Hopsanje u ritmu

ne mogu se ne osvrnuti na današnji događaj kad je velikom većnom utjecao na moje raspoloženje danas. jutros je poginuo Toše Proeski u prometnoj nesreći. cijeli dan su na radiu puštali njegove stvari, što poznatije što manje poznate. isto tako cijelo to vrijeme , kroz svaku pjesmu ja sam pokušavala vratiti Tošeta.

bio je samo jedan od pjevača , i meni kao osoba totalno nepoznat. ali, nekako je bilo normalno da je živ. i danas kroz svaku pjesmu, osjećalo se da je živ. ne mogu reći da me jako pogodilo, jer nisam plakala. ali ipak želim da je živ i vjerujem da je živ i ne može biti da ga nema. (a stvarno ga više nema)

kako samo uvijek živote uzimamo zdravo za gotovo! danas smo kao, tu, pa biti ćemo valjda i sutra...preforsiramo se danas da bi više imali sutra. ali što je sutra? novi dan? je li to stvarno sutra? ili će se sutra sutra pretvoriti u novo sutra? trebali bismo više paziti na sebe, svoje bližnje, na sitnice. trebamo biti vrijedni,ali i dopustiti si malo sreće svaki dan! sutra ćemo možda biti sretniji,ali budimo sretni danas, jer sutra možda nikad ne dođe.

dobre sam volje! i dosta mi je svega!
zaključak dana:

NE ŽELIM VIŠE BITI PAPIRNATA MARAMICA

opet je došlo vrijeme mojih nespavanja noću... muče me razne brige. zašto život ne može bit jednostavan? zašto postoje ljudi koji su zli? zašto postoje razlike? zašto ljudi uče na pogreškama i nekad zatvaraju srce i osjećaje da ih nebi odali kakvi su zapravo?a zašto neke nije briga kako se odnose prema drugima i ne misle o tome što će uzrokovati njihovo ponašanje?
shvatila sam da postoje dečki koji ne vole duboko. ne žele se upuštati u duboke odnose i ne mare za drugu stranu. misle samo na sebe i svoje dupence. nikada ih nitko nije s*ebao i ponašaju se samo po svom hiru. kako im pukne tako odu. u životu dobivaju samo najbolje polovice s kojima rade što žele i nikada se nisu opekli. te dobrice im nakon nekog vremena dosade, i više ih ne trebaju pa ih odbace.
a onda opet postoje oni dobrice, koji su stalno dobri. jako mare za drugu osobu, jako se za nju vežu. dali bi im i daju im sve na svijetu. ta druga osoba shvati što ima i počne to iskorištavati. dobrice se opeku. budu tužni, potišteni i depresivni. zatvore se u sebe i preplaše. ne žele više nikoga pustiti bliže sebi, a stalno kukaju kako ih nitko ne voli. ne shvaćaju da ne misle svi samo za svoju korist i da ih neće svi koštati živaca.
jesu li to jedine dvije skupine mužjaka? jesu li to možda jedine dvije skupine ljudi? ima li nešto između? a zašto se ne bi dobrice družile s dobricama a ovi zli pakostili zlicama? i svi bi bili sretni i zadovoljni.
PUSTITE NAM DOBRICE NA MIRU, ZLICE!