Prvi dojam dvorca (pogotovo nakon Himeji-jo) bio je koliko je zapravo malen. Da nisam jedina tog mišljenja potvrdili su brojni komentari "Chicchai!" ("Malecki") od okolnih Japanskih turista. Iako je zgrada sama po sebi prilično velika, jednostavno se ne doima kao pošteni dvorac. Zato je dražestan, sa svojim oblim linijama i ugodno smeđim temeljnim kamenjem.
Pored dvorca je i vidikovac, ali na žalost vrijeme je bilo trulo - poluoblačno i izmagličasto, tako da se druga obala jezera rasplinula...
Unutar dvorca (opet sa sandalama u vrećici) ima nešto izložaka, većinom dijelova koji su zamijenjeni tokom obnove, kao što je ovaj krasni zaglavni crijep s grbom.
No najzanimljivija je bila sama građa dvorca, s neobičnim zakrivljenim nosivim gredama.
Također sam naučila razliku između puškarnica...
...i "strjelarnica".
Malo unutrašnjosti:
Pogled na istok (vidi se i vrt Genkyu-en, en = vrt):
I soko. U dvorcu sam povremeno bila dovoljno visoko da gledam sokole kako lete ispod mene!
Kad toliko bosonogih turista tu gazi, podove treba redovito održavati. :)
Krov kroz prozor
Još malo greda i unutrašnjosti:
Nakon izlaska iz dvorca, uputila sam se prema vrtu (uključen je u cijenu ulaznice, a ja sam kupila kombiniranu ulaznicu koja uključuje i muzej, naravno). Usput sam još malo slikavala dvorac...
...i nabasala na trokatnu kulu (što joj je i službeni naziv: Sanju-yagura, yagura = kula ili toranj), očuvani dio obrambenog bedema prema sjeveru, tj. jezeru.
Vatrogasne kante pokraj ulaza
Stepenice na drugi kat (pristup zabranjen)
Građa krila koja se sastaju pod kulom je fascinantna, grede i nabijeni glineno-slamnati zid između njih...
Ponor pod zidinama:
Moja nizbrdica, drugima uzbrdica...
(plavo odjevena peteročlana obitelj: mama u zelenkasto-plavoj majici nosi bebu, dok tata tegli dječja kolica)
Moćno stablo na nasipu jarka pokraj Kuro-mon (Crna vrata):
Na nasip se može i popeti...
I šećer na kraju ovog nastavka, grana momiji (japanskog javora) nad jarkom...
|