Da, i to sam dužna, obećala sam...
Rođena prije skoro 43 godine.Do 20. živjela u Opatiji.Roditelji radili kao turistički djelatnici.Tata je bio godinama šef recepcije hotela Kvarner, prvoga sagrađenoga hotela u Opatiji...koji je stvarno u to doba nešto i bio.Do posljeraća hoteli u Opatiji nikada, ali nikada zimi nisu bili zatvoreni.A nije bilo kongresnog turizma.
E, sad, moja sjećanja.Konkretno, u Kvarner su dolazili potomci ustrijskih grofova, talijanske kontese...imali su svoje apartmane, super poslugu i poseban tretman, ali to je sve bilo na jednom nivou...
Obzirom na to da sam živjela odmah kuću iznad hotela, normalno je da sam tamo vječito i visila...Tata je, osim svoga redovnog radnog remena, svako veče oko 18 odlazio u obilazak, da popriča sa gostima, da vidi da li je sve u redu...i bili su nekakvi odnosi...poštivalo se kuhare, konobari su bili cijenjena gospoda, adekvatno plaćena za svoj posao...ljudi sa stilom, šlifom i adekvatnim znanjem stranih jezika...
Ljetne večeri na terasi hotela znane su i van Opatije.Ivo Robić, Opatijski suveniri, toalete, pristojnost, ali ne uštogljenost, finoća...još i danas mogu osjetiti mirise parfema koji su mi se tada urezali u osjetila...Možda zvuči nostalgično, ali nije, mada se nekako znalo kako se treba ponašati, kako se sa ljudima ophoditi...
Znam da su dolazili autobuseri iz Vrlike Britanije, Njemačke...turistički vodiči, znali su po završenom izletu zaraditi toliku napojnicu, da bi dnevno dobolo još po pola mjesečne plaće...znam i u Europi se onda bolje živjelo, jasno mi je...
Onda su došla neka druga vremena.Već 80-ih godina sezonski radnici iz cijele bivše Juge, poglavito sa istoka, preplavili su naše hotele i ugostiteljske objekte...ne znam po kojem ključu i iz kojih razloga, ali pouzdano znam da su neki novi turistički vodiči pričali o tome da je Istra oduvijek bila dio jedne istočne republike...i slične nebuloze...konobari su nestali, oni staroga kova, a pojavili su se neki novi, koji ugostiteljske škole nisu ni vidjeli, a kojima je i kućni odgoj bio daleko ispod kvalitete gostiju koji su dolazili..
Nakon toga došao je rat.Hoteli su, sva sreća da ih je bilko toliko, postali jedini dom mnogih naših jadnih ljudi...kad je i to zlo prošlo, počeli smo graditi neki novi turizam...išli smo na kvantitetu, ali ne i na kvalitetu...znam da sila zakon mijenja, ali sad bi već bilo krajnje vrijeme da počnemo malo držati do sebe...jer ako se sami ne budemo cijenili, dozvoljavajući sve i svašta, onda nas, normalno ni drugi neće cijeniti...i onako slovimo za destinaciju u kojoj je sve dozvoljeno...
Istina da i novi ugostitelji jednostavno ne prežu pred time da loše izreklamiraju i sebe i naš turizam...bezočno nabijaju cijene, varaju na normativima, toče sve i sva...nije lijepo, naravno...ali, opet, iskreno, ako bi čovjek pošteno radio, ali do kraja pošteno, još bi i kruha gladan bio...
Kad smo već kod neprimjerenog ponašanja...Radila sam tri sezone u turističkim agencijama u Njivicama.Prve godine kod čovjeka koji je iz Zagreba, dođe 1.6. pokupi vrhnje i 15.9. ode doma...prvo, ne zna jezike...drugo, bezobrazan je prema ljudima, strašno...kao da su oni tu radi njega, a ne on radi njih...ugovorene i obećane apartmane u špici feragosta, jednostavno da nekom drugom i još ispsuje goste koji nemaju doslovce gdje spavati...
Ovaj drugi, debeljuco iz prethodnih postova, taj pak gubi kompas čim vidi dva auta ispred agencije...dao bi i svoj kokošinjac (a ima ga!) i to za jako velike pare...
A ljudi moji da vi vidite kakve rupetine ljudi nazivaju apartmanima? Zgbaba je naletila na takvo nešto...a toga ima na svakom koraku...ljudi su se toliko pomamili za brzom zaradom, da su u stanju za flekave plahte i raspadajući namještaj tvrditi da je to super i za kategoriju tri zvjezdice...i tražiti vrlo visoku cijenu za to...uzmi ili ostavi...
A opet, kad vidiš što gosti donose sa sobom na ljetovanje, onda se pitaš kako mi uopće opstajemo od turizma...osim što je glavnina vanpansionske potrošnje ona znamenita litra mineralne i 6 čaša, tu i tamo pizza, fast food i slastičarne, to daje za zaključiti da ljudi ništa ne troše...ma ruku na srce, ne bih ni ja...Evo, maloprije vidim u Njivicama...paprike 52,00 kune za kilogram, rajčica 25 kuna, kruške 18 kuna, blitva 15 kuna, jabuke od 12 do 13,5o kuna...i to sada, a kamo li tek u srcu sezone..
Pa onda kada ljudi dolaze u apartmane, ovisno o tome koliko se zadržavaju, toliko i hrane donesu...iskrcavaju se vreće krumpira, frižideri sa smrznutim mesom, kapula, čak i onaj dugotrajni kruh, jaja...o piću u kašetama da i ne govorimo...a, što, sami smo si krivi...
I dalje nismo našli načina da turistima ponudimo nešto osim mora i sunca...možda je u Istri drugačije, oni su oduvijek imali nekako više sluha za tu vrstu biznisa...ali ovo sve drugo mi se baš ne sviđa, niti ima neku perspektivu...
O gostima u predsezoni, glavnoj sezoni i posezoni, jednom drugom prilikom...možda...
