Dobro Vam jutro.Svima.
Bijah sinoć u Krku na MIK-u, festivalu Melodije Istre i Kvarnera...Festival koji traje šest dana i svaki dan je u drugom gradu, obilaze Istru, otoke i završavaju u Rijeci.Prirastao mi je srcu taj festival jer traje otprilike isto koliko i ja, vršnjaci smo.Doduše, neko vrijeme nije ga bilo, ali, vratio se...
Sreća da smo otišli, malo smo se ipak osvježili, dan je bio i više nego paklen...ona vrućina koja ubija u pojam, jednostavno otupiš, samo se cijediš, pokušavaš činiti što manje bespotrebnih pokreta i moliš Boga da odnekud nešto zapuše.I bogme je, zapuhalo je oko 11 navečer...
Naravno da smo se opet prošvercali zahvaljujući malenima, dječji zbor nastupao je u revijalnom dijelu, bili su visoko profesionalni i bez treme kao i uvijek.Ma, ja ih znam i jasno mi je da će oni to dobro izvesti, ali volim - ponosno, naravno - promatrati reakcije ljudi koji ih vide prvi put..
Pjesme same po sebi nisu bile baš nešto, ali vremenom će valjda one bolje ući u uho...no, dobro, ne može svake godine biti baš neka super žetva...oduševio me Galiano Pahor, inače glumac riječkog HNK, čovjek koji je prošao kalvariju sa teškom bolešću i to negdje krajem prošle godine...nastupio je u svom stilu, divan kao i uvijek.Pjevala je i Maja Blagdan, i to kao debitantica, e, njena pjesma mi se svidjela.
Mali Keđo također je debitirao, pokupio je najveći aplauz, skoro pa savršeno je izveo svoju pjesmu.Pa su ga angažirali da izvlači glavnu nagradu igre Novoga lista...ujsrećio je nekoga autićem...
No, dobro.Napunila sam baterije, svoje glazbene baterije...do sljedećeg glazbenog događaja...
Znam da mi postovi nisu nešto, ali pisanje rano ujutro, dok je sve još pospano, zbilja mi ne ide.
Uživajte svi koliko to možete po ovoj paklenoj vrućini, naročito vi u unutrašnjosti, muka mi je samo pomisliti na to kako je tamo gdje nema mora.Hladite se, ne razmišljajte previše, pijte tekućinu, ali polako...i čekajte jesen...
Puno Vas svih voli Vaša mama.
I, NARAVNO...MOM NAJDRAŽEM BLOGERU...KAO I UVIJEK...
