FRAMA TRSAT

Evo nakon duge stanke od framaških pisanja, animiranja, tekstova i reportaža na blogu... odlučili smo se vratiti i učestaliti naš blog kao u DOBRA STARA VREMENA

,, Jedni smo druima dar ´´ naziv je susreta s kojim smo 23.rujna 2011. započeli novu framašku godinu na Frami Trsat, te iznoseći program godišnjeg rada odvojili trenutke za lijepu riječ koju smo pisali jedni drugima

Ova je godina prepuna novina... no o tome naknadno... za početak spomenuli bi tako i naš rođendan i to 18. kojeg će proslaviti sve prošle i sadašnje generacije trsatskih framaša... rođendan ćemo proslaviti 15.listopada 2011. s početkom u 14h, u Auli pape Ivana Pavla II.... a u njemu će biti uključeni misa, radionice i bogat večernji zabavni program

Ovim putem želimo svim našim framašima čestitati rođendan i obilje blagoslova na frami i životi. Sretno našoj dragoj Sabrini, aktivnoj predsjednici Antoneli, pjevačici dragoj Mariji, dugogodišnjem framašu Ivanu A. i našem presjedniku Filipu M.
Ovim putem želimo se i zahvaliti našim fraškim roditeljima, te našem ,, framaškom tati ´´ Nevenu Polegubiću na njegovoj uvijek spremnoj humanitarnoj pomoći pri posjeti domovima, snimatelju naših događaja, sviraču i pjevaču,vozaču (logistici ).. te u to ime danas smo mu poslje mise svi zajedno otpjevali onu ,, sretan ti rođendan ´´


Slavite rođendan svaki dan, zahvalni Bogu na daru života


do čitanja...

Dana 03.10.2010. na Krnevu smo proslavili proslavi njihovih obećanja. Ove godine je njih jedanaest reklo svoje ,,Evo me´´ našem Gospodinu i time obnovili svoja krsna obećanja te kroz godinu dana ,,...svoju mladost posvetiti Kristu, živeći njegovo evanđelje u bratstvu Franjevačke mladeži...´´

Kao i svake godine obogatili su nas predivnim misnim pjesmama u svojoj nepopravljivoj i nezamjenivoj izvedbi, a oni kao i cijela Frama u Hrvatskoj bili smo tj. postali obogaćeni za pet novih mladih djevojaka koje su na sam blagdan bile primljene u svoje bratstvo, a Darija je ujedno proslavila i svoja 10. obećanja.

Želimo svima obilje Božjeg blagoslova!


slika

I ove, kao i proteklih godina, godina u našem smo Trsatskom svetištu proslavili blagdan rođenja Blažene Djevice Marije tj. Malu Gospu. Također smo kao framaši bili pozvani i rado prihvatili poziv da volontiramo i pomažemo našoj braći franjevcima u raznim aktivnostima toga dana. Tako smo bili i dio jedne poznate priče, koja se zove ,, čiščenje svijeća´´ u kojem osim mnoštva voska i hodočasnika bude još više radosti. Zanimljivo je kako nas zajednički rad zbližava. No na Malu Gospu ove je godine bilo kišovito vrijeme pa stoga i manji broj hodočasnika, pa smo većinu dana proveli razgovarajući međusobno, našim volonterima Suvenirnice, našim novim novacima koje smo tada upoznali i ostalim dobrim i dragim ljudima. Sve u svemu bilo je zanimljivo i prepuno radosti iako samog ,, posla´´ nije bilo previše. Veselimo se svi idućem velikom blagdanu, a do tada širimo radost koju je širio i danas još širi naš sv. Franjo !

Dragi moji,
danas je Pepelnica, početak korizmenog vremena, razdoblja u kojemu se prisjećamo (i proživljavamo u vjeri) Isusove muke, smrti i uskrnuća . . . Međutim, u ovo vrijeme često razmišljamo o stvarima kojih ćemo se odreći, kao našu osobnu pripremu, osobnu pokoru, za čišćenje srca i duše kako bismo radosna srca dočekali Uskrs. Međutim, kada govorimo o odricanju i o pokori (danas) ljudi (često) gledaju na pokoru kao na jedan obred, ''vanjski'' čin, vidljiv čin svoje pripreme dok koračaju kroz korizmeno vrijeme. . . To je sve u redu, ako taj ''vanjski' čin ima puno dublje značenje u našim srcima. . . . Naime, najvažnija i najteža priprema je ona koja se dešava u našim srcima, duboko u nama, daleko od očiju ''javnosti'' ali daleko važnije, vidljivo i značajno u očima našega Gospodina. Najjednostavnije će vam to predočiti ovaj tekst u nastavku kojeg primih prošle godine za vrijeme Korizme (sigurna sam da su ga mnogi već imali prilike pročitati – nažalost autor ovoga teksta mi je nepoznat)


Korizma je . . . želiš li postiti?
Posti od neljubaznosti – budi susretljiv prema drugima i prema samom sebi.
Posti od srditosti i moli: ''Isuse blaga i ponizna srca, učini srce moje po Srcu svome''.
Posti od gunđanja i nezadovoljstva – otvori oči za sve dobro koje te okružuje i raduj mu se.
Posti od gorčine i budi zahvalan za ono što imaš.
Posti od nestrpljenja i pretjeranih očekivanja – prihvati ljude kakvi jesu.
Posti od pesimizma – traži i nalazi pozitivne stvari i događaje oko sebe.
Posti od pustih nepotrebnih briga – i usudi se imati povjerenja u Boga.
Posti od jalove kritike - i učini nešto konstruktivno.
Posti od ogovaranja - i otkrij Isusa koji živi u ljudima.
Posti od sebičnosti – i otvori se svojoj okolini.
Posti od osvetoljubivosti i pruži ruku pomirnicu.
Posti od nepotrebnih riječi – saslušaj druge.
Posti od želje za posjedovanjem – i raduj se postojanju.
Posti od ponavljanja pobožnih riječi – i uroni u molitvu.
Posti od oholosti – i otkrij vrijednost ljudi koji te okružuju.
Posti od nepravde – i otkrij radost pravednosti.
Posti od iskorištavanja drugih – i cijeni njihov rad po njegovoj pravoj vrijednosti.
Posti od lijenosti – i učini nešto za društvo u kojemu živiš.
Posti od neumjerenosti - i svedi svoje potrebe na razumnu mjeru. Tvoj um i tvoje tijelo biti će ti zahvalni.
Posti od škrtosti - i otvori srce za potrebe onih koji imaju manje od tebe.
Posti od zavisti – i veseli se tuđoj radosti.
Posti od površnosti – i savjesno se posveti onomu što radiš.
Posti od laži – otkrij ljepotu istine: Ona će te osloboditi.
Posti o kruhu i vodi – to će ti sigurno pomoći.
Ljubi Boga nadasve.
Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe.
Tada će ti KORIZMA donijeti ploda.

Dok vam ove riječi još uvijek odzvanjaju u mislima, u ovo korizmeno vrijeme, puni hrabrosti i pouzdanja otvorite svoje srce i približite ga još više Bogu . . .

(DT)

Dragi framaši (i svi ostali čitatelji ovoga blogića),
jučer je bila jedna posebna subota (13.02.2010), suncem obasjana, ne samo zato što je za promjenu stvarno bio jedan lijep i sunčan dan u ovom nizu zimskih tmurnih dana, već zato što su nam srca bila zaista radošću obasjana družeći se sa štićenicima psihiatrijske bolnice Lopača. Nadasve sam radosna što nas je prilikom druženja sa štičenicima spomenutog doma bio nadasve veliki broj framaša, FSR-ovaca i njihovih simpatizera, te se nadam da će se ovako lijep broj ponavljati i prilikom budućih druženja u Lopači.

U nastavku se nalaze riječima sročeni dojmovi koje je zabilježio naš trsatski framaš Domagoj Brozičević:

Posjet Lopači


Jučer, u subotu 13.02. odlučili smo svoje vrijeme posvetiti onima koje je život odveo nešto drugačijim putem. No, oni su dio nas i ne smijemo ih zaboraviti niti odbaciti zato što su bolesni, zato što imaju raznih zdravstvenih (pa neki i psihičkih) problema. Kako bi im pokazali da nisu sami, uputili smo se jučerašnje subotnje jutro prema Lopači. Pozvali smo članove FSR-a (iako nam oni pomažu oko pripreme naših posjeta) te framaše sa Žabice da nam se pridruže te da tako u što većem broju posjetimo tu ustanovu i unesemo malo radosti među štićenike spomenute psihijatrijske bolnice Lopača. U 10 sati smo animirali sv. misu radosnim sviranjem, pjevanjem i pljeskanjem (kod pojedinih pjesama), a nakon mise smo se ostali družiti sa štičenicima. Jedna (manja) grupa framaša otišla je posjetiti zatvoreni odjel maloljetnika, gdje su smještena djeca, a druga grupa je ostala svirati i plesati sa odraslim osobama (barem onima koji su na otvorenim odjelima). Meni je ovo bio prvi posjet Lopači, a najviše me je iznenadila ta radost na licima osoba (koje su tamo smještene) kad smo im došli u posjetu. Kad smo krenuli svirati domaće narodne pjesme počele su se redati želje. Tada smo pjevali pjesme od Gibonni-a, Zečića, Miše, Joleta, Grdovića, pa koju slavonsku, pa koju domoljubnu. Gospođa Estera (štićenica doma) je tako pokušala uhvatiti naš ritam skakanja i pjevanja pa ju je umor svladao, no zanimljivo je bilo vidjeti kad je ona rekla: ''Dosta je meni bilo, ne mogu više'', pa onda kad bi zasvirali novu pjesmu opet bi nam se pridružila i tako nekoliko puta. Meni je bio najbolji trenutak kad smo zaredali par pjesama od Miše-bome su me iznenadili kako su pjevali, svaka im čast. Druga grupa je odnesla razne igre djeci, te su se sa njima igrali, pričali, družili. Tako smo zajedničkim snagama svima razbili monotoniju te pošli radosno svojim kućama znajući da se po jutru dan poznaje, po jutru koje će oni pamtiti i koje će im značiti više nego nama.




