< studeni, 2011 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30        

Travanj 2017 (1)
Veljača 2017 (1)
Siječanj 2017 (2)
Travanj 2016 (1)
Siječanj 2016 (1)
Srpanj 2015 (2)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (1)
Rujan 2014 (1)
Srpanj 2014 (1)
Lipanj 2014 (1)
Travanj 2014 (2)
Ožujak 2014 (1)
Veljača 2014 (2)
Siječanj 2014 (1)
Rujan 2013 (2)
Kolovoz 2013 (1)
Srpanj 2013 (2)
Listopad 2012 (1)
Lipanj 2012 (2)
Svibanj 2012 (1)
Travanj 2012 (2)
Ožujak 2012 (1)
Veljača 2012 (1)
Siječanj 2012 (2)
Prosinac 2011 (4)
Studeni 2011 (4)
Listopad 2011 (3)
Rujan 2011 (4)
Kolovoz 2011 (5)
Srpanj 2011 (4)
Lipanj 2011 (3)
Svibanj 2011 (3)
Travanj 2011 (3)
Ožujak 2011 (4)
Veljača 2011 (1)
Siječanj 2011 (2)
Prosinac 2010 (1)
Studeni 2010 (2)
Listopad 2010 (4)
Rujan 2010 (4)
Kolovoz 2010 (5)
Srpanj 2010 (2)
Lipanj 2010 (1)
Svibanj 2010 (4)
Travanj 2010 (4)
Ožujak 2010 (3)
Veljača 2010 (4)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga
O autoru bloga:
Mladen Smud

Mjesto stanovanja Velika Gorica
Starost 70 godina
Otac četvero djece i djed pet unučica i dva unučića
Hobby - Go, drevna kineska igra
Duhom mlad, kao da se još ni rodio nije i često se pita: 'Jesam li uopće?'
Životna filozofija - jedinstvo svijeta po Gospodu
Životna snaga - ljubav (tako on to misli)
Godine su da se broje, a život nama je darovan
Ovaj blog otvorio je za dušu. Život mu je darovan i on ga s ljubavlju daruje djelima Gospodnjima po Gospodu.
Religiozan nije, ali vjeruje iskreno do viđenja uz hvalu za postojanje
U životu on ništa ne posjeduje, mada se ponešto i piše svijetom na njega
Zahvalan za život i darove po Njemu.
Na putu iz vječnosti u vječnost
Sve vas voli i one koji razumijete, a i one koji ne.
e-mail: mladen.smud@gmail.com

Čuka

Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
“Xportal.hr“/


javascript:%20void(0);

annaboni
Auroraisa
Bugenvilija-foto
Bugenvilija-text
danila1
deni(daniel
Dordora2
duliba
EuM
fra_gavun
Go-misaona igra
gogoo u prirodi
gustirna
hajjnezir
ima jedan svijet
kapi sreće
maslačkove zbirke
(Norra
OTISAK srca
preživjeti
promatram, razmišljam
rijeke žive vode, potecite, neka Duh se razlije...
sewen
Smotani
sven adam ewin - superfaca
... šok ...
Trill
Vatrene vijesti
Voljela sam umjetnika
Zagora

alba-istriana
anaris
kicker
mamablogerica
modrinaneba
novipocetak50
nutrina
proziran svijet
soba za utjehu
sv
tayana
tvrtkodolić
zlatnazitnapolja


