Ja nastojim pomiriti te dvije stvari, ono što mogu promijeniti mijenjam, a ono što ne mogu, ne živciram se zbog toga. Vjerujem da treba težiti nekoj ravnoteži- između rada i odmora, djelovanja i nedjelovanja, držati do stvari koje su mi važne, a do onih koje mi nisu da ne držim, tj. ne živciram se ako nisu po mome i nemam nad njima kontrolu. Nastojim živjeti po principu da određujem svoje prioritete i njima se posvećujem, a ostalo neka bude kako mora biti, bez mog upliva. Vjerujem da postoje više sile, ali usput želim da me te više sile zamijete, kao npr. kad ideš na razgovor za posao, želiš biti bolji od svih drugih koji žele taj isti posao pa se i potrudiš da ga dobiješ, zar ne? Ako već netko treba biti izabran (ne možemo svi biti jednaki i svi dobiti taj isti posao), kad mi je zaista važno, želim to biti baš ja, a ne netko drugi i zato se trudim... nastojim biti bolja ja, svakim danom malo nadmašiti onu sebe od prethodnog dana... :))
Možda ću količinski imati više rezultata nego li netko tko je proaktivan, uistinu mi ne bi bilo čudno da tako bude, no to mi i nije toliko bitno Imam jedno pitanje, na koje me iskreno zanima ozbiljan odgovor: da li je onda tebi išta bitno u životu i, ako je, što je to što ti je bitno (ili i to bitno prepuštaš višim silama da odluče umjesto tebe)?
27.07.2007. (14:27)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Odličan post!!! Kao da si ga dva dana pisao, cu, cu, cu - vidi što si si sad od kalendara napravio ;D ;D. Ja sam rođena (objasnit ću ovo jednom prilikom, naime genetika dosta određuje hoće li čovjek više naginjati reaktivnosti ili proaktivnosti u stratu...) kao proaktivna osoba. Velik dio života sam provela organizirajući ljude, svoj život, povlačeći sve moguće i nemoguće inicijative na putu do nekog cilja (iako moram naglasiti da su mi ciljevi često puta za većinu ljudi bili neobični, tj. nisam se trudila oko onih stvari oko kojih se većina trudi). No, u jednom trenutku života susrela sam se s ljudima koji imaju posve suprotan pristup životu - reaktivan. I to ne kao žrtve, već kao osobe koje se ni oko čega previše ne uzrujavaju, ne trude i ne trče za bilo kakvim ciljem. To me navelo da usporedim svoju i njihovu učinkovitost i zaključila sam da je njihova učinkovitost u velikom broju slučajeva jednaka ili čak veća od moje. Naime, ja sam se trudila, gubila puno energije i živaca da bih nešto postigla, a njima su te iste stvari doslovno "padale s neba" i uvijek smo završavali izjednačeno (izjednačeno mislim na stupanj zadovoljstva, jer iako su nam ciljevi bili drugačiji - svatko od nas je došao do onoga što je zapravo htio). To me pak navelo da postupno, uz trening :), počnem mijenjati svoj pristup životu, da se prestanem uzrujavati oko toga hoće li se nešto ostvariti ili ne i da počnem neke stvari posve prepuštati slučaju. I na sveopće iznenađenje, sve je ostalo isto - moja učinkovitost se nije smanjila, dapače jedino sam se počela manje živcirati, a stvari koje su se trebale dogoditi su se uvijek i dogodile. Zbog svoje veće smirenosti, ja sam se počela generalno bolje osjećati, a moja učinkovitost je ostala ista ako ne i postala malo bolja upravo zbog te smirenosti. Naravno, još ponekad imam i proaktivan pristup, ali to je sada rezervirano pretežno za stvari koje me ispunjavaju, odnosno kad me sama ta proaktivnost ispunjava - to volim i ne želim se toga odreći. Ali važna lekcija je naučena - nema nikakve svrhe niti potrebe ulagati previše truda i uzrujavati se oko nekih stvari - jer iz iskustva znam da to neće ništa promijeniti.
