Modni zamorac

Možda niste čuli za roman Male žene koji je davne 1868. godine napisala američka književnica Louisa May Alcott. Dirljiva je to priča o četiri sestre koje se, svaka na svoj način, suočavaju sa odrastanjem i odgovornošću zrelog doba. Obitelj, ljubav i neovisnost su temeljni motivi romana i zato su aktualni danas kao i u vrijeme objavljivanja.



Ako ste i pročitali ovaj predivan roman, vjerojatno niste znali da su likovi četiri sestara kao i njihove dogodovštine bazirane na djetinstvu Louise i njenih četiri sestara. Louisa May rodila se koncem hladnog i tmurnog studenog 1832. godine u Germantownu u Pennsylvaniji. Bila je kćerka transcendentalista Amosa Bronsona Alcotta i Abby May.
Rođena je kao druga od četiriju sestara, ostale su Anna Bronson, najstarija, te mlađe Elizabeth Sewall i Abigail May.

Obitelj se 1838. godine preselila u Boston, gdje je njen otac osnovao eksperimentalnu školu i pridružio se klubu transcendentalista zajedno sa Ralphom Waldom Emerson i Henrijem Thoreauom. Dvije godine kasnije preselili su se u Concord u Orchard house u kojoj je smještena i radnje romana Male žene. Sadašnji interijer ove kuće gotovo je identičan onome kada ga je Louisa obitavala. Krajnje neobično za to doba, Alcottovi su bili vegetarijanci i jeli su povrće iz svoga vrta iza kuće.



Većinu obrazovanja stekla je od oca koji je vjerovao u ''slatkoću samoodricanja'', no neke je lekcije primila i od Emersona, Thoreaua i Margaret Fuller koji su bili obiteljski prijatelji. Siromaštvo ju je natjeralo da prihvati poslove poput guvernante, krojačice, sluškinje a često je pisala i priče za novine. Njene su sestre prihvatile slične poslove kako bi financijski pomogle obitelji a njihova majka se prepustila socijalnom radu s Irskim imigrantima. Zbog svih tih vanjski pritisaka, pisanje je postalo kreativan i emotivan predah za Louisu. Njena prva knjiga Priče o cvijeću objavljena 1854. godine bila je zbirka priča koje je napisala sa samo šesnaest godina.

Kao odrasla, bila je abolicionistica i feministkinja. Zalagala se za prava žena i pokret sufražetkinja i bila je prva žena koja je glasovala na izborima u Concordu. 1850.te su bile teško razdoblje za Alcottove. U jednom trenutku 1857. godine Louisa je, ogorčena neuspjehom i ispunjena očajanjem, čak pomišljala na samoubojstvo. Tijekom te godine pročitala je biografiju Charlotte Bronete i našla je mnogo poveznica sa svojim životom. Sljedeće godine njena sestra Elizabeth je umrla, a Anne se udala za Johna Pratta. Louisa je to osjetila kao raspad sestrinstva i kraj djetinstva.

Za vrijeme Građanskog rata radila je u bolnicama i pomagala ranjenicima u Georgetownu. Svoj poluautobiografski roman Male žene objavila je 1868. godine, a već sljedeće godine objavila je drugi dio koji prati odrastanje četiriju sestara. Louisa je lik Jo bazirala na sebi, a mnogi događaji također vuku reference iz njenog života. Bethina smrt, Megino vjenčanje i rivalstvo između Jo i Amy također vuku reference iz njenog života. Iako se sama Louisa nikada nije vjenčala, Jo se u romanu uda za profesora Bhaera, a mladi Laurie, njen dragi prijatelj iz djetinstva je bio zaljubljen u nju, ali ljubav mu nije bila uzvraćena. Ipak, Louisa se u Europi zaljubila u poljskog mladića Ladislava "Laddiea" Wisniewskog, o tome je pisala u svom dnevniku, a lik Laurie je baziran na njemu.



