Kad si uzbuđen
Ljudi moji, postoje 4 mista s ovog putovanja kojima sam vezana svojim ditinjstvon i mladosti i baš na ta 4 mista ja san upijala slike uspomena i zaboravila fotografirati. U jednom sam čak i fotić zaboravila. Možete li vi vjerovati, da od mog dragog Splita iman samo 6 fotografija i to potpuno naherenih i nebitnih ???
Srića, Zvonka me je fotkala sa Rimljaninom, a možda još koju ima u arhivi.
Prošetati ponovno stazama kojima san šetala ka divojka, mlada, zaljubljena; gurati se u uskin uličicama Dioklecijanove palače; iako puzeći doći do kazališta i nekadašnje Prime; proći željezničkim kolodvorom i rivom, vidjeti nebodere… disat, a ne disati; gledat, a ne fotografirat; i smijat se; ponajviše veseliti se Splitu…
Riči mi se guraju, previše san uzbuđena. Pokušavam ulovit splitski govor, a miša mi se istrijanski ( namirno kažen istrijanski, a ne istarski), zagoranski, splitski i književni, tako da san više smišna to što ne znan di mi je misto i kako se di šta kaže. Ma baš me briga kad san u svome Splitu, u ladu, puna siće i sriće i sriće. (Franjo mi nije ni na kraj pameti.)
Nisa i Kupus su me osvojili na prvi pogled. U hladovini Geta pijuckali smo piće i nazdravljali krašovim bombonima. Knjižara i trgovina Kraš, na istom su mistu što me posebno obradovalo. Puno je promina, novi dućana, a ljudi su isti, dah Dioklecijana i sv. Duje je sveprisutan.
Duga splitska noć i Mračna splitska noć donose neke druge boje Splita koje ja ne poznan i koje ne želim vidjeti. Ono što je moje uho čulo je milozvučni splitski govor, ono što je moje oko vidilo je svjetlost carskog nepobjedivog grada. Volin to Velo misto, Borisa Dvornika i Nadalinu i Šurjaka.
Najlipši grade Dalmacije i Hrvatske, volin te i uvik ću te voliti !!!
