O-da životu!

Javljam se zadnji dan u mjesecu.
Bio je intenzivan, prepun emocija, prevrata, korekcije u odnosima...
Budna sam već neko vrijeme,
ali se iznova iznenadim novim spoznajama i slojevima podsvijesti.
Posljednje saznanje me šokiralo.
Koliko god je ta podsvijest jaka i sakrivena,
očito sam odlučila čistiti u ovom životu pa se tako suočavam
sa velikim, bolnim stvarima kojih svijest uopće nije svjesna.
Koliko je to moćno i istinito, pokaže nam tijelo i to je najfascinantnije od svega.
Dakle, u fazi sam začepljenja nosa i desnog uha
tako da se i ovdje tijelo brani kako zna na svoj način
jer očito želi malo odmora, ne želi više čuti ni osjetiti okus niti miris.
Nije to loše uopće jer si daješ priliku izoštriti taj unutarnji feeling, a sve je stvar toga.

Snijeg kopni, ptičice pjevaju sve glasnije, pas i mačka se linjaju,
dečki odrastaju, sve su samostalniji...
Muž i ja učitelj i učenik jedan drugome...
Promjene , promjene, divne promjene kojima se veselim,
a kojih sam se nekada bojala.
Nemam baš toliko vremena za blog,
ali nadoknadit ću kad pređem i ovaj level.
Nadam se da ću u idućem postu pisati o novoj promjeni
i novoj razini do koje sam došla.
Uglavnom, uveseljavam i budim sebe,
a i svijet oko sebe. Živim svoju misiju.
Malo zastanem, život mi donese novi izazov, novog čovjeka,
novi odnos i kako to riješim, oslobodim se još jednog tereta.
Svi tereti su u nama, a čovjek koji nam je došao,
samo je znak gdje zapinjemo.
Moja poruka dana, ovog i novog mjeseca bi bila- ne osuđujte se,
ne budite kritični prema sebi,
netko vas je uvjerio da je to normalno.
Postoji još normalnije,
a to je da prihvatimo da smo sada i tada znali jedino tako
i da je svaka greška ovdje prilika za novo učenje.
Kažu da čovjek dobije svakih deset minuta novu priliku.
Pitanje je da li je prepozna? Da li je iskoristi?
Idem dalje, pet minuta je prošlo,
još pet i eto nove prilike! Ne želim je propustiti.
Čitamo se idući mjesec, češće,nadam se.
Hvala svima koji navratite