...PC je u moju kuću ušao prije nepuna 4 mjeseca.Predznanje je otprilike nula, brojem i slovima, susretala sam se s NJIM na poslu kroz sve ove godine, ali to je bio najprije samo bankarski, šalterski tupavko, a kasnije tupavko broj dva , ispisivanje računa, blentavo drndanje jednih te istih zadataka, bla-bla...Pošto mislim da me vrijeme ipak nije tako strašno pregazilo, a više volim sjedit nego hodat, eto, snalazim se, uspjela sam ispržit CD (samo ovako !!!), poskidat klincima neke igre, pa čak i Urban Jungle sa svim zakrpama, instalirat, ma divim se samoj sebi.Ali kad ga zaserem onda ga zaserem generalno, a nikad ne znam jel' to do mene ili do servera dotičnog opslužitelja.Pa tako otvaram nove blogove u prosjeku svaka dva tjedna, istoga imena sa po još jednim brojem 4 da se ljudi koje možda interesiraju moja piskaranja ne bune previše.
Zadnjih par dana i nisam bila nešto od inspiracije, ma nije da nemam vremena, nego eto, gospoda se vrzmaju po ovih par kvadrata dnevnog boravka, stalno nekom nešto treba, a baš i ne volim kad mi zvirkaju iza leđa što radim.Iako je krajnji domet dotičnog gospodina igranje pasijansa.Svejedno, u takvim smo odnosima, da nas valjda zajedno drži još jedino ista adresa.A ne, nećemo u te vode...!!
Što sam ja jutros napravila? Nakon što sam, u svom velestilu, u rekordnom roku, nabila neviđeno kila, istih sam se odlučila riješiti, na sebi svojestven način,Najprije sam danima razmišljala o tome da ih trebam skinuti, onda sam tražila po netu čarobne savjete, naslušala se proljetnih reklama o raznim kilostopima, jabučnim ostevima u svim agregatnim stanjima, metabolanima i ostalim sranjima.Čak sam kupila i famozni Tonalin, onaj sa lubenicom koja ima struk, ali po tome kako djeluje kod mene bi taj struk mogao biti još i širi.Ali ja sam fenomen.Mogu ne jesti do 2,3 sata popodne, ali ako krenem ručati, gotovo je.Amen.Sva dobra volja, vizualiziranje ciljeva, loš odraz u ogledalu i ostalo, ne mogu spriječit mehanizam utrpavanja.Naročito slatkog.Onda mi je zlo od sebe same.Poznata priča.
Pa sam jutros krenula u ubrzanu šetnju.A i na to sam se spremala danima.E, pa da živim u gradu, pa da nemam gdje, čovjek bi još imao opravdanja, ali kad netko ima lungomare ispred nosa, šumu, more i sve na dlanu, e onda je stvarno tukac. Zadala sam si rutu od kuće do mjesta i natrag, sve skupa 3, 3i pol km ravnog terena, šetnice, asfaltirane.
Ljudi moji, tamo nekako, nazad nikako!!!Ni inače ne znam sporo hodati pa brzam i ovako i onako, ali tu sam se kao zainatila, udahni ošitom, izdahni trbušnim mišićima, opusti ramena, ispravi se, a, majke ti,gore od najbešćutnijeg trenera. Za kraj, pred samom kućom, uzbrdica od kojih 50-ak metara.Mislim si, idem ubrzat, pa kud puklo da puklo.Kad sam stala, skoro pala od iznemoglosti, srce mi je lupalo, znoj se cijedio niz leđa, mišići u listovima drhtali,lice crveno, zajapureno...
- Ženo, što ti je, jel' ti dobro?!- susjeda će.
- Ma,da, malo sam se previše obukla, a danas je dosta toplo...-odgovaram.Ne bi priznalani pod koju cijenu kako mi je i što mi je. Ali pucam od ponosa unutra, i sve molim Boga da me noge i srce ne izdaju bar do portuna.
Međutim , ima tu nešto drugo.A to je današnji dan, koji je kao prvi dan proljeća koje je "otpočelo s kišom", ali priroda je svejedno bila tako lijepa sve u onom totalnom sivilu.Stabla još uvijek gola, grane kao pruženi prsti dlanova, poneka divlja voćka sramežljivo propupala i prolistala.More mirno, bonaca, površina kao ulje, tamo jedna barka a u njoj ribar kojemu zavidim na miru i ljepoti, imam osjećaj da se ništa ne miče.Stijene izranjaju iz plićaka, sve je tako prozirno, zrcalno, vidi se svaka travka, svaki kamen. A s druge strane pak more ljubičica, buseni ljubičica, ne sjećam se kad ih je toliko bilo zadnjih godina.I kukurijeka, valjda jedinog cvijeća koje je svo zelene boje.
E, al bi OKECO danas imalo materijala, toliko detalja, kadrova, baš sam se sjetila njegovih/njenih(?) visibaba i jaglaca.Ma kupio je otac moje djece digitalca, ali ga ne ispušta iz ruku već tri dana i reži čim ga netko pogleda.Pa čekam da se dijete odveseli svojoj novoj igrački i ispusti zvečku iz ruku, pa da to malo proučim a onda ću i ja valjda skužit sve te finese, proces od slike do bloga.Živi bili pa vidjeli!!:)
I baš sam nekako sretna danas.Nakon dugo vremena dogodilo se da je zapuhalo jugo, a da ja nisam luda žena, da mi je svejedno.Čak me i veseli.Ne znam zašto.Bit će da je to od hodanja.od mora, od sreće što sam živa!
P.S. MOŽE LI MI NETKO OBJASNITI SLIJEDEĆI FENOMEN???
1. idem na blog, poruka "kreiraj svoj blog"
2. odem na drugi blog gdje me cura smjestila u linkove i otvorim "izgubljeni".Dok sam pregledala treći post i vratila se natrag, prvi se već NETRAGOM IZGUBIO???
3. kako da vratim natrag izgubljenu dječicu svoju, a da nije povezano s teorijom relativiteta?
Velika pusa svim dobrim ( i onim drugim ) ljudima:)))
