| < | studeni, 2010 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | |||||
Siječanj 2024 (1)
Prosinac 2023 (1)
Listopad 2023 (1)
Rujan 2023 (2)
Svibanj 2022 (1)
Ožujak 2022 (1)
Siječanj 2022 (1)
Studeni 2021 (1)
Rujan 2021 (1)
Kolovoz 2021 (1)
Lipanj 2021 (2)
Svibanj 2021 (3)
Travanj 2021 (2)
Ožujak 2021 (4)
Veljača 2021 (13)
Siječanj 2021 (16)
Prosinac 2020 (1)
Studeni 2020 (1)
Listopad 2020 (1)
Rujan 2020 (1)
Kolovoz 2020 (1)
Srpanj 2020 (8)
Lipanj 2020 (4)
Travanj 2020 (1)
Ožujak 2020 (1)
Veljača 2020 (1)
Siječanj 2020 (3)
Lipanj 2019 (1)
Ožujak 2019 (1)
Siječanj 2019 (1)
Listopad 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Travanj 2017 (1)
Veljača 2017 (1)
Siječanj 2017 (2)
Travanj 2016 (1)
Siječanj 2016 (1)
Srpanj 2015 (2)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (1)
Rujan 2014 (1)
Srpanj 2014 (1)
Lipanj 2014 (1)
Travanj 2014 (2)
Ožujak 2014 (1)
Veljača 2014 (2)
Siječanj 2014 (1)
Rujan 2013 (2)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
O autoru bloga:
Mladen Smud
Mjesto stanovanja Velika Gorica
Starost 70 godina
Otac četvero djece i djed pet unučica i dva unučića
Hobby - Go, drevna kineska igra
Duhom mlad, kao da se još ni rodio nije i često se pita: 'Jesam li uopće?'
Životna filozofija - jedinstvo svijeta po Gospodu
Životna snaga - ljubav (tako on to misli)
Godine su da se broje, a život nama je darovan
Ovaj blog otvorio je za dušu. Život mu je darovan i on ga s ljubavlju daruje djelima Gospodnjima po Gospodu.
Religiozan nije, ali vjeruje iskreno do viđenja uz hvalu za postojanje
U životu on ništa ne posjeduje, mada se ponešto i piše svijetom na njega
Zahvalan za život i darove po Njemu.
Na putu iz vječnosti u vječnost
Sve vas voli i one koji razumijete, a i one koji ne.
e-mail: mladen.smud@gmail.com
Čuka
Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
javascript:%20void(0);
annaboni
Auroraisa
Bugenvilija-foto
Bugenvilija-text
danila1
deni(daniel
Dordora2
duliba
EuM
fra_gavun
Go-misaona igra
gogoo u prirodi
gustirna
hajjnezir
ima jedan svijet
kapi sreće
maslačkove zbirke
(Norra
OTISAK srca
preživjeti
promatram, razmišljam
rijeke žive vode, potecite, neka Duh se razlije...
sewen
Smotani
sven adam ewin - superfaca
... šok ...
Trill
Vatrene vijesti
Voljela sam umjetnika
Zagora
alba-istriana
anaris
kicker
mamablogerica
modrinaneba
novipocetak50
nutrina
proziran svijet
soba za utjehu
sv
tayana
tvrtkodolić
zlatnazitnapolja
Zanimljivo
Na rubu znanosti
Posjetili ovaj blog od 06. 01. 2020.
