Hrpe pisanih materijala po saborskim klupama.
Mahom nepročitanih, nerazrađenih, za koju se aktivnost dobiva mjesečnih 16-ak tisućica. I nema tu... kako kaže teta Jaca, radio - ne radio,plaćica ide...Plaćica, hmm...
Pa ondak, tko će gdje sjediti, tko će s kim ručati, koliko će taj ručak koštati i što će,konačno biti na trpezi...a la carte ili zajednički lonac,pa 'ko šta ufati...
Pa ondak sjedamo u jadne male slabašne limene kutijice i pičimo po cestama Lijepe naše pod paskom, naravno...jer,konačno, narod nas je izabrao,pa ga se moramo čuvati.
I donose se zakoni.
I donose se aneksi zakona.
I donose se aneksi aneksa zakona.
O tome dal' se poderala samo peta cipele dok sam išla na posao, ili se malo zgulio i špic.
I 'oće li se to i dalje plaćat ili neće.
Dvije godine je prošlo od smrti našeg djeteta.
Našeg, hrvatskog djeteta.
Bez patetike i već izrečenoga, ali taj mali Luka je postao dijete Hrvatske.
Žalosni primjer toga što je bio, što je mogao postati i kako je završio.
Divim se njegovoj majci, njegovom ocu, ljudima koji imaju snage na takav način preboljevati sve što im se dogodilo.
Mada sam sigurna da neće nikada preboljeti.
Napravljena je predstava potaknuta Lukinom tragedijom.
Održavani su koncerti.
Pokrenute su akcije.
Ali jebeni zakon se nitko nije sjetio mijenjati
Jer, kako reče jedan od poprilično XXXXXXL tipova iz vrha vlade - joooj, trebalo bi tu mijenjati cijeli zakon...ma, zamisli!
Vidi vraga, trebalo bi nešto i radit!
Nije dovoljno da se samo u 2009. dogodilo 1.100 kaznenih djela od strane maloljetnika sa elementima nasilja...zapravo, to je samo 1.100 djela, manje ih je nego u prethodnoj godini,pa valjda statistika kaže dal' treba ili ne mijenjati zakon.
Nije dovoljno što se ljudi ubijaju po cesti usred bijela dana...i onako je za to kriva južina, jel'...
Nije dovoljno da ljudi prolaze pokraj ubijenoga i doslovce ništa ne osjećaju, nego idu svojim putem, no, zaboravili su kupit Vegetu....
Mulac dobio godinu dana zatvora.
Taman da se izvježba za ono što će činiti nakon tih dvanaest mjeseci.
Da još malo utvrdi znanje.
Ruku na srce,čisto sumnjam da će imati psihoterapije, radionice, razgovore, resocijalizaciju...Za to treba "jedan na jedan", a znamo kako nam je u zatvorima...
Što će bit s tim nesretnikom kad izađe iz zatvora?
Pitam odgovorne.
Po kojoj logici je godina dana dovoljna za preodgoj ubojice?
Po čijem modelu smo radili zakone? Valjda jesmo,jer se i onako uvijek povodimo za nečijim modelima.
Onaj drugi monstrum nakon koji je napravio što je napravio,i opet je nasrtao na nedužne, pa mu je sad odgođeno suđenje.
Tko garantira da nikad više neće napravit isto?
Ma, koliko puta se u najbližoj, nedavnoj povijesti dogodilo da su takvi i njima slični izašli iz zatvora i napravili i opet sranje?
Imam pravo pitati, jer ti ljudi koji sjede za hrpom nepročitanih papira plaćeni su i od moje plaće.
Dakle, JA plaćam njihov nerad, žderačinu i zajebanciju.
Plaćam ih, a oni mi nisu u stanju osigurati miran san, barem.
Da znam da će mi dijete doć u komadu iz škole.
Da znam da me neka budala neće ucmekat na poslu radi tri kune.
Da znam da me na cesti neće smaknut idiot kojeg nikada nitko nije zaustavio, a zna se da je potencijalni ubojica.
U normalnim firmama, ako ne obavljaš svoj posao, ako ne dolaziš na posao neopravdano, pa čak i ako ideš na bolovanje - dobiješ otkaz.
Plaćaš direktno iz džepa svoje propuste.
Ostatak ti i onako već nekako raščereče i podijele "potrebitijima".
A ti "potrebitiji" su u Saboru.
Oni neće dobiti otkaz za svoj nerad, iako su "prisegnuli".
Za svoje sprdanje.
Za svoju nebrigu.
Za bacanje pijeska u oči stoci sitnog zuba, koja je i onako sluđena svime.Pa više ni ne reagira.
