Dragi framaši,
Danas je nadasve poseban dan, dan u kojem naša franjevačka obitelj slavi blagdan Svetoga Franje. Na poseban način, danas se prisječamo, života i djela, kako ga neki, od milja zovu ''siromaška iz Asiza''. Međutim, on za nas nije samo jedan ''siromašak'' koji je ostavio svoj trag u povijesti. On je za nas nešto mnogo,mnogo više . . .
Sveti Franjo, osnivač franjevačkoga reda, vjerujem, ima posebno mjesto u srcima svakoga on nas. On je bio osoba siromašnog, neznatnog vanjskog izgleda, ali u duši, bio je i ostao ličnost u koju se svi moramo ugledati . . . taj ''siromašak'' nam je svima primjer i škola kako živjeti svoj život po Evanđelju, prolazeći po ovoj stazi života pokušavajući svakim danom biti sve bliži Kristu. Naravno, to nije uvijek lako, mi smo svi grešni i ponekad pokleknemo na svom putu; ali, to nije razlog za žalost već za radost jer imamo prekrasan primjer, jednu predivnu školu života i ljubavi prema Kristu (i čovjeku) sabranu u tom ''siromašku''.
Jedna od važnijih lekcija o životu sažeta je u ovoj prekrasnoj molitvi Sv. Franje, koja uvijek jača vjeru pružajući utjehu, radost duše, mir i svijetlost kada nam se čini da je oko nas samo tama . . .
Gospodine, učini me oruđem svoga mira:
Gdje je mržnja, da donosim ljubav.
Gdje je uvreda, da donosim praštanje.
Gdje je nesloga, da donosim jedinstvo.
Gdje je zabluda, da donosim istinu.
Gdje je sumnja, da donosim vjeru.
Gdje je očaj, da donosim nadu
Gdje je tama, da donosim svjetlo.
Gdje je žalost, da donosim radost.
Gospodine,
daj da se toliko ne brinem
da budem utješen, koliko da tješim;
da me razumiju, koliko da druge razumijem;
da budem ljubljen, koliko da ljubim.
Jer tko se daruje, prima:
tko sebe zaboravlja, sebe nalazi;
tko prašta, bit će mu oprošteno;
tko umire, rađa se za vječni život.
(DT)
Post je objavljen 04.10.2009. u 09:46 sati.