jedna nova mama

Prijateljica mi je poklonila karticu.
Još kad se Metro otvorio.

Bila sam obadva puta tamo.
Prvi put prošle godine u potrazi za školskom torbom, jučer u pratnji.

Prijateljici su rekli da je firma njenog muža blokirala stotinjak kartica. Ostavili su samo 4.
Nemam pojma i ne interesira me.

Teta na ulazu je ljubazna (više službena).

Uzmemo to što nam treba.Jedan artikal.
Odjevni.
I nije tamo baš tako jeftino kao što sam čula, mislila.
Meni ne treba ništa.

Na kasi - tuga.
Ozbiljnost.

Jedna teta čita artikal, poklanja vješalicu.
Druga teta naplaćuje.

Ozbiljne do neba.

Vrećica?

Nema.

Pa kako nema?

Lijepo - nema.

Uzmemo pidžamu - sa vješalicom - pa put izlaza.

Kontrola kupljenoga, uspoređivanje sa računom.

Dobro je.


Mislim da više ni u pratnji ne idem tamo.