Marketing
Kyoto, peti put. Dio drugi: reprize.
Po šumarku bambusa može se vidjeti da je Nanbutsu-ji blizu slavne bambus-šume, pa sam još jednom prošetala i do nje, obnoviti dojmove. Još uvijek je spektakularna.
A kad sam već tu, još jednom svratih u vrt hrama Tenryu-ji, da vidim kako je promjena godišnjih doba i obilaženje desetke drugih hramskih vrtova utjecalo na njega. Istina, malo mi je bio manje spektakularan, ali i dalje vrijedi obilaska.
Drugi daimonji (ne onaj čije sam paljenje gledala i prikazala u blogu ima tome godinu dana).
Panorama brda gledana iz Tenryu-ji, lijep primjer posuđenog pejsaža.
Mostić za vodu!
Vodohodac, snimljen zahvaljujući deseterostrukom zumu.
Mahovinasta padina.
Biljčice.
Početak jesenskog crvenjenja lišća. Japanski vrtovi najljepši su u proljeće (kad cvjetaju) i jesen (kad mijenjaju boje). Ljeti su premonotono zeleni, a zimi... tko zna? Ja ne.
Zabati hramske zgrade.
Cvjetić. Nisam ih slikavala prije Japana.
Zen dio vrta.
Zid u koji su ugrađeni fragmenti crijepa.
Izlaz iz Tenryu-ji.
Čekajući vlak, ubijam vrijeme slikavajući zastavu. Ionako sam rijetko viđala Hinomaru (Sunčev krug, nije službeno ime zastave, tek nadimak) kako vijori.
Post je objavljen 28.09.2009. u 17:03 sati.