Blog Sadašnjeg trenutka

utorak, 31.07.2007.

Nitko nije kriv

Napomena: ovaj post je isključivo moje mišljenje i molim vas da ga promatrate na taj način. Ako tražite kozmičku istinu, možda bolje da odete na neki drugi blog. smijeh

Vjerujem da kada bi netko tko je prosvjetljen pisao o temi krivnje da bi napisao :"Nitko nije kriv." Isus je rekao "Oprosti im Bože, ne znaju što čine". Ja vjerujem da ljudi rade "pogrešne" stvari iz kozmičkih ispravnih razloga, i da zapravo percepcija "pogrešnog" nije ništa drugo nego rezultat naše ograničene 3D percepcije.

Temeljim ovaj post na sljedećih pretpostavkama:
1. Ja sam višeslojno biće - od čega je temeljni sloj Duša, koja je dio jednog većeg sloja Svega Onoga Što Je i Nije.
2. Odluke se donose na razini Duše i tamo postoji slobodna volja, dok razina Čovjek služi kao sredstvo kroz koju se izvršavaju odluke Duše. Razina Čovjek ima privid slobodne volje.
3. Sve odluke koje donosi Duša u skladu su sa razinom Svega Onoga Što Je i Nije i najvjerojatnije služe da bi Duša došlo do dodatnih iskustava. Zašto joj je to bitno, postoje određene teorije koje nisu bitne za ovaj post.
4. NIŠTA se ne događa u mom životu na što moja Duša nije pristala. Isto vrijedi i za Duše drugih.
Znači, nemoguće je da ja povrijedim nekoga ako na nekoj razini te osobe nije postojala dozvola da dođe do povrijeđivanja. Dapače, mislim da je BILO kakav odnos uvijek dogovor Duša onih koji sudjeluju u tom odnosu.
Da ne bi bilo zabune, kad kažem BILO kakav mislim doslovno to. Taj odnos može biti odnos žrtve i ugnjetavača, dvoje ljubavnika, majke i djeteta itd.
5. Odluke moje Duše je ono što je za moje postojanje daleko najbolja stvar koja se može dogoditi.

Ako su ove pretpostavke točne tada znači da nitko nije kriv, već sve što se događa je u stvari dogovor između Duša, a razina Čovjek ionako ostvaruje ono što je Duša odlučila.

Ako je mene netko ozlijedio, pokrao ili mi nanio neku štetu, vjerujem da je za tako nešto trebao imati dopuštenje moje Duše i zato je u tom trenutku najbolja moguća stvar koja mi se može dogoditi u tom trenutku u mom kozmičkom postojanju.

Pa kako može biti nešto dobro za mene kao što je to da me je netko ozlijedio ili me pokrao?! Pa zar je ovaj Berix lud? Odgovor na ovo drugo pitanje mi je "Zar nismo svi?" rofl
A odgovor na prvo pitanje je da možda uistinu iz jedne kratkoročne i vrlo ograničene perspektive nije nešto dobro (npr. fizička bol), no iz malo šire perspektive to je nešto jako pozitivno (npr. zbog te boli budemo potaknuti na neke akcije koje nam donesu u naš život puno više nego li što je bilo prije nego što nas je netko ozlijedio).

Da li su ove pretpostavke točne ili ne, nitko ne može dokazati sa 100% sigurnošću. Zato to i je pitanje vjere. Međutim, neovisno o točnosti možemo si postaviti pitanje:
Kakav efekt bi imalo na nekoga da na taj način pristupa životu? Ali ne onako teoretski, već da svaki komadić nečijeg sistema vjeruje u to?

- Strah više ne bi mogao postojati. Kako bi ni mogao kada se u svakom trenutku događa najbolje moguća stvar?
- Grižnja savjest nestaje jer ionako radimo nešto što je u skladu sa svima. Nemoguće je napraviti drukčije.
- Ljutnja također nestaje jer više ne postoji nešto što bi nas moglo naljutiti.
Nestaju i ostale negativne emocije, kao što su mržnja, zavist, ljubomora, zamjeranje, žaljenje, samosažaljenje, nesigurnost i sl.

Iskreno baš me briga da li su te pretpostavke točne ili ne s obzirom da kada ih moj sistem 100% prihvati ja sam ostvario svoju životnu misiju: Prihvatiti Sadašnji trenutak i biti iskreno sretan. Ne može biti drukčije, ako sistem to prihvaća 100%.

Meni se i dalje događaju unutar sistema emocije straha, ljutnje, tuge i sl. To je i pokazatelj da moj sistem još uvijek nije 100% prihvatio te pretpostavke i da imam dijelove sistema koji vjeruju drukčije. Međutim, to me nimalo ne opterećuje jer znam da je program gornjih pretpostavki instaliran u nekim dijelovima sistema i da se pomalo širi i na ostatak. To nije nešto što će biti preko noći (osim ako bude), ali kroz neki malo duži vremenski period mislim da moj sistem ne može i ne želi odoliti takvom programu.

