11.12.2017., ponedjeljak

Knjiga internacionale

Toliko često pišem da se ni Interliber ne čini tako davan :)

Zapravo sam samo htio konstatirat da se tamo Šalkovićeva knjiga prodavala po 10 kn. Došlo mi je to kao mala pobjeda jer moja ide po 100. Čak i 115 odnedavno (15 eura, da se ne bakćemo s vraćanjem 2 eura sitniša). Sad još da Šimlešu skinem s trona, al on se drži, domaćice su na njegovoj strani.

Super su mi bili vaši komentari na onaj moj post o izdavanju i prodaji knjiga. "Bajke", velite, "tko će to kupiti?", vi ste sve svoje na kraju razdijelili, šta ja mislim da sam za nobela? ili da otkrivam Ameriku... svi ste tako fino relativizirali i prosudili, a bez da ste odskrolali samo nekoliko postova niže pa se možda interesirali o čemu je knjiga, na kojem jeziku i tako te neke stvari. Ali, ne, ajmo prosudit prema svim ostalim knjigama blogera - koje su, ruku na srce, dosadne i nepotrebne. Gle, mene, sad pak ja prosuđujem, a nisam niti pročitao. Kriv sam, da, ali možda zapravo i nisam, naprosto, ako je blog dosadan, teško da će knjiga biti ičemu. Lako meni pljuvati, reći ćete, kad ionako imam prijatelje u uredništvu. A zbilja nemam, ono što imam je samo malo samokritičnosti da ne objavljujem nešto što će većini biti dosadno.

Danas šaljem 30 knjiga u Ukrajinu. Možda vam je to dosadno, možda je hvalisanje, a možda i samo dokaz da se da nešto prodati ako štogod vrijedi i ako ima publike. Nemojte množit sa 115, spustio sam im dosta cijenu, još moram i sam šiping platit, nije lako prodavati.

Ne brinite, i dalje sam imam vrlo malo samopouzdanja. Općenito mislim da je manjak samopouzdanja podcijenjen. Nekad ipak dobro dođe. Na kraju krajeva, cijela žar ovog bloga leži na nevjeri u sebe samog :D

- 10:50 - Stavi u košaricu (3) - Sadržaj košarice - Blagajna

21.08.2017., ponedjeljak

Kupovanje vrećica

Grozim se kupovanja vrećica u dućanu. To mi je najmrskijih 20 lipa. Kao da su mi 200 izbili iz novčanika. Recikliranje, vrijeme raspada plastike, i tako dalje. Ali ceker redovito zaboravim doma pa uvijek pokušavam sve potrpati po džepovima i rukama pa se mučim noseći to nespretno do doma, sve mi ispada, nemam slobodnu ruku za otključati vrata, ali sve je bolje od kupovanja vrećice. Curu često izludim s tim, tak da ako baš hoće, tih 20 lipa mora ona platiti. Kolko ja njoj idem na živce s tim kompliciranjem, tolko i ja nju u tom trenu prezirem jer je kupila tu vrećicu. Nedam i nedam. Princip je princip.

No, nekim čudom princip je manje čvrst ako su vrećice besplatne. Iz nekog razloga te mi nisu toliko mrske. Licemjerno? Ne, objasnio sam curi. Recimo ako kupim kanticu farbe postoji mogućnost da će se ničim izazvana otvoriti i razliti. Moram uzeti vrećicu da bih spasio prirodu.

