jedna nova mama

Ne mo'š vjerovat.Iznenada i nenadano, jedinac se jutros morao rano ustati, e da bi
otišao igrati utakmicu...ništa od mog spavanja...a noćas opet do sitnih sati pred ekranom...ovim...

Pa, dobro, nije 4,5 sati spavanja ni tako malo, kažu, što si stariji, to ti manje sna treba...i onda taman kad se navikneš - zaspeš zauvijek.Šala mala.Morbidna...

No, spremili nesposobnjakovića, al' to je maaajka kriva, što je on nesposoban jer radi po sistemu "pusti, mama će..." pa se njemu svidjelo i evo mi ga sad, na! Njemu nikad nije dovoljno rano, ni dovoljno kasno...uopće ne zna kad i gdje treba krenuti...ali, eto, valjda će jednom sazrijeti...možda...

Ode on, a mama frk! nazad u krevet.Samo još pola sata.Aha, da,da...U devet i po sjetila sam se otvoriti okice, u panici nazvati banku, jupiiiii, stigla je lova...obući se i odjuriti u Omišalj.

Je, sve što se trebalo obaviti, optimalno bi trajalo maksimalno sat vremena, ali mene stvarno po smrt treba poslat.Odem i nikada, ali nikada se ne znam vratit kad treba.Pa sretni ovoga, pa kava s njom, pa dvije riječi tu, pa dvije tamo...I ode vrijeme, samo ovako...

Onda sam molila Boga da se Dorina prijateljica predomisli i ne dođe na ručak na koji smo je pozvali...i taman kad mi se već nekako činilo da će tako i biti...evo nje...u međuvremenu je bio i inkasator za tv pretplatu...kako samo nanjuši lovu, ne mogu vjerovat...platila i telefon koji su mi malo iskopčali, jer ne daju ti pričat ako nisi platio...ne znam zašto...

Ručak - najblaže rečeno katastrofa!!!Krumpir se nije ispekao do kraja, nekakvi pileći ražnjići bili su toliko zasuti crvenom paprikom, da su se klinci samo pogledavali...ajde, salatu sam pogodila...u glavnom - debakl.. a, zašto? Jer sam kasnila cijelo jutro...

A Dora je bila pozvana na rođendan u Rijeku u M'c Donalds...snobovski rođendani za male buduće elitaše...nema mi gore stvari nego kupovati poklone za djecu kojoj j i onako puna guzica svega i svačega i ništa ih ne veseli...to je strašno...onda kupim čokoladu i bombone, fino upakiram i čekam reakciju...koja nikad ne dođe...U glavnom, zadnje vrijeme glavna je fora
u našem mjestu voziti hrpu djece u Rijeku na proslave...evo, stigla Dora s kutijom Heppy meala, glupim balonom i još glupljom zastavicom...dva sata zatvoreni u smrdljivom restoranu, bez zraka, bez mogućnosti izlaska van...mislim, stvarno...treba bit kreten...ali neka, valjda će dijete nešto shvatiti.Vidim po njoj da je "oduševljena".Ništa ne govori, ništa ne komentira...He, he....baš sam zlica od opaka....Pa da vidimo kad mama napravi rođendane za pamćenje...prave zdrave seljačke rođendane sa tulumom do ludila....bez kutija i zastavica...Bože, dijete mi je gladno došlo sa rođendana...

I nije samo to...slučajno sam se sjetila, odnosno žena me podsjetila, da moram popodne očistiti crkvu mi najdražu.Takav je sistem kod nas...neke tete, profesionalne oltarke, početkom godine po popisu stanovništva rade raspored čišćenja, pa onda po dvije svake subote čiste...I još moraju ostavit svaka po 50 kuna...aha, malo morgen, možete zamisliti kako dotična mama ostavlja pare.Kako supatnice nije bilo jer je odputovala, to sam ja na brzake usisala, tepih, između klupa, sakristiju i ostrmuljila (????) stakla na ulaznim vratima.Poklonila se Isusu, usput zamolila da mi oprosti na šlampavosti, ali po onome kako je izgledalo, a imam dobro oko, tako čiste još od lani otkad sam
ja zadnji put bila na redu...mora da Isus ovdje češće oprašta šlampavost...

I naravno, opet sam srela neke ljude, pa otišla na kavu...konobarica malo nije na dupe pala..."a šta ti radiš ovdje???"Pa riječ po riječ, doznala tko se odselio, tko rodio, tko od čega boluje...ma kakve novine, bežična telefonija radi punom parom....i onda na putu do kuće skrenula kod depresivne susjede odslušati opijelo...I eto me konačno...di si bila, nigdje, što si radila , ništa.Ali baš mi je bilo super!!!Dan k'o stvoren za zujanje bez cilja i bez plana...jedino mi žao propalog sunčanja...ali zato sutra!!!!

Eto, tako...sve Vas voli Vaša majčica...