Krajnje je vrijeme da nakon dva, tri mjeseca bloganja, pisanja žalopojki, vrištanja, traženja savjeta, konačno napraviš jedan mali rezime svega.Pošto si poprilično prazna i definitivno se opterećuješ i previše zakonitim, tako da o drugim stvarima ne možeš ni razmišljati niti nešto suvislo i razgovjetno reći, prava je prilika da ti JA kažem par stvari.Kao prijateljica prijateljici.Otvoreno.
Dakle:
Vjerujem da si i sama shvatila kako je stvarno krajnje vrijeme da se odrekneš svih blagodati koje ti nosi nekakva financijska sigurnost, a koju i te kako plaćaš...očito nema neke velike koristi kad sve zbrojiš i oduzmeš.
Prestani razmišljati o sebi kao o dinosauru, to što imaš te godine koje imaš, ne znači da svojim sposobnostima ne možeš doći do izražaja i naći put do nekakvog normalnog, a što je najbitnije, stalnog posla.
Sveudilj pišeš kao da se ne sažaljevaš nad samom sobom, ali ipak mislim da svugdje ima po neka trunčica samosažaljenja...to nikako nije dobro...ljudi ne vole takve osobe, dakle...dosta s tim.
Riješi se konačno bezveznih kompleksa tipa viška kila i loše raspoređenosti istih...pogledaj oko sebe, nisu baš svi tako lijepi i skladni...na koncu, uzmi u obzir i genetiku, tu i ne možeš baš nešto previše učiniti...vidi svoju mamu...
Najgore ti je od svega što si dosada dosta pričala, razmišljala o tome kako treba nešto učiniti...istina, napisala si molbi i molbi, kucala na vrata, samo shvati da nikad nije kasno i da baš danas ili sutra možeš negdje osvanuti...
Makni se, ženo, konačno od zagušljivog...stvarno će te zagušiti!!
Ne stvaraj prejake veze sa djecom, biti će ti se teško odvojiti od njih...oni su djeca, a ne predmet tvog obožavanja...da ne bi krenulo u krivom smjeru.
Utjehu možeš potražiti negdje drugdje, ako ti se ukaže prilika.
Nauči konačno bez grižnje savjesti reći ljudima ono što ih ide, okani se straha da će ti netko zamjeriti na istini, a ako i zamjeri, nek se slika...odbaci taj teret iz želuca, škodi zdravlju.
Učini nešto za sebe...nije baš da te ta djeca, koja su već poprilično velika, koče u svemu...nisi ti njihov rob koji ih mora služiti i opsluživati kao male bebe.Dosta.Imaš svoj život!!
Shvati ono što drugima tupiš...za svaki problem postoje najmanje dva rješenja.Samo ih trebaš prepoznati, a ti nisi glupa.Uvijek, i onako, vidiš sve ono što većini drugih promakne.
Iskoristi svoje talente, jer ni Bog ne voli one kojima je dao iste, a ne koriste se njima.
Nemoj više nikada, ali nikada, razmišljati o sebi kao o nekom manje vrijednom i nekome tko nije u stanju ništa učiniti.To jednostavno nije istina.Svi ljudi imaju istu šansu, nečiji putevi su teži, nečiji lakši.
Tvoj put je možda teži, ali tako ćeš naučiti više cijeniti život.
Ne očekuj dobru vilu, znaš i sama da još nikad nije došla, a po svoj prilici ni neće.Dakle, uzdaj se u se i u svoje kljuse.Poslušaj pametne savjete i izvuci iz njih pouku i ono najbolje.
Misli na sebe.Radi sebe i onih koji o tebi ovise.
Dogovori se sa mnom, pa ćemo zajedno poraditi na tome da upišeš nešto, da dovršiš započeto...zapamti, nikad nije kasno.
Upotrijebi svoju inteligenciju i elokvenciju tamo gdje treba, ne rasipaj to bez veze na one koji te i onako ne razumiju, znaš na koga mislim.Zbilja nije vrijedan niti jedne tvoje riječi.
Želim ti da dobro ovo pročitaš, da pročitaš bezbroj puta ako treba, da nešto od toga i upamtiš.
Želim ti isto tako puno sreće u pronalaženju sebe, mene, nas.
Voli te puno tvoje drugo JA.
Update:
Eto, dragi moji blogeri i blogerice, tako otprilike izgledaju moji razgovori...ne ovako posloženo, u glavnom je to tijek misli, zbrda-zdola, onako kako mi sine neka asocijacija...jedini način da samoj sebi nešto utuvim u glavu.
Ako budem ovo prečitavala više puta, ovako napisano, a ne samo promišljano, možda se dogodi čudo.
Stvarno mi ponekad dođe da samu sebe tresnem onako dobro, da se saberem.
Voli Vas svih puno Vaša mama44.
