Značajan i predivan i, kao takav, dio Svemira.

subota , 11.02.2017.




(technocrazed.com)

Ponekad je potrebno samo zastati, duboko udahnuti i osvjestiti da si samo mali, ali značajni dio nečeg punog većeg od sebe.
Svi problemi rasplinju se pred ljepotom, veličinom i nevjerojatnošću svega onoga što jest, svega onoga što je bilo i svega onoga što će biti.

Sadašnjost... Sadašnjost je jedino što imamo.

Vrijeme, ono kakvo poznajemo, kakvom robujemo i ono kojim mjerimo sve, u stvari je samo ILUZIJA.
Kao takvo ne postoji nigdje drugdje osim u našim glavama i ovom našem malom komadiću Svemira zvanom Zemlja.

Dio si nečeg puno većeg od sebe: snage koja brine, (su)osjeća i prihvaća, svjesna tvoje snage i važnosti.

Tvoje tijelo, ova Zemlja, sve ono što poznaješ, samo su manifestacija materijalnog svijeta, koji čini samo jednu malu, vidljivu razinu svega što egzistira... Kada to osvijestiš, preostaje ti samo otpustiti i dopustiti svemu da se dogodi. Jer znaš da će se dogoditi u pravi trenutak i s pravim razlogom.

Ne postoji negativno. Događaje negativnim čini naša percepcija, a ona je dio našeg uma, našeg ega i kao takva utopljena u moru negativnih misli, tuga, boli i (pra)starih iskustava koja smo proživjeli dok smo bila nesvjesni i zatrovani negativnim uvjerenjima, koje su nam nametnuli nesvjesni drugi, a koje sada uporno i nesvrsihodno prežvakavamo.

Postoji samo NEOPHODNO. Postoji samo ono potrebno.

Sva bol koju osjećaš samo je očajnički plač tvoje duše koja ti, kroz emocije, jedinim jezikom koji poznaje, poručuje: Ne možeš biti dalje od istine. Ja te volim. Ja te prihvaćam.

Mržnja prema sebi i krivnja ono su što nas truje, a zapravo su iluzija, projekcija našeg uma.

Naša duša voli i cijeni sve ono što mi jesmo. Naš um i naše tijelo omogućavaju joj da egzistira na ovoj materijalnoj razini.
Bez fizičkog, ona ne bi mogla opstati na Zemlji, a upravo joj je boravak ovdje potreban iz nekog razloga kojeg ti nisi u stanju vidjeti, a nisi u stanju vidjeti dok god se koristiš samo očima i umom jer su oni dio tvoje percepcije, koja je ono što te čini slijepim. Naše znanje i naš um su ograničeni, nije lako spoznati nešto veće od sebe. Nije lako spoznati takvu inteligenciju i kreaciju, barem dok ne znamo kako gledati.

Tu smo s razlogom. Sve ono što prolazimo, prolazimo s razlogom. To je jedina iskrena istina. Sve ostalo što vjerujemo i mislimo da znamo, zapravo su laži i projekcije našeg uma.


Ne možemo materijalnim cijeliti nematerijalno.
Ljubav i prihvaćanje jedino su što nas može iscijeliti.

I za kraj...
Jedna meni divna osoba rekla je: "Kad se sve materijalno ruši, znaš da slijediš put svoje duše."

Luduj, prkosi, moli, voli.

Slijedi svoj put. Prihvati sve ono na što nailaziš.

Oznake: filozofija, ljubav, duhovno putovanje, prihvaćanje, teškoće

<< Arhiva >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se