utorak, 31.03.2009.
Književni dodaci – prve žrtve krize američkih listova
Iako ekonomske nedaće ne pogađaju medijske kuće i izdavače istim intenzitetom kojim je pogođeno bankarstvo ili automobilska industrija, i u ovom sektoru vidimo značajne tektonske pokrete . Vjerojatno se najbliže istini približila glavna urednica tjednog glasila američkih izdavača Publisher Weekly Sarah Nelson kad je rekla da ono što vidimo posljednjih mjeseci u izdavaštvu i medijima predstavlja mikrokozam onoga što se događa u "stvarnom svijetu".
Danas je objavljeno da list Chicago Sun-Times podnosi prijavu za tzv. zaštićeni stečajni postupak, čime je postao drugi veliki dnevnik u Chicagu koji je podlegao promijenjenim čitalačkim navikama Amerikanaca: Chicago Tribune - kompanija koja inače kontrolira i Los Angeles Times i Baltimore Sun - prijavio se za sličan stečaj u prosincu. Chicago Sun-Times duguje samo američkoj poreskoj upravi IRS preko 600 milijuna dolara. New York Times, iako najprodavanije gradske novine u Sjedinjenim Državama, muku muče s financijama. Uz tiskano izdanje i preko 19 i pol milijuna online čitatelja svaki mjesec, ovaj list morao je nedavno posuditi 250 milijuna dolara uz izuzetno nepovoljnu kamatu. Prošli tjedan je, nakon 146 godina izlaženja, tiskano posljednje izdanje The Seattle Post Intelligencera, lista koji je počeo izlaziti kad je u Seattleu živjelo samo 150 ljudi, i otpušteno je 167 djelatnika a ubuduće će izlaziti jedino na Internetu. Isplativost ovakvog novog modela poslovanja prate brojni američki dnevnici kojima također prijeti bankrot.
U izdavaštvu situacija nije ništa bolja, dapače ove smo godine vidjeli da je čak i književni dodatak Washington Posta – Book World, koji prati američku knjišku produkciju – ukinut kao posebna sekcija ovog lista – od tada knjiški se prilozi objavljuju u drugim sekcijama novina. Zanimljivo je da unutar nekoliko sati od objavljivanja konačne odluke o ukidanju Book Worlda prikupljeno preko 100 potpisa uglednih pisaca, novinara i kritičara za peticiju kojom se traži promjena ove odluke. U toj se peticiji ističe da je knjiški dodatak Washington Posta postao svojevrsno američko kulturno naslijeđe i da njegovo ukidanje dodatno sužava ekspoziciju "ozbiljne književnosti" do šireg kruga čitatelja. Uprava ovog lista tvrdi da književne sekcije jednostavno nisu isplative, jer troškovi njihova pripremanja znatno nadmašuju prihod o reklama i same prodaje.
Nije pomoglo što su brojni autori pokušali elokventno dokazati kako su knjige i ideje od vitalne važnosti za američko društvo. Jedan od njih je ogorčeno napisao da je tim potezom Washington Post odbacio i posljednju pretenziju kako je riječ o "ozbiljnom američkom listu". Jedan drugi napisao je da će bez Book Worlda svijet biti "više nijem i svakako više dosadan". A možda je najbolji komentar iznijela književna kritičarka Jane Ciabattari koja je rekla kako predstavlja vrhunsku ironiju da u trenutku kad je inauguriran predsjednik koji je također i pisac i strastan čitalac, "vodeći list u glavnom gradu naše zemlje dovodi u pitanje važnost koju u listu ima književna sekcija u kojoj se može razgovarati o pisanju i čitanju".
subota, 28.03.2009.
AMERIČKI, ILI RAT NATO SAVEZA
Još 4,000 američkih vojnika i časnika bit će upućeno u Afganistan gdje će obučavati pripadnike tamošnjih oružanih snaga. Novi kontingent je dodatak na nedavno najavljenih 17,000 vojnika koji će biti angažirani kao pojačanje sadašnjem sastavu od 38,000 američkih vojnika.
Jačanje angažmana u Afganistanu dio je nove strategije koju je na kraju tjedna objavio predsjednik Barack Obama, naglašavajući kako je cilj …razbiti, razoružati i poraziti al-Qaidu u Afganistanu i Pakistanu, te spriječiti njihov povratak u bilo koju od ovih dviju zemalja.
