Modni zamorac

19.06.2012., utorak

Moda 1900.ih - Zadnja era elegancije, Edvardijanska Era

Kada je u siječnju 1901. godine umrla kraljica Viktoria cijela vladavina, stoljeće i doba su prošli. Njen sin Edward VII. dao je svoje ime novoj eri; luksuza i raskoši. Novi umjetnički stil je nastajao, Art Nouvea, a njegova elegantna profinjenost krivulja i prirodnih linija odrazila se i na žensku siluetu. Ipak, duge zakrivljene linije edvardijanskog doba ukorjenile su se još krajem Viktorijanskog. Iako smo ove ere definirali kao edvardijansku i viktorijansku, stilski, granica među njima je nejednaka. 1890.te su se bez problema miješale sa 1900.ima u dobu ekstravagancije i stila, koje je prigodno nazvano La Belle Epoque a trajalo je od 1890. do 1914. godine. Ovaj divni, čarobni svijet počeo se raspadati 1914. , a Veliki rat potpuno ga je uništio. Do tada, tijekom ranih 1900.ih moda je uživala zadnje doba istinske elegancije koje je opisano kao '' jedno dugo edvardijansko ljeto''.

1901. predstavljena je nova lepršava,gracioznu siluetu. Suknja je bila pune pozadine, od struka do koljena postepeno se širila, dok je se od koljena širila oštro prema dolje, imala je konkavan oblik. Suknja se često proširivala u povlaku (šlep), čak i tijekom dana. Haljina napravljena od mekog, lepršavog materijala s malo draperije da prekine liniju otkrivala je više figure nego npr. krute i teško drapirane haljine s početka 1880.ih. Gornji dio haljine bio je pun sprijeda te je padao preko struka. Vanjski sloj haljine rezan je punije i duže od podstave te je uređen da pada preko struka. Moderni rukavi bili su uski kod ramena,širili su se od lakta te se opet suživali kod zgloba.Cijeli efekt bio je vrlo zakrivljen,lepršav i ženstven.

Nova silueta zahtjevala je i novu figuru, koja je dobivena novim korzetom. Korzet koji je bio ravan s prednje strane nastao je u 1890.ima a potpuno je prihvačen u 1900.ima. Takav korzet naginjao je figuru, gurajući prsa prema naprijed, a uska ramena i punu pozadinu prema nazad. Ova neobična zakrivljena figura zvala se S- krivulja, a izgledala je posebno elegantno kada bi se dama naizgled podbočila na svoj zatvoreni suncobran. Novi korzet također je osiguravao i mali struk, osobito omiljen kod viktorijanskih i edvardijanskih žena, iako je izvorno bio osmišljen da ga iskorjeni. Nadalje, korzet nije dijelio prsa kao oni iz devetnaestog stoljeća pa su dobiveni učinak bila ravna mono-prsa koja su izgledala kao jedna površina.

Ovakva figura bila je posebno omiljena kod matrona društva. Modna ikona 1900. bila je kraljica Alexandra, zajedno s brojnim ljepoticama društva i glumicama uključujući Lily Langtry, Alice Keppel, Camille Clifford, Sarah Bernhardt i Lillian Russel. Malo koja od njih bila je posebno mlada.

Dodaci poput draperije, bolera i zamršenih dizajna dodani su kako bi dodatno naglasili prsa. Gornji dio haljine u stilu bluze došao je u izražaj 1900. ih. Uzak struk dodatno je naglašavan svim vrstama remena i svilenim pojasima.

Dnevne haljine iz 1901. imale su čvrste ovratnike. Ovratnici su bili tanki i visoki, i za razliku od onih iz 1890.ih nisu bili plisirani ni drapirani jer to je prividno činilo vratove debelim. Posebno popularni bili su ovratnici koji su bili visoki sve do ušiju i praktički su prekrivali cijeli vrat. Ovakvi ovratnici karakteriziraju edvarijansku modu a nestali su iz mode prije prvog svjetskog rata.

Večernje haljine s početka desetljeća imale su vrlo nizak izrez i često male rukave ili su bile potpuno bez njih, ali od 1905. godine izraz je nešto porastao a rukavi postaju puniji.

