Edhel Taurë
srijeda, 10.01.2007.
Trokut užasa
Bio si prijatelj ljudima ali sad si ubojica istih. Krv vojnika, beznačajna. Krv civila, strah, strepnja, bol, nehumanost, savršena.
...
"Znaš onaj metak koji je trebao zastrašiti ljude i najaviti im rat? Dječak se sva sreća sagnuo u ormar da uzme nešto. Metak je probio dva zida..."
...
To je bilo upozorenje. Upozorenje se ponovilo još tisuće puta. I još. Sve dok sve nije postalo sivo.
Sivi svijet snova znojan i krvav nezgrapno skriva oderanu kožu bijelim, nesavršenim kristalima.
"Oh, sivi svijete, moje dijete koje više ne poznajem."
Saginjem glavu da ne vidim.
Ne mogu gledati te krvave, nezarasle rane i zavoje koje ne pokrivaju niti jednu od njih.
Tko li je, oh, a tko li je krpao tvoje tijelo. Bijele i sjajne su, čiste i kontrastne su niti zavoja na tvojoj sivoj koži crvenih mrlja. Zar nitko to ne vidi?
Vrijeme otapa krive stijene, lijekovi guše, vjera sramoti, a ljubav blijedi.
Sve je to istkano u mreži sivog svijeta snova.
Sanjamo i krpamo naslijepo krvave rane metalnog okusa.
Rijeke još teku istim koritima, ali sporije. Tužne su.
Oplakuju svu prirodu koju dodiruju. Pune pluća i guše sve što živi na ovom groblju od svijeta.
In memoriam:Sarajevo(Tri godine pucali su po standbenim zgradama. Nakon
deset godina rijetke su zgrade zakrpane, nove strše i ne popravljaju tužan, sivi izgled grada.
Miljacka zrcali smeđu boju debelog sloja smoga na nebu. Ovdje se rijetko vidi smiješak i
nakon svih tih godina. Ljudi su svijeće koje više nemaju plamen. Mnoštvo mušica koje
se zaljeću jedna u drugu.)
ponedjeljak, 08.01.2007.
Nights in white satin
Nights in white satin,
Never reaching the end,
Letters Ive written,
Never meaning to send.
Beauty Id always missed
With these eyes before,
Just what the truth is
I cant say anymore.
cause I love you,
Yes, I love you,
Oh, how, I love you.
Gazing at people,
Some hand in hand,
Just what Im going thru
They can understand.
Some try to tell me
Thoughts they cannot defend,
Just what you want to be
You will be in the end,
And I love you,
Yes, I love you,
Oh, how, I love you.
Oh, how, I love you.
Nights in white satin,
Never reaching the end,
Letters Ive written,
Never meaning to send.
Beauty Id always missed
With these eyes before,
Just what the truth is
I cant say anymore.
cause I love you,
Yes, I love you,
Oh, how, I love you.
Oh, how, I love you.
cause I love you,
Yes, I love you,
Oh, how, I love you.
Oh, how, I love you.
:) to je sve
nedjelja, 07.01.2007.
Isprika Anchy i nešto novo
Da ti se ispričam.. Evo izbrisala sam stari blog zbog tebe. Ne znam ni kako su se oni komentari pojavili tamo. Osim da je netko znao moju lozinku, što je moguće, ali još meni nevjerojatno da zna neke dodatne informacije.
Bilo mi je žao prošlog bloga ( zowey.blog.hr ) čisto zbog nekih smiješnih stvari, i nešto malo mog SF-a.
Ovaj "second shoot" će vjerojatno biti uspješniji od prošlog. Ili ne. Ne znam kolliko ću zamarati sa SF-om, ili cak s fantasyem.. Prošli blog je imao temu dnevnika, ovaj naravno još ima, ali se miješa s temom vilenjaštva i crtanja.
Pozdrav Lejli i Jenxici!
