09.02.2009., ponedjeljak
Godišnji, dan drugi. Matsushima, dio prvi - opjevani zaljev.
Stotine otoka Matsushime jedan su od tri slavna pejsaža Japana, i jedan od glavnih razloga zašto sam htjela na sjever. Od Sendaija do Matsushime voze dvije lokalne linije vlaka (čije su postaje na kolodvorskoj karti netipično za Japan označene isključivo kanjijima, bez prijevoda), a za turističke obilaske praktičnija je ona koja staje na obali (Matsushima-kaigan) umjesto u gradu (Matsushima). Usto, vlak na liniji do Matsuhima-kaigan postaje dio puta vozi uz obalu... Jutro je bilo oblačno, ali svejedno sam odlučila odmah krenuti na turističko krstarenje zaljevom, među otočićima, da izbjegnem kasnije gužve. Iako su se karte mogle kupiti izravno na postaji, već su bila rasprodana mjesta za ranije vožnje, dok se na samom doku mogla kupiti karta za idući brod.   Nio-maru, brod za obilazak.  Karta za brod nije bila jeftina, a ako slučajno hoćeš na gornju razinu broda treba doplatiti još oko 600 jena (30 kuna), što nije strašno ali je bezobrazno. Kako ne volim ucjene, tvrdoglavo sam ostala na krmi. I snimila ucjenjivače. ;)  Na molu su se osim ucjenjivača skupljali i galebovi. Prvo sam mislila da je to standardno ponašanje lučkih ptica, ali kad je brod krenuo a jato poletjelo za njim shvatila sam da su se okupljali pratiti brod.  Očekivala sam da će se nakon 5-10 minuta galebovi umoriti i odustati. A onda su Japanci na brodu počeli kupovati za 100 jena "hranu za galebove" (zapravo obične grickalice s okusom račića kakve se u dućanima inače mogu kupiti za upola manju cijenu) i bacati je galebovima, tako da nas je svita pratila cijelih 45 minuta krstarenja među otocima. A kako je brod zbilja zbilja brz, nije im bilo lako... mislim da su se smjenjivali.  Galeblja svita značila je dvije stvari: mogla sam slikati sjajne fotografije galebova...  ...ali bilo je teško snimati otočiće bez da neki ne uleti u kadar.  Zaljev Matsushime dosta je plitak, i tu se uzgajaju dagnje ili nešto slično. Nije ni čudo da su školjke glavna ponuda u restoranima uz obalu.  Kako je još uvijek bilo oblačno, otočići nisu bili fotogenični pa sam se koncentrirala na pohlepne galebove.  Jeste li gledali "Potragu za Nemom"? Ako niste, ispravite taj propust, a ako jeste, sjećate li se galebova koji su se bacali na ribu kričeći "Moj! Moj! Moj!"? E, baš su takvi.  Slikovitost Matsushime narušavaju dimnjaci susjednog većeg grada Shiogame.  S vremenom je sunce izišlo iza oblaka, i cijeli dan je bio krasan, sunčan.   Nio stijena, po kojoj se zove Nio-maru. Nio su inače oni mrki čuvari budističkih hramova, pa pretpostavljam da je nekoga ova stijena podsjetila na njih.     Uz hrpu sitnih otočića i hridi u zaljevu Matsushime ima i većih otoka, nekih i nastanjenih.    S nama su. ;)  A bome i u pratnji drugim izletničkim brodovima.  Cjenik za grickalice (desno) i filmove za fotoaparate (lijevo) na brodu.  Mul u prolazu.  Još puuuno slika otočića i galebova možete naći na Photobucketu. |