27.07.2007. (14:55)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@prijateljica sv: na koje me iskreno zanima ozbiljan odgovor Da, definitivno imam stvari koje su mi bitne i oko kojih mi nije svejedno da li će završiti na način A ili B. S druge strane takvih stvari i nije toliko puno i svakako ih je manje nego li prije pola godine. Dokle god postoji kategorija "bitno mi je" meni je to pokazatelj da još uvijek nisam ostvario svoju životnu misiju. Inače, ako se sjećaš pisao sam svoj stav o slobodnoj volji - ukratko, vjerujem da slobodna volja postoji na razini Duše, a razina Čovjek ima samo privid slobodne volje. Vjerujem da o SVIM, a to znači i bitnim stvarima odlučuje moja Duša (a to mi spada u domenu Više sile) - znači sve prepuštam višoj sili jer ni ne može biti drukčije, no nisam se oko svih stvari uspio riješiti te psihološke ovisnosti o točno određenim rezultatima nekih meni bitnih stvari. Pod bitno mi npr. spada da izbjegnem neke situacije koje su mi za sada previše neugodne da bi se sa njima moj sistem nosio (npr. osjetljivost na neke mirise, prevelika fizička bol ili veliki zdrastveni problemi, ...), bitno mi je da "radim" na ostvarenju svoje životne misije, bitno mi je da su moji najbliži dobro itd. Nadam se da je ovo bilo dovoljno konkretan i ozbiljan odgovor. :-D
28.07.2007. (00:25)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@Nea: Odličan post!!! Odličan komentar!!! :-D Volim kada netko da komentar u kojem svojim primjerima poboljša poruku posta...
ali to je sada rezervirano pretežno za stvari koje me ispunjavaju, odnosno kad me sama ta proaktivnost ispunjava - oh da, takvu proaktivnost i ja jako volim i ne vidim potrebu da bi je se odrekao kada se dogodi, dovoljno mi je da budem promatrač proaktivnosti mojeg sistema oko tih ciljeva...
Na ostatak tvog komentara, imam samo jednu riječ: "Amen" :-D
28.07.2007. (00:33)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@Berix, (btw., ne sviđa mi se nadimak 'prijateljica sv')
Po mojem shvaćanju, duša sam ja, tj. ja upravljam svojim životom kao duša u ovom mom tijelu. Sebe doživljavam prvenstveno kao dušu, a tek onda kao tijelo i sve ono što ono za sobom nosi. Zato ja upravljam svojim životom. Viša sila za mene je nešto drugo, to nije moja duša, nego nešto po razvoju svijesti više od moje duše, nešto što mi dođe kao učitelj, mentor, vodič moje duše kroz ovaj život, nešto kao što je Vergilije Danteu na putu kroz Pakao.
Nadam se da je ovo bilo dovoljno konkretan i ozbiljan odgovor. Pa, i je. Prema onome kako i što navodiš pod 'bitno' u tvom životu, zaključujem da su to razmišljanja osobe koja nije zdrava (bez zafrkancije i omalovažavanja), jer sve što si naveo, može se staviti u jednu skupinu, a to je zdravlje. A prema onoj 'zdrav čovjek ima 100 želja, a bolestan samo jednu-da ozdravi', u što sam se i sama uvjerila kad sam bila bolesna, ti ipak sam sebe svrstavaš u bolesne ljude. Dok god je to tako, tvoja lista želja će izgledati približno slično ovoj koju si naveo... Imam za tebe jednu misao: počni razmišljati kao zdrava osoba, tj. onako kako bi razmišljao da si zdrav (da nemaš svih ovih problema koje si naveo), što bi ti tada bilo bitno? Tako se um prestaje baviti bolešću i posvećuje se zdravlju, mehanizam se preokreće, tj. ako ramišljaš o sebi kao o bolesnoj osobi, bit ćeš bolestan, a ako razmišljaš o sebi kao o zdravoj, bit ćeš zdrav (ne odmah, taj čas, naravno, ali na kraju hoćeš). To je dugotrajan proces i zahtjeva puno rada na sebi i volje da se bude zdrav (ne radi se o principu zavaravanja, moraš u to zaista vjerovati), ali svakog tko ustraje dovoljno dugo (što je individualno), bit će nagrađen zdravljem. Princip je ovaj: ako imaš kantu s crnom bojom i u nju dodaješ bijelu, stalno bijelu i samo bijelu, kad tad će boja u kanti, preko sive, postati bijela. Zdravim ćeš se početi osjećati već onda kad boja postane više svijetlo, nego tamno siva (no i tada nastavi dodavati bijelu). A tada ćeš početi razmišljati o svih onih 100 želja i moći ćeš birati koje su ti zaista bitne...
