Baš sam i ja planirala jednom napisati post na temu Matrixa :)). Nekako mi se čini da su ljudi iz njega pokupili onu najgoru poruku - o manipulaciji i kontroli od drugih entiteta. Tvoja ideja sa holodekom u kojem duše same biraju iskustva mi se sviđa. Ja sam uvijek na njega gledala simbolično. Ukratko: cijeli svijet je naša mentalna projekcija (ili što bi Mišak rekao projekcija svijesti...), što znači da u takvom svijetu možemo napraviti što god poželimo, ako smo toga svijesni i ako ne sumnjamo u sebe (ovo se vidi i u najsitnijim detaljima filma). Po meni Matrix, pa npr. Coelhov Alkemičar, Polje i mnoga druga djela, zapravo govore o istom. Eto, tako da ja mislim da film šalje izuzetno poučnu i optimističnu poruku i da mu nije glavna namjera pričati o manipulaciji i kontroli.
12.07.2007. (13:43)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sve je u oku promatrača. Mislim da je najvažnije da je čovjek iskren prema sebi, da si ne maže oči kad nije sretan, nego da se suoči s tim i izbori se za sebe kako najbolje zna. Naš život će slijediti put koji mi sami odaberemo, a budućnost je promjenjiva i ovisi (i) o našoj volji.
12.07.2007. (15:19)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
K@te
@Furija: ne postoji jedinstvena formula za rješavanje tih situacija: prema nekim ljudima treba postupiti na jedan način, prema drugima na drugi. Prema nekim davljenjima na treći, prema drugim na četvrti. Ponekad ćeš se ti osjećati tako da želiš postupiti na peti način, a ponekad tako da želiš postupiti na šesti način. Kad sam u društvu gdje netko npr. priča nešto za što znam da nije točno, ako mi je bitno da se zna što je točno i ako procijenim da osoba koje iznosi netočne činjenice može razumjeti u čemu griješi, ispravim je, kažem da to što govori nije točno i objasnim zašto nije, trudeći se objašnajvati dok druga strana ne shvati. Ako vidim da me osoba neće moći shvatiti, pustim je da živi u neznanju (svom svijetu) i otklimam dok osoba priča, a ja za to vrijeme mislim nešto svoje. Ni u kom slučaju ne podnosim da me se drži za budalu pa kad procijenim da mi netko govori nešto što nije istina, iako i sam zna da to nije istina, onda mu u facu kažem da i ta osoba, i ja dobro znamo da to što govori ne stoji, bez obzira o komu i čemu se radilo. Mojoj mami se diže tlak od takvih mojih reakcija, no tvrdim da je puno bolje takve odnose odmah raščistiti, a ne se kasnije gristi sam sa sobom jer nešto nekom nisi rekao ili jer si potrpio da te lažu i drže za budalu zbog mira u nekakvoj zajednici. Nešto sam smušena u posljednje vrijeme. Pa ne zove se to bez razloga "drugo stanje" :))) Usput, razmišljanje o pročitanom na tvom blogu: koliko sam izračunala, bili ste u braku nekoliko godina prije nego što ste dobili bebača. Jesu li te ljudi davili i u vezi toga: nek čim prije rodiš, zašto ne rodiš, hajde rodi dok sam živa jer ti želim vidjeti dijete, tješili te da ćeš valjda ipak moći imati dijete, pričali da su čuli da si trudna kad nisi bila, pitali te tko ti čuva dijete i kojeg je spola godinama prije nego što si ga imala? Ako jesu, je li te to živciralo? Zanima me rade li to meni zato što sam ovako stara :) ili zato što živim na selu?! Na takve primjedbe ponekad odgovaram sa smješkom, a ponekad se potrudim da osobi koja se petlja u moj privatni život bude neugodno. Primjeri odgovora: "Nisam trudna, moj trbuh je velik od čega i vaš." "Nemam dijete, debela sam jer puno jedem." Uvijek postupim tako kako mi dođe u tom trenutku, ne suzdržavam se i redovito budem zadovoljna s izabranim načinom postupanja. Razmišljam dalje o tvojoj situaciji pa sam se sjetila bivše susjede koju sam srela kad je u kolicima vozila drugog tek rođenog sina, a prvi je hodao uz nju. Zaustavile smo se i ja sam djetetu rekla da blago njemu jer ima brata. Ona je bila sretna s tim mojim komentarom jer da ostali ljudi starijem sinu govore ili da ga roditelji sad više neće voljeti kad imaju drugog, ili da će mu uzeti brata?! Ako ti ikada budeš u takvoj situaciji, nemoj ostati dužna onome tko se tako poigrava s nevinim dječjim osjećajima tvog djeteta!