Neki dan je cura kod mene ugledala vrećicu iz Mullera. Onu malu. I istu takvu iz DM-a. Pogledala me upitno i unaprijed osuđujuće.
- Nije tako kako izgleda - rekao sam - imam valjano objašnjenje. Kupio sam šampon u Mulleru i britvice u DM-u.
- Koje nisi mogao u džepu nositi?
- Ne, jer sam bio u kratkim hlačama, i onda mi se stalno klatari u ovom džepu sa strane, baš je frustrirajuće.
- Da? Frustrirajuće, kažeš? Mislila sam da se isplati frustrirati za 20 lipa. A rekla bih da su ove iz DM-a bar 35 lipa.
Pognuo sam glavu.
- Okej. To mi je za knjige, vidiš da je taman veličine, kad šaljem poštom zamotam u vrećicu da se ne smoči, znaš kak u kaslićima uvijek pokisnu računi, zamisli da kupiš knjigu i dođe ti polumokra, razlivenih slova...
- Ne šalješ li zato u onim kuvertama s mjehurićima? Poanta i je da su nepropusne.
- Da, ali u pošti dave da se ne lijepi kuverta nego klama jer moraju moći provjeriti je li zbilja tiskanica ili ima još nešto osim knjige. I onda samo zaklamaju, a tako može proći kiša unutra.
- Aha, a zašto onda ne uzmeš one besplatne prozirne za voće?
- A pa ne mogu im slati u Dioninim vrećicama, kak će to izgledati. Mora bit malo stila.
- A Muller i DM su baš jaki stil... za 35 lipa. Krv si mi popio neki dan u Dioni jer sam htjela uzeti onu veliku za 30 lipa.
- Da, ali ovo mi onda ide u troškove shippinga. To ću otpisati.
- Šta ćeš otpisati?
- Pa tih 35 lipa za shipping.
- Kome?
- Kako kome? Sebi valjda. Ili poreznoj.
- Od čeg ćeš otpisati?
- Kako od čeg? Pa od...
- Jel uopće ti otpisuješ ili porezna?
- Pa... hm... ne, ne otpisujem zapravo, nego odbijam, to je odbitak, da!
- Odbitak od čega?
- Pa od... od, od prireza. Ne, prihoda... aha, rashod! To otpisujem u rashod!
- Priznaj da ne znaš što je rashod.
- Neću.
- Sutra idem u Lidl, kupit ću si sladoled i onu frost vrećicu s izolacijom za 8 kn. I ne želim čuti ni riječ!

- 10:18 - Stavi u košaricu (5) - Sadržaj košarice - Blagajna

20.06.2017., utorak

Kako samostalno izdati i prodavati knjigu

Ovog nema nigdje drugdje na internetu. Vjerujte mi, pretražio sam. Ima kako izdati knjigu, ali to je ionako lakši dio posla. Kako je prodati legalno, kako izdati račun - to je jedna od onih stvari koje nitko ne zna i koje morate saznati sami. Ja sam, evo, saznao. Doduše, koliko je ovo apsolutno točno, to će se pokazati za jedno godinu dana kada i ako porezna obradi porezni izvještaj i ako uopće moram dostaviti porezni izvještaj ili nešto takvo. A vjerojatno trebam nešto. Te stvari vam zapravo nitko ne zna sigurno reći, svaki izdavač, kažu sami, to radi na svoj način. Krenimo redom.

Kako izdati knjigu?


1. napišete je, lektorirate, prelomite, pripremite za tisak (ovaj prijelom i priprema za tisak se ne rade baš u Wordu, postoje i neke zakonitosti i pravila struke, pa bi to trebao napraviti netko tko je to već radio, ili pak potrošite koji mjesec na istraživanje materije i obrazovanje u grafičkom dizajnu)

2. u NSK zatražite ISBN broj preko online obrasca - besplatno - dobijete ga za dan-dva

3. ISBN ured će vam reći gdje taj broj morate navesti i što vam još mora pisati u impressumu - ako samostalno izdajete knjigu, morate napisati "vlastita naklada" (mi smo to preveli sa "self-published by author")

4. što se tiče impressuma, većina knjiga koje možete naći po knjižarama nemaju impressum kakav bi trebao biti - velika većina nema podatka o količini naklade (to rade ili da se ne vidi da im je naklada jadna ili da nitko, a ponajmanje autor, ne može pratiti koliko je po prilici primjeraka prodano, pa shodno tome i koja je provizija za autora (koji ionako dobiva malo novaca i nakon puno, puno vremena)

5. u NSK zatražite CIP broj preko online obrasca - besplatno - isto za dan-dva, maksimalno pet - ovaj korak radite netom prije tiska, dakle šaljete im gotov i pripremljen materijal kojeg teoretski ne biste više smijeli mijenjati

6. šaljete u tisak i za par dana uživate u mirisu friških knjiga

Kako prodati knjigu?