Eto, nadam se da su vas ove riječi potaknule da nam se pridružite slijedeći kada budemo išli u posjet Lopači.

Svima božji blagoslov.

(DT)

Dragi framaši a i svi vi ostali koji povremeno čitate ovaj blogić,
u nastavku se nalazi jedno pismo/razmatranje koje je napisala naša s. Angela Lovrić iz mjesnog bratstva FSR-a Trsat. Jako, jako poticajne misli u kojima se svi možemo prepoznati
kao braća i sestre koja si međusobno pomažu, a jednom i u ''odrasloj'' životnoj ulozi koja nas danas – sutra čeka . . .


( S)POZNAJEMO LI SE DOVOLJNO ?

U svijetu današnjice kada svi trče za vlastitim materijalnim dobrima i kada nas je većina zarobljena vlastitim egoizmom, kada zatvaramo oči pred problemima današnjice, kao da zaboravljamo kako današnje društvo potresa kriza koja zahvaća obitelji, kompletne generacije mladih, duboko potresa naše unutarnje svjetove, naše moralne zakone...
Iako svjesni što se događa, nesvjesno ili čak i svjesno odbacujemo krivnju od sebe, krivicu za postojeće stanje pripisujemo drugima. Često slušamo "Ah to su današnji mladi..."
Pitam se jesu li mladi zaista tako nerješivi problem i tko snosi krivicu zato što mladi ljudi često puta krenu krivim životnim stazama? Je li problem u njima samima ili negdje drugdje? Mi odrasli kao da ne razumijemo da je svijet mladih vezan za nas. Naučiti mlade odgovornom životu, životu u vjeri, sreći, ljubavi, prijateljstvu, dostojanstvu trebao bi biti jedan od prioritetnih ciljeva i zadaća odraslih. Odgoj danas shvaćamo olako i svjesno s našom djecom srljamo u svijet današnjice gdje nema istinske vjere, poštovanja, ljubavi, gdje život gubi svoju iskonsku i od Stvoritelja darovanu vrijednost.
Temeljni stav spram života u svijetlu vjere u crkvenom nauku jest:
"Dar života što ga je Bog stvoritelj i Otac povjeri čovjeku, od njega zahtjeva da bude svjestan njegove neprocjenjive vrijednosti i da za njega preuzme odgovornost.."
Odgoj za životno putovanje trebao bi započeti već od trenutka kada majka osjeti dijete pod svojim srcem. Od onog trenutka kada sa strahom, poštovanjem i zahvalnošću prihvaća neprocjenjivi Božji dar. Sve su dobre majke veliki blagoslov svome djetetu, ali nije svaki majčin blagoslov jednako valjan i snažan. Sve ovisi o sadržaju srca i duše, o snazi čiste i plemenite ljubavi. Dakle sve u životu ovisi o našem osobnom odnosu s Bogom. On je naš Stvoritelj a mi stvorenja, bez Njega nam je nemoguće prihvatiti, ljubiti i dobro odgojiti novi život, odgojiti za život sposobne mlade.
Pitam se jesmo li mi majke i očevi, učitelji, duhovnici...mi odrasli uistinu stavili Gospodina Isusa u središte naših života? Jedino tako ćemo biti sposobni za pravilan odgoj naše djece, naših mladih. On je Istina, Put, Život, On nam daje istinu da slomi laž i danas oslobodi. Isus u naš život svojom neizmjernom ljubavi unosi smisao, ispunjava nas mirom, rasvjetljuje tamu i tminu naših srca pred najvećim poteškoćama i problemima.
Koliko god smatrali da je odgoj djece težak i zahtjevan ljubav Božja i Providnost uvode nas u adekvatan dijalog sa našom djecom, našim mladima te pomažu u ostvarivanju njihovog osobnog i društvenog rasta i sklada.
Mnogi od nas su zbog okolnosti u kojima živimo, zbog ljudskih a ne Božjih zakona dozvolili da nam komunikacija i dijalog sa djecom zakržljaju. Sve više postajemo bića bez senzibiliteta, emocionalno smo hladni, gluhi za govor drugih. Takvim načinom razmišljanja i ponašanja naše živote pretvaramo u "pustinju" u kojoj vegetiramo bez duhovnog bogatstva. Ali naši mladi, naša djeca željna su toplih riječi i majčinskog i očinskog zagrljaja, prijateljskog smješka, blagih pogleda... A mi ih u ozračju života današnjeg svijeta prisiljavamo da stavljaju maske na svoja mlada lica, da se pretvaraju, da prihvaćaju odluke i život koji im se nudi, a oni onda traže izlaz u sredstvima ovisnosti, bludnosti, nasilja..
Traže našu ljubav, poštovanje, razumijevanje ali ga ne pronalaze, nailaze na osudu i prisilu i na taj način se pakleni krug zatvara.
Stoga bi svi mi od roditelja, učitelja, duhovnika.. našom osobnom i zajedničkom molitvom trebali njegovati i razvijati naše bogoslovne kreposti Vjeru, Ufanje i Ljubav to jedini put do razvoja ispravnog, empatičnog i iskrenog dijaloga sa našom djecom, našim mladima.
Krenimo ispočetka s milošću Gospodinovom stvarati ozračje u kojem jedni druge slušamo, razumijemo, uvažavamo, poštujemo, ne osuđujemo... Ozračje za ispravan rast i odgoj naše djece.
P.B. "Odgajati znači duhovne vrednote prenositi iz generacije u generaciju,
vrednote koje životu daju smisao i sadržaj!"

Angela Lovrić, FSR Trsat



Eto dragi moji, nadam se da vas je dojmilo ovo pisamce i da ste se ''pronašli'' u sadašnjoj ulozi mladih, a sutra i kao odrasli ljudi koji ćete pomagati (svojim) mladima da radosno koračaju kroz svoj život, slijedeći pravi Put . . .

(DT)

Dragi moji,
Danas je bio nadasve važan i radostan dan za našu framu. Danas su naši ''pačići'' (kako ih mi zovemo od milja), primljeni u mjesno bratstvo franjevačke mladeži na Trsatu. Dakle, najnoviji članovi našega bratstva su:
Dijana Barkić, Iva Cincarević, Iva Ćurić, Mia Jakopović, Ivo Pekić, Verena Šamanić i Antonio Šarić.

Nakon samoga obreda primanja, naši ''novi'' framaši su imali nadasve interesantan susret – zabavni kviz o životu Sv. Franje i Sv. Klare te o općem znanju iz vjeronauka, odnosno općem znanju temeljnih pitanja naše vjere. . .

Našim novim framašima želimo puno puno puno radosti pripadanja našoj zajednici, šireći radosna srca Evanđelje po primjeru Sv. Franje gdje god prolazili. . . .

Naravno, slikica slijedi uskoro

Dragi moji,
Danas je bio nadasve važan i radostan dan za našu framu. Danas su naši ''pačići'' (kako ih mi zovemo od milja), primljeni u mjesno bratstvo franjevačke mladeži na Trsatu. Dakle, najnoviji članovi našega bratstva su:
Dijana Barkić, Iva Cincarević, Iva Ćurić, Mia Jakopović, Ivo Pekić, Verena Šamanić i Antonio Šarić.

Nakon samoga obreda primanja, naši ''novi'' framaši su imali nadasve interesantan susret – zabavni kviz o životu Sv. Franje i Sv. Klare te o općem znanju iz vjeronauka, odnosno općem znanju temeljnih pitanja naše vjere. . .

Našim novim framašima želimo puno puno puno radosti pripadanja našoj zajednici, šireći radosna srca Evanđelje po primjeru Sv. Franje gdje god prolazili. . . .

Naravno, slikica slijedi uskoro

O da, niste krivo pročitali naslov ovog post-a. . . današnja tema je ni manje ni više nego framaški nogomet.

U subotu 23.01.2010 u dvorani OŠ Srdoči odigrao se malonogometni turnir. U nastavku slijede dojmovi trsatskog framaša Ivana Anđelića (ujedno i predsjednika područnog vijeća Primorskog istarskog bratstva Frame) sa spomenutog sportskog događaja:

Ove subote u dvorani OŠ Srdoči, framaši Riječkih bratstava (narančaste majice) suprotstavili su se s malonogometnim ekipama, odnosno e ekipom korisnika i volontera prihvatilšta za beskućnike Ruže Sv. Franje (iz Rijeke) i s ekipom Franjevačkih novaka predvođenih njihovim magistrom sa Trsata. Ideja je bila da se svi malo družimo, napose da razigramo ekipu korisnika prihvatilišta od kojih će neki igrati za nacionalnu selekciju beskućnika, pa njima to super dođe kao pripremni trening (ili prijateljska utakmica . . .). Ideja je bila da svaka frama ima svoju ekipu . . .ali kako nas je sa Trsata došlo samo troje, muških..kad smo ''u banani'' kombinirali smo ekipu sa Krnjevčanima...(koji su nas radosna srca u bratskome duhu primili)

Ali to nije sve, (kako možete na fotkama vidjeti) zaigrale su i naše hrabre djevojke, framašice sa Krnjeva i Trsata, (dok smo mi odmarali između utakmica) koje su sa puno žara i vatrenošću odigrale svoju malonogometnu utakmicu, iako bez adekvatne sportske opreme, pa za idući put pozivam framašice svih (riječkih) bratstava da sastave i ženske malonogometne ekipe (ja to ozbiljno), jer imaju više tehnike od nas

Hvala fra Zoranu i Trsatskim novacima, nadam se da će nam se pridružiti i drugi put.

