< travanj, 2014 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30        

Travanj 2017 (1)
Veljača 2017 (1)
Siječanj 2017 (2)
Travanj 2016 (1)
Siječanj 2016 (1)
Srpanj 2015 (2)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (1)
Rujan 2014 (1)
Srpanj 2014 (1)
Lipanj 2014 (1)
Travanj 2014 (2)
Ožujak 2014 (1)
Veljača 2014 (2)
Siječanj 2014 (1)
Rujan 2013 (2)
Kolovoz 2013 (1)
Srpanj 2013 (2)
Listopad 2012 (1)
Lipanj 2012 (2)
Svibanj 2012 (1)
Travanj 2012 (2)
Ožujak 2012 (1)
Veljača 2012 (1)
Siječanj 2012 (2)
Prosinac 2011 (4)
Studeni 2011 (4)
Listopad 2011 (3)
Rujan 2011 (4)
Kolovoz 2011 (5)
Srpanj 2011 (4)
Lipanj 2011 (3)
Svibanj 2011 (3)
Travanj 2011 (3)
Ožujak 2011 (4)
Veljača 2011 (1)
Siječanj 2011 (2)
Prosinac 2010 (1)
Studeni 2010 (2)
Listopad 2010 (4)
Rujan 2010 (4)
Kolovoz 2010 (5)
Srpanj 2010 (2)
Lipanj 2010 (1)
Svibanj 2010 (4)
Travanj 2010 (4)
Ožujak 2010 (3)
Veljača 2010 (4)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga
O autoru bloga:
Mladen Smud

Mjesto stanovanja Velika Gorica
Starost 70 godina
Otac četvero djece i djed pet unučica i dva unučića
Hobby - Go, drevna kineska igra
Duhom mlad, kao da se još ni rodio nije i često se pita: 'Jesam li uopće?'
Životna filozofija - jedinstvo svijeta po Gospodu
Životna snaga - ljubav (tako on to misli)
Godine su da se broje, a život nama je darovan
Ovaj blog otvorio je za dušu. Život mu je darovan i on ga s ljubavlju daruje djelima Gospodnjima po Gospodu.
Religiozan nije, ali vjeruje iskreno do viđenja uz hvalu za postojanje
U životu on ništa ne posjeduje, mada se ponešto i piše svijetom na njega
Zahvalan za život i darove po Njemu.
Na putu iz vječnosti u vječnost
Sve vas voli i one koji razumijete, a i one koji ne.
e-mail: mladen.smud@gmail.com

Čuka

Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
“Xportal.hr“/


javascript:%20void(0);

annaboni
Auroraisa
Bugenvilija-foto
Bugenvilija-text
danila1
deni(daniel
Dordora2
duliba
EuM
fra_gavun
Go-misaona igra
gogoo u prirodi
gustirna
hajjnezir
ima jedan svijet
kapi sreće
maslačkove zbirke
(Norra
OTISAK srca
preživjeti
promatram, razmišljam
rijeke žive vode, potecite, neka Duh se razlije...
sewen
Smotani
sven adam ewin - superfaca
... šok ...
Trill
Vatrene vijesti
Voljela sam umjetnika
Zagora

alba-istriana
anaris
kicker
mamablogerica
modrinaneba
novipocetak50
nutrina
proziran svijet
soba za utjehu
sv
tayana
tvrtkodolić
zlatnazitnapolja


Zanimljivo

Na rubu znanosti


Image Hosted by ImageShack.us

Poklon od drage mi prijateljice Helix

pri_Mladenu
26.04.2014., subota
Oprosti mi ...

