| < | rujan, 2011 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | ||
Siječanj 2024 (1)
Prosinac 2023 (1)
Listopad 2023 (1)
Rujan 2023 (2)
Svibanj 2022 (1)
Ožujak 2022 (1)
Siječanj 2022 (1)
Studeni 2021 (1)
Rujan 2021 (1)
Kolovoz 2021 (1)
Lipanj 2021 (2)
Svibanj 2021 (3)
Travanj 2021 (2)
Ožujak 2021 (4)
Veljača 2021 (13)
Siječanj 2021 (16)
Prosinac 2020 (1)
Studeni 2020 (1)
Listopad 2020 (1)
Rujan 2020 (1)
Kolovoz 2020 (1)
Srpanj 2020 (8)
Lipanj 2020 (4)
Travanj 2020 (1)
Ožujak 2020 (1)
Veljača 2020 (1)
Siječanj 2020 (3)
Lipanj 2019 (1)
Ožujak 2019 (1)
Siječanj 2019 (1)
Listopad 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Travanj 2017 (1)
Veljača 2017 (1)
Siječanj 2017 (2)
Travanj 2016 (1)
Siječanj 2016 (1)
Srpanj 2015 (2)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (1)
Rujan 2014 (1)
Srpanj 2014 (1)
Lipanj 2014 (1)
Travanj 2014 (2)
Ožujak 2014 (1)
Veljača 2014 (2)
Siječanj 2014 (1)
Rujan 2013 (2)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
O autoru bloga:
Mladen Smud
Mjesto stanovanja Velika Gorica
Starost 70 godina
Otac četvero djece i djed pet unučica i dva unučića
Hobby - Go, drevna kineska igra
Duhom mlad, kao da se još ni rodio nije i često se pita: 'Jesam li uopće?'
Životna filozofija - jedinstvo svijeta po Gospodu
Životna snaga - ljubav (tako on to misli)
Godine su da se broje, a život nama je darovan
Ovaj blog otvorio je za dušu. Život mu je darovan i on ga s ljubavlju daruje djelima Gospodnjima po Gospodu.
Religiozan nije, ali vjeruje iskreno do viđenja uz hvalu za postojanje
U životu on ništa ne posjeduje, mada se ponešto i piše svijetom na njega
Zahvalan za život i darove po Njemu.
Na putu iz vječnosti u vječnost
Sve vas voli i one koji razumijete, a i one koji ne.
e-mail: mladen.smud@gmail.com
Čuka
Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
javascript:%20void(0);
annaboni
Auroraisa
Bugenvilija-foto
Bugenvilija-text
danila1
deni(daniel
Dordora2
duliba
EuM
fra_gavun
Go-misaona igra
gogoo u prirodi
gustirna
hajjnezir
ima jedan svijet
kapi sreće
maslačkove zbirke
(Norra
OTISAK srca
preživjeti
promatram, razmišljam
rijeke žive vode, potecite, neka Duh se razlije...
sewen
Smotani
sven adam ewin - superfaca
... šok ...
Trill
Vatrene vijesti
Voljela sam umjetnika
Zagora
alba-istriana
anaris
kicker
mamablogerica
modrinaneba
novipocetak50
nutrina
proziran svijet
soba za utjehu
sv
tayana
tvrtkodolić
zlatnazitnapolja
Zanimljivo
Na rubu znanosti
Posjetili ovaj blog od 06. 01. 2020.
