subota, 01.05.2021.
Nova stvarnost
Sjećam se kako mi je majka kada sam bila mala gledajući crtiće znala reći: "Znaš, to nije stvarno. Mi ljudi se ne možemo napuhati iz palačinke nakon pada s desetog kata..." Naravno da sam već tada znala da to nije moguće i ne bi mi palo na pamet uopće isprobavati takvo što.
Dolaskom u pubertet, majka mi je rekla: "Znaš, sve te glumice i manekenke ne izgledaju u stvarnosti kao u filmu ili časopisu". Taj dio mi je bio malo teži za shvatiti, ali bili smo okruženi ljudima koji su normalno izgledali. Pod normalno, mislim da je većinom svatko imao svoje savršenosti i nesavršenosti. Prištića nekad više/manje, nokte nekada lakirane i sređene, nekada izgrižene od nestrpljenja ili nervoze. Svaki dan smo svi izgledali obično, a za posebne prilike smo se sređivali u smislu - odjeća, frizura, manikura, full make up. U tom vremenu, zvijezde smo mogli vidjeti na naslovnicama (kada nam je bilo jasno da su i oni u fazi najbolje verzije sebe) ili kada bi ih paparazzi slikali onakve kao što smo mi: potpuno obične, sa saznanjem koliko vitamina imaju u tijelu jer onaj tko nije bio fizički zdrav, nije mogao imati ni lijepe duge nokte.
Danas su stvari puno drugačije, pogotovo od kada smo izgubili fizički kontakt jedni s drugima tijekom pandemije i većina društvene interakcije se odvija na društvenim mrežama. Mjestu gdje su svi svaki dan savršeni. Mjestu gdje bore i prdac ne postoje, mjestu koji odaje dojam kako su baš svi oko nas jako sretni, savršeni i na mjestu. Mjestu gdje forma prolazi bolje od sadržaja.
Mjestu na kojem nam nitko ne šapće na uho: "Dušo, to nije stvarno"
Postoje i ljudi koji su zaista na korak do savršenstva. Čiji savršeni profili zaista realno odražavaju njihov stvarni život. Profili koji imaju minimalno filtera, i maksimalno followera.
Profili iza kojih stoje ljudi koji stvarno znaju što rade i ne služe se sto puta prožvakanim frazama da bi privukli pažnju. Društvene mreže imaju i puno pozitivnih strana, no trenutno, fokus je na osvještavanju koliko nesvjesno vrijeme na društvenim mrežama može utjecati na našu sliku o sebi.
Svakodnevno provedemo dobar broj sati na društvenim mrežama, a premali broj u izravnoj interakciji da ni ne vidimo više točno tko su ti ljudi. Preplavljeni slikama i storijima, lako je zaboraviti na sve što znamo. Steći podsvjesni dojam o savršenstvu drugih. I nesvjesno započeti procese usporedbe. Bez filtera s kim se uspoređujemo. Jel se uspoređuju dvije filtrirane slike ili ja nesavršena s nečijim savršenim kutom, osvjetljenjem ili jednostavno danom? Kakve bi zaključke donijeli u procesu uspoređivanja da se vidimo uživo? Da popričamo? Da rješavamo neki problem? Da se šalimo?
Bitan je onaj intimni trenutak u kojem nakon što odložimo mobitel se osjećamo nedovoljno. Nedovoljno lijepo. Nedovoljno sposobno. Nedovoljno zgodno. Nedovoljno zanimljivo. Nedovoljno prihvaćeno. Nedovoljno uspješno. Nedovoljno bogato. Nedovoljno privlačno. Nedovoljno.
Trenutak u kojem se nesvjesno potvrđuju svi raniji zaključci o sebi kao nedovoljnima. Bezvrijednima zbog onoga tko jesmo. Trenutak rađanja stresa jer ne znamo kako biti dovoljni. Što trebamo napraviti, kako izgledati, o čemu pričati, što raditi kako bismo bili dio cjeline. Trenutak kada ne želimo upaliti Zoom kameru jer se ne možemo vidjeti bez filtera ili ne želimo da nas drugi vide. Trenutak kada nam nesvjesno, društvene mreže počinju plesti ponašanje u svim drugim životnim situacijama.