I ukratko predlažem subotu za 2 tjedna (06.02.2010) da to ponovimo, ali malo organiziranije, da se odazovu sve frame, i da dođe veći broj navijača, da to pretvorimo u zajedničko druženje riječkih framaša i fratara..a pri tom i učinimo i humanitarnu (karitativnu) gestu, jer to puno znači korisnicima prihvatilišta...

Znači za 2 subote, na Srdočima...

Hvala voditeljici prihvatilišta s. Vilmi, koja je bila uz nas i koja je za nas i ''sredila'' dvoranu (nadam se da ćemo moći i ubuduće računati na njezinu potporu)

Eto dragi moji, to je što se tiće ovotjednog nogometnog turnira, a ako želite saznati kakvi će biti dojmovi sa slijedećeg malonogometnog turnira, čitajte nas i dalje . . .

(zbog tehničkih problema slikice dolaze naknadno - sorry)

(DT)

Dragi moji,
da ne pričamo na našem blogiću uvijek o događajima koji se odnose isključivo na Framu Trsat, evo radosnih novosti kod naših susjeda . . .
Naime, 13. siječnja 2010. u prostoji Frame u Franjevačkom samostanu svetišta Majke Božje Lurdske na Žabici održana je izborna skupština mjesnog bratstva Frame.

Tom prilikom framaši sa Žabice izabrali su dolje navedene članove vijeća koji će obavljati slijedeće uloge u narednoj ''framaškoj'' godini:

Predsjednica: Nina Lukež
Potpredsjednica: Katarina Perica
Voditelj formacije: Darko Rončević
Tajnica: Rebeka Pavlović
Blagajnica: Silvana Buneta
6. vijećnik: Natalija Lončarek
7. vijećnik: Adriano Stipanov


Najsrdačnije čestitke novo-izabranom vijeću naših framaških ''susjeda'' i neka ih dragi Bog prati na njihovom putu da uvijek djeluju na dobrobit svoga bratstva, te puni ustrajnosti i zajedničke sloge povedu framu Žabicu na pučinu još jedne ''framaške'' godine . . .


PS. na slikicama je njihovo vijeće, s asistentima i predstavnicima područnog vijeća
(zbog tehničkih problema slikica dolazi naknadno - sorry)

(DT)

Dragi moji,
počela je ponovno škola, predavanja na fakultetima, i svi se polako vraćaju sa godišnjih odmora, i ponovno se pokreće jedna ''radna'' rutina života. . . razmišljam, pomalo sa nostalgijom o vremenu koje je iza nas, o mjesecu prosincu koji je doslovno samo proletio . . . Mislim na sva ona radosna jutra kada smo, zajedno mi framaši, odlazili na zornice (u 6 ujutro), prvih par dana smo bili pomalo umorni ali vodila nas je jedna neopisiva radost koju jednostavno nije moguće riječima opisati . . . to su posebni trenuci prožeti Božjom milošću, jer, . . . ima li nešto radosnije od ulaska u novi dan pjevajući i moleći se radosno Gospodinu. Nakon zornica okrijepili bismo se čajem i pokojim slasnim zalogajem izmnjenjujući informacije o obavezama koje su nas čekale spomenutog dana.
Ostale su mi u slatkom sjećanju male molitvene nakane koje bismo izmjenili tokom doručka za razne ispite, kontrolne, usmena ispitivanja (s obzirom da se približavao kraj polugodišta a i pojedini studentski rokovi su bili aktualni . . . u tim ''malim i slatkim'' trenucima se na jedan poseban način osjećala povezanost među svima nama. . . koja naravno traje i danas ali za vrijeme došašća sve je nekako posebno, radosno isčekivanje rođenja našeg Gospodina . . .
Nadalje, pred sam Božić održala se, već tradicijonalna, Božićna akcija tokom koje smo posjetili naše ''framaške obitelji'' (tako mi od milja zovemo ''naše'' potrebite obitelji koje redovno posječujemo i donosimo pakete sa osnovnim namirnicama) sa pomalo bogatijim, odnosno svečanijim paketom. Naravno, važno je napomenuti i radost Božića koju svi proslavismo u krugu naših obitelji . . . te Nova Godina . . . i tako dođosmo na kraj kalendarske 2009 godine . . .
Naravno, sada, nakon svi tih radosnih blagdanskih trenutaka, nastavlja se školska/akademska/radna (zavisi gdje se tko prepoznaje) ali najvažnije, što nas najviše veseli, nastavlja se naša ''framaška'' godina sa svim novim radosnim trenucima koji su pred nama . . .

(DT)

28.11 naša Frama imala je obred Obećanja. Taj najsvečaniji događaj nestrpljivo je dočekalo 27 framaša. Obred obećanja u Frami je čin kojim osoba obnavlja krsna obećanja, pravilo FSR-a prihvaća kao dokument nadahnuća te osobe i javno preuzima obaveze življenja Evanđelja u bratstvu po primjeru sv. Franje. Obećanja se daju na godinu dana, te se tako svako osobno trudi živjeti obećanja i biti na korist zajednici. Tako smo toga dana radosno koračali prema Trsatu kako bi učinili drugačiji korak, korak koji bi trebao biti primjer i ostalim mladima da više svog vremena posvete Bogu, Onome koji je svjetlost na našem putu, koji je uvijek uz nas.









Ovo su moja prva obećanja, a to je poseban osjećaj. Nadam se da ću ustrajati na svom putu.





Evo me! Tim poklikom pokazujemo svoju odluku da smo spremni biti na korist drugima, a ne samo sebi. Onaj koji daje, dvostruko prima. Iako su samo dvije riječi ponekad su preteške za reći.




Kako reći nekome EVO ME, a onda me nema nigdje, kako reći EVO ME, a prema nekome osjećam mržnju, kako reći nekoj osobi EVO ME, a tu istu osobu ogovaramo, kako reći EVO ME Onome koji nam pomogne nositi križ kad je najteže, kako ostati budan?
Biti budan, to je bila i poruka propovjedi fra Iveka.




Svatko od nas treba određen dio dana biti budan, posvetiti svoje vrijeme molitvi, a i onima koji nas trebaju. Nemojmo spavati, recimo EVO ME ne samo na dan Obećanja, već svaki put kad nas Bog nazove. Nemojte isključiti ''mobitel srce'' da vas Gospodin može nazvati.









Post napisao Domagoj Brozičević

Ovih se dana skupina od dvadesetak framaša vratila sa duhovne obnove ususret Obećanjima koja se održala na Košljunu. Našu duhovnu obnovu predvodio je fra Dragutin Bedenčić (župnik i gvardijan u Našicama, i jedan od osnivača Frame u Hrvatskoj). Okosnica cijele duhovne obnove bila je tema zajedništva unutar našega bratstva Frame. Ljudi koji nas okružuju su upravo onakvi kakvim ih mi vidimo: dali ćemo tražiti sve mane i propuste u svakom pojedincu, ili ćemo cijeniti pa i najmanji trud, vidjeti samo ono istinsko dobro u bližnjemu, odraz Božje ljubavi prema nama u svakom bratu i sestri koji nam je darovan i ''slučajno'' stavljen na naš životni put. . . S toga na tom divnom otočiću Košljunu razmišljasmo o našoj zajednici, jednoglasno molili dragog Oca da nas ojača i učvrsti našu međusobnu ljubav i razumjevanje. Sigurna sam da je svatko na poseban i jedinstven način doživio ovu duhovnu obnovu: ne samo kao priliku za ''napuniti baterije'', odvojiti se od svakodnevne vreve užurbanog života, već stati na trenutak i zaustaviti vrijeme i sve ono svijetovno. U tih par dana nije bilo ništa važno od ''ovoga svijeta'', već smo se usredotoćili na naš odnos prema Bogu, odnosno, kako smo mi to interpretirali, na ''vertikalu'' a kada se jednom to uskladi, i ''horiontala'' (naš odnos prema bližnjemu) postaje puno kvalitetnija. Jednom sam čula izreku ''Stavi Boga na prvo mjesto i sve ostalo će doći na svoje mjesto'' što je jedna velika istina.
Tokom boravka na Košljunu razmišljah što zapravo bratstvo Frame znači za mene i koju ulogu ona ima u mojem životu; između ostalog razmišljah o predstojećem blagdanu Svete Elizabete (zaštitnice FSR-a a time i Frame), kada naša braća i sestre iz FSR-a polažu svoje (privremene/vječne) Zavjete, o našim Obećanjima, te o našem identitetu kao najmlađim članovima franjevačke obitelji. Identitet našega bratstva savršeno je opisan u jednoj, na prvi pogled nadasve jednostavnoj molitvi, Molitvi Franjevačke Mladeži. Svi mi, barem jednom tjedno (a vjerujem da neki i češće), izgovaramo ovu molitvu, no međutim, pitam se koliko smo zaista usredotočeni na njeno puno znaćenje, koliko često razmišljamo o srži naše zajednice i o tome kako je zapravo sažeta cijela bit našega postojanja kao žive zajednice u toj miloj i samo na očigled jednostavnoj molitvi? U tim milosnim trenucima provedenim na Košljunu razmišljah o važnosti same biti zajedništva koja je predivno sroćena u tri djela u toj, tako nam dragoj, molitvi franjevačke mladeži:


I. dio
Gospodine Isuse Kriste,
ti koji si svjetlost i radost našega života,
daruj nam, molimo te, svoga Duha siromaštva
da nas štiti od svih zala;
daruj nam Duha poniznosti i jednostavnosti
da nas oslobađa od robovanja nama samima;
daruj nam smisao i velikodušno razumijevanje križa
da možemo ljubiti samo tebe,
te po tebi i u tebi sve ostalo, ljude i stvari.