- to je jedno pomalo filozofsko pitanje. Imate to nekakvo vaše autorsko (ajmo reći i umjetničko) djelo, vaših ruku djelo, i što je to? Roba, umjetnina, usluga? Neminovno je da ste to vi proizveli, pa evo držite proizvod u rukama. Ili je tiskara proizvela knjigu? Je li taj papir roba, a ono što piše intelektualno vlasništvo, autorsko djelo? To vam nitko živ ne zna.

- vi znate da vam se radi te jedne knjige (ili dvije-tri) ne isplati otvarati firmu ili obrt jer će vas pojesti (bilo novčano, bilo vremenski) računovodstvene usluge i slične dužnosti - a zapravo uopće ne znate hoće li to itko htjeti kupiti.

- možete knjigu ponuditi nekom izdavaču, ali zašto ste onda uopće na temi samostalnog izdavanja knjiga? Izdavače nepoznati autori u principu ne zanimaju. Ako kojom srećom zanimaju, u toj mjeri da će prihvatiti vaš rukopis i sami napraviti lekturu, pripremu i sve ostalo, onda će vas dopasti 10-ak % po prodanom primjerku, možda koji postotak više ako im je baš stalo do vas. Nisam baš kucao na vrata nakladnika pa su ovo informacije iz druge ruke. Većina će reći da niti ne želi zaraditi, nego bi kao da to netko pročita ili jer im imponira imati svoje nešto tiskano - ali nikome se ne tiska nešto na čemu ne može zaraditi.

- ako ste samostalno izdali knjigu i pronašli zainteresiranu knjžaru, opet vi morate tu knjigu nekako prodati knjižari tj. morate joj ispostaviti račun. Tu će najvjerojatnije deal biti takav da vam oni plate tek po prodanoj knjizi (navodno uzimaju 40%) tj. tu knjigu kupe od vas tek kad ju uspiju prodati. Okej, možda i oni nekako mogu shendlati te račune pa vama daju novce na ruke (na crno).

- ako ćete sami prodavati knjigu, morate izdavati račun

- ne, ne možete se praviti kao da prodajete rabljeni bicikl preko oglasnika, i ne, nitko vam neće povjerovati da je 100 komada knjige rabljeno jer su stajale kod vas doma tjedan dana.

- ali, da, bolje je ostati ispod radara i sve furati na crno nego se priključiti u sistem i manevrirati.

- ako ipak želite poslovati zakonito - a nemate nikoga tko ima nekakvu firmu ili obrt i vremena i volje zajebavati se s vama i vašim dosadnim knjigama, i pokrivati vas računima - e, onda vam preostaje ova solucija:

1. registrirate se za sporedno zanimanje (dakako, ako ste već negdje zaposleni) za uslugu: izdavanje knjiga, u gradskom odjelu za gospodarstvo, uredu za obrte i slično (u Zagrebu je to tu) - dobit ćete rješenje i knjižicu koja izgleda kao vozačka za nekoliko dana - biljega 70 kn

2. registrirate se za poreznog obveznika i obveznika doprinosa u ispostavi porezne uprave s popunjenim obrascima naziva kao iz filma "Brazil": RPO i ROD-DOP - mislim da ne traže biljege, porezna je super - pritom idete na soluciju paušalnog poreza

3. za neka dva-tri mjeseca dobit ćete rješenje porezne da za tu godinu morate uplatiti 1800 kn poreza (ili, ako ne obavljate djelatnost od početka godine, proporcionalno koliko ćete te godine obavljati djelatnost; npr. ako krenete od trećeg mjeseca zaračunat će vam 1500 kn; u principu je to 150 kn mjesečno - u svakom slučaju naredne godine ćete bit na 1800 kn) jer to je najmanje što vam mogu zaračunati (to je najniži razred po, mislim, Zakonu o porezu na dohodak, po kojem se predviđa godišnji dohodak od 20.000 kn) - ne brinite, traže da plaćate tromjesečno

4. možete obavljati djelatnost - hura!