Davno prije, dok su dinosauri hodali Zemljom, čudili smo se osobama koje bez pudera nisu išle baciti smeće. Kako to da je danas skroz normalno da postoje osobe koje nemaju sliku bez filtera? Vrijeme je da se negdje podvuče crta. Da se svi mogući zahvati na promjeni vanjskog izgleda ne gledaju samo kao: kad nam je dano, što ne bi. Zašto svaki puta kada se netko usudi reći da granice moraju postojati, dobijemo nazad: i ti bi da možeš, samo si ljubomoran. Što ako nisi ljubomoran, nego vidiš koliko društvo podržava i promovira sliku savršenstva i koliko ljudi ima problema s prihvaćanjem sebe, pa se onda mijenjaju? A u drugom statusu pišu koliko se vole i prihvaćaju.... Rastrgani, sa svojih malo godina, stojiš između onoga što rade i onoga što govore oni koji na tebe utječu, oni koji su tvoji uzori.
Društvene mreže su jedna džungla u kojoj vrijede posebna pravila i vrijednosti. Mjesto gdje ako znamo gledati, vidimo svašta i kroz svašta. Čak i tada, lako se uplesti u mrežu paralelne realnosti i osjećati se loše cijeloga dana, bez ikakvog razloga. Osim vremena provedenog na društvenim mrežama.
Zapamti: Društvene mreže su odraz samo određenih sposobnosti i vještina. Na društvenim mrežama je lako u slici ili videu iskontrolirati ono što želimo pokazati. Društvene mreže nam pokazuju koliko smo uspješni u transformaciji i poznavanju fizičkog tijela (od vježbi oblikovanja tijela do promjene izgleda konturiranjem, filterima, filerima i drugim čudesima).
Društvene mreže nam pokazuju koliko je lako napisati post o važnosti mentalnog zdravlja.
Sve ono s čim se nosimo kada se mobitel puni, je stvarnost mentalnog zdravlja.
Snimi si i puštaj dok ne postane najglasniji glas: "SLIKE NA DRUŠTVENIM MREŽAMA NISU STVARNOST!"
Oznake: mentalno zdravlje
- 18:06 -
nedjelja, 27.11.2016.
Žrtva i život kakav želiš
Što znači žrtvovati sebe i svoje vrijeme za druge i ako zaista živiš život kakav želiš, je li to uopće moguće?
Pitanje koje me potaknulo na razmišljanje je bilo u smislu jesam li ikada žrtvovala svoje vrijeme za druge (odgajala, njegovala, vodila svakodnevne brige), a zapravo samo željela čitati? Radila sam to, sve dok mi je percepcija svega bila drugačija. Radila sam to dok sam se tražila i nisam bila zadovoljna životom kojim živim. Sve mi je bilo tlaka i što god da sam radila sam mislila kako bi radije nešto drugo, kućanski poslovi su samo balanan primjer. Više to ne radim, iako i dalje kuham, perem, odgajam, njegujem, borim se sa svakakvim situacijama, ali nemam potrebu raditi bilo što drugo istovremeno ili razmišljati o čemu. To nije više žrtva i sada sam najviše Svoja. Bio je potreban proces upoznavanja nutrine da bih to shvatila, koji je mogao završiti s potpuno drugačijim spoznajama od ovih. Sada znam da s ljubavlju radim sve što mogu da bi moja obitelj funkcionirala jer je ona Izraz mene. Npr. obožavam čistiti jer volim miris čistog doma i Svoja sam dok to radim i uživam u rezultatima čistog doma. Tada ne želim čitati knjigu. U nekoj drugoj situaciji želim izmjeriti temperaturu svom partneru i učiniti sve što mogu da ozdravi. I obožavam biti Svoja kroz ulogu Njegovateljice.Nema žrtve, jer se ničega ne odričem, živim život kakav želim i kakav sam si birala, sa svime dobrim i manje dobrim što takav put nosi. Da sam spoznala da želim biti inženjerka na Mjesecu, sve ovo bi me frustriralo. Neko vrijeme bi palili obrambeni mehanizmi, ali taj žar Samozavaravanja bi planuo u obliku promjene osobnosti na gore, neke boleštine i sveopće nesreće upakirane u ispunjavanje društvenih normi. A tada bi, koliko god bilo teško, više fer prema svima bilo da se lansiram na Mjesec nego kuham, perem i čistim. Zato je biti Svoj, nekada najlakša, a nekada najteža stvar na svijetu. I zato trebaš istinski poznavati sebe i svoje želje.
(photo: slideshare.net)
Da se ne lažemo, bude teško, pogotovo ako se više situacija poklopi odjednom gdje trebaš davati sebe, u kojim god ulogama se nalazio. Ali kada davanje zaista gledaš kao primanje, odjednom i u tome uživaš i dobivaš neki polet, energiju i za sve se otvara vrijeme i volja.
