utorak, 05.05.2009.

~Paško proljeće
~

Kad smo prije desetak dana razgovarali s prijateljima kamo namjeravamo otići za PPPV (perfektno-padajući prvomajski vikend), reakcije su bile gotovo identične, uglavnom svi su bili iznenađeni (srećom ne i uvrijeđeni) našom odlukom da – idemo na Pag!?

Zašto na Pag!?
Šta to ima na Pagu!?

Da šta ima????

Baš se nešto mislim - od čega je satkan najveći dio šarma naših jadranskih otoka? Bilo da ih promatramo kao biserne perle, u pravilu za lijepa vremena ili pak kao male samodovoljne introvertirane kontinente kad ih pritisnu oblaci ili dugi zimski mrak, čini mi se da je upravo taj magični faktor X skriven velikim dijelom u činjenici da koliko god oni bili slični jedni drugima, toliko opet s druge strane, svaki od njih ima nešto posebno svoje, prepoznatljivo, nešto što ga jasno odvaja od ostalih kamenčića modrog arhipelaga.

Ipak, postoji jedan otok koji je toliko različit od svih ostalih i jednostavno ga je nemoguće, makar i zabunom, zamjeniti s bilo kojim drugim – naravno, to je otok Pag.



A opet, taj isti otok sam za sebe, zna biti toliko različit, tako da se nerijetko dogodi da u desetak metara prelazimo "pragove" iz kamenih pustinja u zelene oaze i obratno...



Otok Pag, imao je svoj prepoznatljiv "brand“ desetljećima ranije nego li je itko od nas uopće čuo za taj pojam. Paška bura, sol, čipka, živopisna narodna nošnja, mjesečevi pejzaži, izuzetno važan prirodan položaj, a iznad svega – njegovo veličanstvo Paški sir, stvorili su od ovog otoka mozaik gotovo mitskih razmjera.

Da, znam kako zvuči doista paradoksalno, ali upravo otok Pag - u gotovo svim svojim segmentima – pravi dalmatinski otok, nama koji nosimo "lančić oko vrata" uvijek je nekim čudom ostajao "izvan ruke". Zanimljivo kako taj isti Pag nije izvan ruke recimo Zagrepčanima ili Slovencima. Imam dojam da je samo za ovog vikenda od ukupno dva milijuna Slovenaca koliko ih postoji, na otoku Pagu boravilo najmanje milijun i po!
Ozbiljno!

Stoga me i nije previše začudilo kad su nas naši domaćini u Mandrama zapitali: "Otkud vi Splićani na Pagu!?"
- Došli smo na "pozdrav proljeću"
- Znate, tako rijetko viđamo Splićane na otoku...



I zaista, ovo "paško proljeće", nagradilo nas je na najbolji mogući način. Iako nas je nekoliko puta kiša dobro poštrapala, nismo dopustili da nas takve tričarije ometaju u istraživanju paških horizontala, vertikala a bome i dijagonala.

Gotovo je nemoguće u samo jedan post utkati sve niti paške čipke i priznajem da se ovoga puta nalazim na velikim mukama, jer sam u opasnosti da umjesto još jednog brodopisa skribomanski naškrabam novi "Rat i mir".





No dobro, idemo u akciju, barem onako "natukničarski", jerbo ako ćemo u detalje – nećemo nikad!
Sam grad Pag, izuzetno mi se svidio, čist, prozračan, uredan, u svakom slučaju – čini mi se kao gradić "s mjerom", a imali smo sreću da smo uletjeli točno na smotru narodnih limenih orkestara koja se održala na glavnom trgu.









Što je na takvu glazbu imao reći časni starina Bartol Kašić nismo uspjeli doznati – samo se zagonetno smješkao...



Kao što već spomenuh, smještaj smo našli u mjestašcu zvanom Mandre, na jugozapadnoj, "zelenijoj" strani otoka, onoj koja gleda na otoke – Maun i Škrda najbliži, a iza njih Olib, pa moja Silba, nešto sjevernije Ilovik, Lošinj...

A kad smo već kod sjevernih obratnica, nismo propustili priliku da se zaputimo do najsjevernije točke otoka Paga – punte Luna, s koje se lijepo vidi otok i grad Rab, kao na dlanu. Najbliže punti se nalaze Tovarnele u kojima, čudna mi čuda, nismo zatekli niti jednog tovara ali zato u Tovarnelama more miriše kao rijetko gdje drugdje. Fan-ta-zi-ja!





U iznimne atrakcije otoka svakako spada i "Paški trokut", geološka pojava koja je još uvijek velikim dijelom zagonetna i tajanstvena tako da se najčešće povezuje s vanzemaljcima koji su navodno upravo ovdje sletjeli nekim letećim čudom prije mnogo, mnogo godina.



