GLUHA NEDJELJA
Jucerašnja nedjelja je nazvana po tome sto se intenzivnije obiljezava sjecanje na muku Gospodinovu minimalnom glazbrmom pratnkom pjevanja i pokrivanjem krizeva s Isusovim likom.
Evandelje nam donosi sliku Isusa kao covjeka koji place za umrlim prijateljrm Lazarom, a odmah potom ga uskrisava snagom svoje bozanske narvi, kao odgovor na vjeru Marte, sestre preminuloga.
Neshvatljiva tajna Bozjeg utjelovljenja
Postao je jedan od nas da bi nas po vjeri ucinio.dionicima svoje besmrtnosti.
ČETVRTA KORIZMENA NEDJELJA, SREDOPOSNA
Danas je nedjelja usred korizme, po čemu je dobila ime.
Približavamo se Uskrsu.
U crkvi se čita 23.psalam, jedan od najčitanijih i najomiljenijih:
GOSPODIN JE PASTIR MOJ
Gospodin je pastir moj:
ni u čem ja ne oskudijevam;
na poljanama zelenim
on mi daje odmora.
Na vrutke me tihane vodi
i krijepi dušu moju.
Stazama pravim on me upravlja
radi imena svojega.
Pa da mi je i dolinom smrti proći,
zla se ne bojim, jer si ti sa mnom.
Tvoj štap i palica tvoja
utjeha su meni.
Trpezu preda mnom prostireš
na oči dušmanima mojim.
Uljem mi glavu mažeš,
čaša se moja prelijeva.
Dobrota i milost pratit će mene
sve dane života moga.
U Gospodnjem ću domu prebivati
kroz dane mnoge.
Ujedno je i blagdan sv. Josipa pa svim nositeljima tog imena kao i njegovih inačica, uključujući i ženske, želim od srca
SRETAN IMENDAN!
DANI HRVATSKOG JEZIKA
Dani hrv. jezika se obilježavaju od 11. do 17. ožujka, u spomen na Deklaraciju o hrvatskom književnom jeziku objavljenu 17. ožujka 1967. u književnom časopisu Telegram.
Budući da bogatstvo hrvatskog jezika čine različiti govori treba ih sačuvati, jer oni osiguravaju životnost, slikovitost izričaja u književnom stvaralaštvu, posebno kad je ono pretočeno u glumu.
Sjetimo se nezaboravnih TV serija Malo misto i Gruntovčani, filma Tko pjeva zlo ne misli...
Istovremeno treba njegovati standardni jezik, koji osigurava uspješnu međusobnu komunikaciju svih koji se njime služe.
Nestandardne riječi i izraze makarskoga kraja počela sam zapisivati 1996. godine, prvenstveno prisjećajući se govora do 1970., zatim po kazivanju rodbine i prijatelja, a ponešto sam našla i u Pomorskom rječniku u izdanju splitskog „Logosa“ iz l984.
U zadnjih 30 do 40 godina puno se riječi izgubilo uslijed dolaska novog stanovništva, a i ranije se govor mijenjao pod utjecajem škole. Osim toga, desetljećima se nametalo shvaćanje da su lokalni govori nepravilni, nehrvatski, pa sam doživjela i da uvaženi profesor hrvatskoga jezika prijeti minusima ako se koji učenik tijekom velikog odmora služi „nepravilnim“ riječima! Po toj logici Hrvati nikad nisu govorili hrvatski.
Naravno, kao što ne možemo ljude prisiljavati da se u svakodnevnom životu služe standardnim jezikom, ne treba ih siliti ni da se služe dijalektizmima i provincijalizmima, ali je dobro da se te pojave zabilježe, jer će se tako sačuvati svjedočanstvo o jezičnom bogatstvu nekoga kraja.
Nadam se da će i ovaj mali rječnik pridonijeti čuvanju tradicije mojega rodnog grada i
zahvaljujem svima koji su mi pomogli u njegovu sastavljanju. To su, u prvome redu, moje sestre Tereza, Maksima, Alenka i Ana te braća Josip i Aleksa.