Nitko ne kaže da na tom putu nećeš nekada plakati, nekada proklinjati, nekada odustajati, nekada pogriješiti, nekada se smijati. Tu je ta čar. Nekada ćeš zaista usred tog sveg posla reći: joj, baš mi malo treba da čitam knjige. I biti ćeš Svoj/a kada ćeš to izraziti. Naći ćeš način na koji ćeš to ostvariti. Kuća će biti u neredu, roba neće biti oprana, jesti ćete sendviče ili jaja, zamjenit žarulju sutra. Oslonit ćeš se na neku drugu dušu koja će baš u trenutku dok ti pomaže biti Svoja, organizirati barem jedan dan drugačije, nešto ćeš napraviti. Kada ti baš treba, ma da si ne znam 'ko, za jedan dan što te nema, ništa na ovome svijetu neće propasti. Svi će se snaći. Što god nam ego šaputao s ramena. Pročitaš tu knjigu. I opet uživaš u ulozi njegovatelja, kuharice, majke, brata, radnika/ice, šefa/ice ili bilo kojoj koju si sam sebi birao. Sve do želje za masažom, šetnjom, meditacijom, utakmicom, izlaskom, kavom ili nečim tvojim kad ćeš se opet ići napuniti Sobom.
(photo: fanpop.com)
Za mene to znači biti Svoj. Imati Viziju svog Života i kreirati život prema tome. Od čekanja da nas netko pohvali i kaže: odi na zasluženu pauzu, od sebe najčešće radimo isfrustrirane patnike žrtve. Samo bičujući se, ne shvaćamo da smo sve druge oko sebe samo naučili na takva ponašanja. I da su svi oko nas, ma koliko se činili slabi, najjači na svijetu, jer su isti Izvor. Samo to nisu osvijestili. Možda baš zato jer im nije dopušteno da probaju sami. Ne svjesno naravno. Jednako kao što dok ne spoznaš tu snagu u sebi, nećeš ju naći niti u nikome drugome. Ništa od toga ne bude svjesno. Sve se to događa na razini podsvijesti, programa, emocija, percepcija, energija, nazovite kako želite.
(photo:pinterest.com)
Biti Svoj ne znači smo raditi nešto svoje, nešto za sebe. Osobno, najviše svoja se osjećam kad napravim nešto za drugoga. To ne isključuje vrijeme za mene, koje mi je uvijek potrebno da mogu dati drugima, ali na meni je odgovornost da nađem vrijeme za sebe, na nikome drugome. Bude teško u početku uspostaviti granice, presložiti neke stvari, ali na kraju se isplati.
Anegdota za kraj koja me nedavno drmnula:
„…Čitam tako sve neke filozofije o svijetu, životu, čudima, procesima, samonapretku. Gutam ih danima. Partner mi govori kako sam u svom svijetu, na što dižem kandže jer čekaj malo, pa ja otkrivam tko sam, velike tajne Svemira, punooooo čitam…. U međuvremenu, okoti se kuja. Dižem se u 4 ujutro po 'ko zna koji put. Zima je. Isfrustrirana do bola. Kuja cvili. Odlazim do nje i molim je ide pišati jer znam da mora. Doji već 8 sati, nije se makla. Nagovaram je i teška srca, napušta mlade, brzinski obavlja i vraća se. Broji ih se, kao da je nije bilo satima. Kad sam se vratila u krevet sam shvatila. Dok pokušavam preskočiti brojne lekcije i nabiti sve informacije o čudima života, propuštam sam život koji se odvija preda mnom…“
(photo: Perla)
Život koji je čudesan. Teče i mijenja se… Doslovno danas jesi, sutra nisi. Danas njeguješ i odgajaš, sutra su jedni u svom životu, drugi u drugoj dimenziji. Sve je prolazno, ali sve, baš sve nas uči nečemu o nama i drugima i najdubljim tajna Svemira. Samo ako odlučimo dobro otvoriti srca i zaista pronaći ono dobro u svemu u čemu se nalazimo. Nekad smo na pravom putu, nekad na krivom, nekad izgubljeni, nekad točno na pravoj stanici. Uvijek Svoji, u avanturi koja se zove život!
(photo:firstcovers.com)
Oznake: psihologija, odnosi, mentalno zdravlje
- 12:31 -
srijeda, 19.10.2016.
Osjetljivi
>Zašto si tako osjetljiv/a? Ne smiješ u životu biti tako osjetljiv/a... Moraš očvrsnuti... Slušaš tako te ljude, duboko u sebi se nadajući da ćeš preživjeti sve situacije u koje ulaziš sa "čvrstim" ljudima i probudiš se jednog dana sa spoznajom da ne osjećaš.