Netko može riješavati negativnu emociju jednu po jednu unutar svojeg sistema i kad tad će doći do temelja koji se onda mijenja na bolje. Ja idem drukčijim smjerom: izmijeniti temelj, a tada se nužno mora mijenjati i ostatak. Ako je naš sistem pun virusa pisan za operativni sustav Windows, a mi pređemo na Linux virusi više ne mogu raditi. Isto tako je i sa negativnim emocijama, promijenimo li temelj sa gornjim pretpostavkama, nemoguće je da i dalje negativne emocije preuzmu naš sistem. Upravo to je razlog zašto me ne interesira toliko riješiti se neke konkretne negativne emocije/problema (osim ako mi dođe da riješim) već promatram kako se sa nekim svojim tempom spontano mijenja temelj mojeg sistema.
Znam da je nekima ovakav pristup nerazumljiv jer nemaju to iskustvo, tj. njihovo iskustvo nije u skladu sa ovim što pišem. Da mi se to ne događa možda ni ja baš to ne bi razumio - a ovako meni osobno je to jedini prirodni pristup. Svejedno, vjerujem da tko treba skužit će skužit, za ostale to nije pravi put u ovom Sadašnjem trenutku.

prijavi hr.digg - 09:12 - Komentari (12) - Isprintaj - #

petak, 27.07.2007.

Proaktivnost vs. reaktivnost

Današnji post je posvećen usporedbi proaktivnosti i reaktivnosti. Bilo mi je neobično teško napisati ga - naizgled tako lagana tema, ali uspio sam ga napisati tek iz trećeg pokušaja - zato jučer i nisam objavio post jer nisam bio zadovoljan sa napisanim postom.

Proaktivnost
Proaktivno ponašanje je ono u kojem mi poduzimamo inicijativu, preuzimamo odgovornost i u literaturi uspjeha ovo je preporučeni pristup životu. Naravno, i proaktivna osoba ponekad mora reagirati na situaciju, ne može se to izbjeći u igri života. No ipak joj je dominantan pristup životu taj da pokušava imati kontrolu nad svojim životom i u skladu toga i donosi odluke. Inicira akciju, razmišlja što bi moglo dovesti do eventualnih problematičnih situacija i nastoji ih svojom akcijom spriječiti. Nimalo loš pristup životu, zar ne? To je pristup koji preporuča put Vezanosti za rezultat. Ako i ponekad mora reagirati na problematičnu situaciju tada to čini isto na proaktivan način - postavlja si pitanja što je najbolje što mogu napraviti u ovoj situaciji, na koji način da iskoristim ovu lošu situaciju da bi napredovao još više i sl. Definitivno jedan pobjednički mentalitet koji je kao stvoren za konstantni napredak. Malo je takvih ljudi koji su to u stanju tako ići kroz život, ali ih ima. Uglavnom ljudi koji idu putem vezanosti za rezultat manje ili više teže takvom pristupu životu - to uopće nije čudno s obzirom na koristi kakve donosi takav pristup.

Da li je proaktivnost korisna?
Nekako je logično da ćemo imati bolje rezultate ako smo proaktivni, nego ako nismo, zar ne? Pa možda, ali život često i nije tako logičan - znam ponekad reći "Život je tako čudna stvar da kad se dogode i čudne stvari to uopće nije čudno".

Reaktivnost
Mene osobno više privlači put reaktivnosti. Ne zato jer je lakši, već zato jer vjerujem da je za mene korisniji. Međutim, tu ne mislim na jednu reaktivnost u smislu žrtve, to je reakcija slabih, već reaktivnost u smislu promatrača - nevezanosti. Ovdje koristim riječ "reaktivnost" zato jer puštam da situacija odredi reakciju mojeg sistema. S obzirom da nisam vezan za rezultat, mogu biti u poziciji znatiželjnog promatrača koji gleda na koji način će moj sistem reagirati i kakav će biti na kraju rezultat. Nisam uvijek takav, i ja imam djelomičnu vezanost za određene rezultate, međutim bitno je da idem smjerom u kojem je ta vezanost sve manja i manja.

Što je korisnije - proaktivnost ili reaktivnost?
I sada se vraćamo na ono pitanje o logičnosti izjave da proaktivni pristup daje bolje rezultate. Odgovor na to pitanje je da zapravo ovisi o kvaliteti naše proaktivnosti i reaktivnosti. Netko je proaktivan, ali oko ciljeva koji ga vode u "krivom" smjeru - npr. ljudi kojima je novac jako bitan i uspiju ostvariti veliko bogatstvo, a sve drugo im se raspada i na kraju su u punoj goroj situaciji nego li netko tko je bio puno manje proaktivan, ali je bio proaktivan oko pravih stvari. Isto tako ako je netko reaktivan na način da se prepusti situaciji ako to radi na krivi način može postati žrtva koju drugi ugnjetavaju.