Posebno ističem rodicu Mariju Srzić pok. Nikole koja je marljivo zapisala najviše starih riječi, kojima su se još prije 30 i više godina služili samo najstariji Makarani.
Velik dio ovog rječnika čine talijanizmi (i vrlo malo turcizama te inih tuđica) prilagođeni pravilima lokalnoga izgovora.
Makarani ne razlikuju glasove „č“ i „ć“, pa ih izgovaraju slično prvom navedenom, te sam u rječniku uvijek pisala „č“.
Glas „h“ se u pravilu ispušta (hajde = ajde) ili u skupu „hv“ pretvara u „f“ u Makarskoj, a u selima u „v“ (hvala = fala, vala). U selima se i inače „f“ pretvara u „v“ ili „p“ (fratar = vratar, pratar).
U lokalnom govoru „lj“ postoji samo u novijim riječima (vanilja), inače se na njegovu mjestu pojavljuje „j“ (ljubav = jubav).
U dugim slogovima vokali „e“ i „o“ izgovaraju se kao dvoglasi „ie“, „uo“ s manje čujnim prvim dijelom, koji se ipak nešto jače čuje kod starijeg stanovništva, još i danas.
Radi jasnoće u takvim sam slučajevima pored riječi pisala „ie“ odnosno „uo“.
U skupovima „mb“ „m“ se nekad doima jasno, a nekada se čuje „nb“ (plomba = pjonba).
Posebnost našeg govora i to je što se u gramatičkim nastavcima umjesto „m“ uvijek
izgovara „n“ (slobodom = slobodon, crvenom = crvenon, radim = radin ), a „n“ se često dodaje i tamo gdje nema glasa „m“ (rukaman, nogaman).
„Št“ se u imenicama pretvara u „šč“ (štap = ščap), gramatički nastavci „-jen“ i „-jati“ postaju „-ven“ i „-vati“ (razbijen = razbiven, razbijati = razbivati). U konjugaciji za nesvršeni oblik „razbijam“ pojavljuje se „razbivan“, a za svršeni oblik „razbijem“,dakle «razbijen». Kod infinitiva koji završavaju na „-uti“ pojavljuje se „it“ (trnuti = trnit ).
U govoru vrlo starih, „fetivih“ građana miješaju se dativ i akuzativ za boravak u nekom mjestu ili kretanje prema njemu (Bijo san u Split. Iđen u Splitu.) Također, umjesto „oni će“ pojavljivao se oblik „oni ču“ i „oni čedu“. Naglašavam da se radi o „fetivim“, odnosno izvornim građanima jer se takve tvorbe nisu pojavljivale na selu niti kod potomaka seljana unatrag dva ili tri naraštaja. Vjerojatno se radi o većem stranom utjecaju u gradu, o čemu svjedoči i veća pojavnost glasa „f“ (kafa u Makarskoj, ali kava u Brelima) i inače puno više talijanizama.
U dvoglasu „io“ čuje se „j“ manje ili više izraženo (nosijo, radijo).
Glagolski pridjev radni muškoga roda nema nastavak „o“ (doša, proša), a kod infinitiva se gubi završno „i“ (doć, proć, nosit).
Na upit bilo kojim glagolom često se čuje odgovor naglašenim oblikom glagola biti, ali je
jednako zastupljen i standardni način odgovora: „Radite li?“ „Jesmo.“ i „Radimo.“ Za treće lice jednine kaže se „Je.“ a ne „Jest.“(Ovo je takodjer naglašeno.)
MASLINA
Kad umren u maslinu ću se pritvotit,
čvornato drvo uz more,
žene i judi poda mnon će se odmorit
dok čekaju vapore.
Kad umren u maslinu ću se pritvorit
i svitlit u luminu,
i dugo u noć ko lanterna ću gorit
uresla u stinu.