5. možete izdavati račune, ali naravno ne za sve, samo za bankovne transakcije. Za keš ne možete jer od 1.7.2017. apsolutno svako plaćanje kešom mora biti fiskalizirano, a vama se vjerojatno ne isplati 100 kn mjesečno plaćati fiskalnu blagajnu i sve što ide uz to. Ne, ne, od 1.7. vam ni oni blokići (paragon) ne vrijede, a nisu vam u principu ni vrijedili ako ih niste prethodno ovjerili u poreznoj (a i to sam čuo da se ne ovjeravaju ti blokići nego neka A4 "knjiga" računa).

6. račun si sami složite u Wordu ili Excelu, potražite što sve mora sadržavati i šibajte.

6. ako hoćete poslovati s nekim iz EU, onda vam treba PDV broj, koji je vaš OIB s prefiksom HR, ali kojeg unatoč tome morate službeno zatražiti od porezne - opet besplatno, kažem vam, porezna je super. Ovdje je obrazac (pod točkom 4. odaberete opciju "obavlja ili prima usluge unutar EU"). Da, iako niste u sustavu PDV-a. Dio s tim PDV brojem uopće ne kužim i tri puta sam čitao i Zakon o PDV-u i ni dalje mi nije jasno na temelju čega ne zaračunavate PDV (da li na temelju onog članka 90. ili kojeg, koji se bavi prihodom manjim od 180 ili koliko tisuća kuna) ili se pak ta obveza PDV-a prenosi na tu drugu državu (članak 17. ili onaj dvadeset i neki). Ako znate slobodno recite da dopišemo. Ili pročitajte ovo i recite ako ste što skužili. Ili nemojte, bolje da ne znamo.

- što dalje? Što ako ne ostvarite 20.000 kn prihoda? Hoćete li onda dobiti neki povrat od onih 1800 kn koje ste uplatili? Nemam pojma. Brijem da niti nitko drugi ne zna. To ću vam valjda znati reći za jedno godinu dana.

E, da, ako šaljete knjigu poštom, napišite na kuvertu "Tiskanica" i koštat će vas manje nego obična pošiljka (za Europu je to 17 kn).

- 08:15 - Stavi u košaricu (15) - Sadržaj košarice - Blagajna

27.04.2017., četvrtak

Kompletiranje garderobe

Svidjelo mi se u "Klubu boraca" kad opisuje onu potrebu za kupovanjem.

You buy furniture. You tell yourself, this is the last sofa I will ever need in my life. Buy the sofa, then for a couple years you're satisfied that no matter what goes wrong, at least you've got your sofa issue handled. Then the right set of dishes. Then the perfect bed. The drapes. The rug. Then you're trapped in your lovely nest, and the things you used to own, now they own you.


Meni je to u sjećanju ostalo malo drugačije, ali ne mogu sada naći kad tako govori i o odjeći, ako je uopće to rekao, možda sam krivo zapamtio. Možda sam samo ja to povezao s istim osjećajem odnosno potrebom za kompletiranjem garderobe.

Vječito imam taj osjećaj da mi "samo još nešto treba i onda imam sve". Svake godine kupim nešto, kažem si "sad imam sve i ne treba mi ništa više". Ali opet mi sljedeće godine, ili već sljedeće sezone nešto usfali.

Znate ono, treba mi nekoliko vesta, različitih boja. Isto i s košuljama. Treba mi zimska jakna, kaput, prijelazna (proljetno-jesenska) jakna za hladnije dane (i to jedna sportska i jedna elegantnija), lagana jakna za toplije dane. Trebaju mi bar troje hlača za zimu i troje za ljeto, plus traperice. Uvijek su jedne svijetle, jedne tamne, i jedne sive. Da imam za više kombinacija. Ne mogu iste hlače nositi i zimi i ljeti jer mi jednostavno dosadi bilo što što predugo nosim. Zato mi treba ta sezonska pauza tj. smjena robe. I zato moram uvijek imati više boja da mijenjam inače ću poludit. Cipele isto: zimske, jesenske, ljetne, za lijepo, za casual, tenisice ovakve, onakve.