Zanimljivo

Na rubu znanosti


Image Hosted by ImageShack.us

Poklon od drage mi prijateljice Helix

pri_Mladenu
30.11.2011., srijeda
Vremenski slijedovi

Sa blogom sam se počeo družiti iz potrebe, da igru koju volim, približim mnogima, kako bi ponetko u njoj našao sebe, našao dio svoga puta. Taj blog još postoji i uređujem ga od svibnja 2004.
Ali, u dubini sebe, nosim nešto što želi u svijet; nešto što, neznam zašto, želi pronaći istinu postojanja na način svijesti dostupno. To nosi i potiče energiju, stvarajući neke nove putove u svijesti; neka nova viđenja i doživljavanja. Spontano sam tako, a i na prijateljske prijedloge, otvorio novi blog u rujnu 2005. To je ovaj blog kojega objavljujem na dvije blog-domene.
Rekoh, a osjećao sam, da je ovaj blog za dušu. Pa evo je ovdje u svijetu u suradnji sa ovom sviješću, koja se razvijala. Predstavljena je u svijetu ovako imenom mojim.
Dozvolio sam si svoju cjelovitost razčlaniti na: svijest, dušu, tijelo, 'posjed', svijet i još ponešto, kako bi mogao razumijevati i djelovati na životnom putu.
Dušo Ti si me uputila i neizmjerna Ti hvala na tome. Ti si ta koja predstavljaš Istinu u meni i vodiš ovo 'moje' jedinstvo životnim putem. Ti si mi, voljena, otkrila i riješila skoro sve probleme. Ti si me dovela spoznaji Istine, na ovaj meni pristupan način. Ti si 'moja' veza sa Istinom. Ti si 'moja' vrata Gospodnja. Osjećam Tvoju širini. Tvoja je datost šira od moga tijela i svijesti, a svijest 'moja' iskreno Te slijedi. Po Tebi to je razvidno, ali ovdje to spominjem, nivoom svijesti, svijestima dragih mi ljudi, koji ovo čitaju. Ti dušo širinom svojom i do njih dopireš.
Širinu Tvoju, dušo, sve više doživljavam jedinstvom svega što jest. Stapaš se, mila, sa Gospodinom. Znam da takovo kazivanje je nivoom moje svijesti. Trudimo se zajedno Istinski svoj Dom svijetlom predstaviti sebi i svima voljenima. Ti dušo i svijest moja. Neka svijetlo Istine osvijetli sve svijesti.
Bio je ovo kao uvod kako bi razvidnije bilo slijedeće.
Živimo u svijetu u kojem smo se vremenom razvili u oblik života koji opstoji tijelom u materijalnom svijetu. To je, ipak, relativno. Proces života se razvija, ali pojedinačne svijesti su prolazne. One su kao iskrice što svjedoče plamen općeg života. Svaka ta iskrica ima svoj put i vrijeme postojanja i sve zajedno čine veliku vatru života. No, nije to sve. Tek pogled je to u jednom smjeru.
Čovjek misli, gleda, sudi, doživljava. To je sve na vremenskoj vrpci. Tako se vidi da smo, kao, zatobljenici jedne 'vremenske dimenzije'. To je na nivou razvoja naše svijesti, a i ona se može mijenjati. Znači da se može razvijati i širiti poimanje Istine postojanja. Istina, svojim stanjem uvijek je ovdje, ali je, ovakovi ne možemo vidjeti. Ne vidimo to što stvarno je, već posrednu sliku toga. Pa i ta naša nemoć već je istina.
Naći je, dakle, možemo u sebi, ali za to trebamo biti iskreni. Treba prihvatiti svoju pravu vrijednost i priznati darove kojima zahvaljujemo postojanje.
Čovjek često čuva i brani svoje zablude. Sa njima se indentificira, a to je, ustvari, otklon od Istine. Slika je, ipak, slika.
Gledajući tako, za put Istini, potrebna je poniznost, skromnost, spremnost na odricanja od materijalnih posjeda kao isključive vrijednosti života.


Poniznost otvara oči Istine

Zašto Istina, kada može biti dobro vlasništvom i vlašću?
To bi značilo utjecaj na ono što nisi i upravljanje voljom drugih. To, pak, znači smanjenje njihove slobode i životne radosti. Time se stvara negativna energija i ne prijateljsko okrruženje. Razbija se jedinstvo postojanja i stvaraju uvjeti vlastite propasti.
Sloboda i radost su darovi Božji, a time i osnova Istine po kojoj sve postoji. Bog je Istina. Radeći i živući suprotno rastače se vrijednost postojanja. To tako djeluje, pa je put Istini potreban za dobrotu kojom se gradi ovaj svijet i život. To je jedinstvo postojanja.
Nismo sami na svijetu, jer tu je i sve ono što nismo, a što nas, ipak, čini. Tako radost dftugih stvara uvjete za našu radost. Ovo tako prikazujem da bi bilo razumljivo većini. Oni koji su već na tome putu, spontano se raduju i vole svijet i život.
Darovanje je tako vrijednije od uzimanja. Čovjek na tom putu daruje s ljubavlju.
Ovakav pristup otvara i mnoga dtruga zanimljiva viđenja. Da ne bi previše toga sada naveo, samo ću napomenuti, a opširnije prikazati u slijedećem postu, viđenje da Bog nije u trećem licu, mada mnogi tako govore i misle. Time ne želim nikoga povrijediti, već pokazati što vidim. I kazati ću: 'Bogu hvala', ali to je tek moje usmjerenje Istini. Tako otklanjam zabludu životnu, a u njenom 'svijetlu' On je u trećem licu.
Dragi 'moji', s ljubavlju vama... :)