Rukavi ranog edvardijanskog perioda bili su uski kod ramena a puniji kod zgloba gdje su skupljeni u manšetu. Punoća kod zgloba ubrzo se i proširila i padala preko manšete. Rukav se počeo skupljati na djelovima te je izgledao konkavan kao i suknja - širok na početku, malo sužen u sredini i širio se prema zglobu. Od 1900. do 1905. u modi su bili rukavi vrlo široki od lakta do kraja - Pagoda rukavi, ispod njih je mogao viriti rukav bluze kao što je nošeno sredinom viktorijanskog doba. Međutim, 1905. došlo je do promjene naglaska. Širina kod zgloba je nestala, a rukav je postao širi kod ramena vraćajući se na leg o'mutton oblik rukava iz 1890.ih. Iako su u 1890.ima ti rukavi nastali pod utjecajem stila rukava iz 1830.ih. Ovi rukavi mogu napraviti pomutnju između košulja ili gornjih djielova haljine iz 1895. i 1905. godine. 1909. rukavi postaju uži, a 1910. u modu dolaze kimono i mađarski rukavi, rezani zajedno s košuljom ( nisu bili našiveni kao svi ostali) koji donose novu notu notu jednostavnosti.

Tipovi gornjih dijelova haljine (bluza) kroz godine. Kao što možete vidjeti edvardijanci su bili više nego maštoviti kad je u pitanju bilo dizajniranje košulja,bluza.

1902.

1903.

1904.

Oglas iz 1906. godine iz časopisa The Modern Priscilla koji prikazuje 16 različitih modela bluza sa detaljima o uzorku i materijalu.

Suknje su također prolazile postepenu promjenu 1900.ih. To je započelo 1901., suknje su držeći se S-krivulje kao moderne siluete, bile zakrivljene od koljena prema dolje te su oblikom podsjećale na sirenin rep. Ostale suknje kombinirale su gornji dio koji se lagano širio i donji dio koji kružno padao. Dnevne haljine ponekad su imale povlake, a rub suknje bio je bogato ukrašen volanima od tkanine i čipke. Do 1904. konkavna krivulja još je uvijek vidljiva, ali suknja postaje punija u gornjem dijelu te više nije tako prijanjajuća. Od 1905. do 1907. suknj postaje sve punija, a struk polako, posve neprimjetno počinje rasti. Do 1909. struk je još porastao a suknja postaje uža u donjem dijelu i stupolika kao i Empire razdoblju, s početka 19. stoljeća. Ipak silueta je uvelike ovisila o materijalu od kojeg je suknja napravljena i o podsuknji iznad koje je nošena. Čvrste, hrskave materijale iz prošle dekade zamijenili su lepršaviji i nježniji pa je suknja padala puno nježnije i fluidnije.

Poiret je krajem dekade uveo novu stanjenu i ravnu siluetu. Struk postaje višlji a suknje uže i duge do zgloba. Časopis Vogue ovaj je izgled opisao kao: ravan i ravan .... manje poprsja, manje kukova i više struka.... kako tanko, kako graciozno, kako elegantno.... !

Mekšim tkaninama bolje su pristajale svjetlije boje nego one koje su bile omiljene u drskim 1890.ima. U modu je došao niz delikatnih pastelnih nijansi koje su obilovale životopisnim imenima poput “eau de Nile” ili “ashes of roses”. Bijela boja bila je također popularna za ljetne haljine i bluze. Uzorak malih cvjetića na svjetloj pozadini također je značajka edvardijanske mode. Ipak, nije istina da jarke boje nisu bile nošene. Postoje mnogi sačuvani primjerci haljina koje su u bogatim bojama dragulja, poput smaragda, jantara ili rubina.

Meki, prianjajući materijali, rukavi do lakta, obrubljeni skupocjenom čipkom, suknja u elegantnim naborima s povlakom, sve to daje dašak elegancije i luksuza jednoj edvardijanskoj dami i ležernom, vječnom, ljetnom poslijepodnevu koje obitava.