Reaktivnost koja mene zanima temelji se na sljedećim principima:
- postoji jedna puno mudrija sila od mene kojoj se ja mogu opirati i raditi po svome ili joj se mogu prepustiti: s obzirom da je ona puno mudrija, koliko god ja bio pametan, zapravo nemam pojma u odnosu na tu mudru silu. Ako je to istina, to znači da štogod se događa je od te sile i to je najbolje za mene u tom trenutku i u koja god bio situaciji u meni su potrebni resursi za odreagirati na tu situaciju.
- ako se ne opterećujem previše da li će biti ovako ili onako, tj. ako mogu prihvatiti da će biti i ono što mi kratkoročno ne odgovora, tada sam puno mirniji. A ako sam puno mirniji, tada mogu i odreagirati bez stresa koji bi me inače blokirao da odreagiram na najbolji mogući način
Uglavnom, reaktivnost koja mene zanima je isto ono što bi neki rekli "Neka bude volja Tvoja" ili što bi taoizam nazvao "wu wei".
U ta dva principa vjerujem i onda je normalno da me puno više privlači pristup promatrača kojeg i preporuča put Sadašnjeg trenutka. Možda ću količinski imati više rezultata nego li netko tko je proaktivan, uistinu mi ne bi bilo čudno da tako bude, no to mi i nije toliko bitno - pa možda upravo zbog toga što mi nije bitno i bude.
Život je čudna stvar...

Inače, da me netko gleda sa strane mogao bi zaključiti da mi moj pristup reaktivnosti i nije nešto - jer npr. zadnjih dva sata prije ovog posta sam igrao igricu - naganjao sam orke, gobline i sl. u strategiji Gospodar prstenova - borba za Međuzemlje II. Mnogima je to gubitak vremena koji se je mogao potrošiti na nešto "korisno". No to i nije bitno, jer ja vjerujem da je moje igranje igrice bilo najbolja moguća stvar koju sam mogao raditi u tom trenutku. Netko će možda pomisliti da živim u zabludi, ali iskreno, nečije tako čudne misli me neće omesti večeras u pravednom snu. rofl No to je vjerojatno tema sljedećeg posta... mah

prijavi hr.digg - 09:40 - Komentari (10) - Isprintaj - #

utorak, 24.07.2007.

Moje mišljenje o putu Vezanosti za rezultat

Promjena imena
U sklopu trenutnog projekta odlučio sam put Kreacije (iz prošlog posta) do daljnjega preimenovati u put Vezanosti za rezultat jer je to bliže onome što želim reći, a kreacija se ionako događa na oba puta. Jedna od glavnih razlika između ta dva puta je vezanost tj. nevezanost za rezultat.

Važna napomena
U ovom postu navodim neke dvojbe koje sam imao na putu Vezanosti za rezultat i zašto me više ne privlači toliko taj put. Vrlo bitno je za napomenuti da su ovo moji razlozi i razmišljanja i to ne mora vrijediti za druge. Dapače, unatoč svemu napisanom u ovom postu čvrsto vjerujem da je za većinu ljudi put Vezanosti za rezultat savršeni put u ovom periodu života. I nikome ne preporučam da ide nekim drugim putem od onog kojim već ide osim ako ne osjeti da je tako ispravno. Zašto je to tako se da vrlo lako objasniti na sljedećem primjeru: ako smo u Firenci i želimo doći u Rim, tada je put koji nas vodi do Rima najbolji u tom trenutku. Nije najbolji put onaj koji vodi od Zagreba do Osijeka pa makar možda na tom putu bilo puno ugodnije vrijeme, ljudi itd. Isto je tako i sa ova dva puta...