… i kada se tako zamišljajem upustim u traženje izvorišta postojanja, i kada vidim svijet izvanjski i unutarnji, zastanem u čudu. Mišlju se krećem i shvatim kako svijet dijelim na ta dva dijela. Kao da postoji neka granica tih svijetova. Beskraj postojanja u mislima mi čini vanjsko i nutarnje. Prihvatim to kao vodilju misli, da bi mi nekako bilo jasnije vidljivo usmjerenje na granicu tih svijetova. Dobro, a gdje je ta granica? Granica? Izmišljam li to ja ili ona stvarno postoji? Što značiti bi trebalo to 'stvarno'? Izmišljam li ja sve to zajedno? Da bi misao valjano radila, elementi kojima ona radi trebali bi biti smisleni. Mogu zamisliti granicu, kao granicu tijela. Koža. Na taj način postoji svijet sa jedne ili druge strane kože. Za mene ovih dimenzija, kojima su senzori moji prilagođeni, to izgleda ok. No, nije određenost svijeta samo tih dimenzija, a sve ostalo da se zanbemari. Zanemarila bi se tako večina toga. Krenuti ću sada umanjivati. Dođem do ruba moći viđenja okom. Tu već pomalo nailazim neodređenost. Pore na koži i žlijezde sa vanjskim lučenjima postavljaju dvojbu. Kada onaj dio tijela koji se oslobađa prestaje biti dio unutarnjeg svijeta? Ako idem dalje, sve više je neodređenosti te vrste. U tom sitnom proostoru kao da nestaje ono 'vani i unutra'. Procesi izgledaju nekako drugačije. Kako sada tumačiti tjelesnost? Kako vidjeti unutarnje komunikacije? Zar sam toliko podijeljen u sebi? Neki dijelovi rade ovako, a drugi onako. Često kao da nestaje sazvučja. To gubljenje sazvučja su kao neki procesi bolesti . Nešto se prihvaća, a nešto ne. Kao da granica poprima sasma drugačija obilježja. Tijelo prestaje biti samo ono što smo u početku okom gledali. Nalazimo se u moru procesa koji teže nekoj funkcionalnoj cjelovitosti. Vidimo li to? Ajme gdje je tu granica? Granica te vrste? I kako je uopće odrediti po značenju? Izgleda zbunjujuće, ali meni je zadivljujuće. Osjećam se kao da otkrivam novi svijet. Svijet funkcionalnog zajedništva. Procesi slijede i predaju sebe novim procesima. Sve je u promjeni. Sada takav, sa tim novim gledanjem, polako krenem nazad, put svijeta očima viđen. Dolazim do onoga sebe koji gleda tu kožu tijela. Ne, tu nije granica procesa. Energija koja ih pokrće širi se prostorom. I nije to samo toplina. Puno je tu raznih promjena, raznih energija. Djeluju sa obje strane. Da li to znači da one napuštaju unutarnje ili vanjsko? Ako prihvatimo granicu tjelesnu kožom, da. Pitam se što je sa granicom volje i granicom svijesti? Što je uopće sa granicom? Zašto sam krenuo njoj podrediti gledanje? Zašto granica? Od kuda mi takovo promišljanje? Naime, već podosta vremena sam kritičan prema sebi, a ovdje, rekoh, da način taj prihvaćam da bi mislima dao smislen put. Ja? Ja, što je to? Je li to određeno ograničenjima ili jest neograničeno? Je li to tom granicom određeno? Kada bi bio određen granicom, tada bi bio graničar. Čuvao bi i dokazivao granice i postojao bi dok bi te granice poastojale. Svijesno bi tada i procesi bili vođeni tome cilju. Smisao bi bio čuvati taj smisao. Ako pak jesu procesi nosioci stvarnosti, što li sam onda? Koji je smisao procesa koji me čine? Nije li to neka dvojnost? Možda i nije, ako onaj pristup ograničenosti odbacim kao zabludu; kao smisao zbog smisla, što mislima je potreban. Čuo sam još za mladih dana kako kod 'odlaska u nirvanu' uvijek treba čuvati onaj trunak sebe da se ne odluta. Možda je to za neuke, da se ne uplaše novih, njima nevjerojatnih, viđenja. U svakom slučaju moguće je prihvatiti stvarnost tolrrancijom uz slobodu šetnje svijetom u oba smjera. To je misao, a ona najčešće sviješću sebe doživljajno putuje. Naravno, to ide nastojanjem da ne bude fikcija, nego stvarnost. Da bi tako moglo biti, jest oslobađanje od sebe ograničenoga i prihvat istine u mjestu svijesti. To je kao prijenos svijesti pruženom voljom zajedničkoga djelovanja u mjestu procesa. Naravno, to ide smireno uz prijelaz neograničenošću. Ako jest istina da nemam granicu, nemaš je ni ti. Svoje zablude voljom svojom češ imati sve dok ih ne prevladaš. Tko si da to činiš? Isto tko i ja, istinom procesi jedinstva. Oni nemaju granica i dobrota i ljepota su sazvučje u svim svijetovima. Tada nestaju otpori, a ljepota i ljubav dokazuju jedinstvo postojanja. To je vrijeme i mjesto čuda. Čuda za one koji ne vjeruju. Sce vas volim, jer vi ste kao i ja, istinom isto. Ta i korijen izgovora je isti …. :) |