13.07.2007. (05:46)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Jesu li te ljudi davili i u vezi toga: nek čim prije rodiš, zašto ne rodiš, hajde rodi dok sam živa jer ti želim vidjeti dijete, tješili te da ćeš valjda ipak moći imati dijete, pričali da su čuli da si trudna kad nisi bila, pitali te tko ti čuva dijete i kojeg je spola godinama prije nego što si ga imala? Ako jesu, je li te to živciralo? Zanima me rade li to meni zato što sam ovako stara :) ili zato što živim na selu?! Nije u okviru teme, ali: i ja doživljavam ISTE komentare. I to od obitelji koja živi u Zagrebu, dakle, nema veze sa mjestom stanovanja sugovornika. Moj deda bi htio praunuka. Volim ga i sve, ali 'pih' i ja bi svašta htjela u životu pa ne tražim od drugih da mi to daju (to sam zaključila nakon tjedan dana sekiranja nakon što je to rekao). Stara susjeda mi je pričala kako trebam što prije roditi, jer se 'organi mogu pokvariti' itd. Hmmm, ima u tome nešto istine (sve mlađe žene odlaze na operaciju reproduktivnih organa, zbog 'modernog' načina života i prehrane, čini mi se, a same za to nisu krive), ali i dalje vjerujem da na takav potez treba biti spreman, ne toliko fizički ili materijalno, koliko psihički, a ja sam to tek odnedavno. A čitala sam (u medicinskom časopisu) da je sasvim normalno da 'kad kreneš' treba i godinu dana do dvije, dok ne zatrudniš. To je prosjek. Živcirala me je i žena od prijatelja svojim savjetima i komentarima, koja je zatrudnjela prvi put prije braka, a drugi put joj je trebalo mjesec-dva. Ali i to sam 'preživjela'. Više se uopće ne živciram, jer znam da je to najbolji način i za zatrudnjeti i kasnije, za odgoj djeteta i za ostati zdrav i zdrave pameti u svijetu prepunom 'pametnih' savjeta (od ljudi koji su sve samo ne uspješni u životu). I dalje slušam savjete, ali jako jaako selektivno. :) Pozdrav i samo hrabro! :)
13.07.2007. (12:40)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Hej, ovdje se razvila zanimljiva tema nevezana uz post ;))). Ja sam inače relativist - vjerujem da svatko ima svoju istinu u koju čvrsto vjeruje, pa kad dvoje ljudi prepričavaju isti događaj to često puta zvuči različito jer nitko ne priča što se zapravo dogodilo već kako je on/a to doživio. Zato volim saslušati tuđu verziju, pa onda reći svoju (douše to nemali broj puta završi u žučnoj raspravi, pa kad pričam volim naglasiti "ja sam to doživjela tako i tako :)). Ako netko pak počne s nekom temom koja mi nije poznata niti zanimljiva, jednostavno kažem "to baš i nije moja tema". I do ovoga sve ide glatko. Međutim kad mi netko počne propovijedati i petljati se u moj život sa rečenicama "pa kad ćeš više..", "pa trebala bi..." i sl. ili baca komentare s visoka koji impliciraju kako sam ja u krivu, a on/a u pravu- digne mi se kosa na glavi i pretvaram se u čudovište ;))). Vjerojatno zato me se nitko ne usudi puno ispitivati kad ću se udati za čovjeka s kojim živim već skoro 5 godina, a još manje kad ću imati djecu :))). Drugi razlog je taj što sam se okružila pretežno ljudima koji ne guraju nos gdje mu nije mjesto i na kraju krajeva žive sličnim načinom života kao i ja...
13.07.2007. (14:27)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
K@te
Ja ne volim druge ljude pitati stvari koje bi mogle ispasti neugodne, sve se nekako nadajući da će se i oni prema meni tako ponašati, ali šipak! Najbolje mi je kad me netko pita hoće li moja susjeda roditi curicu ili dečka. Ja to nju ne bih pitala, jer ako zna, a ne želi mi reći, dovest ću nas obje u nezgodnu situaciju. Da je željela da znam, već bi mi sama bila rekla. Jutros sam posjetila strinu koja ima 86 godina i već je godinu dana vezana za fotelju jer ima jake bolove u nozi i kuku. Pričala sam joj o prozorima koje ćemo mijenjati i još nekim radovima, a ona govori da bi nam sad trebalo još samo jedno djetešce. Odgovorila sam joj da mi je doktor koji me operirao rekao da ne smijem zatrudniti do rujna, a onda nek dođem na pregled pa ćemo vidjeti što dalje. Da sam rekla da mi dijete nije ni na kraj pameti, počela bi me uvjeravati i nagovarati, ovako sam se jeftino izvukla :) Još je ja mislim gore bilo mojoj frendici koju su ljudi nagovarali na dijete, a ona ga nije mogla imati (uspjelo im je nakon 9 godina braka). Sam si utučen jer ne možeš, a onda ti još i drugi sa strane stavljaju sol na ranu.
13.07.2007. (14:33)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ja sam pogriješila što sam naivno obznanila kako namjeravamo imati djecu. Nakon toga su svaki put svi (u obitelji i od dobrih prijatelja, jer nisam to baš svakome govorila) počeli ispitivati jesam li (napokon!) trudna. A to su ljudi s kojima se često viđam, pa zar im nije jasno da postoje plodni dani, a postoje i svi oni drugi dani u koje uglavnom samo čekaš i ništa se ne događa. A kad ti kasni, nema smisla testirati se prije nego prođe 10 dana, jer rezultat testa tada nije pouzdan (a ti dani jako sporo prolaze). U vrijeme kad nisam nikako željela imati djecu, činilo mi se da se to vrlo lako događa, ali nije baš tako (bar ne meni). Prošla sam sve faze (i utučenost) i sad se ne opterećujem više. Kad bude, bit će.