Ipak, najudobnija odjeća bio je krojeni kostim sa formalnim gornjim dijelom, polu-povlakom i bez teške draperije koja krasi poslijepodnevne i večernje haljine. Još udobnije od krojenog kostima bilo je ''odijelo'' a sastojalo se od jakne, odgovarajuće suknje i kontrastne bluze. Ovaj ansambl nastao je u 1890.ima i bio je vrlo prikladan za ''novu ženu'', mladu, modernu, sportsku i radničku ženu koja je i sama bila kasno viktorijanski proizvod. Takva žena predstavlja je srednji, stoga i širi sloj društva.

Bilo to ''nova'' ili stara žena, sve edvardijanske žene rastuće srednje klase nastojale su imitirati modu bogatijih ili ''boljih''. U njihovu korist došli su mnogi časopisi za dame koji su ispopularizirani krajem devetnaestog stoljeća. Rezultat je bio širok niz literature na temu mode i dotjerivanja, ponekad su tekstovi bili izvrsni, ponekad neukusni,ali pokazali su ženama kako se obući poput dvorjana uz plaću daktilografa. Također, korisna je bila povećana dostupnost papira s krojevima koji su često dolazili uz same časopise. Časopisi su prikazivali elegantne i komplicirane haljine, koje je najbolje bilo odnijeti krojaču na izradu i puno jednostavnije krojeve koje se lako moglo napraviti kod kuće. Većina mode dolazila je iz Pariza, jer on je još uvijek bio izvor glamura.

Sve žene, a pogotovo one bogatije morale su održavati svoju sliku u društvu zato su uvijek morale biti moderno obučene. No konstantne promjene u haljinama, koje su dame morale slijediti, komplicirane frizure koje obična žena nije mogla sama napraviti, novi i skupi šeširi za svaki kostim različiti - sve je to rastezalo proračun bogatih žena te su one očajno tražile bogate i ugledne muževe. Mnoge moderne, ali razumne žene svih klasa žalile su se na trud i trošak konstantne kupovine novih dodataka za preuređivanje starih haljina. Više nije bilo moguće preživjeti godinu sa samo jednom ili dvije nove haljine. To je možda i bila propast ovog stila haljine, bio je previše elitan. Budućnost mode ležala je u odijelima za više prilika, a ne u složenim poslijepodnevnim haljinama sa povlakom, bez obzira na njihovu ljepotu.

Istraživanje iz 1910. rađeno sa bogatim srednjoškolkama u privatnoj školi u New Yorku je pokazalo da svaka prosječno troši $556 ( $ 13 868 danas- oko 69 340 kuna ) godišnje na odjeću, isključujući donje rublje, te da bi trošila četiri puta više da nema neograničen proračun.

Sportska odjeća

Teško je zamisliti da je edvardijanska dama ikad bila aktivna žena, ali ona je uživala sve aktivnosti kao i ''nova'' žena 1890.ih, uključujući tenis, kriket, golf, mačevanje, jahanje, biciklizam a sada i novu aktivnost automobilizam. Automobil je zamijenio bicikl kao moderno prijevozno sredstvo aktivne žene, ali samo bogati mogli su ga uživati. Kao i biciklizam, vožnja automobilom razvila je svoj jedinstven stil odijevanja, ali ovaj put bez podsmjeha. Dugi svijetli kaput i automobilski šešir sa velikim velom bili su obavezni u vožnji automobilom.

Najpopularniji oblik vea bio je onaj sa tkaninom koja je prekrivala cijelu glavu kao zavjesa, a vezala se mašnom labavo oko vrata.

Ostala moderna odjeća za vožnju uključuje jakne, pelerine svih oblika i dužina i kapute 3/4 duljine.Za večernju vožnju
sve vrste mantila, ogrtača i stola od raskošnog brokata, čipke, krzna i perja bile su dostupne. Krzneni mufovi, stole i ukrasi na haljinama bili su popularni i za dnevne vožnje.

