Čitaj me na klik

05.09.2013.



Moj dugogodišnji ritual, koji nikada nisam preskakala je jutarnje čitanje novina. Neke novine stizale su u poštanski sandučić i njih sam čitala uz doručak a neke sam kupila na putu za posao i koristila pauzu da ih uz sendvič ili komad pizze prelistam. Kasnije, u kasno poslijepodne novine su obično završavale na polici u WC (postoji li bolje mjesto za čitanje i analizu nekih događaja?) ili na noćnom ormariću u spavačoj sobi, kada se prije otvaranja korica aktuelne knjige još jednom pročitalo ponešto zanimljivo a što nije moglo doći na red tokom dana.

Ova procedura je bila dugo godina sastavni dio dana i uvijek sam imala poseban osjećaj zadovoljstva kada sam otvorila novine i zapuhnuo me miris koji se sastojao od mješavine tiskane boje i papira.

Danas su se moje navike promjenile. Kriv je moj računar, na koji se svako jutro radujem kao što se djeca raduju svježoj vrećici kokica uz crtić pred spavanje. Pretplatu za novine sam otkazala a vrlo rijetko kupim neke na kiosku.

Došlo je vrijeme online-novina.

U krugu prijatelja i poznanika, u kojem se novine također sve rjeđe kupuju i čitaju, čujem različite razloge za to, a svi se slažu da je zlatno vrijeme tiska na izmaku.

Zbog čega je to tako?

Prije svega prednost online-novina je brza aktualizacija vijesti. Ono što tisak od vijesti pripremi navečer da bi čitalac to imao servirano za doručak uz svježe žemlje i mermeladu, to online- novine stavljaju već u arhivu jer je kod njih aktualiziranje moguće praktično svakog trenutka. Dalja prednost je listanje po događajima retroaktivno, gdje je najčešće dovoljan jedan klik i dobar miš za skrolovanje.
Dok u novinama postoji rubrika „Pisma čitalaca“, gdje na objavu poslanog pisma i odgovor treba čekati do slijedećeg izdanja, dotle je online moguće komentirati i komunicirati sa autorom ili sa drugim čitaocima oko bilo koje teme praktično istog trenutka.
Za one kao što sam ja, koji žive u inozemstvu, velika prednost je ta što mogu pročitati vijesti iz domovine a da ne trčkaraju od kioska do kioska tražeći koji od njih ima „inozemna izdanja“.

Da, online-novinarstvo ide korakom od sedam milja.

Nedostaci? Ima ih dakako. Prije svega površnost. Vijesti koje se donose su najčešće preuzete od agencija tipa Reuter ili DPA i može se reći da taj copy-paste-mentalitet postoji u skoro svim online-novinama, pa se često u više novina može pročitati neka vijest napisana potpuno identično. Rijetko se sreču članci u kojima se analizira opisani događaj te iznesu rezultati sopstvenih istraživanja.

Novinarstvo koje je ranije postojalo polako izumire. Građanska kultura koja ga je dovela do procvata je također u izumiranju i nadomješta se polako ali sigurno onom koja unosi brzinu i površnost i malo koga, a izgleda ni same novinare, ne zanimaju uzroci pa je i istraživačkog novinarstva sve manje. Niko više nema vremena ni novca. Čitaoci nemaju vremena da uz doručak sjede duže da bi pročitali „papirnati“ tisak koji opet zbog nedostatka novca, nema više kvalitet da bi tog istog čitaoca zadržao duže uz neki članak..

Zaključak? Tisak u tradicionalnom smislu neće moći više opstati. Suviše je vremena propušteno. Online-novinarstvo je u ofanzivi jer je jeftinije, daje čitaocu informacije koje mu trebaju a i mogućnost da o njima kaže svoje mišljenje putem komentara i foruma.

Ono što smeta, uostalom kao i kod novina, su reklame pomoću kojih se finansiraju online-novine. Ali odluku ovdje donose čitaoci, jer ako vam smeta reklama dok čitate svoje omiljene online-novine (nadam se ove na desnoj strani) možete ih blokirati. Za to su već date mogućnosti i tu je napravljen veliki pomak, nauštrb onih koji daju i dobivaju novac za reklame. Ali tiho o tome, pa i naš blog je dio online-sistema i ima koristi od reklama. Zato, dragi blogeri, ne koristite ovu mogućnost! A nadajmo se da ni drugi čitaoci to neće učiniti.

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.