30.07.2007. (00:34)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@PS: zaključujem da su to razmišljanja osobe koja nije zdrava A ja zaključujem da uopće nisi shvatila smisao mojih postova, niti mene kao osobu. I meni je to sasvim OK jer tvoje projekcije mene i mojeg "zdravlja" nemaju nikakve veze sa mojom životnom misijom. "Zdrav", "bolestan" - zar je uopće bitno?
30.07.2007. (00:56)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@PS: Možda budeš jednog dana razumio što sam ti htjela reći... za sad je tako kako je. Pozdrav! upravo to je ono što i ja imam tebi za reći - možda ćeš jednom razumjeti i iskusiti ono o čemu pišem. Očito još nisi spremna na to. Dok ne skužiš mi je sasvim OK da i dalje imaš projekciju mene kao osobe koja se treba probuditi, koja nije zdrava ili nešto treće - svejedno. :-D Lijepi pozdrav iz Italije...
30.07.2007. (10:06)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
prijateljica svjetlosti
Ja nastojim pomiriti te dvije stvari, ono što mogu promijeniti mijenjam, a ono što ne mogu, ne živciram se zbog toga. Vjerujem da treba težiti nekoj ravnoteži- između rada i odmora, djelovanja i nedjelovanja, držati do stvari koje su mi važne, a do onih koje mi nisu da ne držim, tj. ne živciram se ako nisu po mome i nemam nad njima kontrolu. Nastojim živjeti po principu da određujem svoje prioritete i njima se posvećujem, a ostalo neka bude kako mora biti, bez mog upliva. Vjerujem da postoje više sile, ali usput želim da me te više sile zamijete, kao npr. kad ideš na razgovor za posao, želiš biti bolji od svih drugih koji žele taj isti posao pa se i potrudiš da ga dobiješ, zar ne? Ako već netko treba biti izabran (ne možemo svi biti jednaki i svi dobiti taj isti posao), kad mi je zaista važno, želim to biti baš ja, a ne netko drugi i zato se trudim... nastojim biti bolja ja, svakim danom malo nadmašiti onu sebe od prethodnog dana... :))
Možda ću količinski imati više rezultata nego li netko tko je proaktivan, uistinu mi ne bi bilo čudno da tako bude, no to mi i nije toliko bitno
Imam jedno pitanje, na koje me iskreno zanima ozbiljan odgovor: da li je onda tebi išta bitno u životu i, ako je, što je to što ti je bitno (ili i to bitno prepuštaš višim silama da odluče umjesto tebe)?
27.07.2007. (14:27) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
neazess
Odličan post!!! Kao da si ga dva dana pisao, cu, cu, cu - vidi što si si sad od kalendara napravio ;D ;D.
Ja sam rođena (objasnit ću ovo jednom prilikom, naime genetika dosta određuje hoće li čovjek više naginjati reaktivnosti ili proaktivnosti u stratu...) kao proaktivna osoba. Velik dio života sam provela organizirajući ljude, svoj život, povlačeći sve moguće i nemoguće inicijative na putu do nekog cilja (iako moram naglasiti da su mi ciljevi često puta za većinu ljudi bili neobični, tj. nisam se trudila oko onih stvari oko kojih se većina trudi). No, u jednom trenutku života susrela sam se s ljudima koji imaju posve suprotan pristup životu - reaktivan. I to ne kao žrtve, već kao osobe koje se ni oko čega previše ne uzrujavaju, ne trude i ne trče za bilo kakvim ciljem. To me navelo da usporedim svoju i njihovu učinkovitost i zaključila sam da je njihova učinkovitost u velikom broju slučajeva jednaka ili čak veća od moje. Naime, ja sam se trudila, gubila puno energije i živaca da bih nešto postigla, a njima su te iste stvari doslovno "padale s neba" i uvijek smo završavali izjednačeno (izjednačeno mislim na stupanj zadovoljstva, jer iako su nam ciljevi bili drugačiji - svatko od nas je došao do onoga što je zapravo htio). To me pak navelo da postupno, uz trening :), počnem mijenjati svoj pristup životu, da se prestanem uzrujavati oko toga hoće li se nešto ostvariti ili ne i da počnem neke stvari posve prepuštati slučaju. I na sveopće iznenađenje, sve je ostalo isto - moja učinkovitost se nije smanjila, dapače jedino sam se počela manje živcirati, a stvari koje su se trebale dogoditi su se uvijek i dogodile. Zbog svoje veće smirenosti, ja sam se počela generalno bolje osjećati, a moja učinkovitost je ostala ista ako ne i postala malo bolja upravo zbog te smirenosti. Naravno, još ponekad imam i proaktivan pristup, ali to je sada rezervirano pretežno za stvari koje me ispunjavaju, odnosno kad me sama ta proaktivnost ispunjava - to volim i ne želim se toga odreći. Ali važna lekcija je naučena - nema nikakve svrhe niti potrebe ulagati previše truda i uzrujavati se oko nekih stvari - jer iz iskustva znam da to neće ništa promijeniti.