U vike duge, ogrtniuta miron,
gledat ću pučinu,
i čekat trubu štra sve će budit širon
ja, pritvorena u maslinu.
Siverić, 2008.
TREĆA KORIZMENA NEDJELJA, BEZIMENA
Ova se nedjelja, paradoksalno, zove Bezimena, dakle ipak ima ime.
U svakom slučaju približavamo se Uskrsu i naše raspoloženje bi trebalo biti otvorenost trpećem Isusu, koji nam želi pomoći u duhovnom napretku, u rastu naše ljubavi prema Bogu i bližnjemu.
Pjesma koju nudim onima koji žele poslušati jedna je od najpotresnijih korizmenih popijevki, i jedan od uspješnih prijevoda latinske STABAT MATER.
stala plačuć tužna mati
DRUGA KORIZMENA NEDJELJA, PAČISTA
Ova nedjelja slijedi Čistu, što joj ime znači.
Evanđelje donosi zgodu Isusova preobraženja na gori Taboru.Učenici koji su bili s njim trebali su ohrabrenje za dane koji su slijedili.
I mi molimo za utjehu i ohrabrenje u životu koji nije lišen teškoća i kušnje.
Trenuci duhovnog mira koje doživljavamo kad nadvladamo svoju sebičnost i pomognemo bližnjima naša su mala preobraženja.
Molitvom postom i dobrim djelima otvaramo se Božjoj
milosti koja će nas mijenjati nabolje, jer je On postao jedan od nas, da bi nas suobličio sebi.
PRVA KORIZMERNA NEDJELJA, ČISTA
Nedjelja je dobila ime po Čistoj srijedi, prvom danu četrdesetnice.
Ovo je doba crkvene godine kad se molitvom, postom i dobrim djelima pripremamo za proslavu najvećeg kršćanskog blagdana, Uskrsa.
Sve što činimo u ovo doba godine trebamo nastojati činiti uvijek, ali sada se tome posvećujemo intenzivnije...
Korizma je nastala kao priprema onih koji su se u vrijeme progona odrekli kršćanstva, ali su se pokajali i ponovo željeli biti primljeni u Crkvu.
Ta priprema je trajala dosta kratko, a kasnije je obuhvatila sve katekumene, tj. nekrštene koji su se trebali krstiti u uskrsnoj noći te se produžila na 40 dana.
Broj 40 je čest u Starom i Novom zavjetu, a poseban je po tome što je umnožak broja 10 (Božjih zapovijedi) i 4 (strane svijeta, značajke Zemlje).
Tako je korizma poticaj da preispitamo svoj odnos prema Bogu i svim stvorenjima, posebno prema bližnjima, ljudima na koje smo upućeni.
Budući da nedjelje, iako korizmene, uvijek sjećaju na Uskrs, one su izuzete od obvezujuće pokore, tj. posta i nemrsa, koji su kod katolika svedeni na minimum.
Broj dana u korizmi je okviran, oko 40.
Post (uzdržavanje od jela više od jednog normalnog i dva minimalna obroka dnevno, za osobe od 14 do 60 godina) i nemrs (suzdržavanje od konzumacije mesa toplokrvnih životinja) su obvezni samo na Čistu srijedu i Veliki Petak, a sam nemrs je obvezan za sve korizmene petke.
Naravno, akutni i teži kronični bolesnici podliježu blažem režimu.
Međutim tu se ostavlja prostor za sve koji žele više jačati svoju volju, i suzdržavanjem od jela, pušenja, kave i sl. rasti duhovno i eventualno ušteđena sredstva donirati potrebitima na način koji sami odaberu.
Možemo i volontirati u nekoj humanitarnoj akciji, pomoći susjedu koji je bolestan, biti bolji prema članovima uže i šire obitelji...