Događaju ti se najljepše ili najgore stvari, a ti ne osjećaš. Ništa. Sve je ravno. Nema povrede, nema sreće. Samo bivaš i pitaš se kad se to dogodilo? Kad si toliko upio njihov savjet da si prečvrsnuo?
Svakako, nije lako biti osjetljiv. Ne samo u današnje vrijeme, nikad. Jer, prema Darwinu, samo najjači opstaju. Prema meni, samo najosjetljiviji žive!
Oni osjećaju sve oko sebe u sebi. Gledaju svijet iz nekog drugog ugla. Kada ih sretneš prepoznaješ ih po sjaju u očima i osmijehu na licu. Oni vide širu sliku. Oni osjećaju svaku svoju i tuđu emociju. Njima je teško biti u grubim, nasilnim i teškim situacijama. Oni će napraviti sve što mogu kako bi osvijetlili tamu. Ne zato jer smatraju da su junaci, nego zato jer je to jedini način na koji se mogu razvijati, njima je to prirodni poriv za samoočuvanje.
Oni vas pozivaju da omekšate jer znaju da je to jedini put mira. Oni vas pozivaju da se otvorite slobodno prema svijetu i životu. Oni vas pozivaju da tražite istinu i idete prema ljubavi.
Oni vas pozivaju da razbijete svoje kamene zidove i oživite sva svoja osjetila.
Pitaju vas: želite li živjeti ili preživjeti?
Oznake: emocije, mentalno zdravlje
- 15:15 -
ponedjeljak, 17.10.2016.
Ovdje i sada
Budi prisutna, budi u trenutku... Čujem to tako često i pitam se zašto je tako teško? Odgovor se nameće sam po sebi, jako ti se ne sviđa to što vidiš. Vidiš jasno cijeli svoj život i shvatiš koliko si sam odgovoran za ono gdje se nalaziš. A to boli više od onoga lošega što se događa. Prošlost nudi prežvakavanje poznatoga, hej tu nemaš više što. .. osim preslikavati prošle događaje u vrijeme koje im ne odgovara, koje više nije njihovo. I tako sada postaje prije. Ideš u budućnost jer tamo postoji šansa da ono što budeš vidio oko sebe bude srcu i oku ugodno. Kao imaš vremena kovati savršen plan, ti ćeš ovako i onako. I tako sada postane sutra. I tako preskačemo jedino što imamo, sada.
Jedino vrijeme kada možemo aktivno djelovati na ono sutra. Ono od jučer samo može biti lekcija i putokaz. Biti u sada je biti u sebi kakav jesi ovog trenutka. Kada smo bolesni i nesretni, u strahu, neimaštini i ludilu, zapravo bježimo od sebe i oduzimamo si jedinu moć koju imamo, samopomoć. Ne gledamo u sebe u tom trenutku. Nego u nekog prošlog i budućeg sebe, a od drugih tražimo da nas oslobode nas samih u tom za nas teškom trenutku. Zašto drugom bolesnom brzinom svjetlosti pomažemo, a sebe ne možemo ni pogledati u tom trenutku?
Sada je naša moć. Sada je namoćniji trenutak koji postoji. Zato ga se toliko i bojimo. Donosi ono čemu svi težimo, slobodu i kontrolu. Vlastitu slobodu i shvaćanje da jedino što moramo i možemo kontrolirati smo mi sami, naše misli i emocije, pa tako i reakcije, pa tako i život.
Moć koja proizlazi iz svjesnosti ima svoju cijenu. Moraš se suočiti sa sadašnjošću. Ovisno o tome kakva je pronaći ćeš svoje teme. Pronaći ćeš onog od jučer i moći graditi onog sutra. Jer se mijenaš, kao što se sve oko tebe mijenja. Ali nagrada je tako vrijedna.
Koliko god vlastita sadašnjost nekome izgledala ovakva i onakva, smrdljiva, nepopravljiva, preteška, u njoj uvijek ima Zlata. Kada ste sada, možete vidjeti to Zlato i polirati ga do najvećeg sjaja. Svi mi znamo koja su vaša Zlata i znamo da je vrijedno skidati sve slojeve. Svatko u sadašnjosti ima svega jer svatko u sebi u svakom trenutku ima svega.
Odluka je na nama. I svaka je ispravna za nas u tom trenutku u kojem biramo. Birajmo najbolje za sebe sada jer je to jedino čime poštujemo sebe jučer i jedino čime gradimo sebe sutra.
Oznake: Mindfullness, mentalno zdravlje, psihologija
- 10:24 -