Darujući svoju nesebičnu ljubav Gospodinu, darujemo ljubav svojemu bližnjemu, nepoznatoj osobi kojoj je potrebna upravo naša ljubav, naša utjeha ili samo mila riječ, pa čak i sam pogled. Međutim, primječujemo li mi te ljude koje možemo ispuniti Božjom ljubavlju: u vrevi svakodnevnog života, dali uhvatimo trenutak mira i sabranosti u molitvi da nam dragi Bog pokaže put kojime trebamo koračati? Koračati ka boljem svijetu čineći nesebična djela ljubavi nepoznatim ljudima, a koje smatramo braćom i sestrama po Gospodinu. E, po tome se spoznaje sama bit našega zajedništva: da možemo ljubiti Gospodina, po Gospodinu i u Gospodinu sve one koje nas okružuju, pa čak i onda kada se radi, na prvi pogled, o nepoznatim i nepoželjnim pojedincima. Jer po djelima ljubavi se prepoznaju djeca Gospodnja, te stoga ''budite izvršitelji Riječi, a ne samo slušatelji'' (Jak 1, 22)


II. dio
Iznad svega, Gospodine, daj nam isto srce i tijelo,
da možemo sijati radost gdje god prolazimo,
da se zauzimamo za dobro a budemo protiv zla,
da pomažemo braći u kojima si ti prisutan,
da svaki dan činimo dobra djela
i da tako budemo što bliži tebi.

Zajednica. . . zajednica u kojoj svi dišu, misle i osjećaju isto za opće dobro. Jednakost, ravnopravnost, poniznost – jesmo li to mi? Razmišljah o osobama do koje nasumce sjednemo prilikom naših framaških susreta: jesu li to osobe do koje smo silom prilika morali sjesti ili u toj osobi vidimo svoga brata ili sestru po Kristu kojeg ili koju, istinski ljubimo bratskom ljubavlju?
Svi smo mi braća, braća darovana po milosti Božjoj, koja obogaćuju i oplemenjuju naš život. Ta Božja poruka najljepše je očitovana u Isusovim riječima ''Ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio'' (Iv 15,12). Ne smijemo birati koga ćemo ljubiti a koga nećemo, koga ćemo prihvatiti a koga ćemo izostaviti iz društva, koga ćemo hvaliti a protiv koga lažno svjedočiti: ne, to nisu odlike žive zajednice kojoj mi težimo. Naša zajednica, naša živa zajednica su naša braća i sestre, svi različiti, jedinstveni, a opet isti po tome što smo svi stvoreni po slici i prilici Božjoj. Svaki pojedinac u zajednici ima svoju ulogu: neka je veća, neka je manja, ali svaka je jedinstvena i nezamjenjiva. Jer zapamtite, svi smo mi ovdje sa nekim posebnim razlogom, svi smo mi vrelo talenata. Na nama leži odgovornost živjeti život žive zajednice, jer kako je rečeno ''Znati dakle dobro činiti, a ne činiti – grijeh je''. (Jak 4, 17)


III. dio
Pogledaj, Gospodine, naše duše i naša srca,
koja su spremna odazvati se na svaki poziv dobra;
daj nam radost da budemo veseli navjestitelji tvoga kraljevstva.
To te molimo, Gospodine, po Majci tvojoj i našoj, Djevici Mariji,
po našem serafskom Ocu
kojega smo izabrali za vođu na našem putu.
Amen

Pogledaj, Gospodine naše duše i naša srca, koja su spremna odazvati se na svaki poziv dobra. . . Što mislite, u današnje vrijeme, koliko je zapravo lako, odnosno teško svjedočiti svoju vjeru? Ne mislim pri tome prisustvovanje na Svetoj Misi, već svo ono vrijeme koje provedemo u vanjskom svijetu od Mise do Mise. Dali smo spremni svjedočiti svoju vjeru u obitelji, među prijateljima, u školi, na fakultetu, na poslu ili jednostavno na ulici? Promatrajući svoja djela van crkve, dali Gospodin može biti zadovoljan našim djelima, dali iskreno živimo svoju vjeru na slavu Gospodnju? Jesmo li zaista veseli navjestitelji Njegova kraljevstva ili ponekad javno prešutimo Njegovu prisutnost u našim srcima da bismo bili prihvaćeni a ne osuđivani, prigrljeni a ne odbačeni od svjetovne zajednice koja od nas želi stvoriti bezdušno biće, ovisno o blagodatima ovozemaljskog života, u društvu u kojem nije bitno prihvaćanje vjere i ljubavi prema Bogu? U takvom svijetu, gdje smo mi? Koliko često nam se dogodi da sebe smatramo vjernicima, a kad treba javno posvjedočiti – jednostavno nestanemo? I tako, bježeći od javnog svjedočenja, u duši nam odzvanja gromki glas ''što koristi, braćo moja, ako tko rekne da ima vjeru a djela nema?'' (Jak 2, 14)
S toga, dragi naši framaši, kada budete izgovarali ovu molitvu slijedećom prigodom, razmislite o našoj živoj zajednici, jer niste vi izabrali da budete u njoj, već ste VI izabrani da djelujete u njoj i s toga ''približite se Bogu i On će se približiti vama'' (Jak 4,8) . . .


I sada, obogaćeni iskustvom milošću prožetog boravka na Košljunu polako se pripremamo za naša framaška Obećanja, odnosno na obnovu naših krsnih obećanja u sklopu kojih ćemo svećano izjaviti ''Evo me'' obećavajući našem dragom Bogu da ćemo se truditi u narednoj godini dana živjeti svoj mladi život po Evanđelju, slijedeći primjer našega dragoga Svetoga Franje.

S toga, dragi moji framaši, dignimo svoj pogled i ponosno izrecimo Gospodinu svoj EVO ME!

(DT)

Dragi moji,
Jučer smo proslavili blagdan Svih Svetih, dan kada se na poseban način spominjemo i molimo za pomoć svim poznatima i manje poznatima Svetima i Sveticama Kraljevstva Nebeskog.
Nastavljajući dugogodišnju tradiciju, i ove smo godine mi ''trsaćani'' (pri tome mislim na trsatske framaše opčenito a ne samo na one koji žive na Trsatu) bakon večernje Sv. Mise pohodili trsatsko groblje te smo se pjesmom i molitvom poklonili kod glavnog spomen-križa, kod spomenika posvečenog svim herojima domovinskog rata, te kod grobnice časnih sestara Sv. Križa (ovom redu pripadaju i naše časne na Trsatu) i naravno kod grobnice naših franjevaca. Nakon prigodne molitve, posebno dojmljiv trenutak kod grobnice franjevaca bio je kad smo svi zajedno otpjevali pjesmu ''Sestrica Smrt''... Sigurna sam da je u tom trenutku svima proletjela misao o našem poimanju sestrice Smrti i kako je ponekad teško prihvaćamo kada ''posjeti'' nekoga od naših najmilijih, koje volimo i koji na žalost nisu više sa nama . . . barem za sada. . .

Danas je Dušni Dan, spomendan svih vjernika koji više nisu sa nama... Danas su mnogi (kao i u protekle dane) pohodili groblja svojih najmilijih ukrašavajući ih sa prigodnim cvijećem i svijećama. U ovo doba godine, u predvečerje, groblja su mi posebno lijepa jer odišu nekim spokojem... sve te lučice, lampioni polako tinjaju i u daljini ostavljaju svoj trag svijetlosti...i djeluju...djeluju kao da nam na taj način, kroz sve te lampione dušice naših voljenih poručuju da su ovdje sa nama i da nas čuvaju i osvjetljuju naš put ka istinskom Putu. Ti maleni tragovi svijetlosti, naočigled su tako nježni i krhki, a opet tako otporni jer se odupiru svim naletima vjetra, i svaki plam i dalje tinja, i tinja za svakoga od nas i osvjetljuje nam put kroz naše bure i oluje...


(DT)