Pogoršavanje situacije u tom području bit će razmatrano i na summitu NATO-a sljedeći tjedan. Ono oko čega se Sjedinjene Države i njene europske saveznice slažu je nužnost zaustavljanja tog trenda.
Različiti su, međutim, pristupi tome što točno treba učiniti. Prema nekima, nakon sedam godina operacija u Afganistanu to sve više postaje američki rat: nagađa se o povlačenju Kanađana do 2011.godine, a spominje se i mogućnost povlačenje Nizozemaca. Pitanje povlačenja, pod pritiskom javnosti, spominju i u Italiji i Španjolskoj…
Summit NATO saveza morat će jasno ukloniti svaku sumnju glede prirode misije u Afganistanu: hoće li ona sve više padati na teret Sjedinjenih Država, ili će ostati ono što originalno bila – misija NATO-a i to prioritetna misija, kako je nekidan u Washingtonu izjavio glavni tajnik saveza Jaap de Hoop Scheffer.
utorak, 24.03.2009.
'Socijalizam' u Americi: SAD ili SSAD?
Dok je bio predsjednički kandidat, demokratskog senatora Baracka Obamu protivnici iz Republikanske stranke često su nazivali 'radikalnim socijalistom'. Nakon što je predsjednik Obama sada obznanio svoj prijedlog novog državnog proračuna, državnim novcem 'sanirao' desetine banaka, najavio reforme u zdravstvu i školstvu te olakšao sindikalno organiziranje radnika, 'socijalizam američkog tipa' spominje nedavno i tjednik Newsweek, u članku naslovljenom 'Svi smo mi sada socijalisti'.
'Socijalistička' Amerika? Ovisi, naravno, što smatrate 'socijalizmom'. Ako pitate Amerikance koje su zemlje 'socijalističke', najčešće će navesti bogate i progresivne države poput Kanade, Njemačke i Švedske, a tek rjeđe već pomalo zaboravljeni imperijalni, ali siromašni Sovjetski savez.
U 'zapadno-europskom' bi se pravcu – tvrde analitičari – mogla kretati u sljedeće četiri godine i Obamina Amerika, ukoliko se ekonomska kriza ne razmaše do takvih razmjera da glavni prioritet postane spašavanje samog slobodnotržišnog sustava. Tada bi plan o zdravstvenom osiguranju za sve građane – što je jedan od predsjednik glavnih ciljeva – vjerojatno ostao tek puka želja.
No, čak ako administracija predsjednika Baracka Obame i uspije realizirati većinu svojih planova, američki će sistem svejedno ostati kapitalistički – iako bi, tvrde pristaše aktualnog predsjednika, bio humaniji, kompetitivniji i stabilniji, manje izložen krizama poput ove sadašnje.
No, bio bi to i nešto čvršće reguliraniji kapitalizam – pogotovo kada je u pitanju financijski sektor, koji se smatra svojevrsnim epicentrom sadašnjih gospodarskih problema.
Iako će oporbena Republikanska stranka vjerojatno nastaviti kritizirati Baracka Obamu za navodni 'socijalizam', činjenica jest da u ovom trenutku – za razliku od Velike ekonomske krize iz tridesetih godina prošlog stoljeća – u Americi ne postoji relevantna socijalistička odnosno komunistička stranka. A što se tiče socijalista u samom Washingtonu, u središtima državne vlasti, tu je samo jedan – to je neovisni senator iz Vermonta, Bernie Sanders koji se smatra 'demokratskim socijalistom.'
petak, 20.03.2009.
Iranski “Novi dan”
“Nou-ruz” – u prijevodu s Farsija - “Novi dan”, obilježava u Iranu početak nove 1388. godine. Ovo kašnjenje od preko sedam stoljeća u odnosu na kršćanski kalendar posljedica je mjerenja vremena od dolaska proroka Muhameda u Medinu 622. godine.
Nou-ruz su, međutim, iranski i afganski Zoroastrijanci slavili puno stoljeća prije širenja islama kroz središnju Aziju. U vrijeme prije islamske revolucije, Car careva (Shahin-shah) Reza Pahlavi je podsjećao Irance kako su oni potomci najveće imperije u povijesti – što je bilo točno – te da se njihovo vrijeme ne može mjeriti ni kršćanskim, ni islamskim kalendarom.
