< prosinac, 2010 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    

Travanj 2017 (1)
Veljača 2017 (1)
Siječanj 2017 (2)
Travanj 2016 (1)
Siječanj 2016 (1)
Srpanj 2015 (2)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (1)
Rujan 2014 (1)
Srpanj 2014 (1)
Lipanj 2014 (1)
Travanj 2014 (2)
Ožujak 2014 (1)
Veljača 2014 (2)
Siječanj 2014 (1)
Rujan 2013 (2)
Kolovoz 2013 (1)
Srpanj 2013 (2)
Listopad 2012 (1)
Lipanj 2012 (2)
Svibanj 2012 (1)
Travanj 2012 (2)
Ožujak 2012 (1)
Veljača 2012 (1)
Siječanj 2012 (2)
Prosinac 2011 (4)
Studeni 2011 (4)
Listopad 2011 (3)
Rujan 2011 (4)
Kolovoz 2011 (5)
Srpanj 2011 (4)
Lipanj 2011 (3)
Svibanj 2011 (3)
Travanj 2011 (3)
Ožujak 2011 (4)
Veljača 2011 (1)
Siječanj 2011 (2)
Prosinac 2010 (1)
Studeni 2010 (2)
Listopad 2010 (4)
Rujan 2010 (4)
Kolovoz 2010 (5)
Srpanj 2010 (2)
Lipanj 2010 (1)
Svibanj 2010 (4)
Travanj 2010 (4)
Ožujak 2010 (3)
Veljača 2010 (4)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga
O autoru bloga:
Mladen Smud

Mjesto stanovanja Velika Gorica
Starost 70 godina
Otac četvero djece i djed pet unučica i dva unučića
Hobby - Go, drevna kineska igra
Duhom mlad, kao da se još ni rodio nije i često se pita: 'Jesam li uopće?'
Životna filozofija - jedinstvo svijeta po Gospodu
Životna snaga - ljubav (tako on to misli)
Godine su da se broje, a život nama je darovan
Ovaj blog otvorio je za dušu. Život mu je darovan i on ga s ljubavlju daruje djelima Gospodnjima po Gospodu.
Religiozan nije, ali vjeruje iskreno do viđenja uz hvalu za postojanje
U životu on ništa ne posjeduje, mada se ponešto i piše svijetom na njega
Zahvalan za život i darove po Njemu.
Na putu iz vječnosti u vječnost
Sve vas voli i one koji razumijete, a i one koji ne.
e-mail: mladen.smud@gmail.com

Čuka

Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
“Xportal.hr“/


javascript:%20void(0);

annaboni
Auroraisa
Bugenvilija-foto
Bugenvilija-text
danila1
deni(daniel
Dordora2
duliba
EuM
fra_gavun
Go-misaona igra
gogoo u prirodi
gustirna
hajjnezir
ima jedan svijet
kapi sreće
maslačkove zbirke
(Norra
OTISAK srca
preživjeti
promatram, razmišljam
rijeke žive vode, potecite, neka Duh se razlije...
sewen
Smotani
sven adam ewin - superfaca
... šok ...
Trill
Voljela sam umjetnika
Zagora

alba-istriana
anaris
kicker
mamablogerica
modrinaneba
novipocetak50
nutrina
proziran svijet
soba za utjehu
sv
tayana
tvrtkodolić
zlatnazitnapolja