A od tada slično reagiram i na sve druge situacije. Naročito nakon 'epizode' s jednim blogerom. ;) Nisam osoba koja voli dijeliti savjete, samo sam puno toga prošla pa sam mislila da mogu pomoći. Ali, naučila sam da to nije tako jednostavno. Ljudi na kraju uvijek nauče sami i kad su spremni. Treba dobro procijeniti što je tko spreman prihvatiti, prije nego mu se uputi savjet (ili mišljenje), inače je to jalov posao i vodi u sukob ili izbjegavanje. Nakon što sam na svom blogu proglasila da se neću družiti s ljudima koji ne misle slično (znači, nešto kao što to radi Neazess), došlo je do reakcija baš tih ljudi (ali i onih koji inače nisu takvi!) kako i od takvih učim. I onda sam shvatila kako sam baš od njih i takvih to i naučila-dijeliti savjete kad me se ne pita. Mislim da svatko od nas ima pravo da bude kakav je i da griješi koliko hoće, dok ne odluči suprotno. Uostalom, možda on baš i želi biti takav. Na nama je da odlučimo hoćemo li ga prihvatiti ili nećemo i mi imamo pravo ne družiti se s takvom osobom, kao što se drugi imaju pravo ne družiti s nama, ako im to ne paše. To je zakon slobodne volje. Ne trebamo zato nikog niti vrijeđati, a niti uvjeravati (jer bi se ipak željeli družiti s njim, samo da se 'malo promijeni'). Treba prihvatiti da smo svi različiti i družiti se s onima koji nam bar u određenoj mjeri pašu (što, bar u mom slučaju, nije pravilo da su nam oni i slični). Neke ljude srećemo povremeno i u malim količinama se družimo s njima i to je ok, da nas malo otrgnu od svakodnevice i zabave na svoj način. Ali u velikim količinama ih ne bi mogli trpiti i nema smisla to ni pokušavati. Ja, recimo ne razgovaram s onom starom susjedom od onda. Lijepo pozdravim i sve, ali se držim podalje. Tako čuvam živce za slične savjete ljudi do kojih mi je stalo, kao što su moja mama i baka. :)
Važno je samo da količina tuđih savjeta ne prijeđe količinu živaca koju imate na zalihi. Kad se to dogodi, treba se ispričati i povući u 'svoje odaje' na regeneraciju. ;)
13.07.2007. (15:29)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
A kad se savjet daje, a treba to raditi samo kad smatramo da je nužno potrebno, tj. kako se kaže 'birati svoje bitke' (važno je ne biti osoba koja stalno dijeli savjete), savjet treba biti nenametljiv i pristojan, a treba ga izložiti na način koji će osoba moći prihvatiti. Također treba izbjegavati dijeliti savjete osobama koje dobro ne poznajemo (jer je pitanje koliko smo ih dobro procijenili i s tim u vezi i koliko je dobar naš savjet za njih, a i ne znamo kako će na njega reagirati). I, još nešto, savjet ne bi smio biti pretežak, tj. da osobi savjetujemo nešto što ona nije kadra izvršiti (ili bar misli da nije), jer joj time samo namećemo frustraciju, umjesto da pomognemo.
Da ne zaboravim, (kako to Neazess kaže :)), ovo je moje mišljenje i nije zamišljeno ni napisano u svrhu savjetovanja nikoga, nego kao refleksija na moja razmišljanja.
13.07.2007. (15:58)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@Kate: priča je smiješna, da, kad se događa nekom drugom... Za sad vjerujem da je samnom i G.-om sve u redu pa me i ne pogađaju takve priče, ali se ipak neću smijati, kako kaže Hemingway: 'ne pitaj kome zvono zvoni, tebi zvoni', tj. svakom se to (na ovaj ili onaj način)može dogoditi, a i ja se jednostavno ne volim šaliti s ozbiljnim stvarima. Tako samo možeš nekog povrijediti.
13.07.2007. (17:42)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ali iskreno, puno mi je draža takva relativna stvarnost nego li ona objektivna iz filma Matrix.
@Berix, nakon ovakvog skretanja s teme, da se osvrnem još jednom na temu: kad živim u stvarnosti, osjećam se dobro, ma kako ta stvarnost izgledala, bolje ili lošije, nego na filmu, jer imam osjećaj da ju (samo i jedino) na taj način (tj. tako da sam je svjesna) mogu i mijenjati, tj. učiniti da o meni i mojim odlukama ovisi hoće li mi biti bolje ili lošije u životu. A to je (bar meni) sve što mi treba kako bi si život učinila sretnijim i boljim.
13.07.2007. (17:53)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Što reći, ljudi su toliko ukopani u ideju kako bi "normalan" život trebao izgledati da ne vide dalje od nosa kad nameću svoje standarde i kao što kaže Furiosa nema veze sa selom ili gradom, već sa osobom. Mene to zna jako naljutiti. Što se takvih tema tiče moj odgovor na Furiosino prvo pitanje: najbolje odmah istresti u lice što misliš, pa te barem više poslije nitko neće daviti, što više čekamo to im zapravo više dopuštamo.
@Prijateljica: samo kratki ispravak - ja se ne družim samo s ljudima koji isto misle već i sa vrlo različitima, samo nikome ne dopuštam da gura nos gdje mu nije mjesto, a ispada da ljudi koji to najbolje prihvaćaju često puta žive slično kao i ja. Ima, naravno, i iznimaka.