I tako je ispalo da ste na naslovnicama novina i na javnim mjestima predrevolucionarnog Teherana imali zapisanu godinu 2500 i neku… Koja god godina da bila, Irancima je u zadnja tri desetljeća teško pala izolacija koju su, najvećim dijelom, sami sebi nametnuli i mnogi koji nisu vezani za teokratsku vlast već duže vrijeme traže način da se vrate u veliku obitelj nacija.
Čestitka koju je američki predsjednik Barack Obama uputio iranskom narodu i iranskim čelnicima u povodu Nou-ruza naglasila je još jednom da Sjedinjene države pružaju ruku prijateljstva i pozivaju na razgovor Washingtona i Teherana, u duhu međusobnog poštovanja i povjerenja.
srijeda, 18.03.2009.
Subvencionirani bonusi u AIG-u razljutili Ameriku
Bonusi isplaćeni desecima direktora i brokera osiguravajuće tvrtke American International Group vrijede oko 165 milijuna dolara, što je manje od jedan posto ukupne državne pomoći koja se od prošle jeseni, iz Washingtona, 'slijeva' u ovu firmu.
Sanacija AIG-a, kojeg nazivaju i 'epicentrom globalne ekonomske krize', provodi se, naravno, novcem poreznih obveznika. Zato i ne čudi da je vijest o izdašnim bonusima za direktore AIG-a razgnjevila brojne kongresmene i senatore. 'Šokantno! Moji glasači traže da netko završi u zatvoru' – rekao je na današnjem svjedočenju na Capitol Hillu Charles Grassley, republikanski senator iz Iowe, inače čelni republikanac u Odboru za financije. Grassley se prije nekoliko dana 'istakao' izjavom da bi bilo časno kada bi čelni ljudi AIG-a počinili harakiri, kao što ponekad čine njihovi neuspješni kolege u Japanu.
Član Zastupničkog doma, demokrat iz New Yorka Gary Ackerman, upozorava na pravi 'tsunami srdžbe' među građanstvom, kada su u pitanju problemi posrnulog giganta financijskog sektora. Iako već više od šest mjeseci prima državne novce, AIG očito može priuštiti nagradne bonove za ljude koji su – vrlo vjerojatno – i odgovorni za loše poslovanje.
No, što političari mogu učiniti po tom pitanju - osim da krše ruke, natječu se u tome tko će zvučati konsterniranije, pozivaju poslovne tajkune na svjedočenja u Kongres i postavljaju neugodna pitanja?
Jer, nagradni su bonusi velikim dijelom ugovoreni prije izbijanja financijske krize. A ugovori se moraju poštivati – bez obzira na podrijetlo novca koji je u pitanju, podsjeća kolumnist New York Timesa Thomas Friedman. 'Konačno, upravo zbog poštivanja zakona na poslovnoj sceni, Amerika je i dalje najbolja destinacija za svakog stranog investitora' – piše Friedman.
Osim toga, ako im se naprasno oduzmu nagradni bonusi, iz AIG-a će vjerojatno otići upravo oni stručnjaci koji ovu firmu, uz državnu pomoć, ponovno mogu izvesti na 'pravi put'. Paradoksalno ali istinito, zbog kompleksnosti poslovanja, to su oni isti ljudi koji su je i doveli u krizu - piše u uredničkom komentaru dnevnika Washington Post.
Zbog toga, 165 milijuna dolara za direktorske bonuse možda i nije tako visoka cijena.
Na web sajtu Hrvatske redakcije Glasa Amerike možete sudjelovati u anketi o tome smiju li direktori kompanija, koje su primile pomoć savezne vlade, primati bonuse za svoj rad. Adresa: GlasAmerike.com.
četvrtak, 12.03.2009.
Žrtve Bernarda Madoffa žale što neće biti suđenja
Nakon što je pred saveznim sudom priznao odgovornost za pronevjeru vrtoglave 64 milijarde dolara, newyorški financijer Bernard Madoff otpremljen je jučer ravno iz u zatvor. Ovaj mešetar kriv je za najveću burzovnu prijevaru u američkoj povijesti – optužnica od 11 točaka nabraja kaznena djela prijevare, pranja novca i davanja lažnog iskaza - i prijeti mu do 150 godina zatvora.