Odjeća za golf :

Odjeća za vožnju bicikla :

Poslijepodnevne haljine ili Tea gowns

Tea gown je haljina koja je pripadala Edvardijanskoj eri i nažalost izumrla s njom. Ona je ilustrirala luksus i dekadenciju koje je moderno društvo ostavilo iza sebe. Tea-gowns su izvorno bile neformalne haljine, nošene bez korzeta i omogućavale su ženama da se odmore prije oblačenja za večeru. Uskoro su postale stil za sebe i limitirani oblik zabave same po sebi za vrijeme pijenja čaja. One su prvotno bile udobne i bogato ukrašene te su dale punu slobodu krojačevim vještinama i ukusu za teatralnost. Tea haljine bile su pod utjecajem povijesnih stilova poput Wateauovih slika, renesansnih visećih rukava i empirijskog struka, a ponekad i svega toga u jednom. Nikad nije toliko ljubavi i umjetnosti bilo utkano u takav prilično nepotreban odjevni predmet. Sve vrste neformalne odjeće uključujući tea-haljinu,peignoir, toaletne i jutarnje haljine našle su svoje mjesto u ormaru jedne besposlene Edvardijanske dame,
a sve su bile bogato ukrašene i s ulaskom u 1910.te zastarjele.

1. Figura - Bolero postaje značajka mnogih haljina dizajniranih za ljeto. Lijepa moda ovdje je prikazana sa lepršavim rukavima, izrezom u obliku slova -V te Venecijanskom čipkom kao ukras oko ovratnika. Kada se koristi bolero on seže od vrata te se u naborima nadima preko struka omotanog svilom. Rukavi sa malim volanima, dužine do lakta također su popularni i daju dašak mekoće cijelom izgledu.
Suknja je podržana sa sedam segmenata, a tri ili više volana dodani su u donjem dijelu. Rub volana može po potrebi biti ukrašen. Ovaj model najbolje će izgledati napravjen od laganog materijala.

2. Figura - Ovdje vidimo drugačiji ovratnik, bogato ukrašnen i visok. Rukavi su puni u gornjem dijelu i dugi do lakta gdje su i stisnuti. Struk je obavijen i naglašen remenom. Suknja je jednostavna, bez previše detalja i u dva dijela.

Još Tea haljina (gowns) :

Ove dvije ispod su mi nekako osobite.

Mornarski kostim za žene

McCallov mornarski kostim bio je vrlo popularan u ovom periodu a sastojao se od bluze s rukavima pune duljine ili do lakta s mornarskim ovratnikom s dva lica, sa čvrstom kragnom ili bez te sa cirkularnom suknjom.

Haljine za šetnju i promenadu

1900.

Zimske/jesenske haljine u boji smaragda i rubina.

1901.

1901.

1904.

1906.

1908.

1909.

Seaside (obalna ) haljina

Obalna haljina je obično bila smionia, ekscentričnija, neozbiljnija i svjetlija od običnih haljina, ali je slijedila modu dana.

Večernje haljine

Veliki napuhnuti rukavi 1890.ih nestali su te su zamijenjeni uskim ili opuštenim rukavima, često sa punoćm kod lakta. Večernji izrezi na haljinama su otvoreni, a bluza je skupljena u ''golublja prsa'' kao i u modernoj silueti. Suknja se širi od kukova do koljena te oštro od koljena do poda.

Najprikladnije tkanine su meke svile poput šifona, krepa i satena, ali i meki pamuk poput voila su prihvatljivi. Dodaci su fine i teške starinske čipke kao i bogati porubi od tafta i baršuna. Ornamenti od dragog kamenja i vrpce od baršuna, često u kontrastnim bojama bili su popularni.

Balska haljina trebala bi biti najbogatija i najveličanstvenija od svih. Obično je bez rukava i niskog ovratnika. Ako je tkanina tanka i lagana potrebno ju je ukrasiti volanima, naborima i čipkom. Saten je prigodan za jednostavne haljine jer je poseban sam po sebi, crni saten je odnedavno postao prikladan.

Umjetno cvijeće je korišteno i kao ukras za kosu i kao ukras za haljinu, najpopularnije su velike ruže napravljene od satena i svile u crnoj, bijeloj ili drugim bojama sa malim dijamantima ili dragim kamenjem da imitiraju kapljice rose.

Sve haljine za bal nemaju rukave, dok večernje haljine imaju duge rukave ili do lakta, ukrašene šifonom ili čipkom.

Sjajne rukavice popularnije su od antilopskih. Haljina za bal zahtjeva dugačke rukavice, preko lakta, dok haljine za večeru dugih rukava zahtjevaju rukavice nešto iznad zapešća. Bijela boja je preferirajuća za rukavice, čak i uz crne haljine.