Neke dvojbe koje sam ja imao na tom putu:
- koji cilj je uopće ispravan? Npr. treba donesti odluku da li ću u narednih nekoliko mjeseci raditi na cilju A, B ili C jer ima vremena samo za jednog. Znači, trebam reći "ne" dvama ciljevima. A što napraviti ako su sva tri naizgled ispravna, ali samo jedan od njih donosi pravi rezultat dugoročno?
- sa prvim pitanjem je povezano i pitanje: kako u samo 24 sata uspjeti napraviti sve što je bitno?
- OK, ako i ostvarim cilj što ću imati od toga? Recimo da je cilj bio taj da uštedim 30 000 E da bi si kupio novi auto. I žrtvovao sam se, radio puno i uspio uštedjeti taj novac i kupim si auto. I što sada? Imam auto koji mi se jako sviđa. Kako to utječe na mene - recimo da sam sretan zbog toga. Međutim, što ako mogu biti sretan odmah sada i biti sretan iako nemam auto od 30000 E? Netko će reći da je auto u današnje vrijeme potreba. Istina, i ja to kažem. No opet zašto je? Da bi mogli ostvariti više u manje vremena, da bi bili produktivniji, da bi nam bilo ugodnije... I kakav to efekt ima na nas? Donosi nam ugodu i čini nas sretnijima na neki način... Međutim, što ako mogu biti sretan i bez toga? Sretan iako napravim manje, iako idem busom? Ljudi rade toliko puno toga iz primarnog razloga da dođu do unutarnjeg osjećaja zadovoljstva. I ja sam u toj kategoriji. Kada radim i dobro djelo, na neki način to radim jer mi to donosi osjećaj unutarnjeg zadovoljstva. Ta unutarnja motivacija može biti svjesna ili nesvjesna - ali uglavnom je to tako. Što kada bi netko bio u stanju biti sretan bez obzira na to kakve su okolnosti u njegovom životu? Da li je siromašan ili bogat, zdrav ili bolestan? Tada više i ne bi tako bilo bitno kakav auto vozimo, niti da li ga uopće vozimo...
Da ne bi netko krivo shvatio ovaj primjer, niti nemam auto od 30 000E, niti ga želim. wink

Moj dojam
Cijela ta priča sa putem Vezanosti za rezultat mi se je u nekom trenutku počela činiti kao jedna bjesomučna trka zbog nikakvog dobrog razloga. Trčimo kao ludi da bi došli tamo gdje jesmo. I onda nakon jako dugog trčanja smo sretni da smo došli tamo gdje smo zapravo i bili na početku. Umjesto da smo sve vrijeme uživali, mi smo trčali... I to trčali na način da nismo uživali u trci već smo stisnuli zube i trpili samo da bi došli do cilja. Eto, to je jedan od razloga zašto me više taj put i ne privlači kao što me je nekada... Iz jednostavnog razloga jer mu ne vidim nekog velikog smisla. To mi se čini kao jedan veliki paket u šarenim bojama i sa jako puno ukrasa, a unutra je nešto od jako male vrijednosti. Na putu Sadašnjeg trenutka isto je moguće da se trči, ali tada se trči zbog užitka trčanja, a ne zato jer ćemo biti nešto više ili imati nešto više kad dođemo do cilja. Na putu Sadašnjeg trenutka nije potrebno da budemo nešto više u budućnosti, već da budemo ono što jesmo u jedinom trenutku koji postoji - sadašnjem trenutku.

Postignem li ekstra rezultate, ljudi će me više cijeniti. Koji će efekt to imati na mene? Ego će mi slati impulse zadovoljstva. A što ako mogu doći do tih impulsa zadovoljstva bez da postižem ekstra rezultate i bez da mi ego šalje impulse? A ako i ne mogu, zar je ispravan način biti spreman odvojiti nekoliko godina truda i odricanja da bi došao do tih impulsa? Zar ne postoji neki bolji način? Ono što me je prije kočilo da krenem drugim putem je ta socijološka isprogramiranost koja nas uči da moramo u životu postizati rezultate i nastojati biti uspješni jer ćemo onda imati više i bit ćemo sretniji. Problem sa tom isprogramiranošću je ta da joj je temelj lažan. Ne moramo.

prijavi hr.digg - 08:56 - Komentari (12) - Isprintaj - #

četvrtak, 19.07.2007.

Što je put Kreacije?

Ovo je prvi dio projekta kojeg sam najavio u prošlom postu. Koliko će ih biti ne znam ni sam...

Umjesto definicije puta Kreacije, puno mi je lakše dati nekoliko primjera što spada u taj put.
- Idemo kroz život, postavljamo ciljeve, disciplinirani smo i poduzimamo akciju, žrtvujemo neke stvari i ostvarujemo željene rezultate, napredujemo i ostvarujemo ono što ljudi zovu uspjeh. To mogu biti materijalni ciljevi, zdravlje, samorazvoj itd. Ti ciljevi ne moraju nužno biti međusobno u ravnoteži.
- koristimo svjesno tehnike vizualizacije, raznih energetskih rituala (npr. magija) da bi ostvarili neke rezultate - da bi djelovali na naše polje stvarnosti.
- proaktivnost
- produktivnost je bitna
- korisno je napredovati i ići prema naprijed, nije uvijek nužno, ali je korisno

Neki od učitelja puta Kreacije su:
- Abraham (kolektivno biće) koji je bio vodstvo Hicksima u pisanju knjige "Ask and it is given" - po meni najbolja knjiga na području tzv. LOA modela (Law of attraction)
- Joseph Murphy, npr. njegova knjiga "Moć podsvjesti"
- Steve Pavlina, jedan od najčitanijih blogera u svijetu i sigurno broj 1 u posjećenosti na području samorazvoja (ne samo blogova, već i online sadržaja)
- razni priručnici magije, energetskih rituala, tehnika vizualizacije i drugih sličnih tehnika koje služe za djelovanje na naše polje stvarnosti sa ciljem da se ostvari ono što želimo
- razne knjige koje se bave sa tematikom kako ostvariti uspjeha u životu