70-godišnji Madoff priznao je da je njegova obiteljska investicijska firma više od 15 godina vodila takozvanu financijsku 'piramidu' – starije klijente isplaćivala bi ne zarađenim novcem već novcem koji su joj dali 'noviji' mušterije. Prijevara je otkrivena tek krajem godine, kada su neki klijenti – zbog financijske krize - zatražili povrat uloženih 7 milijardi dolara, a Madoff im ih nije mogao isplatiti.
Iako je vladino tijelo koje kontrolira financijska tržišta u posljednjih 16 godina čak osam puta istraživalo poslovanje firme Bernarda Madoffa, niti jedan od istraga nije završila na sudu, već je ustanovljeno da je sve OK.
Pred saveznim sudom, Bernard Madoff je danas izjavio da mu je 'vrlo žao' te da je postiđen onim što je učinio. Kako javljaju mediji, mnoge do sada razmjerno imućne obitelji svedene su na prosjački štap, jer su svu ušteđevinu investirale preko firme Bernarda Madoffa. Oštećene su i mnoge dobrotvorne organizacije – primjerice zaklada nobelovca Elie Wiesela i oscarovca Stevena Spielberga - a i niz europskih banaka.
Sudac je danas dao priliku i nekima od žrtava da kažu kako je ovaj zločin utjecao na njih. Većina ih je izrazila žaljenje što je – zbog priznanja krivice – Bernard Medoff izbjegao suđenje te što na taj način neće biti i službeno utvrđene sve pojedinosti ove prijevare ogromnih razmjera.
utorak, 10.03.2009.
Otvaranje prema Istoku, preko Turske
U samo tjedan dana nizali su se naslovi koje je bilo teško zamisliti u proteklih osam godina: „Obama istražuje mogućnost pomirenja s umjerenim Talibanima“, „Turska razmatra posredovanje između Amerike i Irana“, "Washington poslao izaslanike u Siriju“…
Turska - čiji su odnosi sa Sjedinjenim Državama zahladili nakon 2003.godine zbog njenog uskraćivanja tranzita američkim postrojbama na putu za Irak – sada dobiva jednu od ključnih uloga u američkim odnosima s islamskim svijetom.
I u vrijeme najteže izolacije Teherana, tijekom osmogodišnjeg Iransko-iračkog rata, Ankara je imala širom otvorena vrata za ekonomske i političke (ali ne i vjerske) čelnike Islamske Republike. Ta kontinuirana tursko-iranska veza sada bi mogla poslužiti kao posrednički kanal za uspostavljanje dijaloga između Washingtona i Teherana.
Kao što je posrednik preko kojeg Izrael i Sirija već godinama razmjenjuju inicijative (ma koliko one za sada ostajale neučinkovite), tako bi Ankara sada mogla pomoći i u nastojanjima Bijele kuće da normalizira odnose s Damaskom.
Iako je Turska sekularna država, a Iran jedina teokracija na svijetu i mada Ankara održava odnose s Hamasom, dok Washington taj pokret smatra terorističkom organizacijom – Turska se pojavljuje kao najpogodnija spona između sukobljenih strana koje su srušili mostove oko sebe.
Predsjednik Sjedinjenih Država Barack Obama boravit će u službenom posjetu Turskoj od 6. do 8.travnja. Bit će to prvi posjet predsjednika Obame jednoj muslimanskoj zemlji.
petak, 06.03.2009.
Za General Motors bankrot i nije najgora opcija
Dugo se smatralo da je 'interes General Motorsa, interes Amerike'.
Međutim, ovaj simbol američkog poduzetništva danas održava na životu jedino državna intervencija. Što bi za Ameriku, kolijevku automobilske industrije, značio bankrot firme poput General Motorsa?
Bankrot ne znači i kraj poslovanja, što su pokazali primjeri avio-prijevoznika Continentala, Delte i United Airlinesa čiji zrakoplovi i danas lete. Postupak bankrota više je nalik poslovnom restrukturiranju tvrtke. Uprava General Motorsa imala bi otvorene ruke da sklopi povoljniji sporazum s radničkim sindikatima. Naime, GM je opterećen s 98 milijardi dolara u mirovinskim izdvajanjima te 43 milijarde dolara u zdravstvenom osiguranju za radnike i svoje umirovljenike. General Motors bi, uz to, od države dobio novu liniju kredita.
Uprava General Motorsa ne voli opciju bankrota jer bi tada sadašnja uprava bila otpuštena. Posao bi izgubio i dio od 240 tisuća radnika General Motorsa, a onima koji bi ostali dodatno bi se smanjile mirovinske i zdravstvene beneficije. Zatvorio bi se i dobar dio od 6,300 auto-kuća General Motorsa u Sjedinjenim Državama.