Bitno je kod odricanja i dobrih djela da "ne zna ljevica što čini desnica", odnosno trebamo se ponašati normalno, ni isticati ni kriti odricanja i dobra djela, vladati se po savjesti a Bogu prepustiti da odredi koliko će naša djela biti tajna ili, možda, radi poticaja drugima, izići na svjetlo dana.
Jer ima ona "neka ljudi vide vaša dobra djela i slave Oca vašega..."
Odricanje se može odnositi na bilo koju slabost, oholost, lakomost, bludnost, zavist, srditost, neumjerenost u jelu i piću, lijenost.
Ovo su glavni grijesi iz kojih proistječu svi drugi.
Nije u redu postiti i biti zbog toga namrgođen, agresivan ili ogovarati one koji nisu "požrtvovni" kao mi i sl.
Samo Gospodin pozna srce čovječje!
Ako smo sigurni da nekoga treba upozoriti da griješi u svojim postupcima, to ćemo učiniti nasamo a ne uživati ogovarajući i klevećući, kao da smo sami besprijekorni.
Pokoru treba odmjeriti prema vlastitim mogućnostima i izdržljivosti, jer nam nije cilj mazohizam nego odmak od svjetovnosti da bismo svoja srca uzdigli prema Vječnosti.
I bez duhovnih pobuda znamo kako se dobro osjećamo kad se uspijemo kontrolirati ili kad nekome pomognemo.
BILA OVA KORIZMA NA DUHOVNU KORIST NAMA I SVIMA KOJI SE NAĐU NA NAŠEM PUTU!
KUTAK LJUBAVI
Od bljeskova sluđujućih
na domak tame
skloni se u topli kutak Ljubavi!
ZEBNJA
Kao sa obale druge
bojažljivo ruku pružam
da ti dotaknem skute,
noći su ove duge,
tanka nas spona spaja,
daljine daleke šute.
Bojim se vikniuti jače
da tanke ne pukniu niti,
da ti ne iščezne slika,
ako te izgubim sasvim
duši će teško biti
bez tvoga dragog lika.
OČIMA LJUBAVI
Na rubu noći
umornih dvoje
stoje i prebiru riječi,
ko ribari mreže!
Trenuci se ko obluci
kotrljaju u more prolaznosti.
U tami pružam ruku
želeći da ih zaustavim.
Gle, toplina tvojih prstiju
opojni spokoj stere.
Kroz veo nazirem osmijeh
na tvom mramornom licu.
I u snu ću te motrit
sretnim očima ljubavi.
ŽELJA
Željela bih pozvati sve voljene
za zajednički stol,
da razlomimo i podijelimo sve misli;
i poput brašna prosijemo svoje duše u iskrenosti
te blagujemo kruh ljubavi.
Evo, dragi blogo-prijatelji, popabirčila sam neke stihove iz raznih vremena i raspoloženja mog dugog života.
Primite ih kao čestitku za Valentinovo.
SRETNO SVIMA!
SVJETSKI DAN BOLESNIKA
SAMARITANAC
Orobljen putnik u klancu leži,
uzalud čeka sućutnu ruku.
Ustuknu levit, svećenik bježi,
obiđe ga u širokom luku.
Eto i stranca, a mrak već pada,
s magarca siđe, prilazi bliže
da vidi tko to nemilo strada.
Ubrzo teret dragocjen diže.
Ne gubi vrijeme, gostinjcu hita,
za štićenika svu njegu traži!
Koja je cijena, to se ne pita!
"Rane mu vidaj, boli ublaži!"
./.
Prođoše otad stoljeća mnoga
od dobrog djela nemilog stranca,
a svatko srca sažaljivoga
dobiva ime Samaritanca!
( Luka, 10, 29 - 37 )
Danas, na spomendan Gospe Lurdske i Svjetski dan bolesnika donosim pjesmu za koju me je nadahnuo ovaj evanđeoski tekst apostola i liječnika sv. Luke. Zanimljivo je da su unesrećenog čovjeka zaobišla dva ugledna, pravovjerna Židova, a nad njim se sažalio i pomogao mu Samaritanac, krivovjerac s kojim se nije poželjno ni družiti. Što više, njegova pomoć nije samo hitna, trenutna, on je spreman platiti troškove oporavka čovjeka koji mu nije "ni rod ni pomozbog", pa što košta da košta.