... Bože.
Stvorio sam svijet mislima svojim, osjećajima svojim, sudovima svojim... Sve ove slike svijeta, i osjećaji, dio su toga mog 'izmišljenoga svijeta'. Nalazio sam slabosti, nemoći, neispunjenja, nezadovoljstava. Drznuo sam se čak i osuđivati Tebe za iluzije moje. Oprosti mi. Oprosti mi što time nastojim svojatati i Istinu po kojoj jesam. Vidim da i to su misli moje.
Ovakav, mislima nošen i samoživ, odnekuda osjećam zaziv. Ta ja to samo tako mislim. Odakle ta potreba gledanja i van sustava tih mojih misli?
Često zamišljenost i ostvarivost ne idu zajedno i stvaraju nezadovoljstva i nevjeru u svoje prosudbe. Mnogi za to optužuiju one druge u njihovim životima. Optužuju, a dalje rade na isti način. Izgleda kao da su slijepi vidjeti sebe i djelovanje svoje; djelovanje u svojim životima. Odavno vidjeh takovu pogrešnost svoju. Znam da sam glavni krivac, mada se pitam:'Sudim li ja to ispravno?'
Sakupljao sam tako grijehove na dušu svoju, priznanjima u želji da ispravim i popravim djelovanje svoje. Još u pubertetu sam si sam dao nadimak Loši. Nije taj nadimak zaživio. Pa i tu sam pogriješio.
Navikao sam se, a i nisam, na tu svoju griješnost. Tražio sam, bar ono malo, što bi mi svijedočilo smislenost. Ta smislenost također osnovu ima u mislenosti i mislima. I opet se sve okreće u taj moj svijet mislima izmišljen.
I sve bi to samo sebi dovoljno bilo, da nije stalnih upozorenja, udaraca, obezvrijeđivanja. Postoji onaj svijet koji nije sačinjen mislima mojim. Dolaze mi ta upozorenja iz svijeta koji nije u mislima mojim, a niti činjen njima. Da, interakcija postoji.
Promatram taj 'svoj svijet', kojega sam uglavnom obezvrijedio i nastojim dokućiti to nešto drugo. Idem li ja to iz krajnosti u krajnost?
Suočen sa povredama, često duhovnima, nastojim slično ne činiti to drugima. Čudno je kako ni to nije bilo dobro mnogima. Smatrali su da trebam uzvratiti. Samo sam jedan i ne mogu jednostavno činiti dobro suprostavljenima. Ne činiti ništa, ako vidim put zla, isto je grijeh. Pa što činiti onda?
Eto i skoro svakodnevno se uvjeravam u nemoć svoju; u imaginarnost 'svijeta svoga'. I sve češće dobivam, u 'svijetu svome', 'udarce' nove. I ako tu smislenost svega još štitim, pitam se:: 'Je li to put otvaranja očiju mojih?'
Često se sjetim priče iz djetinjstva. Bilo je to prije više od 60 godina. Nisam bio prisutan, ali sam čuo od druge djece tu priču.
U susjednom naselju, do moga, živjele su romske obitelji. Dječurlije na pretek. Dječica zaigrana, vesela; svagdje ih je bilo. Na prašnjavoj cesti, prljavi, goli, zaigrani. Sklepana kuća od dasaka, kartona i ostataka limenih bačvi za smolu, livada i prašnjava ceasta su im mjesto igre. Tu je i neka kartonska ambalaža; poveće kutije. Djeci toj odlične igračke su to. Zavuče se tako maleno, upišano, balavo u kutiju na cesti prašnjavoj. Bilo je sigurno radosti i iskre u tim dječjim očima. Naišao je kamion ...
Gledam ovaj svijet. 'Razvila se' ljudska civilizacija. Rađaju se dječica željna igre i radosti. Prašnjavih je cesta ovdje sve manje, a i livada skoro da i nema, a one koje još postoje pripadaju nekone. Dječja igra, ona nekadašnja, nestaje. Malene se gura na kompjutore, televizije, mobitele... Brzi auti, semafori, brojanje novaca, pravo, ekonomija ...; to je ono za što ih se priprema. Neke čak i uče vještinama ubijanja. Naravno, prvo treba nekoga proglasiti neprijateljem, a tada će im pravo dati pravo za ekonomski procvat. U tome procvatu ne cvate cvijeće, već novac na poljima natapanim krvlju. O Bože je li to svijet Tvoj, ili svijet izopačenih zamišljaja i 'zamišljenih svijetova'?
Pitam se, ovakav, već star, griješan i 'neuspješan', što da kažem malenima? Kako da ih učim životu? Znam, ali to svijet oko mene optužuje.
Ljudi nastoje ostvarivati svoje snove. Ne vide, ili ne žele vidjeti, da su im snovi različiti ili suprostavljeni. Grade moći i sigurnosti da se zaštite jedni od drugih i da tako saćuvaju privid ostvarivosti svojih snova. A ja polako odustajem od svojih snova. Oni vode u svoju negaciju, jer se na kraju rasplinjuju. Ništa na svijetu moje nije, osim iluzija. Zar da kažem da se i one rasplinjuju?
Pa, imam li onda išta? Nemam, ali jest Istina. Istina? Da ono nešto, što ne vidite, a što vas životom vodi. Njome ne možete vladati i ne možete je imati. Ona ima vas. Vidite li onda gdje je put vaš? Vidjeli ili ne, on će biti.
Da, i meni isto.
Blagoslov svima, mada se mnogi za prijem blagoslova u trajnijoj vrijednosti trebaju osloboditi zabluda. Neka svijet bude mjesto radosti i ljubavi.
Nisam tradicionalni vjernik. Ne pripadam nikakvoj skupini. Takav se ne ispovijedam osim Bogu izravno. Povremeno tako ponešto napišem, da otklonim onu stegu u sebi; stegu koja me čuva, mada prividno, da budem siguran od suprotnih misli i viđenja u svijetu svom. Nije lako proživljavati 'uperene prste'. Treba i zaurlat!
Ta kuda ideš ludi svijete!!!
Gospodine Tobom i Tebi jest ovo ovdje pisano, a ja znam... griješan sam...
Molim za blagoslov spoznajom svijetu ... :)
- 13:36 - Komentari (36) - Isprintaj - #
08.04.2014., utorak
Uhvaćen u zamku vremena i misli