Znači, na putu Kreacije imamo želju koja postaje cilj kojeg želimo ostvarimo na ovaj ili onaj način. Taj način može biti "ispravan" ili "ne" no dolazi do kreacije rezultata. Dobra stvar je ta da ako se naprave prave stvari naše želje se ostvaruju. To je ujedno i loša stvar, jer kao što kaže stara narodna "pazi što želiš, moglo bi se to i ostvariti". Kreacija može biti "pozitivna" ili "negativna". I nosi sa sobom posljedice. Ponekad možemo nešto napraviti u najboljoj namjeri, a opet smo sa sa time naškodili sebi i drugima. To su neka od pitanja koja mogu mučiti nekog tko ide tim putem....

Dati ću i primjer idealne osobe koja ide tim putem:
Živi jednim uravnoteženim životom - postavlja pametno prioritete u svom životu, promišljeno odlučuje o svojim ciljevima, ima 5 godišnje planove koji su organizirani tako da vode njezin život na jednu višu razinu i konstantno napreduje. Bitna mu je duhovnost i nastoji donositi moralno ispravne odluke. Samopouzdan je, discipliniran i organiziran. Svjestan je da nije sve u radu, već postoji i nešto što se zove podrška prirode i koristi i tehnike za poboljšanje te podrške. To mu omogućava da ima još bolje rezultate. Steve Pavlina je takva osoba.
Nije loše, zar ne?

S druge strane, imamo i sljedeći slučaj:
Postavlja ciljeve, ostvaruje materijalni uspjeh, nije mu bitno što je druge ljude iskoristio da bi ostvario svoje ciljeve, ako treba koristi se svim mogućim sredstvima, ali na kraju ipak ostvaruje svoje ciljeve. No to mu nije dovoljno, pa postavlja još veće ciljeve i ostvaruje ih uz još veće žrtve. Primjer takve osobe bi bio neki tajkun koji je povezan sa mafijom i koji ne preza od ničega za ostvarenje svojih ciljeva.
Nije baš dobro, zar ne?

Oba slučaja su zapravo ekstremi na putu Kreacije. Veliki broj ljudi je smješten negdje između ta dva ekstrema...

Napomena:
I na putu Sadašnjeg trenutka imamo rezultate, poduzimamo akciju - no namjera i izvor je drukčiji. No o tome kad bude pravo vrijeme...

prijavi hr.digg - 09:06 - Komentari (38) - Isprintaj - #

utorak, 17.07.2007.

O postovima, najave projekta ovog bloga i jedna blog preporuka

Povremeno u nekom postu napišem na koji način je nastao taj post. U ovom ću malo općenitije pisati o tome.
Naime, kao prvo moj dojam je taj da je samo privid da ja odlučujem temu posta, a da je zapravo istina ta da mi netko iznutra došapne tu temu. Znam da će možda netko pomisliti da to samo umišljam, i tko zna, možda je i u pravu. Ako mi netko može dokazati sa 100% sigurnošću da to samo umišljam svakako neka mi se javi, bit će mi vrlo drago. Umišljao ili ne, to i nije toliko bitno, bitno je što ja vjerujem i da postovi nastaju jedan za drugim...
Ali stvarno, tko je izvor mojih postova? U svakom slučaju ako kažem da sam ja, biti ću u pravu. Ali i ako kažem da nisam ja, isto vjerujem da sam u pravu. Sve ovisi o tome što smatram pod "ja". No to je ionako tema nekog drugog posta kojeg sam već objavio na ovom blogu.

Probudim se neki dan u 5 (dižem se inače oko 7 - 7:30) i padne mi na pamet ideja mogao bi pisati to i to u jednom od sljedećih postova. S obzirom da je bilo 5 ujutro nije mi se dalo dizati iz kreveta da zapišem temu (jer mi se inače zna dogoditi da ju zaboravim) pa sam sebi rekao "ako trebam napisati taj post, onda ću ga se sjetiti. Ako ga se više ne sjetim, nisam ga ni trebao napisati". Očito mi je da sam ga trebao napisati jer upravo pišem taj post. U svakom slučaju na temelju iskustva imam to povjerenje da dok god trebam pisati postove teme će mi dolaziti spontano i bez napora. Ponekad bi mi bilo i olakšanje da ne vodim ovaj blog i da putujem svojim putem bez da to otkrivam svim poznatima i nepoznatima posjetiteljima, ali jednostavno ne osjećam da bi to bilo ispravno u ovom trenutku. Dok god osjećam da je to ispravno i dalje ću pisati blog, iako ni sam ne znam, niti ću ikada moći znati u kojoj mjeri uspjeva ovaj eksperiment mogućeg pozitivnog utjecaja. Razlog zašto i dalje nastavljam ovaj blog sigurno postoji, mada ga ja ne znam uvijek i argumentirano objasniti. No to ionako nije ni bitno... Činjenica je da neki od postova koje napišem meni i nisu nešto, dok sam sa nekim drugima jako zadovoljan kako su ispali, što je malo bedasto s obzirom da se ionako odričem odgovornosti oko kvalitete postova pa makar oni bili i najbolji/najgori na blogerskom prostoru.