Zanimljivo

Na rubu znanosti


Image Hosted by ImageShack.us

Poklon od drage mi prijateljice Helix

pri_Mladenu
05.12.2010., nedjelja
Ono nešto

Ono nešto ... I nekako, u nekom trenu, kao bljesak, stvori se slika. Kao da od nekuda dođe ovdje negdje. Ovdje, ovdje gdje ja jesam. Gdje? Za odgovor na to kao da sliku novu tražim. Kao da tražim sliku mjesta. Onu sliku istine što stvarno ukazuje da ovdje jesam. Kao da ne vjerujem u privid taj; kao da to nije to. Pa i nije to to, jer to je tako po meni. To je neki odnos moj prema onome što tražim, a to je mjesto stvarno. Ne moja slika nego mjesto. U uporu tome sve više vidim kako ustrajno bježim od istine mačinom kojim kazujem, da je tražim.
Dobro, nekako i razumijem to. Smanjujem tu energiju, ali vidim da taj put je put u svakom atomu postojanja. Postojanja? Mjesto, vrijeme, materija i ono nešto šuo to objedinjuje. Da, ono nešto, jer bez toga sve bi se raspalo neovisno jedno o drugome. Kako znam? Da, a kako neznam?
No, dobro. Smiriti lutanja treba i promotriti svaki moj korak u osnovi. Što on znači? Što to se zbiva?
Ma što god pomislio, ma što god gledao u promjeni sam. Vrijeme jest i nove slike su, i nove misli su. Sve su to meki novi trenuci, nešto novo, neka promjena. Putujem i ne putujući. Čak i to je relativno.
Svi mi tako činimo, mada neki to čine i misleći da čine. Oni jednostavno putuju. Mogu tako misliti da i ne putuju, da miruju. Njihova svijest se odriče do one točke, kada se odrekne i sebe same. Za nju nestaje i vrijeme. A misao moja gleda na nju tada kao na onu što je bila. Kao da bilo je, a sada nije. Nestalo je ono nešto čime sve to vezano jest. Ili možda nestade u mislima to? Ono nešto!!!
Okrećem glavu i misao mi putuje svijetom. Užurbani rade. Sustavi grade svijet u svijetonazoru stvaratelja njegovoga. Stvarao se red i prilagođen odnos nizu stvaranja čovjekovih.
Već odavna uvidješe neki da ono što kažu različitim mnogi vide. Problem bijaše kazati, a da to bude baš to što se kazalo. Ustvari, to nije moguće, jer riječ je riječ, a ono jest ono.
I tako ja kažem, a ti slušaš. U tebe je viđenje onoga što si čuo. Je li to jednako viđenju koje sam kazivao? I u najboljoj volji to nije isto. Može biti slično manje ili više.
Ipak, vidješe zadavna, da vrijedi ostavljati tragove za one koji će kasnije njima kročiti i gradditi puteve noive. Mnogo je predaje, a i zapisa. Ovisi mnogo o djelovanju vremena na te tragove. Predaja se brzo može izmjeniti, a zapisi se polako gube, a ponegdje dogradnjom mijenjaju. Razvija se i čitatelj, pa njemu možda zapisano nešto drugo znači od volje zapisatelja.
Pa što onda to činimo? Ja nisam mnogo čitao. Nekako se više uzdam u neku trenutnu inspiraciju. Vjernički se predajem onome nečemu, a time osjećam blizinu cjeline. I nikakove riječi to zamijeniti ne mogu. Možda tek priznanje te nemoći njoj bliže bude. Kao da priznanje nemoći te moć znači. To odricanje je od ustrajnoga kazivanja, a ono jest nemoć. O Bože, ovdje je početak govora bez riječi,, govora bez govora. Da, vidim dobro, da prići mogu i bez riječi, van vremena i prostora. To je poput moći u onom nečemu. U tome jest tren koji jest i vječnost.
I smireno pogledam sustave čovjekove. Gledam nauku. Čovjek ustrajno sebi nastoji približiti nešto što tada nastoji istinom proglasiti. Kao trkač na duge pruge kojemu njegova istina jest broj kilonetara i vrijeme pređeno. Time određuje se u tome. Njegova to jest istina.
A ja tražim istinu vašu, istinu našu, istinu svega. Susrećem se na putu tome sa mnogim negacijama. Dolazim do svijeta u kojem je samo tren i slijedovi u svijetu života. Kao iskrice i kao zvijezde na nebu. Na nebu jest slika koja je nastala u raznim vremenima u odnosu na tren gledanja. Zaigrani svemir u kojemu vrijeme je kao muzika za ples. I tako gledamo svijetove kojih više nema iz raznih vremena. Tako je to, jer u svijetu smo relativnosti. Tako je to jer ne vidimo ono nešto. Ono nešto u trenu koji vječnost znači.
O Bože, slike su mi date kojima zaigrano tijelo mije, poput svemira, ples života izvodi. A ja Tebi posvećujem se hvalom, jer jerdino Tobom jesam; Tobom onim nečim u trenu koji vječnost znači.
Predamnom su otvorena vrata. Ne bojte se braćo, jer svijet je ovo svijet ljubavi. Zaplešimo zaljubljeno i pružimo osmjeh i radost svima.
Mi smo isto ono nešto, mada mnogi to ne vide … a možda i vide ….
Radosti i ljubavi vama … :)

- 17:26 - Komentari (10) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se