Kriminalno dosadan blog

subota, 24.02.2007.

Kratki zapis o kavi



Jutros, posve u osvit zore, još niti ptice nisu izvukle svoje kljunove ispod krila i omirisale prajutarnji uzduh poprativši ga cvrkutom i lepetom krila u protezanju, dakle, zaista je bilo jako rano, omirisao sam jutarnji hladni zrak, onako, vučje-svizački, kratkim brzim udisajima, želeći sa svakim uhvatiti onaj posebni zadah mrtvaca koji se, neobavljena posla, sluzavo i okoštalo klepećući, vraćaju u memlu i tamu svojih, navodno vječnih, počivališta.
Ponašam se isto kao i oni.
Svaki mrtvac koji drži do sebe, nakon noćne ophodnje mrtvačkim sastajalištima ("Caffe Sanduk", "Night Club Scattered Bones", "Taverna kod veselog obješenjaka", da navedemo samo neke), liježu u svoje grobnice i kuhaju kavu. Kavu koja bi i mrtvace podigla.
A zašto to čine?
Nepoznanica, dnevno im svjetlo doduše ne škodi više nego živima, ali, pošto im je posve jasno kako pogled na njih pri svjetlu sunca ne ostavlja povoljne dojmove niti u jednoj sferi svih naših pet (šest?) čula, koriste samo noć da bi obavili ono što živi obavljaju danju.
Ali, svejedno, makar bili i noćnici, jedno im je isto sa živima – vole jutarnju kavu.
Oživljava.
Zato, kada slijedeći puta budete prolazili pored groblja (a nakon što se obližnja knjižnica zatvori) kucnite o koju nadgrobnu ploču.
Velika je vjerojatnost kako ćete iznutra čuti zagrobni glas:
- U-u…uđiiiii! Kava je kuhana!

24.02.2007. u 10:30 • 13 razmatranjaŠtampaLinkaj!

petak, 23.02.2007.

Hotel California



Heh, ne znam, jeste li ikada ovu pjesmu slušali dovoljno pažljivo?
Niste?
Sada vam se pruža prilika za to.
Pažljivo, vrlo pažljivo, neka vam ne promakne niti jedna jedina riječ, intonacija, stih, misao.
Uživajte dok možete, jer, "you can log-in any time you like, but you can never logout".

23.02.2007. u 20:33 • 4 razmatranjaŠtampaLinkaj!

utorak, 20.02.2007.

Gotcha! Drugi dio.



Hja, ili je možda u pitanju tja? Ili možda hahahahaha… znat' će ljudi, bar neki od vas, zar ne?
No, neka, for the sake (whiskey, anyone?) of the story, bude, bar na tren, tja.
Makar (iako, makar, premda) nemam pojma odakle ova prva rečenica, znam samo da nije moja, ali neka ostane, poslužiti će.
Dopustite da vam svima vama, kao uljuđeni i promidžbeno osviješteni (pan)europski nastrojen građanin ove lijepe naše (i vaše, i vaše) doline suza (pri čemu ovo 'pan' ne dolazi niti od piva niti od Panonije, iako je Panonska pivovara kao Panonska pivovara nešto sasvim različito od panonskog mornara, da se razumijemo) mogu najaviti da sam vas – zajeb'o.
Ne samo što sam vas nafilao sa zagradama, zarezima i ostalim interpunkcijama toliko da samo čekate da vas netko prebaci preko ramena pa da možete podrignuti kao beba, no, fali netko tko može dići toliku kilažu bez da prdne, nego još ovo uopće nije tekst o Gabrielu.
To za one koji kasno kopčaju ili imaju rajsferšluse, a ne gumbe.
Za to su krivi… a, ne… oni koji su krivi, znaju i sami, neću ih još javno blatiti, makar nije dugo bilo kiše, pa se sve posušilo, onda ih neću prašiti… to zvuči k'o da sam pčela… ma, kvragu i oni i svi skupa s majorom, samo mi rade digresije po tekstu, k'o da si ih i sam ne znam raditi.
Da, čujem, glasovi negodovanja iz publike, "o čemu on to sad priča?", "tko je uopće on?" "što to radi?" i ostale upitne rečenice, nimalo složene (to koliko se još sjećam elementarne gramatike ili kako se već onaj dosadni dio nastave Hrvatskog zove), upućene mi uz puno puno povrća.
Pih, mogli ste bar birati zdravo povrće da imam za juhu, a ne… joooj, daj gle kaj mi bacate, pa vi mislite da je to luk za nešto? To ne bi bacio niti svinjama.
Uz dužnu ispriku svinjama, jer se pred njih, u nedostatku drugih životinja za bacanje (ne životinja za bacanje, nego životinja kojima se baca, kak ste tak komplicirani pa ništ' ne kužite?), baca zbilja svašta.
Sorry prasci
("prasci – svinj, prasci – svinj… kaj je ovo, nekaj preskače" – by Drele)
A prasci? Groink. Molim i drugi put.
A kaj vam ja mogu, glas naroda je odlučio, ja sam samo izvršni organ, da tako kažem Chief Executive Officer ilitiga direktor, (tekućina koja pripada zalihi od 12000 litara vina napravljenih od 15 do 20 kilograma grožđa i pola godišnje proizvodnje obližnjih izvora, tvornice paste za cipele i tvornice šećera), dakle, kao Glavni Izvršni Službenik volje naroda.
Ovo doduše zvuči kao da smo otišli šezdeset godina u prošlost, pa se vrši nešto kao neka volja naroda (ima netko da bi na radnu akciju), no, bilo kako bilo, narod je odlučio – Kriminalno dosadan blog to doista počinje biti!
Dakle, osim "Gabriela de Mefista i njegovih prijatelja" (to ja k'o Disney, Miki i prijatelji ili k'o Mato nam Lovrakov – Družba Pere Kvržice) od danas ovdje čitajte:
- Kako je debela patka postala novinarska!
- Tko je zapalio žito?
- Kome opanci?
- Kome pako obojci?
- A tek odojci?
I ostale vesele teme iz našeg šarenog ružičnjaka.
Čitajte nas i u novom izdanju ove vesele slikovnice čuda na vrutku lijepe riječi!
Uz ostale s(p)rdačne pozdrave i želje (dragoj mami…) ostajte mi bijesni i zbunjeni, vaši:
MadDog Shüythee (istupa iz reda i maše, kao na Jadranskim susretima)
Luđak Reminiscentio (radi to isto, zatim se vraća u red i lupa zaušnicu MadDogu koji ga upitno promatra i kao da pita "ali zašto")
Okrenut Sjeveru (nijemo istupa, radi polupoklon i rasplinjuje se)
MadDog Shüythee de la Hasta la victoria Siempre! (salutira)

