Kažem «dijete», jer si mogao biti i moj sin.
Kažem «oprosti», jer ne znam što bih Ti drugo rekla.
U stvari znam.
Rekla bih Ti da već danima ne mogu istjerati iz glave misli, osjećaje boli, tuge, jada, nemoći, bijesa.
Rekla bih Ti da svaki put kad pogledam svoju djecu ovih dana, kad zagrlim svoga sina, stegne nešto u grlu, jako.
Oprosti, dijete, bešćutnima.
I onima koji tuku šakama, i onima koji ranjavaju duše.
Onima koji se prave da ne vide.
Oprosti onima koji prolaze Trgom sv.Barbare pognute glave, ubrzanim korakom, i onima koji izbjegavaju to mjesto.
Oprosti neljudima koji odbacuju odgovornost i čiste savjest komentarima «što je radio u to doba noći vani?»
I mi smo prije nekih desetljeća izlazili u to doba. Bilo je i tučnjava i pijanstava, ali se poštivao dignitet čovjeka.
Nije bilo ljudi-životinja.
U najgorem smislu te riječi.
Ili čovjeka u najgorem smislu riječi «čovjek».
Oprosti, dijete, što smo te učili da treba biti dobar i pošten, sućutan i čovjekoljubiv.
Što smo Te učili redu i pristojnosti, svim dobrim stvarima.
Oprosti što smo Ti rekli da se dobro dobrim vraća.
Oprosti onima koji jučer nisu bili među onih jedva 200 ljudi na Korzu.
Koji će i danas ljubopitljivo otvoriti najprije predzadnju stranicu Novoga lista, gdje će, na žalost, biti i Tvoja slika, pa onda crnu kroniku, ne bi li se nasladili još kojom pikanterijom… i nakon toga komentirati, a neće učiniti ništa.
I onda će zaboraviti.
Čekati novu sličnu tragediju, a na žalost , neće trebati dugo vremena za to.
Oprosti onima koji će pred kamerama izjaviti kako smo zakazali.
I kao društvo i kao roditelji.
A neće ništa učiniti.
Ni oni ni mi.
Ako nešto i budemo pokušali, ostat će na pokušajima.
Oprosti nam što smo gluhi, slijepi i nijemi. Pored zdravih osjetila.
Voljela bih, maleni, u ovim trenucima biti sigurna da postoji raj.
Da postoji svijet u koji ideš i u kojem će Ti biti bolje, pravednije.
Voljela bih da znaš da jedna svijeća gori za Tebe.
Da ima ljudi koji plaču za Tobom kao za vlastitim rođenim djetetom.
Koji bi voljeli da su bili tamo kad Ti je trebalo pomoći bez obzira na sve što bi se poslije toga dogodilo.
I koji Te neće zaboraviti, bez obzira na to što Te nisu poznavali.
Počivaj u miru.