Dan 8.10 protekao je u znaku nogometa. Tri frame grada Rijeke: Krnjevo, Žabica i Trsat okupile su se na Zametu kako bi blagdan Dana Neovisnosti proveli u zajedničkom druženju i sportskom nadmetanju. Zadnje dvije godine naša frama Trsat nosila je titulu najbolje frame u nogometu. No,nakon zadnje pobjede nad Krnjevom prošle godine 7:3 recesija je pogodila i našu framu te je došlo do transfera koji su bitno oslabili naš sastav. Adriano Stipanov i Sandro Razum su tako prešli na framu Žabicu, a naš najbolji igrač i moj imenjak Domagoj Šokičić vratio se doma u Slavoniju. Unatoć svemu nismo posustali i uspjeli smo sastaviti novi sastav. U toj utakmicu za nas su nastupila čak 4 debitanta. Damir Anić i Renato Kucić dva nova člana frame, Luka Totar, te fra Jura. Od starog sastava ostali su samo okosnica momčadi Ivan Anđelić, te Filip Mandić i ja.
Prije početka utakmice pala je zajednička fotografija sve tri frame. Nakon toga na centru igrališta smo se pomolili, a onda je sve počelo. Prvu utakmicu igrali smo sa našim najvećim rivalima framom Krnjevo. Već u 1. minuti Krnjevo dolazi u vodstvo. Kiks u obrani kaznili su odmah i već u ranoj fazi našli smo se u neočekivanoj situaciji. Nakon toga Krnjevčani su strašno pritisli, a nas je spašavao u tom trenutku naš odlični golman Damir. Sjevalo je sa svih strana, čistile se lopte sa gol crte. Takva situacija bila je sve do kraja prvog poluvremena. U tom trenutku Krnjevčani su imali korner, a ja sam pobjegao na centar. Anđelić je prvi došao do lopte nakon kornera, prosljedio je meni i tako sam se našao sam pred golmanom i nekako uspio ugurati loptu u mrežu za 1:1. Taj gol kao da je probudio našu framu te smo se digli u igri i bili ravnopravni Krnjevu sve do kraja utakmice. Tada opet šok za Trsat. 2 minute prije kraja utakmice Krnjevo zabija za 2:1. Tako je i završila utakmica. Drugu utakmicu igrali smo odmah poslje ove sa Žabicom. Umor je već bio prisutan. A, Žabica sa svojim zvjezdama, momcima koji treniraju nogomet to je znala iskoristiti. To je bio prvi okršaj protiv nekad naših igrača Adriana i Sandra. Iako su igrali prije za nas, nisu baš bili nježni u utakmici prema nama-smijeh. Nakon 3:0 za Žabicu našeg golmana Damira poslali smo u napad, a na gol je stao Luka. Naša igra sve je više padala, te je Žabica došla do 6:0 na poluvremenu. Tad sam ja stao na gol, Luka je izašao malo na klupu, a u igru se vratio Renato. Najsmješniji događaj dogodio se pri rezultatu 9:0 za Žabicu. Mi radimo izmjenu. Luka se vraća u igru i onako optimistično vikne:“ Imamo ih!“ Smijeh se čuo igralištem, a nakon toga tišina. Sve je utišao Anđelić koji je sjajnim prodorom zabio naš prvi gol i smanjio na 9:1. Gol je posvetio jednoj navijačici iz naše frame originalnim natpisom na majici, a ona je ostala veoma iznenađena i oduševljena. Nakon par minuta rezultat je bio već 10-1. U zadnjoj sekundi utakmice Damir je zabio gol za nas za konačni rezultat Žabica-Trsat 10-2. Zadnja utakmica bila je za prestiž. Žabica i Krnjevo borili su se za titulu najbolje frame. Žabica je lagano ušla u utakmicu, a to ih je na kraju koštalo pobjede. U jednoj dinamičnoj utakmici sitnice su odlučivale. Krnjevčani su taj dan jednostavno igrali odlično te su tako pobjedili nakon nas i Žabicu rezultatom 3:1 i osvojili prvo mjesto. Žabica je završila kao druga, a mi frama Trsat na trećem mjesto. Čestitke frami Krnjevo na naslovu prvaka, a nama ostaje nada da ćemo se idući puta pokazati u boljem izdanju.

Post napisao Domagoj Brozičević

Dragi framaši,
Danas je nadasve poseban dan, dan u kojem naša franjevačka obitelj slavi blagdan Svetoga Franje. Na poseban način, danas se prisječamo, života i djela, kako ga neki, od milja zovu ''siromaška iz Asiza''. Međutim, on za nas nije samo jedan ''siromašak'' koji je ostavio svoj trag u povijesti. On je za nas nešto mnogo,mnogo više . . .
Sveti Franjo, osnivač franjevačkoga reda, vjerujem, ima posebno mjesto u srcima svakoga on nas. On je bio osoba siromašnog, neznatnog vanjskog izgleda, ali u duši, bio je i ostao ličnost u koju se svi moramo ugledati . . . taj ''siromašak'' nam je svima primjer i škola kako živjeti svoj život po Evanđelju, prolazeći po ovoj stazi života pokušavajući svakim danom biti sve bliži Kristu. Naravno, to nije uvijek lako, mi smo svi grešni i ponekad pokleknemo na svom putu; ali, to nije razlog za žalost već za radost jer imamo prekrasan primjer, jednu predivnu školu života i ljubavi prema Kristu (i čovjeku) sabranu u tom ''siromašku''.

Jedna od važnijih lekcija o životu sažeta je u ovoj prekrasnoj molitvi Sv. Franje, koja uvijek jača vjeru pružajući utjehu, radost duše, mir i svijetlost kada nam se čini da je oko nas samo tama . . .


Gospodine, učini me oruđem svoga mira:
Gdje je mržnja, da donosim ljubav.
Gdje je uvreda, da donosim praštanje.
Gdje je nesloga, da donosim jedinstvo.
Gdje je zabluda, da donosim istinu.
Gdje je sumnja, da donosim vjeru.
Gdje je očaj, da donosim nadu
Gdje je tama, da donosim svjetlo.
Gdje je žalost, da donosim radost.

Gospodine,
daj da se toliko ne brinem
da budem utješen, koliko da tješim;
da me razumiju, koliko da druge razumijem;
da budem ljubljen, koliko da ljubim.
Jer tko se daruje, prima:
tko sebe zaboravlja, sebe nalazi;
tko prašta, bit će mu oprošteno;
tko umire, rađa se za vječni život.



(DT)

Dragi framaši,
danas, u predvečerje sutrašnjeg blagdana Sv. Franje, u svim franjevačkim crkvama diljem svijeta održava se obred preminuća našega Sveca.

U nastavku slijedi kratki ulomak iz Obreda preminuća Serafskoga Oca Franje, točnije Bonaventurin izvještaj o preminuću Sv. Franje:

''Kad se napokon približio čas njegova preminuća, dao je k sebi pozvati svu braću koja su se ondje našla. S obzirom na svoju smrt hrabrio ih je utješnim riječima i očinski poticao na ljubav Božju. Govorio im je o strpljivosti, siromaštvu i vjernosti prema Rimskoj Crkvi, a svim je ostalim uredbama pretpostavio sveto Evanđelje.
Dok su sva braća naokolo sjedila, nad njima je u obliku križa ispružio prekrižene ruke, jer je taj znak uvijek volio, te je svu, i nazočnu i odsutnu braću blagoslovio snagom i imenom Propetoga. Osim toga je dodao:'Ostajte mi zdravo, svi moji sinovi, u strahu se bliži kušnja i nevolja, sretnih li onih koji će ustrajati u onome što su započeli. Žurim se Bogu čijoj vas milosti sve preporučujem.'
Kad je Bogu nadasve dragi čovjek dovršio te očinske opomene, naredio je da mu se donese evanđelistar i da se čita Evanđelje po Ivanu koje počinje riječima: Bijaše pred blagdan pashe.''

* * * * *

''Blaženi je Franjo sam, kako je mogao, zapjevao ovaj psalam: Iz svega glasa vapijem Gospodinu, iz svega glasa Gospodina zaklinjem. I otpjevao ga do kraja.''

* * * * *

''Kad su se konačno na njemu ispunili svi misteriji i kad se njegova duša lišila tijela i utonula u ponor ljubavi Božje, blaženi je čovjek usnuo u Gospodinu.''


(DT)

Dragi framaši,
s obzirom da danas (02.10.2009) slavimo blagdan naših Anđela čuvara, (a u utorak je bio blagdan Arkanđela Mihaela, Gabriela i Rafaela) u nastavku se nalazi svima nama draga molitva koju smo kao dječica naučili a koju možda kroz život zanemarimo kad ‘odrastemo’ jer je smatramo molitvom za one najmlađe. Ali to nije točno, jer anđeli čuvari nas ne čuvaju i bdiju nad nama samo dok smo malena dječica već i u sve dane života našega... S toga, potrebno je moliti naše anđele čuvare za zaštitu i kada odrastemo, i prema tome dragi moji, s radošću u srcu zamolite svog vjernog anđela čuvara za zaštitu na svom životnom putu ...

Molitva anđelu čuvaru

Anđele čuvaru mili,
Svojom snagom me zakrili.
Prema Božjem obećanju
Čuvaj mene noću, danju.
Osobito pak me brani
Da mi dušu grijeh ne rani.
A kad s ovog svijeta pođem,
Sretno da u nebo dođem.
Da se ondje s tobom mogu
Vijekom klanjat dragom Bogu.
Amen.

(DT)

Ovaj smo petak pozvani u 19 i pol doći u crkvu Gospe Trsatske na humanitarni koncert za pomoć Prihvatilištu! :) Ulaz je besplatan, a sav dobrovoljni prihod namijenjen je Prihvatilištu! Pomozimo i mi! :)

Frama će početi u 20h, a susret će predvoditi fra Vatroslav Frkin tvorac knjižica "Hodanjem mladića i djevojke", "Uslišane molitve za bračnog druga" kao i "Bitne oznake bračne ljubavi".

Hodu primorskog- istarskog bratstva frame osim framaša iz spomenutog područja, pridružili su nam se i framaši iz Zadra, Šibenika, Gračaca i Sinja.


1. DAN– Nedjelja, 26.07.2009 (Rijeka/Krnjevo)
Tehnički podatci:

Okupljanje sudionika hoda koji nisu iz Rijeke (Pula, Zadar, Šibenik, Gračac, Sinj). U večernjim satima održana je večernja Sv. Misa (koju je predvodio fra Drago Ljevar) sa nadahnjujućom propovijedi – ohrabrenje za predstojeći hod, hod pun izazova i trpljenja - ali i pun ustrajnosti . . . a sve poteškoće na koje ćemo naići (nastavio je fra Drago), trebamo predati Bogu na slavu, pretvarajući tako svaki trn u predivnu ružu . . .

Uslijedilo je zajedničko druženje te odlazak na spavanje (odnosno kućama – onih koji su iz Rijeke)

Misao dana:

Iv 4,14

A tko bude pio vode koju ću mu ja dati, ne, neće ožednjeti nikada: voda koju ću mu ja dati postati će u njemu izvorom vode koja struji u život vječni.


