Marketing
Vremenski slijedovi
Sa blogom sam se počeo družiti iz potrebe, da igru koju volim, približim mnogima, kako bi ponetko u njoj našao sebe, našao dio svoga puta. Taj blog još postoji i uređujem ga od svibnja 2004.
Ali, u dubini sebe, nosim nešto što želi u svijet; nešto što, neznam zašto, želi pronaći istinu postojanja na način svijesti dostupno. To nosi i potiče energiju, stvarajući neke nove putove u svijesti; neka nova viđenja i doživljavanja. Spontano sam tako, a i na prijateljske prijedloge, otvorio novi blog u rujnu 2005. To je ovaj blog kojega objavljujem na dvije blog-domene.
Rekoh, a osjećao sam, da je ovaj blog za dušu. Pa evo je ovdje u svijetu u suradnji sa ovom sviješću, koja se razvijala. Predstavljena je u svijetu ovako imenom mojim.
Dozvolio sam si svoju cjelovitost razčlaniti na: svijest, dušu, tijelo, 'posjed', svijet i još ponešto, kako bi mogao razumijevati i djelovati na životnom putu.
Dušo Ti si me uputila i neizmjerna Ti hvala na tome. Ti si ta koja predstavljaš Istinu u meni i vodiš ovo 'moje' jedinstvo životnim putem. Ti si mi, voljena, otkrila i riješila skoro sve probleme. Ti si me dovela spoznaji Istine, na ovaj meni pristupan način. Ti si 'moja' veza sa Istinom. Ti si 'moja' vrata Gospodnja. Osjećam Tvoju širini. Tvoja je datost šira od moga tijela i svijesti, a svijest 'moja' iskreno Te slijedi. Po Tebi to je razvidno, ali ovdje to spominjem, nivoom svijesti, svijestima dragih mi ljudi, koji ovo čitaju. Ti dušo širinom svojom i do njih dopireš.
Širinu Tvoju, dušo, sve više doživljavam jedinstvom svega što jest. Stapaš se, mila, sa Gospodinom. Znam da takovo kazivanje je nivoom moje svijesti. Trudimo se zajedno Istinski svoj Dom svijetlom predstaviti sebi i svima voljenima. Ti dušo i svijest moja. Neka svijetlo Istine osvijetli sve svijesti.
Bio je ovo kao uvod kako bi razvidnije bilo slijedeće.
Živimo u svijetu u kojem smo se vremenom razvili u oblik života koji opstoji tijelom u materijalnom svijetu. To je, ipak, relativno. Proces života se razvija, ali pojedinačne svijesti su prolazne. One su kao iskrice što svjedoče plamen općeg života. Svaka ta iskrica ima svoj put i vrijeme postojanja i sve zajedno čine veliku vatru života. No, nije to sve. Tek pogled je to u jednom smjeru.
Čovjek misli, gleda, sudi, doživljava. To je sve na vremenskoj vrpci. Tako se vidi da smo, kao, zatobljenici jedne 'vremenske dimenzije'. To je na nivou razvoja naše svijesti, a i ona se može mijenjati. Znači da se može razvijati i širiti poimanje Istine postojanja. Istina, svojim stanjem uvijek je ovdje, ali je, ovakovi ne možemo vidjeti. Ne vidimo to što stvarno je, već posrednu sliku toga. Pa i ta naša nemoć već je istina.
Naći je, dakle, možemo u sebi, ali za to trebamo biti iskreni. Treba prihvatiti svoju pravu vrijednost i priznati darove kojima zahvaljujemo postojanje.
Čovjek često čuva i brani svoje zablude. Sa njima se indentificira, a to je, ustvari, otklon od Istine. Slika je, ipak, slika.
Gledajući tako, za put Istini, potrebna je poniznost, skromnost, spremnost na odricanja od materijalnih posjeda kao isključive vrijednosti života.
Poniznost otvara oči Istine
Zašto Istina, kada može biti dobro vlasništvom i vlašću?
To bi značilo utjecaj na ono što nisi i upravljanje voljom drugih. To, pak, znači smanjenje njihove slobode i životne radosti. Time se stvara negativna energija i ne prijateljsko okrruženje. Razbija se jedinstvo postojanja i stvaraju uvjeti vlastite propasti.
Sloboda i radost su darovi Božji, a time i osnova Istine po kojoj sve postoji. Bog je Istina. Radeći i živući suprotno rastače se vrijednost postojanja. To tako djeluje, pa je put Istini potreban za dobrotu kojom se gradi ovaj svijet i život. To je jedinstvo postojanja.
Nismo sami na svijetu, jer tu je i sve ono što nismo, a što nas, ipak, čini. Tako radost dftugih stvara uvjete za našu radost. Ovo tako prikazujem da bi bilo razumljivo većini. Oni koji su već na tome putu, spontano se raduju i vole svijet i život.
Darovanje je tako vrijednije od uzimanja. Čovjek na tom putu daruje s ljubavlju.
Ovakav pristup otvara i mnoga dtruga zanimljiva viđenja. Da ne bi previše toga sada naveo, samo ću napomenuti, a opširnije prikazati u slijedećem postu, viđenje da Bog nije u trećem licu, mada mnogi tako govore i misle. Time ne želim nikoga povrijediti, već pokazati što vidim. I kazati ću: 'Bogu hvala', ali to je tek moje usmjerenje Istini. Tako otklanjam zabludu životnu, a u njenom 'svijetlu' On je u trećem licu.
Dragi 'moji', s ljubavlju vama... :)
Post je objavljen 30.11.2011. u 15:26 sati.