13.07.2007. (22:00)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
K@te
Mislim da ima nešto i u tome da je velikoj većini ljudi jedini životni cilj razmnožiti se. Time su oni ispunili svrhu svog postojanja na ovom svijetu, a da im nije uspjelo ispuniti je, bili bi očajni. Oni nemaju interesa za nešto izvan svoje ulice i radnog mjesta, ne kuže stvari kojima se bave neki drugi ljudi, a koje te druge ljude ispunjavaju kao što djeca (koju možda uopće nisu željeli ili su im samo poslužila da uhvate bračnog druga) ispunajvaju njihove isprazne živote. Iz te perspektive život neke druge osobe koja nema dijete nema smisla, iako je možda ispunjen mnogim nadasve zanimljivim sadržajima, koje "održavatelji vrste" ne kuže i ne percipiraju. Oprostite mi ako zvučim preokrutno, ali znam mnoge ljude za koje je istina ovo što pišem.
13.07.2007. (22:45)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
cure drage, odem u Trst i odmah na mom blogu puno velikih komentara. Što bi tek bilo da sam otišao u USA? :-D Meni sigurno ne smeta, dok god nitko nikoga ne vrijeđa i širi negativnost, sve ostalo je manje više dopušteno na komentatorskom prostoru ovog bloga. Meni cijela ta priča sa djecom i nije nešto intimno, to je dio života i ne doživljavam to kao neku previše intimnu stvar, ali drago mi je da znam vaše stavove da vas ne bi slučajno pitao nešto tog tipa.
@Nea:Baš sam i ja planirala jednom napisati post na temu Matrixa :)). Znam. Zato sam se i požurio jer znam da bi ti to napravila sa jednim puno dužim i boljim postom (i ti bi to nazvala "uvodom"), pa onda nakon toga moj ovakav post više ne bi imao smisla. :-D
@Prijateljica sv.: Kad bude, bit će. Tako i ja gledam na pitanje djece. Dubokog sam uvjerenja da imati djecu je dogovor dviju duša (moje i djetetove) i ako se duše dogovore, dijete će biti. Zato, osobno sam sretan imao li djecu u životu ili ne, jer vjerujem da je onako kako treba biti.
A to je (bar meni) sve što mi treba kako bi si život učinila sretnijim i boljim. Drago mi je da znaš što je tebi potrebno da bi svoj život učinila sretnijim i boljim, tj. da znaš što funkcionira za tebe.
Ljudi na kraju uvijek nauče sami i kad su spremni... To je zakon slobodne volje. Ne trebamo zato nikog niti vrijeđati, a niti uvjeravati... Ako ćeš i u stvarnom životu biti u stanju slijediti ovo što pišeš, moje mišljenje je da ćeš biti puno mirnija, a i ljudi će biti spremniji poslušati tvoju poruku.
@furiosa: Berix, mrziš li me sad malo? Ne. (sad je pitanje: da li te ne mrzim ili da li te ne mrzim malo(nego recimo puno)? :-D) Ma zapravo, još si mi i draža nego prije (a usput te se još i više bojim - zar nije to paradoks?!)
14.07.2007. (11:54)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
"...Paracelsus coined words of his own to express the same ideas. He used the words Magnus Limbus and Yliaster to describe the great Matrix of Cosmos, in which the Universe existed in a condition of potentiality before the period of manifestation. He compared this matrix to a nursery in which the seed of the Universe was germinated, describing the condition of the Universe at that time as similar to the heat contained in a pebble or the potential figure existing in a block of wood." :))))))))
15.07.2007. (02:03)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@furiosa: naravno da te se ne bojim ovako na daljinu, ali se vjerojatno ne bi osjećao ugodno da se vidimo uživo. Uopće ne vidim razlog tvom strahu. Imam projekciju tebe kao ledene kraljice - možda zato. Naravno, svjestan sam da je problem u meni, a ne u tebi.
15.07.2007. (18:45)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
K@te
@Nea: odi dolje pročitat rasplet nagradne igre :)
15.07.2007. (19:26)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@Kate: ahahahahaha, dakle nagrada je uručena? Što Berix misli o tome, pitam se pitam... A smije li se znati tko je dobitnik? ;)))
15.07.2007. (23:56)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
K@te
Dobitnik se u komentarima na ovom blogu obično potpiše sa "S".
16.07.2007. (00:07)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
K@te
Vidiš, meni je Derviš i smrt jedina knjiga iz lektire za 4. razred za koju mi je žao da sam je čitala jer sam je pročitala po popisu stare profesorice, koja je u toku školske godine otišla u penziju, a nova s nama nije obrađivala tu knjigu za lektiru. Inače mi se lektire nisu baš sviđale, ali one iz 4. razreda jesu.
16.07.2007. (11:40)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
K@te
Znaš kako ti meni obično znaš reć: blaaaa, blaaaaa, blaaaaaa! (uz pripadajuće grimase)
12.07.2007. (09:16) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
K@te
Umjesto "obično" htjela sam napisati "ponekad".
12.07.2007. (09:17) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
neazess
Baš sam i ja planirala jednom napisati post na temu Matrixa :)).
Nekako mi se čini da su ljudi iz njega pokupili onu najgoru poruku - o manipulaciji i kontroli od drugih entiteta. Tvoja ideja sa holodekom u kojem duše same biraju iskustva mi se sviđa.
