Čahura
Zatvorit' ću sve strepnje svoje duše
u čahuru od dubokoga mira,
u zoru svjetlu dalekoga jutra
ja iznjedrit ću šarenog leptira.
A željela sam puno toga reći,
al' čemu riječi kad nitko ne sluša!?
Svoj biser skrit ću u tišini školjke,
to Gospod moju taštu narav kuša!
I možda jednom, kad isteku dani,
odjeci mojih struna će se čuti,
jer ne smije biti prevarena duša
što cijelog vijeka nada se i sluti!
1992.
Fra Zvjezdan Linić
Saznala sam da je fra Zvjezdanu pozlilo, koliko mi je poznato boluje od glioblastoma. On je mnogima pomogao u duhovnim i tjelesnim teškoćama, a sad mu je i samom potrebna duhovna potpora.Osobno ga nikad nisam susrela, ali sam od svoje sestre čula dosta pohvala, pa ću se pridružiti molitvama, a i drugima ga preporučam. Tumor o kojemu je riječ je definitivno neizlječiv, ali ima puno prostora za Božje djelovanje,najprije da mu dade duhovnu snagu, zatim olakša teški križ i na kraju je moguće i čudo, sve u ruke Božje!
28.05.2013. u 11:15 | 20 Komentara | Print | # | ^Usamljeno srce
Ne, nema riječi da oduška dadu
boli u srcu što peče i stišće.
Kakve to tajne strepnje mir mi kradu?
Sve moje staze prekrilo je lišće.
Ja roda nemam, djece a ni druga,
ni majke nemam, sestara ni braće,
iz mraka mi se neizvjesnost ruga,
kud nogom stupim sve kamen i drače.
Šutjet' ću, Ti govori mjesto mene,
jer one koje volim često vrijeđam!
Duge su moje zaklonile sjene,
samoćom lutam i utjehu žeđam.
Dok oko sebe gledam samo strance
u mraku sumnje susrela sam Tebe.
Osvijetli pute i raskidaj lance,
ne daj da srce usamljeno zebe!
(1993.)
Hoću li i ja u raj
Hoću li, Gospode i ja u raj?
Želim, al' sve se bojim,
jer tamo će biti slava i sjaj,
a ja na niskom stojim.
Već, ako imaš gdjekoji kutić
i to je mnogo za me.
Stisnut' ću tamo se ko suhi prutić,
usko je moje rame.
Nikome neću praviti sjene,
bez buke to bi bilo.
Gospode, ne zaboravi mene,
ako to ti je milo!
Ako ti nije milo prisuće
takova odrpanca,
pusti da bar na vratima kuće
čekam kod tvoga znanca,
da ga zamolim da za me moli!
Ako se ni to ne da
ja ću svejedno čekati doli
već i poradi reda.
Pa kada uđu kojim je dato
i mjesta biti neće,
nebo je malo, al' ništa zato,
Srce je tvoje veće!
Ovo je pjesma od franjevca fra Bonaventure Ćuka, posebno draga dobro poznatom fra Bonaventuri Dudi! Budući da odiše istinskom franjevačkom skromnošću koju sam doživjela od jučer pokopanog fra Špire Marsovića, koji mi je bio potpora na početku Domovinskog rata, objavljujem je na svom blogu u njegovu čast. Bog mu bio nagrada za dobrotu!
Dođi, Duše presveti.......
Nečiste nas umivaj,
suha srca zalivaj,
vidaj rane ranjenim!
Mekšaj čudi kamene,
zagrij grudi ledene,
ne daj nama putem zlim!
(citat iz posljednice)
Štruca kruva
Šaka brašna i žmul vode,
zrno soli i kap uja,
mrvu kvasa, topla ruka
od tog skuva
štrucu kruva.
Nema priše, nema strke,
sve polako, u tišini,
u toplini, ko u krilu
majke dite, kruv se čini.
Zraka sunca, miris zemje,
dodir ruke, jubav duše,
i sam život od iskona,
sve to čuva štruca kruva!
Sreća
Tražila sam uho zorno, tražila sam riječi blage,
tražila sam sućut srca, tražila sam izvor snage.
Tražila sam, našla nisam, samo prezir, pogled ledan,
preveć dugo čekala sam, a život je samo jedan!
Još od danas daj mi, Bože, da sam sućut, izvor snage,
da sam uho koje sluša, topla riječ za ljude drage,
blagi treptaj tvoga svjetla u svitanju vječnog dana,
u tišini i predanju sreća tvoja darovana!
(1993.)
Sv. Leopold
Malena rasta,
velika duha,
nositelj franjevačkog ruha,
s domom se rasta
da u tuđini
nevoljne tješi u tišini.
Suza u oku:
razdori bole
onih što Raspetoga mole.
Misli na Boku
sa puno žara,
za Ekumenu on izgara!
I dok mu tijelo daljina krije
duh mu nad Zaljevom svetaca bdije!
(Danas je njegov blagdan.)
Maslina
Kad umren u maslinu ću se pritvorit'
čvornato drvo uz more.
Žene i judi poda mnon će se odmorit'
dok čekaju vapore.
Kad umren u maslinu ću se pritvorit
i svitlit' u luminu
i dugo u noć ko lanterna ću gorit'
uresla u stinu.
U vike duge, ogrnuta miron,
gledat' ću pučinu
i čekat' trubu šta sve će budit' širon
ja, pritvorena u maslinu!
Iznad svega
Željela bih da sam superiorna,
da sam iznad svađica i priča,
željela bih da sam besprijekorna
kao nježna, nadzemaljska bića.
Željela bih da sam iznad riječi
tako oštrih da ti srce zebe,
al' ne mogu, jer me ljudskost priječi,
jer je teško pobijediti sebe!
Željela bih da me Ljubav zgrije
i otopi leden zid taštine,
da kroz mene istinski prosije
svjetlost žrtve, nade i istine!
Uskrsnu Isus doista
Ako Krist nije uskrsnuo uzalud je vjera naša!
(Sv. Pavao)
Sretan Uskrs svima koji slave po julijanskom kalendaru!