20.02.2007. u 19:22 • 10 razmatranjaŠtampaLinkaj!

ponedjeljak, 12.02.2007.

Gotcha!

Tihi "dong" sa laganim trzajem od kojeg su mi prošli žmarci kroz vrat najavio je završetak našeg puta. Vrata lifta odlučila su otići iz našeg vidokruga uslijed čega su za sobom ostavila prazan otvor i, zapravo, efekt kao da su se otvorila.
No, tko zna što vrata lifta duša rade kad stvaraju takav privid otvaranja još dodatno popraćen uzmicanjem u stranu? Nepouzdani izvori govore kako, između dviju uzmicanja, svoje preostalo raspoloživo slobodno vrijeme provode u obližnjem baru obilato napajajući svoju sudbinu jeftinim paklenim koktelima. Opet, sve su to samo gole pretpostavke (negdje u umu vidim zaparenu kupaonicu nekog internata prepunu bljedunjavih pretpostavki kako golišave trčkaraju uokolo), i nitko zapravo ta vrata nije vidio na piću niti ih počastio čime, tako da, kada nam nestanu ispred očiju, još uvijek postoji mogućnost kako su prisutna, tu pored nas. Priznajem, vođen tim mislima napola naćulih uši ne bih li čuo vrata kako mi potvrđuju "da, tu smo", i zato sam odjednom klecnuo na pod spotaknut onime što sam napola htio čuti, a napola se tome niti u ludilu nisam nadao, ili možda jesam:
- Da… tu smo. – ali je ovaj puta to bio Maurice.
- Gdi to? Kam smo to ve došli?
- Vrit susjeda, vrit. – rekoh poluglasno.
- Kaj ste rekli gospon Gabriel?
- Rekao sam da smo došli vrit.
- Pazi kako se izražavaš! – Janja, naravno…
- Što je opet? – E, ovaj glas, osim njegovog autoriteta zaista nisam očekivao.
- Oooo, evo i svekra sa velikim "S"! Kako gospođa? – i naklonih se.
- Gabriele! – taj đavolji sjaj u očima je jedini, jedinstveni i neponovljivi, naravno, kako i ne bi bio, kada je od "The Đavla Himself" i nosi sve oznake reg.zašt.znak i ostalo i tko ga koristi plaća naknadu po jedinici pogleda. – Tako mi je drago što te vidim! – nastavi, nakon kraće stanke koje je uključivala procjenu situacije, procjenu akcije i reakcije i sve ostalo, a uzrokovano pojavom gospođe Jebedić. Krenuo je prema njoj. Napola sam se pripremio na niz šokantnih spoznaja na Jebedićkinom licu, na nevjericu, na padanje u nesvijest… Razdragano joj je uzeo ruku i spustio cjelov:
- Gospođo Jebedić! Vas mi je posebno drago vidjeti ovdje! Dugo vas nije bilo!
U životu postoje trenuci koje se da opisati kao mješavinu osjećaja koja izlazi na vidjelo dok a) u trenutku kad klizite preticajnom trakom, umjesto u petu prebacite u rikverc odnosno b) dok očekujući prazan prostor glavom bubnete u staklo koje dva kretena prenose preko ulice ili pak dok c) umjesto prema dolje, izlazeći iz stana krenete po stepenicama prema gore, i potom zakoračite u prazninu sa petnaestog kata i d) sve skupa navedeno.
Gore navedenom dodajte prstohvat sušenog ogromnog iznenađenja (surprizikus mazafakerikus), žličicu grcanja sa dodatkom četiri miligrama gušenja i pet stotih dijelova zaprepaštenosti, promućkajte i prolijte mi na glavu, što je neopreznije moguće. Ako ste unutra stavili pola sante leda i krpu za pranje podova, efekt će biti jednak onome koji je bio na vrhuncu kada sam slušao ono "Dugo vas nije bilo!"
- E, pa da, dragi moj Lucifere, što ćete, vremena malo, posla puno i nikako da smognem trenutak da skočim do vas.
Okrenuo sam se prema Mauriceu i upitno ga pogledao, usput opipavajući jezikom dobro ugriženi obraz, za što ne znam kada je nastalo, da li u liftu kada sam vožnju nastavio jecajući ili sad. Maurice je samo slijegao s ramenima. Pogledao sam Janju. Ona me nije niti gledala, no, površnom procjenom, budući je prihvatila očevu ispruženu ruku i objesila mu se o nju, na isti način kao i Jebedićka s druge strane, imao sam dojam da se obje žene izvrsno zabavljaju, a ako to još rade i na naš račun, i to čitavo vrijeme, time im je zabavnije.
Janja se okrenula, nasmiješena, proprativši sve skupa pogledom "Jesmo te, ha?"