Užas. Znam. Ne pomaže ni što želim biciklom na posao pa se i tako nakupe i dodatne potrebe. Mislim, nisam nikakva modna diva, dan-danas hodam u jakni koju sam u devedesetima dobio od bratića (pred dvadeset godina - 20!).

Ali nikako da konačno kompletiram garderobu, da imam SVE i da mi ništa ne treba. Taman kad kompletiram hlače, košulje i veste, eto mi cipele izgledaju tako staro da ne mogu više hodati u njima. Taman kad riješim jakne, eto hlače su zaflekane, fleka se neće oprati, one druge su izraubane, isprane ili skužim da mi ustvari loše stoje. Uvijek nešto ostari, raspadne se ili mi postane krivi broj. Konstantno mi nešto fali - ili po boji, ili po namjeni, ili po guštu.

Kao Sizif, samo onaj koji ne može svaki dan gurati kamen u istoj odjeći.

Evo, opet mi treba tri tisuće kuna. I onda samo odmahnem, kažem si, preživjet ću još ovu sezona, i onda ću si kupit sljedeće godine. Dokad će mi se nakupit još dodatne stvari koje trebat - pa će mi za sve skupa trebat šest tisuća kuna. Pa ću opet odmahnut i kupit si samo pola. Što je isto bezveze jer bolje onda da se ne borim protiv tog potrošačkog koda pa ću bar bit sretan što imam sve (iako nesretan jer uvijek sam malo nesretan kad trošim novce na stvari bez kojih zapravo mogu) i stalno ću izgledat kao frajer. A ne ovako kada mi stalno nešto fali, imam osjećaj da hodam u dronjcima pa uvijek kupim tek godinu dana kasnije i tako stalno kaskam, a ustvarim trošim isto novaca.

- 11:15 - Stavi u košaricu (5) - Sadržaj košarice - Blagajna

29.11.2016., utorak

Zašto se ljudi svađaju tko će platiti cugu

Sjećam se da mi kao klincu nije bilo jasno zašto se stariji svađaju tko će platiti račun. Uvijek bih trknuo mamu u stilu: "Pa daj pusti, neka plati ako hoće". A onda, valjda negdje kako sam počeo raditi, sam i sebe hvatao u sličnim natezanjima: "Budem ja", "Ma ne, budem ja", "Ne, nikako, ja ću", "Ma ne, molim te, budem ja".

Klinci gledaju kako ne platiti, stariji kako platiti. To vam je zato što imate sve manje prijatelja što ste stariji, i sve jače želite zadržati one koji su vam ostali. One nove želite navesti da vas zavole i ostanu uz vas. Kako ih drugačije osvojiti nego baš kao i što osvajate cure - častite ih kavama, cugama, večerama.

Zašto imate manje prijatelja što ste stariji? Zato što zakon o očuvanju količine prijatelja.

- 10:10 - Stavi u košaricu (5) - Sadržaj košarice - Blagajna

21.11.2016., ponedjeljak

Moja prva zgrada

Moja cura je baš poput zgrade u kojoj živi: visoka, mlada, elegantna i topla. Lift je lijep, čist i svaki puta dođe do vrhunc--pardon, vrha zgrade. No, kako nije sve u izgledu želim provjeriti kakva je "iznutra". Zato u zadnje vrijeme bicikl ostavljam u hodniku. Da vidim hoće li ga stanari ukrasti - da vidim hoće li jednog dana, kad otvorimo zajednički račun, ona pokupiti sve novce i nestati. Doduše, ne ostavim bicikl nezavezan. Zavežem ga "samog za sebe" tj. osiguram samo kotač da se ne može okretati, što znači da bi netko tko želi ukrasti bicikl, morao ga tako cijelog nespretno dignuti i odnijeti - posao za dvoje. I svakako skinem sic, ali zato ostavim prednju lampu koja je pričvršena gumicom koja se lako skine - to je pravi test i mamac za svakog latentnog kleptomana koji živi ili posjećuje isti kat. Moji testovi zasada potvrđuju da je cura poštena, ne krade, a susjedi, koji često pridržavaju vrata da uguram bicikl, ukazuju na to da je i cura otvorena za mene. Svjetla u zgradi isto sva rade, zvono funkcionira, što znači da je pametna i sluša što govorim. Dala mi je i ključeve što znači da sam otključao njeno srce i da mogu doći kad je nema i prati veš kod nje da ne trošim doma struju i vodu.

