Durica Vozi Kolica

utorak, 15.03.2016.

slatko čekanje

poslala sam neke svoje pjesmice dječje, zapravo, za djecu, ne znam ni sama kako da ih nazovem, ili kategoriziram, jer više manje, sve te moje pjesmice i nisu za djecu, već su o djeci, više za odrasle, da ih malo nasmiju i razonode, kao neke anegdote, no, ima ih nekoliko koje bi možda i mogle proć kao za djecu, a neke su pak tak sklepane kao da ih je pisalo samo dijete,
uglavnom,
poslala sam ih na amaterski natječjaj, jer me jedna mama nagovorila, ubiti, ajmo reć,
ohrabrila,
potaknula,
malo pogurnula,
onda sam bila na sto i trideset muka
koju pjesmicu odabrati, koju poslati, a koju još doraditi,
pa sam birajući poslala hrpu,
gluparija,
uz kratku biografiju u koju sam ugradila i objašnjenje tih svojih literarnih pokušaja,
pa sad čekam.
imala sam, naime, jednu sasvim drugačiju ideju:
obzirom da mi je bratić ilustrator, mlad i neafimiran,
da pošaljemo te neke moje malo bolje i smislenije zajedno s njegovim ilustracijama
u SMIB - Smilje i Bosilje, časopis za djecu
u kojem se na poleđini objavljuje i strip Durica
i koje meni puni pomaže u poslu,
ali isto tako predstavlja nove autore i njihove radove,
ali,
on je, kak i svi ti umjetnici pomalo spor,
tak da nije još ništa napravio,
pa sam se ja odlučila ići ovako sama
na jednu sasvim drugu varijantu.
obzirom da ne doživljavam samu sebe kao pisca
nije mi uopće važan ishod,
no,
bilo bi fora dobiti neku povratnu informaciju i struke,
kad već ovdje na blogu, gdje jedino i objavljujem svoje radove
dobim od vas neke pozitivne impute.
bumo vidli,
sad sam na čekanju
i stalno pregledavam mail,
isčekujem neki odgovor
i onak sam sva
na nekim adrenalinskim trncima.
nisam očekivala da bu me to tak zaokupilo.

- 09:43 - Komentari (5) - Isprintaj - #