12.02.2007. u 20:44 • 13 razmatranjaŠtampaLinkaj!

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Blog je zaštićen Copyrightom. Svako neovlašteno korištenje, kopiranje, reprodukcija i služenje sadržajima ovog bloga bez pismene dozvole autora smatra se kršenjem autorskih prava.
Ovaj je blog neprikladan za mlađe od 18 godina jer sadrži potencijalno štetne i uznemirujuće sadržaje neprimjerene maloljetnim osobama. Pristup maloljetnicima dopušten je samo uz dopuštenje i nazočnost roditelja.

< veljača, 2007 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28        

Studeni 2016 (1)
Listopad 2016 (1)
Rujan 2015 (1)
Listopad 2014 (1)
Prosinac 2013 (2)
Kolovoz 2013 (1)
Srpanj 2013 (3)
Listopad 2012 (2)
Rujan 2012 (2)
Rujan 2011 (1)
Listopad 2010 (5)
Rujan 2010 (1)
Kolovoz 2010 (1)
Lipanj 2010 (3)
Svibanj 2010 (2)
Travanj 2010 (7)
Ožujak 2010 (1)
Studeni 2009 (4)
Kolovoz 2009 (2)
Lipanj 2009 (8)
Travanj 2009 (2)
Siječanj 2009 (3)
Prosinac 2008 (1)
Studeni 2008 (1)
Listopad 2008 (1)
Rujan 2008 (2)
Kolovoz 2008 (2)
Svibanj 2008 (1)
Travanj 2008 (1)
Ožujak 2008 (1)
Veljača 2008 (2)
Siječanj 2008 (1)
Prosinac 2007 (3)
Studeni 2007 (4)
Listopad 2007 (4)
Rujan 2007 (5)
Kolovoz 2007 (2)
Srpanj 2007 (5)
Lipanj 2007 (3)
Svibanj 2007 (3)
Travanj 2007 (3)
Ožujak 2007 (9)
Veljača 2007 (4)
Siječanj 2007 (3)
Prosinac 2006 (2)
Studeni 2006 (4)
Listopad 2006 (3)
Rujan 2006 (2)

E... daj... upucaj komentare

Copyright © 2006/2012. by MadDog Shüythee
Design © 2007. by Zlica and MadDog.

Tematske i netematske pripomene

Kontakt: MadDogSh glavom i mailom

Komentari koji imaju pretenziju biti samo ascii art biti će obrisani. Hvala.




Smajli alley

sretan"Zapravo najbolji dokaz da postoji inteligentni život u svemiru je da ga mi još nismo pronašli" by Nessa

thumbup Za sve one koji žele pogledati što sve ljudski um ima spremno u kojekakvim skrovitim mjestima. Otkačeni nakit Rozo-Oke/a...

rolleyesČitaj i pusti da drugi čitaju… © by Nessa
bangIznenađenje je majka mudrosti i kamen temeljac sranja © by Azagtoth
roflKojom rukom bog briše dupe? rukom pravde ili ima anđela pomagača? © by MadCookie
yesKvalitetna knjiga je ona kojoj se ne primjećuju stranice :-))© by ZlicaOdOpaka
(edit: yours trooly a.k.a MadDog Shüythee)



... a dalje su samo pilići i pokoja izgubljena ofca ...

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se