2. DAN – Ponedjeljak, 27.07.2009 (Rijeka/Krnjevo – Veprinac)

Tehnički podatci:

Ova dionica hoda imala je samo jutarnju etapu od 15 km od Rijeke (Krnjeva) do Veprinca a trajala je 3 i pol sata. Polazak je bio u 7 sati ujutro sa Krnjeva. Oko 8 i pol ujutro imali smo kratku okrijepu (banane i voda J) te smo svi zajedno izmolili jutarnju molitvu ispred župne crkve u Matuljima. Hod je nastavljen prema Veprincu gdje smo došli oko 11 i pol. Uslijedio je odmor i smještaj u školi. U popodnevnim satima uslijedio je nagovor kojeg je predvodio naš fra Ivan Miklenić, rad po grupama (svi framaši bili su podijeljeni u jednu od slijedećih grupa: Razum, Mudrost, Savjet, Jakost, Znanje, Pobožnost i Strah Božji) i većernje euharistijsko slavlje. Poslije Sv. Mise, imali smo večeru i naravno druženje uz društvene igre (uno, briškula, trešeta,..) Svi smo krenuli na počinak oko 23.00h da se odmorimo za sutrašnji dan.

Tema dana:

U radu po grupama imali smo prilike iznijeti svoja svjedočanstva o tome kako je to biti vjernik, framaš u zajednici u kojoj živimo i dijelujemo . . . "Kao član Franjevačke mladeži svatko je poslan ostvariti se kao krščanin. To nije uvijek lako ostvariti, ali jednako tako i ustrajati kada dođu osobne krize ili krize cijeloga bratstva. Ponajprije to znači da treba uvijek iznova otkrivati ljepotu Isusovih učenika.

Kroz bratstvo se može rasti i u iskustvu Boga koji je dobri Otac. Treba se učiti u prihvaćanju svega onoga što nas smeta kod drugih. Možda se baš kroz to otkrije novo lice svojih bližnjih."

Izvor: Vodić za XVI. Hod franjevačke mladeži – Upravi Riječju svoje korake, str.27, poglavlje:Živjeti u bratstvu Frame, stavka 1 i 2.

Misao dana:

Mt 13, 31-32

Kraljevstvo je nebesko kao kad čovjek uze gorušičino zrno i posija ga na svojoj njivi. Ono je doduše najmanje od svega sjemenja ali kad uzraste, veće je od svega povrća.


3. DAN – Utorak, 28.07.2009 (Veprinac – Boljunsko Polje)
Tehnički podatci:

Buđenje u 7, doručak u 7 i pol, nakon čega je uslijedila jutarnja molitva i rad po grupama.

U 10,00 sati krenuli smo na prvu dionicu hoda predviđenu za današnji dan do Poklona. Hod je trajao 2 sata a prošli smo 7 km. U mjestu Poklon podno Učke imali smo zajedničku (kratku) molitvu kod križa nakon čega je uslijedio ručak i kratki odmor. U 14,00 sati krenuli smo na drugu dionicu hoda predviđenu za današnji dan od Poklona do Boljuna. Dionica je iznosila 13 km a hodali smo 4 sata (do 18,00 sati). Pri dolasku u Boljun smjestili smo se u boljunskoj školi te krenuli na Sv. Misu koju smo slavili zajedno sa župljanima. Nakon mise smo povečerali i kratko se družili s obzirom da smo otišli na počinak oko 23,00 sata, tako da odmorni možemo savladati slijedeću etapu hoda.

Tema dana:

Lk 5, 10-11

Isus reče Šimunu:"Ne boj se! Odsada ćeš loviti ljude!" Oni izvukoše lađe na kopno, ostaviše sve i pođoše za njim.

Tema rada po grupama bila je naš poziv i naša uloga u bratstvu Frame. Raspravljalo se o ulozi pojedinca u svakom bratstvu, od one "najveće", do one "najmanje"; svaka uloga u bratstvu je važna i nezamjenjiva jer svi smo mi pozvani da svojim djelovanjem na ovaj ili onaj način pridonosimo svojim djelovanjem i svojim svjedočenjem, kako unutar bratstva tako i prema van svoju Vjeru kroz uloge koje su nam date. Pripadnost bratstvu nije naš odabir već se usuđujem reći, naš poziv, sa služimo svojoj braći i sestrama u bratstvu , kao i da služimo i pomažemo bližnjemu svome kako nas je to učio naš Gospodin.

Misao dana:

Psaltir I. tjedna, utorak, večernja molitva, Ant. 1

Jedni se hvale kolima bojnim, drugi konjima,

Mi imenom Gospodina, Boga našega!

Oni posrću i padaju,

Mi se držimo i stojimo.


4. DAN – Srijeda, 29.07.2009 (Boljunsko polje – Pazin)
Tehnički podatci:

Buđenje u 4 i pol, doručak i polazak iz Boljuna u 5 i pol prema Pazinu. Ovu dionicu smo prehodali u jednom dijelu (uz nekoliko kratkih pauzi za punjenje bočica sa svježom zalihom vode), znači od 5 i pol ujutro do 12 i pol a prešli smo 23 km u 7 sati hoda (za mene osobno ovo je bila najzahtjevnija etapa cijeloga Hoda) zbog dužine same etape kao i zahtjevnosti terena po kojemu smo prolazili (glavne državne ceste, sporedne ceste, kozje staze preko polja, planinarski putovi preko planina, . . .). Po dolasku u Pazin okrijepili smo se ručkom te smo iskoristili pauzu za odmor do 16,00 sati.U popodnevim satima slijedio je nagovor (kojeg je predvodio fra Tomislav Šanko) te Sv. Misa. Iza večere svi smo izmolili zajedno večernju molitvu, te smo nastavili druženje uz društvene igre (gorila, supruge i muževi – poljubac ili pljuska, molitva za novog konja – ne žalost ne znam kako se točno ove igre zovu ali se nadam da ste ih uspjeli identificirati prema mom opisu J). Odlazak na počinak oko 23,30 sati.

Tema dana:

Tema nagovora kojeg je predvodio fra Tomislav Šanko bila je Riječ – Dar oprosta.

Riječ nije samo riječ, već komunikacija, odnos između čovjeka i Boga, te čovjeka i čovjeka. Temelj komunikacije između čovjeka i Boga je ispovijed, priznavanje svih svojih grijeha, slabosti i propusta Gospodinu. Nadasve je teško promatrati se iz perspektive Boga, kako nas on vidi i VOLI. Bog nas ljubi, gleda naše potencijale, našu svijetlost, naše mogućnosti dok mi gledamo samo našu prošlost . . . Važno je odvojiti čovjeka od grijeha (iako to jest njegov grijeh), odvojiti čovjeka od "okvira". Ponekad svi mi imamo strah od bližnjeg, strah od komunikacije i bježimo . . . Međutim treba živjeti sa žarom, čak i po cijenu pogreške, živjeti punim plučima i voljeti svoje bližnje, sebe. Ne samo prihvatiti svoje bližnje već uistinu VOLJETI i oprostiti prije svega sebi (što nije uvijek jednostavno), oprostiti svojim roditeljima, svojoj braći i sestrama i tada, tek tada ćemo uistinu moći voljeti svim srcem svojim i svom dušom svojom. Ovaj Hod, može biti sagledan kao jedan simboličan hod, kao jedna kušnja vjere i ustrajnosti na svom životnom hodu. Osim toga, može predstavljati i "hod" od srda do srca, od čovjeka do Boga i od čovjeka do čovjeka . . . S toga treba samo ustrajati u svom životnom hodu, i hodati uvijek uz dragog Gospodina. . .

Nakon ovog nadasve poučnog nagovora, primjetih da jedan sudionik hoda ima na majici ispisane slijedeće rijeći : "Bog će uvijek svakome dati, samo treba vjerovati . . . " – nadasve jednostavne rijeći, a opet sadrže jednu veliku istinu: Bog je milostiv i On nas voli te će koračati uz nas u sve dane života našega . . .

Misao dana:

Ako iskreno ne znaš reći Tata (Abba –Oče) nećeš znati reći niti BRATE.

Izvor: ulomak iz govora fra Šanka tokom nagovora od 29.07.2009


5. DAN – Četvrtak, 30.07.2009 (Pazin – Sv. Petar u Šumi – Žminj)
Tehnički podatci:

Buđenje u 6 i pol, doručak, jurarnja misa u 7 i pol te polazak u 8 i pol. Prva dionica hoda iznosila je 13 km u trajanju od 3 i pol sata, odnosno od Pazina do Sv. Petra u Šumi. Uslijedio je ručak, pokorničko bogoslužje koje je predvodio naš fra Zoran Bibić, te osama i sv. Ispovijed. U 16,30 nastavili smo drugi dio dionice hoda predviđenog za današnji dan. Popodne smo hodali od Sv. Petra u Šumi do Žminja 2 sata a prešli smo 6 km. Nakon jučerašnjeg izrazito teškog tjelesnog napora današnja etapa hoda je bila mirnija i opuštenija, gotovo smo imali osjećaj da smo vućeni od strane Duha Svetog . . . J

U Žminj smo pristigli oko 18.00 sati a u 19.00 sati prisustvovali smo Sv. Misi koju je predvodio fra Željko Železnjak (provincijal franjevačke provincije Sv.Ćirila i Metoda).

Tema dana:

U Sv. Petru u Šumi naš fra Zoran predvodio je pokorničko bogoslužje nakon koje je uslijedila sv. Ispovijed. Pomirenje sa Bogom, sa samim sobom i sa svojim bratom. Razmatranje u dubini svoga srca i osluškivanja Božjeg glasa . . .Ovo bogoslužje sadrži spoznaju o nastavljanju svog hoda oprosta, hoda mira prema koljevki franjevaštva, Asiza. Priznati svoje grijehe, svoje slabosti je prvi korak prema potpunom oprostu. Osjećaj smirenosti, radosti, olakšanja . . .su samo neke od milosti koje osjetismo nakon sv. Ispovijedi.