Svevremenska poruka: "Vjera bez djela je mrtva,"
Ovih dana gledamo slike sa potresom pogođenih područja. Neshvatljive su patnje tih ljudi, samo Bog vidi cjelinu, a mi kršćani se tješimo nadom da i trpljenje ima smisla ako je i sam Krist morao trpjeti.
Oni koji su preživjeli trebali bi nešto naučiti za budućnost.
Zbog toga sam razočarana kad čujem da su odgovorni iz Sirije pitali je li pomoć iz Izraela upućena njima ili Kurdima, na što im je odgovoreno da je za LJUDE u Siriji.
Isto tako Turska odbija pomoć Cipra, pomoć ljudi ljudima, bez obzira na politiku.
Žalosno je da ljudi stvaraju jedni drugima toliko patnje, kao da nije dosta prirodnih katastrofa, bolesti i žalosti.
Prema izlaganju građevinskog stručnjaka, gosta na HTV, propusti u gradnji stambenih zgrada kumuju velikom broju žrtava (kao što i nepravedna raspodjela dobara uzrokuje glad).
Hvala svima koji nesebično daruju svoja sredstva, vrijeme i ljubav da olakšaju patnje bolesnima i unesrećenima!
MALA DJELA
u sutonu života
skrivene bisere tražim.
Ko tragač iz riječnog blata
pabirčim listiće zlata.
Godine zrele slute,
što nekad nisam znala,
da ljubav vrijednima čini
djela neznatna, mala.
OSMINA ZA JEDINSTVO KRŠĆANA
Ovogodišnja osmina, od 18. do 25. siječnja, održava se pod geslom: "Učite se dobrim djelima: pravdi težite!" Ovu rečenicu je odabralo i molitvene materijale pripremilo Vijeće Crkava Minnesote, SAD.
Kod nas u ovom ekumenskom molitvenom tjednu sudjeluju predstavnici šest Crkava koje djeluju na teritoriju RH, a to su katolička, srpska pravoslavna, makedonska pravoslavna, evangelička, reformirana kršćanska kalvinska i baptistička.
Sudionici polaze od osnova vjere koje su nam zajedničke, a to su Sveto Trojstvo, utjelovljenje Sina Božjega, Otkupitelja, i djelovanje Duha svetoga na one koji mu se otvore.
Gorljivi promicatelj ekumenizma Jure Zečević naglašava kako je sama činjenica da zajedno molimo plod Duha i znak jedinstva.
Na nama je da činimo što znamo, a plodovi će se vidjeti u dan koji On odabere.
Osobno sam odrasla u ekumenskom ozračju, u župi koja je, pored prevladavajuće latinske tradicije njegovala i glagoljaštvo, naslijeđeno iz vremena kad su Hrvati jedini u Rimskoj crkvi smjeli svoj jezik prakticirati u liturgiji. Naravno, s vremenom se narodni govor udaljavao od staroslavenskog (hrvatska inačica) u crkvenim knjigama, ali je glagoljaštvo bilo svojevrsna poveznica između istoka i zapada u ovom Predziđu kršćanstva.
Osim toga imala sam vjeroučitelja don Srećka Bezića koji nam je tumačio razlike i zajedničke elemente katolištva i pravoslavlja, posebno naglašavajući pobožnost istočne braće prema Bogorodici.
Zato donosim molitvu-pjesmu BOGORODICE DJEVO, skladbu Sergija Rahmanjinova, koju izvodi zbor splitskog Narodnog kazališta.
Riječi ove molitve su vrlo slične našoj ZDRAVO MARIJO.
bogorodice djevo raduj sja
