odsvirali i otpjevali pjesme koje se pojavljuju u filmu i pjevaju ih dobro; čovjek ne očekuje još i glazbeni talent uz glumački koji je odličan.
Od šesnaest pjesama šest ih u naslovu ima riječ blues i to Lewis Boogie Blues, Folsom Prison Blues, Jukebox Blues, Home of The Blues, Milkcow Blues Boogie i posljednji ali ne i manje važan – Cocaine Blues. Očito je surlanje bijelog praha tužna zadaća jer još nitko nije snimio Ol` Marijuana Blues ili Dirty Hasish Booty Boogie. Zašto? Nitko ne zna.
Film je potakao na izdavanje raznih best-of kompilacija da se uroni u zaista veliki opus ovog velikog čovjeka makar je najznačajnije što je snimio jesu American Recordings I-IV pod produkcijskom paskom još jednog velikog čovjeka – Ricka Rubina tako da ovaj cd može poslužiti kao odličan uvod u vrijeme kada su Johny Cash, Jerry Lee Lewis, Elvis i Carl Perkins razbijali se tabletama i pivom te činili rock`n`roll mladim, neuhvatljivim i istinski uzbudljivim.
Još je jedan Original Gangster. On se zove Ice-T no to je već neki drugi film i neki drugi soundtrack.