Misao dana:

Mt 9, 11-12

Vidjevši to, farizeji stanu govoriti: "Zašto vaš učitelj jede s carinicima i grešnicima?" A on, čuvši to reče: "Ne treba zdravima liječnik, nego bolesnima. Hajdete i proučite što znači: Milosrđe mi je milo a ne žrtva. Ta ne dođoh zvati pravednike, nego grešnike."


6. DAN – Petak, 31.07.2009 (Žminj – Juršići)
Tehnički podatci:

Buđenje u 5 i pol, doručak i polazak u 7.00. Oko 9.00 sati stali smo u Santvinčentu gdje smo izmolili jutarnju molitvu i nastavili hod prema Juršićima. Dnevna etapa hoda iznosila je 17 km, odnosno 4 sata hoda. Poslije ručka i odmora, u popodnevnim satima naš fra Zoran je imao nagovor, zatim je uslijedio rad po grupama, euharistijsko slavlje, večera i prekrasno klanjanje koje je predvodio fra Ivan Lukač.

Tema dana:

U popodnevnim satima održan je nagovor u dvorištu škole u Juršićima (u ugodnom hladu J) kojeg je predvodio naš fra Zoran. Tema nagovora bila je – Rijeć koja hrani, odnosno molitva.

Molitva ja osobni odnos čovjeka i Boga. Molitva se uči, molitva se otkriva - u njoj se raste. Molimo onako kako živimo i živimo onako kako molimo. Isus nas uči da molitva nije svar riječi i da tu nije bitna količina riječi već njihov sadržaj. Molitva srca je presudno iskustvo Boga. Isus u Bogu vidi Oca – a sama snaga molitve je upravo u našem stavu prema Bogu. Isus je pokoravao vjetrove i oluje, a opet je malen pred Bogom, pred Ocem, Isus – sin božji prikazuje se kao dijete.

Plod iskrene molitve je činjenica da nas molitva mjenja – Isus traži da ljubimo jedni druge, a posebno da molimo za naše neprijatelje. I Sv. Franju možemo promatrati kao čovjeka koji je postao molitva – željeti iznad svega moliti svim srcem. Molitva je duboka, kompleksna i zahtjevna stvarnost, a s druge strane molitva je i druženje s Bogom.

Misao dana:

"Riječ kao hranu često je lakše prepoznati u bratstvu i u trenucima zajedničke molitve. Ako se ne hranimo ne možemo rasti u duhovnosti i spoznajama Božje volje u nešem životu. Po primjeru Sv. Franje otkrivamo iskustvo čitanja Božje riječi u bratstvu. Gospodin govori po braći i sestrama. Oni su za mene življeno, utjelovljeno Evanđelje."

Izvor: Vodić za XVI. Hod franjevačke mladeži – Upravi Riječju svoje korake, str.71, poglavlje:Živjeti u bratstvu Frame, stavka 1 i 2.


7. DAN – Subota, 01.08.2009 (Juršići – Pula – Asiz)
Tehnički podatci:

Buđenje u 5 i pol, doručak i polazak hoda na svoju zadnju dionicu puta. Prošli smo 13 km u 2 sata i zaustavili se u Galižani gdje smo izmolili u župnoj crkvi jutarnju molitvu. Prehodali smo još narednih 8 km u 3 sata te stigli oko podneva u Pulu. Poslije pauze za ručak i okrijepu uslijedio je nagovor kojeg je predvodio fra Ivan Lukač. Uslijedio je rad po grupama, večernja misa sa župljanima, večera te polazak s autobusom za Asiz u 21.00h navečer (jeeeeeej J).

Tema dana:

Navještaj je temeljno poslanje svih vjernika prema Božjoj riječi. Kroz njega se otvaramo Božjoj zamisli za svijet u kojem živimo. Nosimo u sebi odgovornost za ljude s kojima živimo. Bratstvo Frame je mjesto našega poslanja, kako bismo jedni drugima prilazili u ljubavi i donosili Radosnu vijest – evanđelje. Pripadnost Frame velikoj Franjevačkoj obitelji potiče nas na suradnju i zauzetost u dobru za ovaj svijet i sve potrebe maloga čovjeka. Potražimo načine ostvarenja našega zajedničkog poslanja.

Izvor: Vodić za XVI. Hod franjevačke mladeži – Upravi Riječju svoje korake, str.83, poglavlje:Živjeti u bratstvu Frame, stavka 1, 2 i 3.

Misao dana:

Nastoj biti graditelj mira u svojoj obitelji, u svome gradu, u svojoj domovini . . . Prvi neprijatelj mira jest nebriga za probleme drugoga.

Izvor: Vodić za XVI. Hod franjevačke mladeži – Upravi Riječju svoje korake, str 82, poglavlje:Upravi Riječju svoje korake . . . Izaberi navještati, stavka 2 .


8. DAN – Nedjelja, 02.08.2009

Tehnički podatci:

Dolazak u Asiz u jutarnjim satima oko 8,00, doručak na parkingu (J) sa ostalim framašima iz hrvatske (zagrebačko i osječko područje) uz pjesmu i ples, naravno J J J. Prvi dan u Asizu počeo je sa zajedničkom misom svih hrvatskih framaša u samostanu u neposrednoj blizini bazilike Sv. Marije Anđeoske. Zatim je uslijedio kratki obilazak stare jezgre grada Asiza prilikom kojeg smo posjetili samostan Sv. Damjana (samostan podno starih zidina grada) te crkvu Sv. Klare i Sv. Damjanski križ (uživo izgleda puno posebnije nego na fotografiji – nemam riječi kojima se može to opisati, a tek kada postanete svijesni da je upravo pred tim križem klečio i sam Sv. Franjo – ajme koje radosti, da vam se zacakle oči od sreće – e da, prave krokodilske suze radosnice J). Zatim je uslijedio ručak u Domus Pacis (Kući Mira) te smještaj u sportskoj dvorani. Oko 16.00 sati uputili smo se prema Bazilici Sv. Marije Anđeoske, odnosno na Trg Sv. Marije Anđeoske. Tu smo na ulazu na trg prije svega kleknuli i poljubili tlo (predivna gesta koja me stvarno raznježila – to je jedan poseban osjećaj kada vidite kako na stotine framaša ljubi tlo ispred Bazilike – znak ljubavi i poštovanja prema tlu na koje stupamo). A tek ulazak u Baziliku Sv. Marije Anđeoske i ti mnogobrojni mladi koji su nas pozdravljali sa MIR I DOBRO, neki čak i na hrvatskom jeziku!!! A kada smo ušli u baziliku, tu je stajala ona, mala PORCIJUNKULA, ušli smo, polagano kleknuli, kratko se zadržali u molitvi te krenuli prema izlazu. A tada, takav osjećaj radosti, olakšanja, sreće, jednostavno neopisivo . . . toliko vas obuzmu osjećaji sreće jer ste svjesni Božje milosti koje ste upravo primili da jednostavno morate zaplakati . . . i dok smo svi izlazili iz bazilike Sv. Marije Anđeoske stvarno se puno framaša rasplakalo . . . potom smo se svi zajedno okupili na trgu ispred bazilike i zajedno izmolili molitve za Porcijunkulski oprost.

Tema dana:

Neka slijedeći stihovi pjesme barem malo pokušaju predočiti radost u srcima našim dok smo bili u Porcijunkuli . . .

Moj me otac daruje

Od kuda meni ovi darovi, ovdje je sunce koje traži me.

Jesam li ikad nešto dobro dobila, a da sam to zaslužila?

Moja je duša danas bijela kao snijeg, moje je srce nedužno.

On je izbrisao sve moje dugove ali voljet' nije prestao.

Moj me Otac daruje, rasipa svijet za mene, jer ljubi me.

I nikad neću prestati od Njega ljubav tražiti, želim živjeti.

Nitko nema veće ljubavi od te, Ljubav što daje se.

Položit' život svoj za prijatelje, u takvu ljubav vjerujem.

Izvor: Vodić za XVI. Hod franjevačke mladeži – Upravi Riječju svoje korake, str 206-207, pjesmarica hoda 2009, pjesma Moj me Otac daruje

Misao dana:

"Upitali su ga što želi za spas duša. Franjo je odmah odgovorio:Presveti Oče, iako sam bijedan grešnik, molim te da svima onima koji se pokaju i ispovijede pa dođu posjetiti ovu crkvu, udijeliš potpuno oproštenje svih grijeha."

Izvor: Vodić za XVI. Hod franjevačke mladeži – Upravi Riječju svoje korake, str 105, poglavlje: Milost potpunog oprosta .


9. DAN – Ponedjeljak, 03.08.2009

Tehnički podatci:

Buđenje u 6 sati, polazak u 7 i 20 za Greccio, gdje smo stigli nakon dvoipolsatne vožnje autobusom. Prisustvovali smo euharistijskom slavlju (misa polnoćka) kojeg je predvodio fra Ivan Matić. Poslije sv. Mise posjetili smo i Fonte Colombo, mjesto gdje je Sv. Franjo dobio potvrdu Pravila i gdje je napravljena operacija oči. Uslijedio je ručak i povratak u staru jezgru grada Asiza gdje smo imali malo vremena za slobodno razgledavanje grada, molitvu u bazilici Sv. Klare te nabavu suvenira i uspomena za naše najdraže . . . u večernjim satima preostalo je još malo vremena za večeru i zajedničko druženje prije odlaska na počinak.