Nastade i ono čega nema; nastade privid.
Uvijek jest Istina. Ostade trag i riječju 'Isto'. Nalazim je, tako, u kamenu, cvijetu, pčeli, potoku ... Uvijek je ovdje, ista, kao osnova postojanja. Kada bih mogao sakupiti sve u jedno, bila bi Istina to, jer svaki tren upravo To čini. Da, uvijek jest sve što jest. To čovjeku nemjerljivo bogatstvo; ta toliko jednostavna Istina.
Kao da se odrekoh jedinstva koje me čini i krenuh putem spoznaje da jesam. Život!
Nemjerljivost svoj neizmjer ima. Ta zar i smisao riječi tih nije isti, bila to daljina, broj ili sitno. Mjere ljudi, jer mjera jest usporedba. Koliki je 'metar', ne znam, ali je li više ili manje od nečega, mogao bi doznati. Tako sve mjerimo uspoređujući sa onim što mislimo da znamo. Metar nam je kao korak, dio visine ili nešto što je nama takovo. Osnova mjere kao da ne postoji, osim kao nešto što smo dogovorili... mi istinski neizmjerni i neizmjerljivi.
I tako životom sve uspoređujemo.
Usporedba čudnu moć ima. Daje moć raznolikosti, a raznolikost priznaje dijelu cjeline da bude, mada tek cjelinom jest Istina njegova.
E, jesam li se zaigrao. Pa, evo, i ja sada uspoređujem. Misli šeću i premeću. Sve je to zamisao. Ta zar i sve što vidim, doživljavam, mislim nije odraz svijeta u meni. U mislima mojim.
I kao niska niski nebrojivih, život životima je privid usporedljivošću održavan. Imamo neku mjeru životnu kojom uspoređujemo. Što sa čime? Dobro pitanje. Vidite li dragi ptijatelji Vi to?
Ovako, mislima uspoređujući, stvaram svoju viziju nečega što stvarnošću nazivam. U njoj i sebe zamislima stvaram. Vidim što radim, a vidim kako i svi mi živi time život zamišljamo. Pa, što onda Istina jest?
Svašta misliti možemo, ali Istina je. Onda, da stanem sa tim uvjerenjima sebe da je ta iluzija stvarnost. To su misli i kao takove pripadaju cjelovitosti Istine, ali one nisu ta cjelovita Istina.
Što stvarno mogu? Priznajem Istinu. Onu jedinu i stvarnu. Poštujem svaki njen dio, koji je meni čovjeku, takovu, tako predstavljen. Kada mislim, znam da to mislim. Kada vidim, znam da tako to vidim. Ja, takav kakav Istinom jesam.
Radujem se Tebi. Sve te naše vizije i iluzije su tek zamišljaji. Stvarnost je takova kakova jest. Ona je Istina, a ona mjerljiva i usporedljiva nije. Ona nije dio našega svijeta, nego mi Njena. Nema mjere ni granica.
Čovjek uporno nastoji dokučiti i ovladati Istinom. To je čak i logički nemoguće.
Priznanje i poštovanje je put naš. Po Noj postojimo. Ona jest vječni tren mira. Naš odnos prema Njoj određuje nas u svijetu našem, u svijetu relacija i odnosa. Ni teško, ni lako; ni veliko ni malo; ni daleko, ni blizu; upravo samo tako.
I tako, dragi moji, svi mi, i sve što postoji Istina smo po kojoj postojimo. Da, sve što postoji. Pogledajte oko sebe. Sve to vas čini. Tamo ste u cvijetu, povjetarcu, potoku, leptiru. Uzvratite im priznanjem i ljubavlju. Tada i vaša svijest priznaju Istinu; istinu Vašu po kojoj jeste. Vidite li da granice Istinom ne postoje?
Neka Vas radost spoznaje prati s ljubavlju ... :)
- 12:31 - Komentari (11) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se