Mnogi se pribojavaju da Amerikanci ne žele kupovati automobile od kompanije koja je u bankrotu. Međutim ne kupuju ih ni sada, iako General Motors, navodno, posluje punom parom!
Bankrotom reformirani GM bio bi u svakom slučaju drugačija, manja tvrtka, a njegov poslovni interes vrlo vjerojatno ne bi više bio smatran i 'interesom nacije'.
utorak, 03.03.2009.
U svojoj knjizi Blagojevich će se osvrnuti na "mračnu stranu" politike
Bivši guverner Illinoisa optužen je, između ostalog, da je pokušavao prodati senatsko mjesto svoje savezne države koje je Barack Obama ostavio upražnjenim. U toj prodaji nije uspio, međutim, izgleda da je uspio prodati svoju još nenapisanu knjigu. Njegov je agent jučer izjavio kako će osramoćeni bivši prvi čovjek Illinoisa primiti šesteroznamenkasti iznos za knjigu o "mračnoj strani politike". U pismenom priopćenju agent kaže da će se Blagojevich usredotočiti na "rasprave, razmatranja i čimbenike" koji su doveli do njegovog odabira Rolanda Burrisa za nasljednika predsjednika Obame u Senatu, dodajući da će buduća knjiga otkriti i informacije koje će mjestimično biti "neugodne za bivšeg guvernera ali i druge". Knjiga će biti objavljena u listopadu ove godine, zasad radni je naslov prilično jednostavan – Guverner.
Pitanje koje bismo mogli postaviti jest kako vjerovati knjizi čovjeka koji je izgubio svaki kredibilitet i koji je uhvaćen u višestrukom "zaobilaženju istine". Međutim, izdavač buduće Blagojevicheve knjige – Phoenix Books – nije zabrinut da bi to moglo utjecati na komercijalni efekt. Vjerojatno se ovaj izdavač prisjeća 1978. godine kad su po prvi put objavljeni memoari bivšeg predsjednika Nixona, koji je također prilično neslavno napustio dužnost. Tad su ispred knjižara stajali prosvjednici s majicama na kojima je pisalo "Dont' buy books from crooks", odnosno, otprilike, ne kupujte knjige koje su napisali prevaranti. Naklada u kojima su prodani Nixonovi memoari ukazuju na to da nije mnogo čitatelja slušalo poruku prosvjednika. Dapače, knjiga je toliko dobro prodavana da je pokojni predsjednik ubrzo nakon toga objavio i nastavak.
Knjiga sjećanja jednog drugog isto tako neslavnog guvernera, međutim, nije zabilježila nikakav uspjeh u knjižarama. Djelo Ispovijed oženjenog bivšeg guvernera New Jerseya Jamesa McGreeveya, koji je podnio ostavku 2004. godine nakon što je otkrivena njegova afera s muškarcem koji je radio u njegovom uredu, prodano je u samo 36 tisuća primjeraka. Dakle, pred izdavačem stoji pitanje – hoće li Blagojevicheva knjiga doživjeti sudbinu Nixonove ili McGreeveyeve? Nije lako odgovoriti na to pitanje stoga jer je bio neujednačen i nepredvidljiv uspjeh u knjižarama drugih "zloglasnih" memoara. Primjerice, knjiga o Moniki Lewinsky ubrzo je nakon kratkotrajnog uspona na rang-listama završila na policama za rasprodaju. S druge strane, knjiga jednog od aktera afere Watergate Johna Deana, koji je odslužio višegodišnu zatvorsku kaznu, nadmašila je komercijalno i maloprije spomenute memoare njegova šefa Richarda Nixona. Od memoara O.J. Simpsona Da sam to učinio: ispovijed jednog ubojice, izdavač HaperCollins je odustao nakon velike povike u javnosti, međutim, kod drugog manjeg izdavača ova je knjiga zabilježila relativan uspjeh s prodajom od oko 100 tisuća primjeraka.
Ipak, čitatelji su ti koji će odlučiti komercijalnu sudbinu knjige sjećanja smijenjenog guvernera Blagojevicha, inače poznatog po tome da u javnosti recitira duge pjesme klasičnih engleskih i američkih pjesnika i povijesne govore.