U romanu glavni su likovi četiri sestre Meg, Jo, Beth i Amy, njihova majka i otac koji se bori u Građanskom ratu, mladi bogati susjed Laurie, njihova tetka March i obitelji Moffat i Gardiner.

Margaret Meg March, najstarija, ima šesnaest godina na početku romana i vrlo je lijepa, svijetla i zaobljena, velikih očiju, guste i meke smeđe kose, slatkih usta i bijelih ruku... Meg radi kao guvernanta u obitelji King i kasnije se uda za Johna Brookea, Laurievog tutora s kojim ima blizance Daisy i Demija. Nakon što se Meg uda, postaje zavisna o Johnu i zarobljena u kući sa dvoje male djece. Meg je zadovoljna kćer koja nije dostigla Louisin ''ideal ženstvenosti'' i ravnopravnosti. Louisina sestra Anne je baza za Meg.

Josephine Jo March, druga sestra po redu, ima petnest godina i preslika je same Louise. Ona je nespretna, drska i samouvjerena i često se ponaša kao dječak. Jo je temperamentna i to ju često dovede do svađe sa sestrama no uz pomoć majke i sestre Beth nauči kontrolirati svoju narav. Dvije starije sestre uzele su pod brigu dvije mlađe, tako se meg brinula za Amy a Jo za Beth. Beth i Jo , iako karakterno potpuno suprotne, bile su vrlo bliske i često je Beth bila jedina koja je mogla umiriti Jo, a Jo je jedina znala skrivene misli stidljive Beth.

Jo obožava čitati i pisati i često sastavlja igrokaze za svoje sestre. Isprva odbacuje ideju braka i ljubavi jer smatra da će ju to odvojiti od sestara, ali kasnije upozna i zaljubi se u njemačkog profesora Bhaera kojeg je upoznala u New Yorku. Bhaer ima sve kvalitete koje su nedostajale njenom ocu; toplinu, bliskost i sposobnost nježnog izražavanja ljubavi.



Elizabeth Beth March, plaha i nježna djevojčica od trinaest godina koja obožava glazbu. Njene sestre polako napuštaju roditeljski dom, a ona nema nikakvu želju da napusti kuću i obitelj. Posebno je bliska s Jo; nakon što dobije šarlah, Jo ju njeguje i brine se za nju. Iako se oporavi od bolesti, njeni je zdravlje trajno oslabljeno. Kako odrasta, Beth shvaća kako njeno doba sa voljenima dolazi kraju. Obitelj ju je preselila u najljepšu sobu u kući i tamo stavila sve njoj najdraže - cvijeće, klavir, Join radni stol, obožavane mačiće, očeve najbolje knjige, majčin naslonjač i Amyine crteže. Beth umire kao i Louisina sestra Elizabeth. Louisa je u dnevnik napisala ''...zadnji pogled tih prelijepih očiju i utonula je u vječni san.'' U romanu stoji ''...u mračnom satu pred svanuće posljednji put udahnula je na istim onim grudima na kojima je udahnula i prvi put, oprostivši se samo pogledom prepunim ljubavi i kratkim uzdahom.'' Beth je pogodilo što svi odlaze i napuštaju njoj tako drago gnijezdo.

Amy March je najmlađa i pomalo razmažena sestra koja voli umjetnost i posjeduje nesumnjiv crtački dar. Bila je najsretnija crtajući cvijeće, dizajnirajući odjeću za vile, i ilustrirajući priče vrlo čudnim umjetničkim djelima. Imala je dobru narav i sposobnost da drugima ugađa bez napora. Kada je Beth razboli, Amy pošalju kod stare tetke March koja zavoli njenu ljupku narav. Kasnije ju povede sa sobom u Europu i Francusku gdje Amy vježba slikanje. Amy se nakraju uda za Lauriea i ima kćerku Elizabeth, koja je dobila ime po njenoj teti Beth i kao i ona nježna je i boležljiva.

Ovo je zbilja divan roman kojem se često vraćam i koji mi je izvor inspiracije i maštarenja. Divno je promatrati odrastanje četiriju sestara i njihove životne sudbine.