|
Sa vremena na vrijeme dođe mi podsjetka tijela na njegovu istinu. Zanesen gledanjima i mislima, zaboravim na njega. Funkcionira nekako uhodano. I kuća, ako se ne održava, polako se urušava. Osjećaj kako je sve u redu često uspavljuje. Postoje i predispozicije za neke promjene. Kod mene je to dijabetes. Kaže se da mi je u genima zapisan. To sam, onako informativno znao. Kada se pojavio, a imao sam 45 tada, činilo mi se to normalnim. Bio sam 18 godina, od tada, na tabletama. Opustio sam se smatrajući to normalnim. Ustvari je, izgleda bilo normalno to, da sam se zapustio. Tabletice sam uzimao, a nisam poštivao redovne odlaske na kontrole. Prije oko 4 godine desilo mi se nešto čudno sa desnim okom. Pojavila se mrlja zbog koje nisam skoro ništa vidio tim okom. Odmah mi je bilo jasno. Šečer! Kažu ljudi da je šečer tihi ubojica. Zbog duljeg nedolaženja na kontrole, nisam više bio u Zavodu u redovnoj evidenciji, pa sam došao po hitnoj proceduri. Bio sam spreman na sve kritike, a najveću sam, ionako, sam sebi dao. Određena mi je terapija inzulinom. Dajem si ga dva puta dnevno, Sada više, niti slučajno, ne propuštam kontrole. Sa oba oka sam bio na laserskim zahvatima. ‘Zavarivale’ su se kapilare koje su prijetile prsnućem. U lijevom je oku, nakon tri godine, ipak došlo do prsnuća i na njega sada ništa ne vidim, a desnim samo nešto rubnim vidom. Vid mi je ispod 5%. Da, to je šečer. Po tiho, i ništa nije boljelo. Ide kraju i četvrta godina terapije inzulinom. Navikao sam. Pikanja su normalna stvar. Dugo sam si davao inzulin u području trbuha. U novije vrijeme su to prednji dijelovi natkoljenica. Dva puta dnevno sam si kontroliram šečer. Za to se pikam u vrhove prstiju lijeve ruke. Dakle, pikanja su mi normala. Normala su mi i crne naočale, jer mi svijetlo bliješti. Imam i ‘bijeli štap’ koji koristim povremeno. Često se oslanjam na ovih 5% (malo manje). To su mojih 100%. I tako, malo po malo, tijelo se javi sa novim problemom. Prije par mjeseci sam, onako usput, primjetio da nekoliko dana nisam imao stolicu. Ništa mi nije nedostajalo i osjećao sam se dobro. Kako sam se zatekao na Rebru, svratih na šalter ‘Hitne’, da pitam što je tu normalno. Na pitanje: ‘Koliko dugo nemate?’, odgovorih: ‘Sedam dana.’ ‘E, onda morate čekati. Budu vas zvali.’ Dobro da sam pital. Tko zna što bi bez toga ispalo. Slijedilo je: uzimanje krvi, pipci za snimanje srca, razgovor, mjerenje tlaka, rentgen. Čekam nalaze… I zovu me. Slijedi klizma i trčanje na WC. Jurio sam četiri puta. Nekako lagan i zadovoljan spuštam se sa Rebra. Da, ali to nije kraj te epizode. I pored terapije, koju nisam baš savršeno poštivao, postavio sam novi rekord od deset dana. Bila je to nova klizma i nova jurnjava na školjku. Sada se pristupa ozbiljnije. Naručen sam na: ultrazvuk probavnog sustava, gastro pregled, CA-markere, a uz to ću i na pregled prostate. Ko zna, možda ona smeta. Uz sve to na redu mi je i klasična operacija lijevoga oka. Tu je i redovna kontrola šečera u Zavodu, koju više niti slučajno, ne propuštam. Slijedi mi mjesec dana po bolnicama, zavodima… Biti će zanimljivo. Više od toga mi baš i ne treba, ali ako bude, moje je. Ja svoju Istinu inam. Možda je i ne vidim dobro, ali je moja. Zajedno ćemo. Bilo mi je zanimljivo nekoliko poslijednjih dana. Uhvatila me ova želučana viroza. Svi, osim snahe, koja je u visokom stupnju trudnoće, u stanu smo povraćali. Išli smo redom: unučica, unuk, tata (sin), baka i bio je red na mene. Meni muka, zlo i slabo, ali ništa iz mene. Ionako imam problema sa stolicom, a sada i ovo. Guram prst u grlo, a ono, ništa. Ovo tako ne može ostati. Kroz glavu mi prolazi pomisao na sve one koji pate. Znam da ima puno težih slučajeva. Znam da sve na svijetu ima slijed, i da će nešto biti. Kažem kako guram prst, a ništa ne ide. Nemam iskustava pijanstva. Oni ovo lako riješe. Na to mi snaha kaže: ‘Gurajte prst u grlo dok ne krene, ma kolko god treba.’ I krenem tako. Je, krenulo je. Bogu hvala, a i snahi… Zašto sam vam o tome pisao? Otišao sam ovim blogom u duhovnu sferu. Nije pošteno zanemariti tijelo. Takovo zanemarivanje je duhovna nečist na nivou spoznaje. Zato čuvajmo i volimo tijelo. Ono je nama za života temelj naše duhovnosti, naš dom… Idemo dalje, a ja ću usput malo na: snimanja, promatranja, kontroliranja, pikanja …, da malo porihtam ovo moje tijelo. Izgleda mi, ko da mi je to jedino koje imam. Neznam, bar za sada, za nikakovu rezervu. Čuvajte se dragi moji … :) |