- 15:26 - Komentari (19) - Isprintaj - #
19.11.2011., subota
Životni iskorak

Beskrajna i vanvremena cjelovitost, kojom sve jest, uravnoteženošću jest. Sve ima svoju razložnost i posljedičnost kao istost u cjelovitosti. Nije to cjelina kakove u životu nalazimo, jer sve životne cjeline su dio većih cjelina. Našem umu to ide do beskraja, a kako beskraj predstavlja nemoć uma, ide dok ide.
I ovakovi, ograničeni, možemo vidjeti smjer vrijednosti cjelina. Svaka viša daje smisao nižima i otkriva uravnoteženost kao smisao bitnosti. Tako u višim cjelinama postaje razvidno ono što je bilo nejasno i zbunjujuće u nižima.
To je ujedno i smjer sagledavanja Istine i svijetla postojanja.
Vrlo brzo se putnik, na takovu putu, oslobađa zablude o sebi, kao o gospodaru svoga svijeta i nalazi uzroke mnogih nepoznanica u širini postojanja.
Takav put i pristup oslobađa čovjeka. Mnoge dileme postaju razriješene već samim pristupom. Voda na nizbrdici poteće.
U ovosvijetovnom pristupu čovjeka, u kojem prevladava materijalizam i čulnost preferiranih čula, mnoge stvari izgledaju apsurdno. Tu su razni beskraji, počeci i krajevi, dodjeljivosti, misli i sam svijet i život. Prihvatimo li apsurde kao naš krajnji doseg, odustajemo od puta i promjena. Time smo sami sebi odredili granicu i to u Istini koja granice nema i ne ‘poznaje’.



Već je i nauka uvidjela ‘istost’ stvari i procesa (materije i energije). Ravnotežu tako treba gledati odnosom stvari i procesa. Već time naziremo uzroke promjena, a time i širenje života i svijesti u kvalitetnije odnose.
Na taj način sve više prepoznajemo dolaske raznih promjena. To nije čarobnjaštvo. To je svijetlo u svijesti.
Čudno je, na neki način, da imamo senzore za to, ali ih je čovjek zanemario. Očito su vladale druge sile za opstanak, jer sve je to, ipak, u savršenstvu postojanja. U Njemu i glupost ima opravdanje i razlog.
Ja, eto, vidim da je otvoren prostor razvoju svijesti. Krenuti će spremni, a to su oni koji su pozvani po Savršenstvu, ali na ovom stupnju svijesti se to osjeti kao blaga zainteresiranost kojoj sc ne možete oduprijeti. Da, jer voda nizbrdo poteće.
Odjednom svijet počinje izgledati drugačije i mnogo toga postaje jasnije.
Pa i čistoća, o kojoj sam govorio koji post ranije, postaje normala, a potreba za njom također.
Dragi moji, nekima je ovo jasno, a nekima nije. U raznolikosti toj vjerujem da će netko naći ponešto vrijedno. Taj put rješava mnoge probleme, pa i one koji vam izgledaju nerješivo. Istina oslobađa. Ako ne znate, vjerujte, jer put Istine je put Dobrote.
Radost, dobrota i ljubav vama … volim vas … vi činite moj svijet dragi moji … :)

- 17:46 - Komentari (13) - Isprintaj - #
09.11.2011., srijeda
Kao bljesak neki


Zamišljen, u svijetu nekom svom, doživljavam, ni sam neznam što. Proces je to neki, slijed neki, koji kao da oči ne vide. Sve dolazi od nekuda, iz prostora razloga postojanja, zajedno samnom, ovakovim nevještim. Nisam se vidio prije, a ni sada se ne vidim. Tek posljedice, što doživljajima ih nazivam, su mi date. Date mogućnostima mojim. To je tek djelić sveopće Istine, ma koliko osjećao snažno.
Jednom, ne tako davno, došlo je vrijeme za bilježnicu novu. Sve bijaše ovdje za zapise nove. Nije tu bila olovka sa srcem od grafita, al srce neko bijaše. Maleno, al odlučno da prati zbivanja sva mu data.
Ustrajno se trudilo datostima svojim, da shvati tko je i odakle sad ovdje?
Bilježnica tu je i pisati u nju može. Na pomoć mu oči, uši, osjetila mnoga. Sve spremno bijaše, za roman pravi.
I kao što često biva, u školskim klupama, ua uradak nikako da krene rečenica prva. Kako počet? Ta sve će ispast ko salata neka, ko hrpa bez glave i repa.
Bilježnica čeka. Misli se roje. Ko u košnici pčela ih ima. Krene jedna, i do pola stigne, a druga već tu je, po izgledu bolja. I vrijeme je išlo, a uradak posta išarano čudo. Po pravilima to nije, a srce je htijelo ni samo neznajuć što. Ta kako da kaže Istinu sebe? Ni početka ni kraja, tek bilježnica sva išarana.
Godine su prošle, a misao, ona prva, još je nema. A srce još čeka na uzvik spremo: ‘Ah evo je! Sad sve je jasno.’
I romana nema. Ovdje je tek bilježnica stara išarana. More misli krenulo, pa stalo. Nisu prave bile.
I sada se pitam, što sam ja to htio, i zašto sam htio? Kao da mi je netko sve rekao, a ja ono glavno prečuo, pa sada premećem po mislima i tražim taj bljesak. Nekako mi sve više izgleda da si me Istino na to naputila, pa sada ja Tebe tražim.

