Marketing
Gotcha! Drugi dio.
Hja, ili je možda u pitanju tja? Ili možda hahahahaha… znat' će ljudi, bar neki od vas, zar ne?
No, neka, for the sake (whiskey, anyone?) of the story, bude, bar na tren, tja.
Makar (iako, makar, premda) nemam pojma odakle ova prva rečenica, znam samo da nije moja, ali neka ostane, poslužiti će.
Dopustite da vam svima vama, kao uljuđeni i promidžbeno osviješteni (pan)europski nastrojen građanin ove lijepe naše (i vaše, i vaše) doline suza (pri čemu ovo 'pan' ne dolazi niti od piva niti od Panonije, iako je Panonska pivovara kao Panonska pivovara nešto sasvim različito od panonskog mornara, da se razumijemo) mogu najaviti da sam vas – zajeb'o.
Ne samo što sam vas nafilao sa zagradama, zarezima i ostalim interpunkcijama toliko da samo čekate da vas netko prebaci preko ramena pa da možete podrignuti kao beba, no, fali netko tko može dići toliku kilažu bez da prdne, nego još ovo uopće nije tekst o Gabrielu.
To za one koji kasno kopčaju ili imaju rajsferšluse, a ne gumbe.
Za to su krivi… a, ne… oni koji su krivi, znaju i sami, neću ih još javno blatiti, makar nije dugo bilo kiše, pa se sve posušilo, onda ih neću prašiti… to zvuči k'o da sam pčela… ma, kvragu i oni i svi skupa s majorom, samo mi rade digresije po tekstu, k'o da si ih i sam ne znam raditi.
Da, čujem, glasovi negodovanja iz publike, "o čemu on to sad priča?", "tko je uopće on?" "što to radi?" i ostale upitne rečenice, nimalo složene (to koliko se još sjećam elementarne gramatike ili kako se već onaj dosadni dio nastave Hrvatskog zove), upućene mi uz puno puno povrća.
Pih, mogli ste bar birati zdravo povrće da imam za juhu, a ne… joooj, daj gle kaj mi bacate, pa vi mislite da je to luk za nešto? To ne bi bacio niti svinjama.
Uz dužnu ispriku svinjama, jer se pred njih, u nedostatku drugih životinja za bacanje (ne životinja za bacanje, nego životinja kojima se baca, kak ste tak komplicirani pa ništ' ne kužite?), baca zbilja svašta.
Sorry prasci
("prasci – svinj, prasci – svinj… kaj je ovo, nekaj preskače" – by Drele)
A prasci? Groink. Molim i drugi put.
A kaj vam ja mogu, glas naroda je odlučio, ja sam samo izvršni organ, da tako kažem Chief Executive Officer ilitiga direktor, (tekućina koja pripada zalihi od 12000 litara vina napravljenih od 15 do 20 kilograma grožđa i pola godišnje proizvodnje obližnjih izvora, tvornice paste za cipele i tvornice šećera), dakle, kao Glavni Izvršni Službenik volje naroda.
Ovo doduše zvuči kao da smo otišli šezdeset godina u prošlost, pa se vrši nešto kao neka volja naroda (ima netko da bi na radnu akciju), no, bilo kako bilo, narod je odlučio – Kriminalno dosadan blog to doista počinje biti!
Dakle, osim "Gabriela de Mefista i njegovih prijatelja" (to ja k'o Disney, Miki i prijatelji ili k'o Mato nam Lovrakov – Družba Pere Kvržice) od danas ovdje čitajte:
- Kako je debela patka postala novinarska!
- Tko je zapalio žito?
- Kome opanci?
- Kome pako obojci?
- A tek odojci?
I ostale vesele teme iz našeg šarenog ružičnjaka.
Čitajte nas i u novom izdanju ove vesele slikovnice čuda na vrutku lijepe riječi!
Uz ostale s(p)rdačne pozdrave i želje (dragoj mami…) ostajte mi bijesni i zbunjeni, vaši:
MadDog Shüythee (istupa iz reda i maše, kao na Jadranskim susretima)
Luđak Reminiscentio (radi to isto, zatim se vraća u red i lupa zaušnicu MadDogu koji ga upitno promatra i kao da pita "ali zašto")
Okrenut Sjeveru (nijemo istupa, radi polupoklon i rasplinjuje se)
MadDog Shüythee de la Hasta la victoria Siempre! (salutira)
Post je objavljen 20.02.2007. u 19:22 sati.