Tema dana:

"U onom je kraju živio neki čovjek imenom Ivan. Uživao je dobar glas, a bio je još boljega života. ... Njega je blaženi Franjo, kao što je često običavao, petnaestak dana prije Božića pozvao k sebi i rekao mu: 'Ako želiš da ovogodišnji Božić proslavimo u Grecciu, požuri se i brižljivo pripravi što ću ti reći. Želio bih obnoviti uspomenu na ono Dijete, koje je rođeno u Betlehemu, i na njegove djetinje potrebe i neprilike tj. kako je bilo smješteno u jaslice i položeno na slamu u nazočnosti vola i magarca da bi se to moglo tjelesnim očima gledati.' Kad je to ovaj dobri i vjerni čovjek čuo, brzo je otišao i na spomenutome mjestu pripravio sve što je svetac rekao."

Izvor: Vodić za XVI. Hod franjevačke mladeži – Upravi Riječju svoje korake, str 133, Franjo korača po riječi:Toma Čelensk: Prvi životopis sv. Franje (1 Čel 84-87)Kako je Franjo tri godine pred svoju smrt svečano uprizorio Isusovo rođenje .

Misao dana:

Radosno klicanje duše koje osjetismo na polnoćki može se izraziti slijedećim stihovima:

Venimus adorare eum

Zašto kraljevi ostavljaju sjajne palače? Zašto kraljevi slijede zvijezdu čudesnu?

Zašto padaju na koljena pred ovim djetetom? Kad ih ljudi pitaju, oni govore:

O Emanuel, Bog je s nama. O Emanuel!

Zašto pastiri ostavljaju stado u noći? Zašto slušaju pjesmu anđela?

Zašto padaju na koljena pred ovim djetetom? Kad ih ljudi pitaju, oni govore:

O Emanuel, Bog je s nama. Venimus adorare eum (Emanuel)!

Venimus adorare eum (Emanuel)! (Bog je s nama!)

Izvor: Vodić za XVI. Hod franjevačke mladeži – Upravi Riječju svoje korake, str 223, pjesmarica hoda 2009, pjesma Venimus adorare eum



10. DAN – Utorak, 04.08.2009

Tehnički podatci:

Buđenje u 5 i pol, doručak te sv. Misa u Porzijunkuli u 8,00 sati, nakon koje je uslijedio blagoslov svih sudionika hoda na Trgu Sv. Marije Anđeoske. Tom prigodon dobili smo maleni poklon, drveno stopalo s ugraviranim natpisom: "Dŕ parola ai tuoi passi – marcia francescana 2009" odnosno u slobodnom prijevodu: Upravi Riječju svoje korake – Franjevački hod 2009. Uslijedio je obilazak bazilike Sv. Marije Anđeoske. Naravno imali smo i slobodno vrijeme koje smo mogli provesti u molitvi u Porcijunkuli ( J J J ). Poslije ručka uputili smo se prema La Verni gdje smo imali vremena za osobnu molitvu, zatim je uslijedila zajednička večernja molitva te večera. Poslije večere na parkingu La Verne pozdravili smo se sa framašima iz zagrebačkog područja (i svih onih koji su bili u njihovim autobusima a nisu iz zagrebačkog područja) te polako krenuli prema svojim domovima. U Rijeku (na Krnjevo) stigli smo u ranim jutarnjim satima (oko 5h ujutro) te smo se pozdravili sa ostalim framašima ne-riječanima. Naravno, bilo je i suza zbog rastanka, ali bilo je puno više onih drugih, radosnica, jer smo bili zahvalni dragom Bogu što nam je podario mnogobrojne milosti u Asizu, ali i zato jer smo imali priliku bolje upoznati našu braću i sestre po Kristu iz naših i ostalih bratstava s kojima smo dijelili prostor za vreće za spavanje J

Tema dana:

"... odjednom ugleda kako s neba silazi Seraf sa šest sjajnih, ognjenih krila te mu se u brzom letu približava, a mogao je raspoznati i jasno vidjeti u njemu lik raspetoga čovjeka. Krila su na njemu bila tako raspoređena da su dva bila iznad glave, dva su služila za let, a dva su prekrivala sve tijelo. Ugledavši ovo, sveti se Franjo užasno prepade. Bio je u isto vrijeme neizrecivo zadivljen, i osjećao je silnu bol. ... S druge opet strane, osjetio je samilost i neizmjernu bol, gledajući ga razapeta na križu. ... I dok se divio, bi mu objavljeno da mu je ovo viđenje pokazano u takvu obliku zato da bi shvatio kako on treba ne tjelesnim mučeništvom već žarom duha biti sav preobražen i suobličen s raspetim Kristom."

Izvor: Vodić za XVI. Hod franjevačke mladeži – Upravi Riječju svoje korake, str 141, Franjo korača po riječi: Cvjetići svetoga Franje (CV, Treće razmišljanje o svetim ranama)

Misao dana:

Mk 6, 30-32

Uto se apostoli skupe oko Isusa i izvijestite ga o svemu što su činili i naučavali. I reče im:"Hajdete i vi u osamu na samotno mjesto, i otpočinite malo." Jer mnogo je svijeta dolazilo i odlazilo pa nisu imali kada ni jesti. Otploviše dakle lađom na samotno mjesto, u osamu.

. . .



Eto dragi moji, ovo su neki od dojmova sa našeg franjevačkog hoda. Nadam se da sam vam barem malo uspijela predočiti dašak svega onoga što smo prolazili na Hodu. Doduše, ovo je poveće poglavlje, ali ova tematika ne zaslužuje išta manje, nego dapače, moglo bi se o tome još puno pisati . . .


Tekst napisala: Dolores Turkalj

Izbor novog vijeća frame Trsat održano je dana 12.06.2009. Na izborima je prisustvovalo 24 od 27 obećanika koji imaju pravo sudjelovanja u izborima. Tom prigodom izabrano je novo vijeće u slijedećem sastavu:


Predsjednica mjesnog bratstva Trsat: Marta Radoš

Potpredsjednik mjesnog bratstva Trsat: Filip Polegubić

Voditelj formacije mjesnog bratstva Trsat: Jakov Mandić

Tajnica mjesnog bratstva Trsat: Dolores Turkalj

Blagajnica mjesnog bratstva Trsat: Ana Radošević

Šesta vijećnica mjesnog bratstva Trsat: Sandra Kvaternik

Sedma vijećnica mjesnog bratstva Trsat: Suzana Ravaršan


Dragi Bože, blagoslovi i čuvaj naše novo vijeće, podari im snagu i ustrajnost da se uvijek zauzimaju za dobro a budu protiv zla, da pomažu braći u kojima si Ti prisutan, da svaki dan čine dobra dijela i da tako budu što bliži Tebi služeći cijelom bratstvu i svjedočeći svojim primjerom svoju Vjeru. Želimo puno uspjeha novom vijeću i neka im u njihovoj novoj ulozi u vodstvu našega bratstva uvijek bude za primjer naš serafski otac kojega smo izabrali za vođu na našem putu. Amen.


Slikica vijeća (dolazi kada se vijeće bude slikalo na slijedećem vijeću. . . . ;)

U subotu (15.08.2009) proslavili smo blagdan Vele Gospe, odnosno blagdan Uznesenja Marijinog na nebo. Ovaj najvažniji marijanski blagdan, a vjerujem i svima nama nadasve drag, na jedan posebno svećan način slavi se u našem marijanskom svetištu na Trsatu. A mi famaši tom prigodom, vršimo ulogu poslužitelja za sve hodočasnike koji dolaze iz raznih udaljenih krajeva za koje je ovo možda i jedini put u godini da borave u svetištu. Ove godine dio framaša je preuzelo ulogu "prodavača" u suvenirnici, dio ih je volontiralo na štandu prihvatilišta za beskučnike "Ruže Sv. Franje", ali većina framaša bila je angažirana kod Kapele svijeća. Kao poslužitelji, framaši već tradicionalno preuzimaju na ovaj blagdan (kao i na Malu Gospu) ulogu čistaća postolja za svijeće kod Kapele svijeća (što inače čiste novaci trsatskog samostana). Iako je ovo nadasve plemenit posao prožet posebnim duhovnim ugođajem, to je nadasve naporan posao: sunce, bujice hodočasnika uronjenih u molitvi, i svijeće . . . male tanke (od milja zvane komercijalke J), male široke, srednje široke, velike i najveće . . . i puno puno rastopljenog voska . . ovo vam se čini pomalo zbunjujući niz, zar ne? Pa evo, mnogi hodočasnici prije ili poslije mise posjećuju Kapelu svijeća te pale svoje svijeće uz mnogobrojne molitve i nakane. S obzirom na brojnost hodočasnika, mi framaši preuzmamo upaljene svijeće od hodočasnika i slazemo ih na postolja za svijeće (prema veličini i debljini svijeća kako bi sve mogle ujednačeno (iz)goriti, akada se pretvore u tekući vosak, čiste se postolja za svijeće koje će upaliti novi hodočasnici. Naravno, čišćenje svijeća za nas ne predstavlja samo "čišćenje" – to su posebni trenuci prožeti osobnim i zajedničkim molitvama. Za mene, najposebniji dio dana je bilo upravo predvečerje . . . nakon zajedničke molitve Anđeo Gospodnji nas framaša i okupljenog puka, uz zalazak sunca u trenucima kada se spuštao mrak, uz tinjanje svijeća čiji su plamenovi dolazili još više do izražaja u suton dana, mi framaši počeli smo pjevati "sotto voce" pjesme kao što su Sveti Plam, Kao Košuta, Dođi Duše sa vatrom, Kao Marija, Sveti Plam, i ostale drage nam pjesme. . . dok su se hodočasnici molili za svoje nakane . . . Za one koji nisu bili prisutni u tim trenucima, teško je izraziti osjećaje, ozračje koje se osjećalo u zraku . . . trenuci prožeti neizrecivom milošću prisustva u dragom nam svetištu u ovaj nadasve važan i poseban blagdan . . .