A vidje mi bilježnice. A vidje mi mene.
Koliko je sve to važno u igri nas dvoje? Oboje zaigrani… moja Istina i ja koji je tražim. Kao da mi se smiješi tu predamnom, a ja ko slijep je ne vidim. Tu si, znam, osjećam te, Istino.
Prijatelji dragi, možda i vi u igri toj ste. Istina je naša zajednička, ali sa svakim drugu igru igra. Svako vam dobro. Radost i ljubav neka vas prati i znajte, Ona je uvijek sa vama … :)

- 12:09 - Komentari (24) - Isprintaj - #
02.11.2011., srijeda
Tu negdje …

… između prije i poslije; između gore i dolje; između malo i veliko; između dobra i zla; između biti i ne biti… tu u samo jednoj točci, koja nije ni ovo, ni ono, kao da je nema, jesam.
Život ide i bez gledanja i spoznaja. Kao da on nije misaona tvorba, već ide nekim svojim razlozima. Ali… Ali ja, a možda i vi, a i oni, mislim. Gledam sve ovo, i mislima predstavljam, dočekujem i ispračam. Ja, u ovoj točci, što sredina je svega… Ni ovo, ni ono.
I kada već tako mislima doživljavam život, istim tim mislima nastojim doživjeti sebe. Sobom sam doživljavao sve, a sada ću i sebe, koji doživljavam.

E, ti ‘ja’, što ti to radiš? Ugledah sebe. Zanio sam se doživljavanjem. Čitav složeni sklop mi služi tome. Tijelo nazivam to. Naučili me oni što uvjeriše me da je to život i da sam to ‘ja’. I tako sam prihvatio puno toga. Da, ali tvrdoglavo nisam htio prihvatiti zaborav, da sam to samo prihvatio. Uvijek sam čuvao mogućnost da možda i nije tako.
Riječi, misli, slike, predodžbe…, sve je to posredno; sve je to relativno. Za život to je u redu. Time su stvorene razlike po kojima postoje individualnosti, pa otuda osobnosti i doživljavanje. To pokreće razlike što nama život znače.
Većini je to dovoljno. Žive i ne žele si dodatno komplicirati žibot. Meni, pak, to nije kompliciranje, nego pročišćavanje. Ta, kako uvesti reda, ako ne vidimo gdje je što, tko smo i što stvarno možemo? Mnogi će reći, da kakav red kad sve je u redu. Tu i tamo ponešto i nije, ali to je normalno.
U neredu se često pogriješi i uradi krivi odabir. Nanese se šteta, a i bol drugima, a i sebi.
Pa, kako uvesti reda? Nije to soba, pa da se metlom pomete. To je uglavnom duhovni prostor, na koji su vezane i materijalne vrijednosti.
Da bi djelovali u duhovnom prostoru, trebali bi znati tko smo. Spomenuo sam ono ‘ja’ u sredini; ništa u odnosu prema svemu. Već i to je vrsta čistoće. Zaista to shvatiti treba. Zar nije tako?
Na to ‘ja’, kroz život, svašta naljepimo I dozvolimo da nam drugi naljepe. To valja urediti i osvjestiti. To je uslov za moć svijesnog djelovanja sobom.
Kada spominjem svijest, to još ne znači čistoću. Treba osvjestiti zablude.
Zablude su često čvrsto urasle u našu indentifikaciju. Zato i treba spoznati sebe; onoga istinskoga.
Sve to je tek početak puta viđenja Istine.
Zašto? Pa, u najmanju ruku, da se ne nanosi bol drugima, a i sebi. To je Princip Istine dobrotom. To je životni put na kojem se istinski postaje Čovjek. Čuli ste ono: ‘Čovjek, lako to gordo zvuči.’ Istinskom dobrotom to je taj čovjek. U svakom on je, ali je zatrpan zabludama života.
Dragi moji, u stalnoj promjenljivosti je i ta mogućnost. Uvjeravam vas da je dobrota ispravan odabir. To je put Božanstvenom življenju. Pokušavajte si zamišljati takav život. Ionako svašta zamišljamo, a najčešće nerealne želje. Ovo je put Istini i ne vidim što bi moglo biti realnije.
S ljubavlju svima Vama, dragi moji. Vi činite i moj život i hvala Vam na tome… :)

- 20:21 - Komentari (22) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se