Promatrajući svoj sistem vidim da postoji želja da na ovom blogu objasnim detaljno razliku između dva puta samorazvoja. Jedan od tih puteva sam nazvao put Sadašnjeg trenutka, a drugog put Kreacije. S obzirom na opsežnost zadatka, to sam stavio u kategoriju projekta ovog bloga. Potrebno mi je da napravim dodatna istraživanja, testiranja, promišljanja da bi mogao objasniti što su ti putevi, koji su alati koje se koriste na njima, koje su razlike. Želim na neki način svima onima kojima je to potrebno (a među njima sam i ja) pomoći da imaju dovoljno preciznu sliku što svaki od tih puteva nudi i koji su resursi koji nam mogu pomoći nakon što smo izabrali jedan od puteva. Uglavnom, biti će više postova koji će se baviti sa nekim segmentima tog projekta. U konačnici je moguće da ću na temelju tih postova i komentara koji se budu pojavljivali napraviti jedan .pdf file u kojem će biti prikazan rezultat tog projekta. To je dobro jer onaj koga ne zanima ovaj blog, ali zanima taj projekt to može lako pročitati. Meni kao potencijalnom budućem piscu duhovne tematike, ovo će biti jedna mala vježba u tom smjeru. Želim to napraviti kvalitetno i zato ne znam koliko će mi vremena trebati za to. Kada bude trebalo biti gotovo, biti će. A ako nikad ni ne bude gotovo, znači da nije ni trebalo biti napravljeno. U svakom slučaju i mene zanima što će izaći iz tog projekta.

***********************************************************
Jedan blog koji mi je prilično drukčiji od drugih je blog ludlud. E taj blog piše veći čudak od mene samog i na tom blogu se pojavljuju meni dvije blogerske legende hrvatske blog scene: Zlatousti i Reader. Ne znam da li su baš široj javnosti poznata ta dva lika, ali za mene su legende! Zlatousti je duhovni genijalac i često je glavni lik u vrlo kratkim postovima, a Reader je neki stranac koji redovito prevodi na engleski te postove!?!?
Svakako preporučam svim svojim čitateljima.

prijavi hr.digg - 09:11 - Komentari (5) - Isprintaj - #

četvrtak, 12.07.2007.

Matrix

Već neko vrijeme želim pogledati nanovo film Matrix. Nije ga bilo u DVD klubu, pa sam ga odlučio kupiti. Ionako mi spada u top 10 filmova svih vremena, zaslužuje da ga kupim. I tražio sam ga na raznim mjestima u Rijeci, ali uzalud. Pa me sudbina odvela u Trst gdje sam našao taj film. I krenuo sam ga gledati i pitam se: što li je bolje - biti rob u Matrixu i živjeti u iluziji jednog normalnog života ili prestati biti rob u Matrixu i vidjeti stvarno gadnu stvarnost... Jer za sve ljude u filmu Matrix njihova iluzija je za njih bila prilično stvarna i neovisno o tome što je objektivna stvarnost bila takva kakva je, oni su živjeli svoju relativnu stvarnost. Živimo je i mi, svatko živi neku svoju stvarnost i nagađa kakva je objektivna stvarnost. Nagađam i ja, s time da je moja vizija objektivne stvarnosti nešto puno ljepše od ove iluzije koju živim. Za razliku od filma Matrix gdje je to bilo obrnuto. Nastojim ne živjeti u oblacima i prilagoditi se "stvarnosti" koliko mogu. No ta "stvarnost" je isto vrlo relativna. Ali iskreno, puno mi je draža takva relativna stvarnost nego li ona objektivna iz filma Matrix.
Naravno, cijelu tu priču sa filmom Matrix doživljavam na jedan drukčiji način i ne tako doslovno. Smatram da mi i jesmo dio jednog matrixa, ali vjerujem da smo dio toga svojom voljom na razini duše i da je taj matrix zapravo jedan aspekt puno ljepše objektivne stvarnosti.
Po meni, matrix je jedan ogroman holodek gdje duše biraju razna iskustva. I tako mogu reći na temelju promatranja da je Berixova duša izabrala u ovom periodu života jedan žestoki ritam na poslu gdje Berixovo tijelo/um radi od 9 do 18 skoro bez pauze. Trenutno um ima jako puno volje za takvim radom - mentalno je prilično uzbudljivo, nadam se samo da će i tijelo izdržati taj tempo. wink
Ali i ako ne izdrži, ionako je to samo program u holodeku koliko god se on činio stvaran...

prijavi hr.digg - 08:51 - Komentari (34) - Isprintaj - #

utorak, 10.07.2007.