Zaista, upravo na prijevoju sa kojeg s jedne strane puca pogled na moćni Velebit a s druge opet na široku pučinu, nalazi se prilično čudnovata površina veličine kojih petstotinjak metara kvadratnih koja se drastično razlikuje od kamenog mora koji je okružuje. Istina, Paški trokut je isto tako satkan od kamena ali
ipak znatno manjeg u odnosu na okolne oštre škrape. Kako, zašto, čemu... ostaju pitanja za budućnost.





Biti na Pagu a ne kupiti pravi domaći sir, veliki je grijeh.
U Kolanu smo "naletjeli" na siranu obitelji Gligora.



Pored male sirane koja se zove "Sirena" nalazi se i najmirisnija prodavaonica na svijetu.
Čudo jedno!
Vjerujte mi, miris je toliko zamaman da jednostavno poželite svo to blago ponijeti sa sobom.
Paški sir, samo za vašu informaciju – otprilike 160 kuna po kilogramu, ali vjerujte mi - vrijedi svake lipe, to u stvari i nije sir, to je lijek!





Ako želite otok samo ovlaš poljubiti prošetajte njegovim plažama i rivama ali ako ga želite upoznati u njegovoj iskonskoj nutrini, tada se morate zaputiti u samo srce otoka. Sveti Vid, najviša je točka otoka Paga i naravno da nam je predstavljala izazov dok smo je ovako pogledavali s druge strane.
Uspon smo započeli iz Šimuna i na samom početku nam se činilo kako će to biti običan pisofkejk, ali staza se pokazala prilično zahtjevnom i lažljivom. Ipak, osjećajući kao da hodam biblijskom kamenom pustinjom, nisam zažalio niti jednog trenutka čak ni tada kad nam se činilo kako nam crkvica na vrhu bježi sve dalje i dalje kako smo joj bliži....
Čudnovato baš!









Svuda oko nas, umilno blejanje ovčica i janjadi. Ovnovi baš i ne bleje tako umilno, više nas gledaju onako prijekorno u stilu "što vi sada hoćete"





A mi u stvari ne želimo ništa posebno, samo doći na vrh i gledati ovakve prizore...





Da ne bi sve bilo bajno, divno i krasno, na otoku sam vidio i puno (previše čak) grozomornih prizora. To se prije svega odnosi na totalno podivljalu izgradnju užasnih apartmanskih zgradurina, posebice u Novalji i okolnim naseljima. Jednostavno – ne mogu shvatiti motive i razloge pohlepnih "investitora", ali ovako unakaziti djevičanski otok, zločin je koji će biti vidljiv stoljećima.
Graditeljski užas – doslovce...

U samoj Novalji željeli smo posjetiti stari akvedukt iz rimskih vremena ali smo na ulazu u muzej samo ugledali naškrabanu obavijest da je radno vrijeme od ponedjeljka do petka i to od devet do trinaest!???
Poala brale, lipoga li radnog vrimena....

Dobro, vjerujem da devedeset posto posjetitelja Novalje ne zanimaju rimski akvedukti i arheološke zbirke ali ipak...

Par kilometara od Novalje nalazi se plaža Zrće.
A-ha, već vas vidim, očekujete da izgadim Zrće na pasja kola.
He he, neće moći ove noći...

Znate, meni je Zrće sasvim OuKej!
Velika, u stvari ogromna plaža, čista, uredna, izvrsno održavana, sa brojnim sadržajima koji su od Zrća stvorili već pravu famu, gotovo kult.
I opet kažem, nemam ništa protiv, pa mladost se mora negdi "izbiskat"
Istina, sad još nije puna sezona, ali od onih milijun i po Slovenaca koje sam već spominjao, na Zrću ih je bio popriličan broj.





Na koncu, što još reći...
Otok Pag krije u sebi more jedinstvenih i fenomenalnih prizora, radi se zaista o nevjerovatno slikovitom otoku i ove plaže u Staroj Novalji su zaista ovakve, posebnog kolorita...





Otok Pag nikad nije poznavao palače, vile i dvorce, sve stare kućice su zbijene jedna do druge u nizovima kao da se žele ogrijati zajedno, tu se oduvijek živjelo teško i radilo mukotrpno. Upravo zato, već spomenute "apartmandžije", najblaže rečeno - nije ugodno gledati.

Na povratku domu svome, iskrcao sam na hard disk 1.3 gigabajta fotografija.
1.3 gigabajta zrnaca pjeska ili dijelića uspomena i dojmova.
Otok koji u mnogim svojim elementima djeluje gotovo nadrealno.
Mjesečev otok – vječni otok, otok – most, otok iskona, otok beskraja
Pag...






<< Arhiva >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se