Modni zamorac

Između petnaestog i početka devetnaestog stoljeća, Tezma se ledila dvadeset šest puta, a Londončani su iskoristili priliku i organizirali ''Zimski sajam''. Ovo se razdoblje naziva i ''Malo ledeno doba'' jer su zime bile surove i puno hladnije i oštrije nego danas u Londonu.



Temza je danas duboka i prilično brza rijeka, no prije nego li je srušen stari Londonski most 1831. godine bila je šireg korita i blagog toka, a to je omogućavalo da se lakše zaledi.

Temza se ledila nekoliko puta u Tudorsko doba. Henry VIII. je u zimu 1536. godine često putovao od centralnog Londona do Greenwicha sanjkama preko Temze. Greenwich je bio njegovo omiljeno mjesto; tamo se ženio nekoliko puta i njegova kćer Elizabeth se tamo rodila.

Elizabeth I., već spomenuta gore, voljela je posjećivati zimske festivale na Temzi a tamo je uživala u streličarstvu i sanjkanju. Zimski festival 1564. godine :

Na 21. prosinca počeo se spuštati mraz i postajalo je sve hladnije pa su se ljudi počeli klizati od Londonskog mosta do Westminstera. Neki su tamo igrali vježbali streličarstvo, potpuno normalno kao da su na tlu. Ljudi, i muškarci i žene, odlazili su na Temzu u tako velikom broju kao što nijedna ulica nije bila posjećena.

Na staru godinu led se počeo topiti i već za pet dana nije ga se uopće moglo vidjeti između Londonsko mosta i Lambetha. Naglo odmrzavanje leda uzrokovalo je poplave i visok vodostaj; mnogi su mostovi srušeni, kuće na njima urušene a nekoliko se ljudi i utopilo.

Prvi zimski ili sniježni sajam, u smislu komercijalnih štandova i aktivnosti, održan je 1608. godine i omogućio je veselo i spontano druženje.



''Dugo zaleđenje'' ili ''Veliko zaleđenje'' godine 1683/4 bilo je jedno od najhladnijih Engleskih i Europskih zima. Temza se zaledila oko 50 centimetara. Zamrzavanje je počelo šest tjedana prije Božića a trajalo je sve do veljače.

Čaša kupljena na sajmu zimi 1683. godine.


Na ledu se smjestilo puno trgovina i štandova; Londončani su svoje uobičajene aktivnosti smjestili na zaleđenu rijeku. Cijeli vol je ispečen na festivalu, održane su borbe medvjeda i lutkarske predstave. Klizanje i sanjkanje je također bilo popularno.

No, zaleđenje nije donijelo samo radost ''London, zbog prekomjerne hladnoće, spriječava dim i smog da odlazi uvis, umjesto toga zrak je vrlo zagušljiv...čovjek jedva diše.'' (John Evelyn)

''Veliko zaleđenje'' u zimu 1709. godine bilo je jedno od najhladnijih zima koje je Europa iskusila u posljednjih petsto godina a to je potaknulo nove sajmove.

Ne samo rijeke, već i komadi ledenog mora zaledili su se tijekom ove strašne zime, a u Francuskoj je mnogo ljudi umrlo od gladi i neuhranjenosti.

Londonske novine su izvjestile:

Temza se sada čini kao čvrsta stijena leda. Mnoge pivnice i radnje preselile su se na led, a uzbuđeno stanovništvo svakodnevno prelazi preko rijeke diveći se inače moćnoj vodi koja se sada zamrznula.



Zima 1814. godine doživjela je posljednje pravo zamrzavanje Temze. Led se počeo hvatati u siječnju, a početkom veljače već je bio čvrsti i siguran za hodanje. Slon je vođen preko rijeke ne bi li demonstrirao sigurnost leda.

Horde trgovaca i zabavljača požurilo je postaviti svoje štandove, a sajam je bio u punom jeku. Ovo je bio najkraći sajam jer je čvrst led trajao samo tjedan dana.

Dvadeset godina kasnije Charles Mackay pisao je o zadnjem zimskom festivalu:

Svaki novi dan bio je nova prilika za trgovce da zarade a gomila ''smeća'' je prostrta ispred radnji i prodavana za dvostruko veću cijenu od originala. Čuvar sajma je najviše profitirao zato što je naplaćio ulazak dva penija, a kasnije i izlazak sa sajma tako da je jedna osoba često morala dati i po šest penija ne bi li posjetila sajam.

Mnogi su ostali na ledu sve do mraka a učinak mjesečine bio je posve čaroban i lijep. Londonska zima stajala je uz bok hladnim klimama sjevera Europe, no ne zadugo.

Zima 1814. bila je vrijeme zadnjeg zimskog festivala. Klima je postajala blaža, a izgradnjom novog mosta Temzi je prošireno korito i omogućen brži i slobodniji tok, ali zato se voda teže zamrzavala.