istina prijatelju, svi smo mi isti i do i ispod kože - barem oni "mehanizmi" u nama.... naravno, granice tih mehanizma možda i jesu različite... poput ferarija, merđe..... ali, korjeni oni su isti.... osovina je svima nama potrebna i ona ima neke granice .... ma kakve, različite, ali korjeni oni su uvijek isti i razumljivi svima nama i ja prijatelju volim tebe, volim kada me ovako odvedeš u analize, razmišljanja o stvarima na koje možda se premalo osvrćemo a tu su...dio su nas, našeg postojanja..... lijep ti pozdrav prijatelju ;)
02.11.2010. (18:28)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@smotani - Ustvari smo, tako gledano, slični, ali kao jedinstvo postojanja smo isto. Nitko, bez ikoga koji je, ne može ni biti. Sve što činimo povezano je sa svim ostalim, pa čak i to, da je svatko takav kalav je. Gledajući te veze kao uzroke i posljedice, ne ograničujući gledanje, dolazi se do osjećaja Cjeline, kao jedinoga što je. Moglo bi se reči po onom: 'Ili svi, ili nitko.' Svako ti dobro prijatelju ... :)
04.11.2010. (16:51)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@Vjetar Tuge - Koliko vidin čuda su uvijek kada se ne gleda cjelovito. A kako cjelovito gledati kada je i gledanje dio cjeline? Vidjeh kako kretanje i vrijeme nadopunjuju ono što gledanje ne može, pa kao da trud ukazuje na put u tome. Znam da ne mogu, pa se baš stoga i trudim; trudim vidjeti. Tada kao da uđem u krugove promjena sa da i ne. Je i nije se izmjenjuju i kao da nastaje neki dualitet, ali znam da je to samo odraz procesa; procesa kojim se i ja mijenjam. Život. Tako postepeno gledam životom. Neka te radost prati, a tuga će vjetrovima. Ona ionako na vjetar liči... :)
07.11.2010. (10:57)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Znam nema me jako dugoooooooooo,dosadilo mi pisanje i nemam vremena za sebe.No uvjek te se sjetim i nadam se da si dobro,veliki zagrljaj dragi Mladene:)
18.11.2010. (20:50)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@Dubinama sebe - Kada vremena nemao, ima li vreme nas? Ima li nas? Neimanje vre,ena vodi nas u neko drugo zamišljeno vreme, i neki zamišljeni svijet. Nije li to tako često i mnogima, pa žive s onima koji možda tek liče na one koji su ovdje. Netko ljude vodi u vrijeme van vremena, gdje kao glumci odrađuju tko zna lije role u nadi da će kednom stvarno zaigratu u svoju 'rolu'. Jednom negdje u nekom trenu i točci prostora zaboravili smo sebe draga Tajo ... :)
18.11.2010. (22:31)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mene nema ovdje,ali tu su moje pjesme i neki meni doživotno dragi blogeri...Osmjeh ti ostavljam i novu adresu mojih stihova koje ću sortirati u neke virtualne zbirke moje poezije :-))) http://plavibeskraj2.blog.hr/
20.11.2010. (11:49)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@Disa - A evo moga očitovanja na tvoj komentar brzimom munje :))) Vidjeh i vidjeh da si u komentaru i na gornjem postu. Nekako si si sličan dragi prijatelju ... :)
05.12.2010. (18:25)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
smotani
istina prijatelju, svi smo mi isti i do i ispod kože - barem oni "mehanizmi" u nama.... naravno, granice tih mehanizma možda i jesu različite... poput ferarija, merđe..... ali, korjeni oni su isti.... osovina je svima nama potrebna i ona ima neke granice .... ma kakve, različite, ali korjeni oni su uvijek isti i razumljivi svima nama
i ja prijatelju volim tebe, volim kada me ovako odvedeš u analize, razmišljanja o stvarima na koje možda se premalo osvrćemo a tu su...dio su nas, našeg postojanja.....
lijep ti pozdrav prijatelju ;)
02.11.2010. (18:28) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mladen
@smotani - Ustvari smo, tako gledano, slični, ali kao jedinstvo postojanja smo isto. Nitko, bez ikoga koji je, ne može ni biti. Sve što činimo povezano je sa svim ostalim, pa čak i to, da je svatko takav kalav je. Gledajući te veze kao uzroke i posljedice, ne ograničujući gledanje, dolazi se do osjećaja Cjeline, kao jedinoga što je. Moglo bi se reči po onom: 'Ili svi, ili nitko.'
Svako ti dobro prijatelju ... :)
04.11.2010. (16:51) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Vjetar Tuge
hm....zanimljivo ti je ovo dragi prijatelju :D mozda postojimo bas zato da sacuvamo taj smisao :D pozdravljam te osmijehom :D
07.11.2010. (02:01) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mladen
@Vjetar Tuge - Koliko vidin čuda su uvijek kada se ne gleda cjelovito. A kako cjelovito gledati kada je i gledanje dio cjeline? Vidjeh kako kretanje i vrijeme nadopunjuju ono što gledanje ne može, pa kao da trud ukazuje na put u tome. Znam da ne mogu, pa se baš stoga i trudim; trudim vidjeti. Tada kao da uđem u krugove promjena sa da i ne. Je i nije se izmjenjuju i kao da nastaje neki dualitet, ali znam da je to samo odraz procesa; procesa kojim se i ja mijenjam. Život. Tako postepeno gledam životom.
Neka te radost prati, a tuga će vjetrovima. Ona ionako na vjetar liči... :)
07.11.2010. (10:57) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dubinama sebe
Znam nema me jako dugoooooooooo,dosadilo mi pisanje i nemam vremena za sebe.No uvjek te se sjetim i nadam se da si dobro,veliki zagrljaj dragi Mladene:)
18.11.2010. (20:50) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mladen
@Dubinama sebe - Kada vremena nemao, ima li vreme nas? Ima li nas? Neimanje vre,ena vodi nas u neko drugo zamišljeno vreme, i neki zamišljeni svijet. Nije li to tako često i mnogima, pa žive s onima koji možda tek liče na one koji su ovdje. Netko ljude vodi u vrijeme van vremena, gdje kao glumci odrađuju tko zna lije role u nadi da će kednom stvarno zaigratu u svoju 'rolu'. Jednom negdje u nekom trenu i točci prostora zaboravili smo sebe draga Tajo ... :)
18.11.2010. (22:31) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sa dva prsta po tipkovnici
Mene nema ovdje,ali tu su moje pjesme i neki meni doživotno dragi blogeri...Osmjeh ti ostavljam i novu adresu mojih stihova koje ću sortirati u neke virtualne zbirke moje poezije :-)))
http://plavibeskraj2.blog.hr/
20.11.2010. (11:49) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mladen
@Disa - A evo moga očitovanja na tvoj komentar brzimom munje :)))
Vidjeh i vidjeh da si u komentaru i na gornjem postu. Nekako si si sličan dragi prijatelju ... :)
05.12.2010. (18:25) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...