Ja sam uvijek na njega gledala simbolično. Ukratko: cijeli svijet je naša mentalna projekcija (ili što bi Mišak rekao projekcija svijesti...), što znači da u takvom svijetu možemo napraviti što god poželimo, ako smo toga svijesni i ako ne sumnjamo u sebe (ovo se vidi i u najsitnijim detaljima filma). Po meni Matrix, pa npr. Coelhov Alkemičar, Polje i mnoga druga djela, zapravo govore o istom.
Eto, tako da ja mislim da film šalje izuzetno poučnu i optimističnu poruku i da mu nije glavna namjera pričati o manipulaciji i kontroli.
12.07.2007. (13:43) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
prijateljica svjetlosti
Sve je u oku promatrača.
Mislim da je najvažnije da je čovjek iskren prema sebi, da si ne maže oči kad nije sretan, nego da se suoči s tim i izbori se za sebe kako najbolje zna. Naš život će slijediti put koji mi sami odaberemo, a budućnost je promjenjiva i ovisi (i) o našoj volji.
12.07.2007. (15:19) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
K@te
@Furija: ne postoji jedinstvena formula za rješavanje tih situacija: prema nekim ljudima treba postupiti na jedan način, prema drugima na drugi. Prema nekim davljenjima na treći, prema drugim na četvrti. Ponekad ćeš se ti osjećati tako da želiš postupiti na peti način, a ponekad tako da želiš postupiti na šesti način.
Kad sam u društvu gdje netko npr. priča nešto za što znam da nije točno, ako mi je bitno da se zna što je točno i ako procijenim da osoba koje iznosi netočne činjenice može razumjeti u čemu griješi, ispravim je, kažem da to što govori nije točno i objasnim zašto nije, trudeći se objašnajvati dok druga strana ne shvati. Ako vidim da me osoba neće moći shvatiti, pustim je da živi u neznanju (svom svijetu) i otklimam dok osoba priča, a ja za to vrijeme mislim nešto svoje.
Ni u kom slučaju ne podnosim da me se drži za budalu pa kad procijenim da mi netko govori nešto što nije istina, iako i sam zna da to nije istina, onda mu u facu kažem da i ta osoba, i ja dobro znamo da to što govori ne stoji, bez obzira o komu i čemu se radilo. Mojoj mami se diže tlak od takvih mojih reakcija, no tvrdim da je puno bolje takve odnose odmah raščistiti, a ne se kasnije gristi sam sa sobom jer nešto nekom nisi rekao ili jer si potrpio da te lažu i drže za budalu zbog mira u nekakvoj zajednici.
Nešto sam smušena u posljednje vrijeme.
Pa ne zove se to bez razloga "drugo stanje" :))) Usput, razmišljanje o pročitanom na tvom blogu: koliko sam izračunala, bili ste u braku nekoliko godina prije nego što ste dobili bebača. Jesu li te ljudi davili i u vezi toga: nek čim prije rodiš, zašto ne rodiš, hajde rodi dok sam živa jer ti želim vidjeti dijete, tješili te da ćeš valjda ipak moći imati dijete, pričali da su čuli da si trudna kad nisi bila, pitali te tko ti čuva dijete i kojeg je spola godinama prije nego što si ga imala? Ako jesu, je li te to živciralo? Zanima me rade li to meni zato što sam ovako stara :) ili zato što živim na selu?!
Na takve primjedbe ponekad odgovaram sa smješkom, a ponekad se potrudim da osobi koja se petlja u moj privatni život bude neugodno. Primjeri odgovora:
"Nisam trudna, moj trbuh je velik od čega i vaš."
"Nemam dijete, debela sam jer puno jedem."
Uvijek postupim tako kako mi dođe u tom trenutku, ne suzdržavam se i redovito budem zadovoljna s izabranim načinom postupanja.
Razmišljam dalje o tvojoj situaciji pa sam se sjetila bivše susjede koju sam srela kad je u kolicima vozila drugog tek rođenog sina, a prvi je hodao uz nju. Zaustavile smo se i ja sam djetetu rekla da blago njemu jer ima brata. Ona je bila sretna s tim mojim komentarom jer da ostali ljudi starijem sinu govore ili da ga roditelji sad više neće voljeti kad imaju drugog, ili da će mu uzeti brata?! Ako ti ikada budeš u takvoj situaciji, nemoj ostati dužna onome tko se tako poigrava s nevinim dječjim osjećajima tvog djeteta!
13.07.2007. (05:46) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
prijateljica svjetlosti
Jesu li te ljudi davili i u vezi toga: nek čim prije rodiš, zašto ne rodiš, hajde rodi dok sam živa jer ti želim vidjeti dijete, tješili te da ćeš valjda ipak moći imati dijete, pričali da su čuli da si trudna kad nisi bila, pitali te tko ti čuva dijete i kojeg je spola godinama prije nego što si ga imala? Ako jesu, je li te to živciralo? Zanima me rade li to meni zato što sam ovako stara :) ili zato što živim na selu?!
