28.09.2009., ponedjeljak
Kyoto, peti put. Dio drugi: reprize.
Po šumarku bambusa može se vidjeti da je Nanbutsu-ji blizu slavne bambus-šume, pa sam još jednom prošetala i do nje, obnoviti dojmove. Još uvijek je spektakularna.    A kad sam već tu, još jednom svratih u vrt hrama Tenryu-ji, da vidim kako je promjena godišnjih doba i obilaženje desetke drugih hramskih vrtova utjecalo na njega. Istina, malo mi je bio manje spektakularan, ali i dalje vrijedi obilaska. Drugi daimonji (ne onaj čije sam paljenje gledala i prikazala u blogu ima tome godinu dana).  Panorama brda gledana iz Tenryu-ji, lijep primjer posuđenog pejsaža.   Mostić za vodu!  Vodohodac, snimljen zahvaljujući deseterostrukom zumu.  Mahovinasta padina.  Biljčice.  Početak jesenskog crvenjenja lišća. Japanski vrtovi najljepši su u proljeće (kad cvjetaju) i jesen (kad mijenjaju boje). Ljeti su premonotono zeleni, a zimi... tko zna? Ja ne.   Zabati hramske zgrade.   Cvjetić. Nisam ih slikavala prije Japana.  Zen dio vrta.  Zid u koji su ugrađeni fragmenti crijepa.    Izlaz iz Tenryu-ji.  Čekajući vlak, ubijam vrijeme slikavajući zastavu. Ionako sam rijetko viđala Hinomaru (Sunčev krug, nije službeno ime zastave, tek nadimak) kako vijori.  |