Kožne papuče sa sitnim dijamantićima ili visoke cipele sa starinskom kopčom mogu se nositi, ali sitne svilene papuče ipak su preferirajuće. U njima noga izgleda najmanje na svijetu, što je poželjno.

Evo što je pisalo u časopisu Harper's Bazar za siječanj 1901. godine

Ravni i brokatni saten za večernje haljine je najnovija moda u Parizu. Graciozne linije i tako primjetna ljepota materijala bili su najuočljivija moda koja je uvedena u nekoliko godina. Najpopularnije boje su bijela, bež, boja slonovače i sve nježne nijanse plave, zelene i ružičaste sa veličanstvenim obrubima od bisera, srebra i zlata.

1909.

Ljetne večernje haljine

Ljetne večernje haljine rađene su puno jednostavnije od onih zimskih, ali zbog mnoštva čipke i bogatih poruba koji su danas popularni trošak ostaje isti. I bijela i crna čipka prilično su moderne. Crni obrub na bijelom ili bijeli na crnom s prihvatljivi, ali najljepši obrubi su oni koji odgovaraju boji haljine. Princeza stil sa pojasom šiljastim s prednje i ravnim sa stražnje strane je u modi za ljetne haljine. Kao dodatak ovom stilu idu drapirani detalji od tila ili šifona. Materijali s uzorkom cvjetića su popularni, a takve haljine mogu se dodatno ukrasiti sa vjenčićima ili košaricama od plavom baršuna sa svjećem.

Večernje haljine koje je nosila Alexandra Feodorovna Romanov

Večernja haljina koju je nosila Kraljica Alexandra od Danske i Walesa a koju je dizajnirala kuća Worth

Balske haljine za ljeto :

Ljetne haljine za bal su nešto najljepše i najraskošnije što možete zamisliti. Svijetli, tanki materijali su traženi, a istodobno i elegantna svila i saten su u modi. Lakši materijali popularniji su za ljeto, ali možemo predvidjeti da će ove jeseni najtraženije biti teške tkanine. Haljine od tila, šifona, čipke su najatraktivnije. Bijela je još uvijek najpopularnija, ali svjetlo zelena, svjetlo crvena, blijedo plava i naposlijetku ružičasta također su u modi. Suknje haljina za bal napravljene su nešto kraće, iako su najčešći rukavi oni do lakta od lepršavog materijala sve više popularnosti dobivaju kratki rukavi ili haljina bez rukava sa samo tankom trakom tkanine,čipke ukrašene draguljima ili cvijeća preko ramena.

Kaputi, mantili, ogrtači i pelerine

Donje rublje

Tijekom ove dekade suknje su padale prilično glatko preko bokova, a bile su drapirane od koljena prema dolje gdje su se širile u kaskadi volana. Gornji dio haljine imao je pomalo spuštena ramena a trbuh je bio izbačen prema van, dobiveni učinak zvao se '' golublja prsa''. Kao rezultat toga donje rublje bilo je lagano i blizu uz tijelo, posebno kod struka kako bi smanjilo teret haljine.

Tipično rublje sastojalo se od košuljca koji se nosio ispod korzeta kako bi zaštitio tijelo, korzet - u modernoj S-silueti kako bi oblikovao tijelo, par platnenih gaća, prekrivalo korzeta koje je štitilo haljinu i jedna ili dvije podsuknje koje su davale odgovarajući volumen suknji. Mali bustle mogao se, ali je rijetko, nošen oko kukova da ih zaokruži ako je potrebno.

Košuljac:

Korzet :

Prekrivalo korzeta :

Platnene gaće :

Podsuknje :

Negliže, raskošan kao i ostatak odjeća.

Dodaci

Frizure i pokrivala za glavu

Frizure i šeširi, važna značajka u Edvardijansko doba, bili su još jedan izvor neudobnosti. U 1900.ima masa valovite kose je labavo namještena na vrh glave, frizura na koju je utjecaj imala Gibson girl. Šeširi su u 1890.ima bili mali i jednostavni, dok su u 1900.ima bili vrlo veliki, širokih oboda i bogato ukrašeni perjem, prepariranim pticama (najčešće kolibrima), masom vrpca, mašnica, malih trešanja i umjetnog i pravog cvijeća. Šešir je za kosu bio zakačen pomoću tupe igle duge dvadesetak centimetara koja ima ukrašen vrh i zove se hat-pin. Takva igla bila je opasna za oči svakog tko se suviše približio. Kada se figura počela sužavati, šeširi su postali još širi i većeg oboda.