Nije u okviru teme, ali: i ja doživljavam ISTE komentare. I to od obitelji koja živi u Zagrebu, dakle, nema veze sa mjestom stanovanja sugovornika. Moj deda bi htio praunuka. Volim ga i sve, ali 'pih' i ja bi svašta htjela u životu pa ne tražim od drugih da mi to daju (to sam zaključila nakon tjedan dana sekiranja nakon što je to rekao). Stara susjeda mi je pričala kako trebam što prije roditi, jer se 'organi mogu pokvariti' itd. Hmmm, ima u tome nešto istine (sve mlađe žene odlaze na operaciju reproduktivnih organa, zbog 'modernog' načina života i prehrane, čini mi se, a same za to nisu krive), ali i dalje vjerujem da na takav potez treba biti spreman, ne toliko fizički ili materijalno, koliko psihički, a ja sam to tek odnedavno. A čitala sam (u medicinskom časopisu) da je sasvim normalno da 'kad kreneš' treba i godinu dana do dvije, dok ne zatrudniš. To je prosjek. Živcirala me je i žena od prijatelja svojim savjetima i komentarima, koja je zatrudnjela prvi put prije braka, a drugi put joj je trebalo mjesec-dva. Ali i to sam 'preživjela'. Više se uopće ne živciram, jer znam da je to najbolji način i za zatrudnjeti i kasnije, za odgoj djeteta i za ostati zdrav i zdrave pameti u svijetu prepunom 'pametnih' savjeta (od ljudi koji su sve samo ne uspješni u životu). I dalje slušam savjete, ali jako jaako selektivno. :)
Pozdrav i samo hrabro! :)
13.07.2007. (12:40) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
neazess
Hej, ovdje se razvila zanimljiva tema nevezana uz post ;))). Ja sam inače relativist - vjerujem da svatko ima svoju istinu u koju čvrsto vjeruje, pa kad dvoje ljudi prepričavaju isti događaj to često puta zvuči različito jer nitko ne priča što se zapravo dogodilo već kako je on/a to doživio. Zato volim saslušati tuđu verziju, pa onda reći svoju (douše to nemali broj puta završi u žučnoj raspravi, pa kad pričam volim naglasiti "ja sam to doživjela tako i tako :)). Ako netko pak počne s nekom temom koja mi nije poznata niti zanimljiva, jednostavno kažem "to baš i nije moja tema". I do ovoga sve ide glatko.
Međutim kad mi netko počne propovijedati i petljati se u moj život sa rečenicama "pa kad ćeš više..", "pa trebala bi..." i sl. ili baca komentare s visoka koji impliciraju kako sam ja u krivu, a on/a u pravu- digne mi se kosa na glavi i pretvaram se u čudovište ;))). Vjerojatno zato me se nitko ne usudi puno ispitivati kad ću se udati za čovjeka s kojim živim već skoro 5 godina, a još manje kad ću imati djecu :))). Drugi razlog je taj što sam se okružila pretežno ljudima koji ne guraju nos gdje mu nije mjesto i na kraju krajeva žive sličnim načinom života kao i ja...
13.07.2007. (14:27) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
K@te
Ja ne volim druge ljude pitati stvari koje bi mogle ispasti neugodne, sve se nekako nadajući da će se i oni prema meni tako ponašati, ali šipak! Najbolje mi je kad me netko pita hoće li moja susjeda roditi curicu ili dečka. Ja to nju ne bih pitala, jer ako zna, a ne želi mi reći, dovest ću nas obje u nezgodnu situaciju. Da je željela da znam, već bi mi sama bila rekla.
Jutros sam posjetila strinu koja ima 86 godina i već je godinu dana vezana za fotelju jer ima jake bolove u nozi i kuku. Pričala sam joj o prozorima koje ćemo mijenjati i još nekim radovima, a ona govori da bi nam sad trebalo još samo jedno djetešce. Odgovorila sam joj da mi je doktor koji me operirao rekao da ne smijem zatrudniti do rujna, a onda nek dođem na pregled pa ćemo vidjeti što dalje. Da sam rekla da mi dijete nije ni na kraj pameti, počela bi me uvjeravati i nagovarati, ovako sam se jeftino izvukla :)
Još je ja mislim gore bilo mojoj frendici koju su ljudi nagovarali na dijete, a ona ga nije mogla imati (uspjelo im je nakon 9 godina braka). Sam si utučen jer ne možeš, a onda ti još i drugi sa strane stavljaju sol na ranu.
13.07.2007. (14:33) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
prijateljica svjetlosti
Ja sam pogriješila što sam naivno obznanila kako namjeravamo imati djecu. Nakon toga su svaki put svi (u obitelji i od dobrih prijatelja, jer nisam to baš svakome govorila) počeli ispitivati jesam li (napokon!) trudna. A to su ljudi s kojima se često viđam, pa zar im nije jasno da postoje plodni dani, a postoje i svi oni drugi dani u koje uglavnom samo čekaš i ništa se ne događa. A kad ti kasni, nema smisla testirati se prije nego prođe 10 dana, jer rezultat testa tada nije pouzdan (a ti dani jako sporo prolaze). U vrijeme kad nisam nikako željela imati djecu, činilo mi se da se to vrlo lako događa, ali nije baš tako (bar ne meni). Prošla sam sve faze (i utučenost) i sad se ne opterećujem više. Kad bude, bit će.
