>Zašto si tako osjetljiv/a? Ne smiješ u životu biti tako osjetljiv/a... Moraš očvrsnuti... Slušaš tako te ljude, duboko u sebi se nadajući da ćeš preživjeti sve situacije u koje ulaziš sa "čvrstim" ljudima i probudiš se jednog dana sa spoznajom da ne osjećaš.
Događaju ti se najljepše ili najgore stvari, a ti ne osjećaš. Ništa. Sve je ravno. Nema povrede, nema sreće. Samo bivaš i pitaš se kad se to dogodilo? Kad si toliko upio njihov savjet da si prečvrsnuo?
Svakako, nije lako biti osjetljiv. Ne samo u današnje vrijeme, nikad. Jer, prema Darwinu, samo najjači opstaju. Prema meni, samo najosjetljiviji žive!
Oni osjećaju sve oko sebe u sebi. Gledaju svijet iz nekog drugog ugla. Kada ih sretneš prepoznaješ ih po sjaju u očima i osmijehu na licu. Oni vide širu sliku. Oni osjećaju svaku svoju i tuđu emociju. Njima je teško biti u grubim, nasilnim i teškim situacijama. Oni će napraviti sve što mogu kako bi osvijetlili tamu. Ne zato jer smatraju da su junaci, nego zato jer je to jedini način na koji se mogu razvijati, njima je to prirodni poriv za samoočuvanje.