Faze

Sve ima svoj početak i kraj. Lijepe stvari, ali i ružne. Ako smo toga svjesni i to prihvatimo kao činjenicu i prestanemo se opirati toj činjenici tada je rezultat takvog prihvaćanja to da lakše osjetimo unutarnji mir. Jer ako nam je nešto jako lijepo tada se zna istovremeno pojavljivati i osjećaj tuge/straha da će to lijepo završiti. I onda na neki način smanjujemo ljepotu tog trenutka sa strahom od budućnosti. Istina je da će završiti prije ili kasnije. Pa čak i u idelanim odnosima odnos završi prije ili kasnije, ako nikako drukčije onda smrću nekog partnera. I ovdje postoje dvije mogućnosti: biti neraspoložen jer će prije ili kasnije nešto ugodno završiti ili upravo zbog toga što će završiti uživati maksimalno u tome dok traje. Ali isto tako, koliko god stvari bile gadne ponekad i to je isto samo privremeno. Istina, nekima ta gadna faza traje toliko dugo da im se čini da nikad neće završiti no to je već tema za neki drugi post. Meni, kome je put Sadašnjeg trenutka na neki način i smisao mog života, ja zapravo u svakom trenutku imam ono što mi treba. Sadašanji trenutak i potencijal da uđem u kontakt sa unutarnjim bićem pa koliko god neugodna bila trenutna situacija.
To što postoji taj potencijal ne znači da ga i koristim. No dok sam god živ, svaki trenutak imam taj potencijal pa koliko god situacija bila ugodna ili ne. Imaju ga i drugi, no rijetko tko ga i koristi.
Ali i to je u redu jer ionako za sve postoji pravo vrijeme i kada dođe pravo vrijeme neke stvari ne možemo izbjeći. yes

prijavi hr.digg - 09:17 - Komentari (11) - Isprintaj - #

četvrtak, 05.07.2007.

Iscijeljitelji i plaćanje tretmana

Uvod iliti pomalo o nastanku ovog posta
Zanimljivo je na koji način mi dolazi tema nekog mog posta. Današnji post je bio inspiriran sa postom od blogera kojeg redovito čitam Tome Jude. U njegovom zadnjem postu on se bavi sa time da li bi iscijelitelji trebali naplaćivati svoje usluge iscijeljivanja. Iako se uglavnom slažem sa njegovim postovima, ovdje imam dosta drukčije mišljenje. I napisao sam jedan poduži komentar, a onda najprije blog.hr nikako da ga doda ostalim komentarima, a onda nakon jedno 20 minuta čekanja komp mi se sam od sebe restartao iako nisam u tom trenutku radio ništa na njemu.
Nakon što se je sistem podignuo, više nije bilo komentara ni lokalno ni na blogu od Tome. Shvatio sam to kao znak da ne trebam pustiti komentar tamo već napisati ovaj post pa eto to i činim. I na kraju svega se je ipak pojavio i komentar tamo. Pa vi vidite tko je tu lud?! nut

Znači, osnovno pitanje je da li je etički ispravno da iscijeljitelji naplaćuju svoje usluge?
Po Tomi Judi, odgovor je definitivno "ne". Iz kojih on to razloga vjeruje možete pogledati na njegovom blogu.
Po meni, odgovor je uglavnom "da". Uglavnom, na to pitanje nailazim redovito u zadnjih 10 godina. Osobno, imam želju postati jednom kvalitetni alternativni terapeut sa ciljem da mi to bude glavni posao - tj. profesija. To je i jedan od glavnih razloga zašto sam završio puno tečajeva, jako puno razmišljao i pisao o tome te se družio sa ljudima sličnih afiniteta. Još nije došlo pravo vrijeme tako da nisam ni "t" od kvalitetnog terapeuta, ali ako mi je u nekom trenutku života suđeno da to budem sa radošću ću prihvatiti da idem tim putem.