- 09:31 - Stavi u košaricu (2) - Sadržaj košarice - Blagajna

11.11.2016., petak

Psi laju, ideje prolaze

Eto, o tome vam ja pričam, ja se zajebavam, a drugi snimaju filmove.

Ove godine izašlo ovo:



A još pred četiri godine ja pisao ovo:



I sad ti reci da je nešto glupo i nema smisla...
- 10:20 - Stavi u košaricu (0) - Sadržaj košarice - Blagajna

02.11.2016., srijeda

Skice

Nit je ljubav takva kao što pričaju, nit je internet toliko brz koliko provider obećava.

To sam napisao pred skoro dvije godine. Stoji mi u "Skicama" od tada. Mislim da nisam imao nikakvu dublju namjeru o ljubavi tu pisati, samo mi se sviđala usporedba. Imam još desetak postova u tim "Skicama". Neke sam zapisao samo kao natuknice i sad se ne sjećam koja mi je bila poanta i što sam od toga htio napisati. To mi je najgore kod nepisanja što zapravo hrpa ideja prolazi nepovratno, a nove onda - valjda kada vide toliko propuštenih - odustanu pa prestanu i dolaziti.

Imam popis ideja na svakom aparatu kojeg koristim. Na mobitelu piše: "stand up... plac točka", "sujevernost sport". Na driveu: "krevet pucketa", "kašnjenje", "semafor", "veš", "usb prijenos podataka propala misija", "Frendica s kratkom kosom, ne izgleda tak dobro". Većina je takva da ni izbliza ne znam na što sam time mislio. Ima i onih koje znam što sam htio, nije da baš sve zaboravim, ali ne znam kako da ih iskoristim. E, ali ima i par okej misli, ali nekako mi se čini da neću imati kuda s njima pa ću iskoristiti ovaj post da ih ovdje iskopiram. Meni su fora iako su neke i besmislene.

toliko sam lijen da mi se ne da skinuti čarape navečer kad znam da ću ih sutradan ujutro opet morati obući


možda postoji broj riječi koji se mora izgovoriti prije nego li se dođe do seksa. a ja malo pričam pa...


imala je takav dekolte da su joj sise bile na "izvol'te". pristojan kakav jesam nisam mogao ništa drugo osim pokazat kitu i reć "molim".


zvono na dvorišnim vratima. dužina debelog crijeva uvijek kažu da je onak 50 ili 100 metara. a kak mi treba žica za zvono od 25 metara, provukli smo crijevo umjesto žice, i sad usput dok zvoniš možeš napraviti i kolonoskopiju.



- 16:22 - Stavi u košaricu (5) - Sadržaj košarice - Blagajna

04.10.2016., utorak

Novost

Kažu mi neki frendovi da, što se mene tiče, ne vjeruju ničemu što nije ovdje napisano. Koliko god ga manje koristio, ovaj blog je i dalje jedini vjerodostojan izvor informacija o bitnim kretanjima moga života. Ako izdavanje knjige nije bitno kretanje, što je?

Dogodilo se da sam, eto tako, izdao knjigu. Ne mogu reći da je sasvim neplanirano, ali taj blog o plesanju svakako je bio bez ikakvog predumišljaja. Ispalo je da je zabavan, koristan i interesantan plesačima, ali i neplesačima. Na koncu, godinu dana kasnije, prvih 20 tekstova otisnuli smo na 100-gramskom papiru, lijepo dizajnirali i preveli na engleski, jer plesačka publika relativno je uska, a da ostanemo samo na hrvatskom, još bi se suzila. Prvo je to bilo zamišljeno kao pamflet, ali kad smo prelomili tekst, ispalo je 80 stranica... tako da čak imamo i onaj natpis na hrptu (kad stavite na policu da vidite koja je to knjiga), ISBN broj, CIP, sve... prava knjiga!