Evo nekolikopopularnih tipova šešira:

Merry widow šešir - dizajnirala ga je Lucille i prvotno je bio šešir za operu, no kasnije je utjecao na modu šešira. Ovaj šešir uvijek je bio u crnoj boji s ukrasima od šifona i perja.

Lingerie i versus šeširi : ovaj trend šešira počinje oko 1904. godine. Najčešće su nošeni za vrijeme ljetnih mjeseci.
Posebno su bili popularni za dame koje su voljele dugo šetati po prirodi. Najčešće su bili bijele boje. Bijela je boja značila bogatstvo jer se teško održavala.

Turban šeširi - postaju popularni krajem dekade zbog orijentalnog utjecaja koji je uveo Poiret. Najčešće su u veselima bojama i istočnjačkog dizajna.

Hat- pin

Šeširi 1900.ih

1907. orijentalne kape

Nakit

Na nakit u edvardijansko doba znatno je utjecao mjetnički pokret Art Nouveau. Nakit u tom stilu slijedio je krivulje i naturalistički dizajn. Prije svega Art Nouvea bio je romantičan pokret imaginarnog sanjarenja i vječne ljepote. Veličanstveni cvjetni i botanički oblici i broševi u obliku kukaca bili su popularan dizajn za nakit. Tijekom ovog perioda skupo drago i poludrago kamenje poput dijamanata, smaragda i rubina i složeni dizajni bili su popularni. Art Nouvea nakit obuhvatio je mnoge različite značajke uključujući naglasak na žensku siluetu i boje. Najčešći motivi bili su perunike, maćuhice, orhideje, vinova loza, paunovi, zmije, vretenca i mitska bića.

Naušnice od žada, platine i dijamanata sa uzorkom mašnica koji je bio čest u ovom periodu.

Broševi :

Ogrlice :

Ovdje vidimo ležernu frizuru i bogatu ogrlicu raskošnog dizajna.

Rukavice

Kao i u Viktorijansko doba i muškarci i žene osjećali su se golima bez rukavica. Satenske, svilene ili od čipke, dužine do lakta bile su posebno popularne. One od čipke osobito su pristajale uz lagane ljetne poslijepodnevne haljine.

Torbice

Bile su sličnog dizajna kao i one iz devetnaestog stoljeća, obično vrlo male jer žene u njima nisu nosile ništa veliko ni posebno važno.

Lepeze

Cipele

Najpopularniji modeli cipela bili su čizmice, otvorne visoke cipele, ''papuče'' i otvorne cipele. Sve cipele osim papuča imale su petu visoku oko 4-5 centimetara. Čizmice su najčešće bile crne ili smeđe boje, dok su otvorene cipele za večer ili zabavu bile od svile te stoga u raznim bojama. Najviše korištene kože bile su aligatorska, bijela jelenska, tuljanova i morževa koža.

Kozmetika

Nakon formalne i uštogljene mode Viktorijanskog doba, Edvardijansko doba donijelo je dašak svježine u svijetu mode i umjetnosti.

Edvardijanske žene preferirale su sebe zvati prirodnim ljepoticama a korištenje kozmetičkih proizvoda je izbjegavano. No, to je zapravo bila laž jer nakon određenih godina žene su počele koristiti kozmetiku da bi i dalje imale meku kožu na koju su navikle. Žene su glumile da su prirodno lijepe iako to nisu bile. Šminkanje ponovo dolazi u modu, ali potajno. Rumenilo se umjereno koristilo. Trepavice su potamnjene pomoću komadića ugljena. Latice geraniuma i maka korištene su za usne. Parfemi su najčešće rađeni od lavande i drugog cvijeća, jer su nježne edvardijanske haljine zahtijevale i nježne parfeme. Saloni za uređivanje postajali su sve popularniji, ali žene su u njih išle tajno. Čak su postojali i stražnji ulazi zato da ih susjede ili prijateljice nebi vidjele. Žen ovog doba bile su spremne platiti znatne količine novaca da bi izgledale lijepo.