Ono što ja vjerujem je sljedeće:
1. Za biti kvalitetan terapeut potreban je blagoslov jer to je dar. Ne mogu svi biti kvalitetni terapeuti jer većini ljudi to nije suđeno, tj. nije dio njihovog životnog puta.
2. Međutim, za biti i kvalitetan X potreban je blagoslov. Umjesto X stavite slobodno znanstvenik, umjetnik, itd. Npr. za biti kvalitetan znanstvenik potrebna je inteligentan mozak, a što je to nego li dar?
3. Ako nam je dan neki dar, postoji neka svrha - najvjerojatnije nam je dan da bi ga koristili u "pozitivne" svrhe, što god "pozitivno" bilo.
4. Živimo u materijalnom svijetu gdje nam je potrebna određena količina novca kao vid energije da bi preživjeli. Ako nemamo potreban iznos za platiti hranu, režije i sl. bit će problema - barem za većinu ljudi, pogotovo onih koji imaju obitelj. Većina ljudi riješava taj problem tako da rade za drugog ili imaju svoj vlastiti biznis.
5. Dan traje 24 sata. Ako dobar dio dana provedemo na poslu i dobar dio dana na razne obiteljske i privatne obaveze, ne ostaje puno vremena za prakticiranje svojeg dara osim ako nam korištenje našeg dara nije dio našeg posla (u ovom slučaju ono što nam donosi novac).

Znači, gledajući ovih 5 točaka moj zaključak je da je jedini način za većinu ljudi da netko puno koristi svoj iscijeliteljski dar taj da za to dobiva određenu materijalnu kompezaciju. Naravno, postoje slučajevi ljudi koji su financijski neovisni, no oni su ipak u zanemarivoj manjini. Također, moj dojam je da ljudi nešto više cijene (tj. bolje prime) ako su oni dali neki ekvivalent energije za to. (u ovom slučaju to je novac)
Naravno, priznajem da postoje i slučajevi gdje je ispravno ništa ne naplatiti tretman, ali takvi slučajevi su u manjini.

Moje iskustvo sa jednim alternativnim terapeutom
Pomogao mi je oko mog višegodišnjeg zdravstvenog problema i to mi je naplatio 150 kn. Hej!!! Višegodišnji problem me je koštao 150 kn! Sa zadovoljstvom sam platio taj tretman sretan da sam sa svojih 150 kn doprinjeo tome da on može i dalje obavljati svoj zadatak pomoganja oko procesa iscijeljivanja drugih bez da se opterećuje na koji način će preživjeti mjesec.

Eto, to su neka moja razmišljanja zašto je ne samo etički ispravno, nego u većini slučajeva praktično i nužno da iscijelitelj naplaćuje svoje tretmane. Jasno, na tržištu alternative ima svega, pa i prevaranata i šarlatana. No o njima nije bio ovaj post, već o kvalitetnim alternativnim terapeutima. Inače, ako želite pročitati drukčiju perspektivu ove tematike još jednom vas upućujem na Toma Juda blog i sami vidite koji je vaš odgovor na to pitanje.

prijavi hr.digg - 08:03 - Komentari (7) - Isprintaj - #

utorak, 03.07.2007.

Objava

Prelazim na ljetno vrijeme objavljivanja postova, a to je dvaput tjedno - utorak i četvrtak između 8 i 9.
Dva su razloga za to:
1. ljeti ljudi manje čitaju blogove i to je savršeno OK jer je mudro iskoristiti ljeto za kupanje i godišnji.
2. od sljedećeg tjedna sam poslovno u Trstu. Do kada? Dok gazde ne odluče drukčije. Minimalno jedan mjesec, vjerojatno i duže. Svaki ponedjeljak ujutro ću krenuti i vratiti se petak poslijepodne. Po njihovom pričanju tamo će mi biti ubitačan tempo i ako je to istina neću baš imati vremena za on-line aktivnosti. Svejedno ću napisati dva posta tjedno, samo ne znam koliko ću biti na drugim mjestima aktivan.
Takav trenutni rasplet je sasvim u redu. Bila je jedna aktivna on-line faza, sada će biti jedna poslovna faza. Očekujem da će to biti puno zahtevniji period tako da ću imati pregršt prilika da primjenjujem (ili barem nastojim) ono što sam napisao u ovih sto i kusur postova. Bit će to jedan jako dobar test na kojoj sam trenutno razini. Možemo pričati i filozofirati koliko god hoćemo, na kraju cijele te priče je RealLife (RL) koji nam kaže pravu istinu o našoj trenutnoj razini. I dobro je da je tako jer bi se moglo previše lako početi lebdjeti i umišljati nešto što nije.

Kako god, s obzirom na situaciju, završio je naprasno eksperiment kojeg sam započeo jer se moj sistem mora posvetiti drugim obavezama.
Eto, tek toliko u ovom postu - neki ozbiljniji post će biti u četvrtak.

prijavi hr.digg - 08:28 - Komentari (2) - Isprintaj - #

My web office's WebRing
Ring Owner: Toni Anicic Site: My web office
Free Site Ring from Bravenet Free Site Ring from Bravenet Free Site Ring from Bravenet Free Site Ring from Bravenet Free Site Ring from Bravenet
Get Your Free Web Ring
by Bravenet.com

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se