Davnih dana sam ovdje trkeljao o dva od tri uvjeta koje bi bloger trebao ispuniti da bi se izdavanje knjige smatralo legitimnim. Mislim da je bilo da treba biti originalan (dobar), obogatiti književni izričaj ili imati publiku. Originalno svakako je, koncept koji ta publika nije imala (uostalom, nije niti imala baš ikakvu tiskanu literaturu). Trećina naklade je već otišla, treba nam još 20-ak komada da se pokrijemo - kako nismo pravo niti izašli "van" među široku međunarodnu publiku, tako se možemo nadati da ćemo se riješiti svih primjeraka u dogledno vrijeme. Hoću reći, publika je tu. Ako se Amerima svidi, bit će ludnica. Tako da sam dva od tri uvjeta ispunio. A čak smo i izmislili par riječi na engleskom tako da bogatimo i vokabular... opće smo korisni.

Nisam nikad mislio da ću zbilja izdati knjigu. Naravno da te kao blogera koji ima pokojeg odanog fana, tkogod zapita što ne objaviš knjigu. Pa iako bih to odbacio - jer bilo bi mi neugodno da ja sad tu imam knjigu, a zacrvenim se kad god si čitam postove od pred dvije godine - uvijek bi mi taština u glavi prišapnula da bi se knjiga mogla zvati "Kako ostati nejebač u 100 (ili manje) lekcija". Taj oblik naslova mi se sviđa još od onog Bontona Zvonimira Baloga (Kako da ne postanem klipan/ica u 100 lekcija). Što se bloga tiče, sviđala mi se ta nejebačka faza.

Na kraju sam si zbilja napravio knjigu sličnog naslova, samo što se ne odnosi na nejebanje nego na ples. Ali to vam često dođe na isto :D šalim se, nisam bilo kakav ples izabrao; dečki stvarno ne izgledaju ženskasto.

Jedan frend i dalje ne zna jesam li ja ono pred 6 godina zbilja bio u Francuskoj ili sam to samo izmislio za blog. Sreća je da ovo za knjigu možete sada lako provjeriti. Kakav je to pravi fan koji ne bi kupio knjigu bez da i pita za cijenu!? Imate mail, ova knjiga vam treba!

- 16:00 - Stavi u košaricu (9) - Sadržaj košarice - Blagajna

23.06.2016., četvrtak

Vodič kroz kafić br. 3

Ne svodi se sve na što ravnije žličice. Vrijedi i: što je ravniji tanjuric, to je birc veći show off. Ovak nesto dobijete u Vlaskoj za 10 kn.



S tanjurićima do 15 kn, još si možete dozvoliti da vam se izlije koja kap kave iz šalice na tanjurić - i da ona ostane na njemu. To su konkavni tanjurići (ne kaže se bezveze da je "konkavno" ono u što možeš uliti kavu).

No, nakon 15 kuna igra je riskantna. Tu već dolaze ravni, a u najprestižnijim kafićima i konveksni tanjurići. Skupa cijena konveksnih tanjurića može značiti dvije stvari: ili se pretpostavlja da, ako ste već zaradili toliko novaca da dođete u skupi birc i kavu za >20 kn, onda ste valjda dovoljno sposobni da ne prolijevate kavu, ili plaćate vještog konobara koji, ne samo što će vam donijeti kavu, nego će vam je prinijeti ustima ne biste li srknuli gutljaj.

- 15:05 - Stavi u košaricu (1) - Sadržaj košarice - Blagajna

< prosinac, 2017  
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31

Loading

junac04 pri yahoo.com


- Tko je?
- Nitko, prijatelju, samo koraci u noći.


Koji smo kurac mi! Po nama se ništa neće zvati...

Tribuson


Nekad je jednostavnije odustati.

Iva


"Life," said Marvin dolefully, "loathe it or ignore it, you can't like it."

Douglas Adams

Šima 2010./2011.
Šima i Ribac 2009./2010.
Šima i Ruska 2008./2009.
Smisaoživota42 2007./2008.
Bamby 2006./2007.

Do povećanja popularnosti i broja redovitih komentatora, tron drži Šima i natjecanja se neće niti održavati.

.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se