A od tada slično reagiram i na sve druge situacije. Naročito nakon 'epizode' s jednim blogerom. ;) Nisam osoba koja voli dijeliti savjete, samo sam puno toga prošla pa sam mislila da mogu pomoći. Ali, naučila sam da to nije tako jednostavno. Ljudi na kraju uvijek nauče sami i kad su spremni. Treba dobro procijeniti što je tko spreman prihvatiti, prije nego mu se uputi savjet (ili mišljenje), inače je to jalov posao i vodi u sukob ili izbjegavanje. Nakon što sam na svom blogu proglasila da se neću družiti s ljudima koji ne misle slično (znači, nešto kao što to radi Neazess), došlo je do reakcija baš tih ljudi (ali i onih koji inače nisu takvi!) kako i od takvih učim. I onda sam shvatila kako sam baš od njih i takvih to i naučila-dijeliti savjete kad me se ne pita.
Mislim da svatko od nas ima pravo da bude kakav je i da griješi koliko hoće, dok ne odluči suprotno. Uostalom, možda on baš i želi biti takav. Na nama je da odlučimo hoćemo li ga prihvatiti ili nećemo i mi imamo pravo ne družiti se s takvom osobom, kao što se drugi imaju pravo ne družiti s nama, ako im to ne paše. To je zakon slobodne volje. Ne trebamo zato nikog niti vrijeđati, a niti uvjeravati (jer bi se ipak željeli družiti s njim, samo da se 'malo promijeni'). Treba prihvatiti da smo svi različiti i družiti se s onima koji nam bar u određenoj mjeri pašu (što, bar u mom slučaju, nije pravilo da su nam oni i slični). Neke ljude srećemo povremeno i u malim količinama se družimo s njima i to je ok, da nas malo otrgnu od svakodnevice i zabave na svoj način. Ali u velikim količinama ih ne bi mogli trpiti i nema smisla to ni pokušavati. Ja, recimo ne razgovaram s onom starom susjedom od onda. Lijepo pozdravim i sve, ali se držim podalje. Tako čuvam živce za slične savjete ljudi do kojih mi je stalo, kao što su moja mama i baka. :)
Važno je samo da količina tuđih savjeta ne prijeđe količinu živaca koju imate na zalihi. Kad se to dogodi, treba se ispričati i povući u 'svoje odaje' na regeneraciju. ;)
13.07.2007. (15:29) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
prijateljica svjetlosti
A kad se savjet daje, a treba to raditi samo kad smatramo da je nužno potrebno, tj. kako se kaže 'birati svoje bitke' (važno je ne biti osoba koja stalno dijeli savjete), savjet treba biti nenametljiv i pristojan, a treba ga izložiti na način koji će osoba moći prihvatiti. Također treba izbjegavati dijeliti savjete osobama koje dobro ne poznajemo (jer je pitanje koliko smo ih dobro procijenili i s tim u vezi i koliko je dobar naš savjet za njih, a i ne znamo kako će na njega reagirati). I, još nešto, savjet ne bi smio biti pretežak, tj. da osobi savjetujemo nešto što ona nije kadra izvršiti (ili bar misli da nije), jer joj time samo namećemo frustraciju, umjesto da pomognemo.
Da ne zaboravim, (kako to Neazess kaže :)), ovo je moje mišljenje i nije zamišljeno ni napisano u svrhu savjetovanja nikoga, nego kao refleksija na moja razmišljanja.
13.07.2007. (15:58) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
K@te
Lek za nerotkinje
13.07.2007. (16:03) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
prijateljica svjetlosti
@Kate: priča je smiješna, da, kad se događa nekom drugom... Za sad vjerujem da je samnom i G.-om sve u redu pa me i ne pogađaju takve priče, ali se ipak neću smijati, kako kaže Hemingway: 'ne pitaj kome zvono zvoni, tebi zvoni', tj. svakom se to (na ovaj ili onaj način)može dogoditi, a i ja se jednostavno ne volim šaliti s ozbiljnim stvarima. Tako samo možeš nekog povrijediti.
13.07.2007. (17:42) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
prijateljica svjetlosti
Ali iskreno, puno mi je draža takva relativna stvarnost nego li ona objektivna iz filma Matrix.
@Berix, nakon ovakvog skretanja s teme, da se osvrnem još jednom na temu: kad živim u stvarnosti, osjećam se dobro, ma kako ta stvarnost izgledala, bolje ili lošije, nego na filmu, jer imam osjećaj da ju (samo i jedino) na taj način (tj. tako da sam je svjesna) mogu i mijenjati, tj. učiniti da o meni i mojim odlukama ovisi hoće li mi biti bolje ili lošije u životu. A to je (bar meni) sve što mi treba kako bi si život učinila sretnijim i boljim.
13.07.2007. (17:53) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
neazess
Što reći, ljudi su toliko ukopani u ideju kako bi "normalan" život trebao izgledati da ne vide dalje od nosa kad nameću svoje standarde i kao što kaže Furiosa nema veze sa selom ili gradom, već sa osobom. Mene to zna jako naljutiti. Što se takvih tema tiče moj odgovor na Furiosino prvo pitanje: najbolje odmah istresti u lice što misliš, pa te barem više poslije nitko neće daviti, što više čekamo to im zapravo više dopuštamo.
@Prijateljica: samo kratki ispravak - ja se ne družim samo s ljudima koji isto misle već i sa vrlo različitima, samo nikome ne dopuštam da gura nos gdje mu nije mjesto, a ispada da ljudi koji to najbolje prihvaćaju često puta žive slično kao i ja. Ima, naravno, i iznimaka.
