Ja to tako (ponekad) vidim

ponedjeljak, 28.11.2016.

OTIĆI


Ja mogu otići
a da zauvjek ostanem tu
tiha kao zora
topla kao proljetno jutro
čeznutljiva poput sumraka na moru
zagonetna kao mjesec iza oblaka.
Ja mogu otići
a da ti to i ne znaš
mogu srce ostaviti ranjeno
da krvari pod tvojim nogama.
Ja mogu otići
i pamtiti sve tvoje i moje
sve naše male stvari
spremljene u škrinjici
koju si ti čvrsto zatvorio.

- 11:25 - Komentari (68) - Isprintaj - #

četvrtak, 17.11.2016.

Ja još sebi najviše nalikujem na nas



Ne znam kako je tebi
Ja još sebi najviše nalikujem na nas
Sjećam se svilenih dodira
Koji klize niz moja leđa
Toplih dlanova
Utočišta za moje nasmiješene obraze
Suza zaleđenih
Na našem posljednjem aerodromu
Onog silnog hladnog vjetra
Koji je ipak odnio sve što smo htjeli
Na znam koga vidiš kad sebe gledaš
Ja još sebi najviše nalikujem na nas
I ponekad kažem sebi, nama
Kako to da nismo znali
Po oblacima skakati
U vjetrovima letjeti
Među zvijezdama sanjati
Ah, sad je sve to prošlo
Mada još se nekad sjetim
Pod ovim drugim nebom
Bez tebe
Pogledam se nekad
Ja još sebi, nekako, najviše nalikujem na nas


- 11:43 - Komentari (94) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 14.11.2016.

Teenager? No, thanks!



Jesen. Evo, stigla je. I u mene unijela neku tugu za dugim sunčanim danima, za zlatnim morem koje nas je zvalo u zagrljaj; kad je sve izgledalo nekako lakše i ostvarljivije...
Što radi čovjek kad ga vremenske prilike stjeraju u kuću, u zatvoreni prostor? Oni koji imaju obitelj dobivaju savršenu priliku da se malo više druže, da sa djecom ljeta i izlazaka obnove veze, da im pokušaju opet biti roditelji. I da se tome raduju.
Poneki od nas zaborave kolika je to radost (o odgovornosti nećemo ovaj put) imati teenagera u kući.
Prvo, oni baš sve znaju. Tako nam se, eto, pruža fantastična prilika da od njih naučimo sve što još ne znamo.
Drugo, oni se mogu brinuti posve sami za sebe, nama preostaje jedino da gledamo i divimo se tom umijeću. Pa dobro, to što ne znaju gdje su im čarape ili omiljene tenisice, nije big deal! To se svakom može dogoditi...
Treće, mogu nas naučiti da se uopće ne brinemo ni za što, nadasve zbog njihovih kasnonoćno-jutarnjih dolazaka sa kakvog week-end party-a. Oni su odgovorne osobe, a tu je uvijek i Matan, taj se pobrine za sve njih!
Četvrto, oni ne traže da kuhate za njih; spremite im ili, još bolje, naručite sandwich, jer : '''ko će baš sad jesti tu juhu???''. Dobro, ponekad se desi da požele neku 'zdravu hranu'...
Peto, teenagerska soba uglavnom služi za odlaganje bespotrebnih stvari kao što su knjige i bilježnice, te poneki komad vjerojatno prljave odjeće, koja uključuje nevjerojatno crne nekad bijele čarape, koje su sigurno u beživotnom stanju, jer su potpuno ukočene...
Šesto, mogu nas zadiviti bjesomučnim premještanjem vaših stvari po kući (posebno kozmetike u kupaonici) i poslije još bjesomučnije tvrditi nježnim i umilnim glasom, kako oni: ''nisu dirnuli tu i tu stvar'' i tjerati nas da mislimo kako smo postali senilni i zaboravljamo gdje smo što spremili.
Sedmo. Hm... da, to sedmo... Vaš vrli teenager će vas uvijek i odmah podsjetiti ako ste nešto izrekli nepravilno, upotrijebili zastarjeli izraz, obukli nešto 'demode', zaboravili što je to 'Sumrak' i koji se dio upravo prikazuje u kinu, zašto je neizostavno ići na 'taj i taj' koncert.
Osmo i najvažnije: najozbiljnijim glasom od vas će tražiti da ne brinete za njihovo učenje, jer ih to živcira i demotivira i tako će biti sve do pred ljeto, kad će, eto, morati na repeticije, jer ona profesorica ne objašnjava dobro i oni nisu cijele školske godine mogli shvatiti to gradivo, pa sad nekim čudnim slučajem imaju jedinicu!
Kažu da se povijest ponavlja. Lako moguće, iako ja smatram da nije to baš tako u svim segmentima. Recimo, mislim da su ovi, new age teenageri neki neponovljivi. Hvala Bogu!


Napomena:
Post posvećen 'mojem' teenager fan club-u kojem se toplo zahvaljujem na čitanju i lijepim riječima!
- 13:05 - Komentari (63) - Isprintaj - #

petak, 11.11.2016.

Farewell

- 10:13 - Komentari (39) - Isprintaj - #

srijeda, 09.11.2016.

Sebična pjesma



Kaži mi, molim te
(mada te pitam iz sebičnih razloga)
Ima li doista tamo vječnog mira
Snivaš li spokojno
Mada nismo rekli sve
Kaži mi da ne bole
One tvoje suze zbog mene
Utješi me
Reci da tamo ne postoji zlo
Koje te nije doticalo nikad
(kako su riječi slabe)
Brinem za tebe
Kao što si ti cijeli život za mene
I nikad nije bilo vremena
Tako potrebnog vremena
Za tebe i mene
Ali ja ipak znam
Na duši nosim
Sve riječi koje mi nisi rekao...

- 20:18 - Komentari (31) - Isprintaj - #

četvrtak, 03.11.2016.

Kišobran




Kakav je to svijet
U kojem više nitko ne popravlja kišobrane
Pa hodamo pod uvijek novim
Nepoznatim kišobranima
Kišobranima bez prošlosti
Koji ne pamte onu neku tužnu kišu
Kišobranima bez budućnosti
Koje se i ne trudimo ne ostaviti
Ne zaboraviti
Kišobrabranima koje će uzeti netko drugi
Bilo tko
Netko kome ne treba ni sjećanje
Ni prošlost
Ni budućnost
Netko kome ne treba ni taj
Tuđi kišobran
Koji nije ni lijep
Ni šaren
Kišobran kojem je svaka kiša ista
Koji ne pamti ni jednu kap
One nekad sretne kiše

- 20:09 - Komentari (96) - Isprintaj - #

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se