13.07.2007. (22:00) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
K@te
Mislim da ima nešto i u tome da je velikoj većini ljudi jedini životni cilj razmnožiti se. Time su oni ispunili svrhu svog postojanja na ovom svijetu, a da im nije uspjelo ispuniti je, bili bi očajni. Oni nemaju interesa za nešto izvan svoje ulice i radnog mjesta, ne kuže stvari kojima se bave neki drugi ljudi, a koje te druge ljude ispunjavaju kao što djeca (koju možda uopće nisu željeli ili su im samo poslužila da uhvate bračnog druga) ispunajvaju njihove isprazne živote. Iz te perspektive život neke druge osobe koja nema dijete nema smisla, iako je možda ispunjen mnogim nadasve zanimljivim sadržajima, koje "održavatelji vrste" ne kuže i ne percipiraju. Oprostite mi ako zvučim preokrutno, ali znam mnoge ljude za koje je istina ovo što pišem.
13.07.2007. (22:45) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
neazess
@Kate: slažem se :)).
13.07.2007. (23:01) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
xanthus
ako imate wremena,pomaknite šupak i tu se nacrtajte
13.07.2007. (23:39) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
K@te
Xanthus, sretan ti bivši nickdan!
13.07.2007. (23:48) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
blog Sadašnjeg trenutka
cure drage, odem u Trst i odmah na mom blogu puno velikih komentara. Što bi tek bilo da sam otišao u USA? :-D Meni sigurno ne smeta, dok god nitko nikoga ne vrijeđa i širi negativnost, sve ostalo je manje više dopušteno na komentatorskom prostoru ovog bloga.
Meni cijela ta priča sa djecom i nije nešto intimno, to je dio života i ne doživljavam to kao neku previše intimnu stvar, ali drago mi je da znam vaše stavove da vas ne bi slučajno pitao nešto tog tipa.
@Nea:Baš sam i ja planirala jednom napisati post na temu Matrixa :)).
Znam. Zato sam se i požurio jer znam da bi ti to napravila sa jednim puno dužim i boljim postom (i ti bi to nazvala "uvodom"), pa onda nakon toga moj ovakav post više ne bi imao smisla. :-D
@Prijateljica sv.: Kad bude, bit će.
Tako i ja gledam na pitanje djece. Dubokog sam uvjerenja da imati djecu je dogovor dviju duša (moje i djetetove) i ako se duše dogovore, dijete će biti. Zato, osobno sam sretan imao li djecu u životu ili ne, jer vjerujem da je onako kako treba biti.
A to je (bar meni) sve što mi treba kako bi si život učinila sretnijim i boljim.
Drago mi je da znaš što je tebi potrebno da bi svoj život učinila sretnijim i boljim, tj. da znaš što funkcionira za tebe.
Ljudi na kraju uvijek nauče sami i kad su spremni... To je zakon slobodne volje. Ne trebamo zato nikog niti vrijeđati, a niti uvjeravati...
Ako ćeš i u stvarnom životu biti u stanju slijediti ovo što pišeš, moje mišljenje je da ćeš biti puno mirnija, a i ljudi će biti spremniji poslušati tvoju poruku.
@furiosa: Berix, mrziš li me sad malo?
Ne. (sad je pitanje: da li te ne mrzim ili da li te ne mrzim malo(nego recimo puno)? :-D) Ma zapravo, još si mi i draža nego prije (a usput te se još i više bojim - zar nije to paradoks?!)
14.07.2007. (11:54) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ludlud
"...Paracelsus coined words of his own to express the same ideas. He used the words Magnus Limbus and Yliaster to describe the great Matrix of Cosmos, in which the Universe existed in a condition of potentiality before the period of manifestation. He compared this matrix to a nursery in which the seed of the Universe was germinated, describing the condition of the Universe at that time as similar to the heat contained in a pebble or the potential figure existing in a block of wood." :))))))))
15.07.2007. (02:03) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
blog Sadašnjeg trenutka
@furiosa: naravno da te se ne bojim ovako na daljinu, ali se vjerojatno ne bi osjećao ugodno da se vidimo uživo.
Uopće ne vidim razlog tvom strahu.
Imam projekciju tebe kao ledene kraljice - možda zato. Naravno, svjestan sam da je problem u meni, a ne u tebi.
15.07.2007. (18:45) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
K@te
@Nea: odi dolje pročitat rasplet nagradne igre :)
15.07.2007. (19:26) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
neazess
@Kate: ahahahahaha, dakle nagrada je uručena? Što Berix misli o tome, pitam se pitam... A smije li se znati tko je dobitnik? ;)))
15.07.2007. (23:56) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
K@te
Dobitnik se u komentarima na ovom blogu obično potpiše sa "S".
16.07.2007. (00:07) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
K@te
Vidiš, meni je Derviš i smrt jedina knjiga iz lektire za 4. razred za koju mi je žao da sam je čitala jer sam je pročitala po popisu stare profesorice, koja je u toku školske godine otišla u penziju, a nova s nama nije obrađivala tu knjigu za lektiru.
Inače mi se lektire nisu baš sviđale, ali one iz 4. razreda jesu.
16.07.2007. (11:40) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...