27.07.2007. (14:55) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
blog Sadašnjeg trenutka
@prijateljica sv: na koje me iskreno zanima ozbiljan odgovor
Da, definitivno imam stvari koje su mi bitne i oko kojih mi nije svejedno da li će završiti na način A ili B. S druge strane takvih stvari i nije toliko puno i svakako ih je manje nego li prije pola godine. Dokle god postoji kategorija "bitno mi je" meni je to pokazatelj da još uvijek nisam ostvario svoju životnu misiju. Inače, ako se sjećaš pisao sam svoj stav o slobodnoj volji - ukratko, vjerujem da slobodna volja postoji na razini Duše, a razina Čovjek ima samo privid slobodne volje. Vjerujem da o SVIM, a to znači i bitnim stvarima odlučuje moja Duša (a to mi spada u domenu Više sile) - znači sve prepuštam višoj sili jer ni ne može biti drukčije, no nisam se oko svih stvari uspio riješiti te psihološke ovisnosti o točno određenim rezultatima nekih meni bitnih stvari.
Pod bitno mi npr. spada da izbjegnem neke situacije koje su mi za sada previše neugodne da bi se sa njima moj sistem nosio (npr. osjetljivost na neke mirise, prevelika fizička bol ili veliki zdrastveni problemi, ...), bitno mi je da "radim" na ostvarenju svoje životne misije, bitno mi je da su moji najbliži dobro itd.
Nadam se da je ovo bilo dovoljno konkretan i ozbiljan odgovor. :-D
28.07.2007. (00:25) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
blog Sadašnjeg trenutka
@Nea: Odličan post!!!
Odličan komentar!!! :-D Volim kada netko da komentar u kojem svojim primjerima poboljša poruku posta...
ali to je sada rezervirano pretežno za stvari koje me ispunjavaju, odnosno kad me sama ta proaktivnost ispunjava -
oh da, takvu proaktivnost i ja jako volim i ne vidim potrebu da bi je se odrekao kada se dogodi, dovoljno mi je da budem promatrač proaktivnosti mojeg sistema oko tih ciljeva...
Na ostatak tvog komentara, imam samo jednu riječ: "Amen" :-D
28.07.2007. (00:33) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
prijateljica svjetlosti
@Berix, (btw., ne sviđa mi se nadimak 'prijateljica sv')
Po mojem shvaćanju, duša sam ja, tj. ja upravljam svojim životom kao duša u ovom mom tijelu. Sebe doživljavam prvenstveno kao dušu, a tek onda kao tijelo i sve ono što ono za sobom nosi. Zato ja upravljam svojim životom. Viša sila za mene je nešto drugo, to nije moja duša, nego nešto po razvoju svijesti više od moje duše, nešto što mi dođe kao učitelj, mentor, vodič moje duše kroz ovaj život, nešto kao što je Vergilije Danteu na putu kroz Pakao.
Nadam se da je ovo bilo dovoljno konkretan i ozbiljan odgovor.
Pa, i je. Prema onome kako i što navodiš pod 'bitno' u tvom životu, zaključujem da su to razmišljanja osobe koja nije zdrava (bez zafrkancije i omalovažavanja), jer sve što si naveo, može se staviti u jednu skupinu, a to je zdravlje. A prema onoj 'zdrav čovjek ima 100 želja, a bolestan samo jednu-da ozdravi', u što sam se i sama uvjerila kad sam bila bolesna, ti ipak sam sebe svrstavaš u bolesne ljude. Dok god je to tako, tvoja lista želja će izgledati približno slično ovoj koju si naveo...
Imam za tebe jednu misao: počni razmišljati kao zdrava osoba, tj. onako kako bi razmišljao da si zdrav (da nemaš svih ovih problema koje si naveo), što bi ti tada bilo bitno? Tako se um prestaje baviti bolešću i posvećuje se zdravlju, mehanizam se preokreće, tj. ako ramišljaš o sebi kao o bolesnoj osobi, bit ćeš bolestan, a ako razmišljaš o sebi kao o zdravoj, bit ćeš zdrav (ne odmah, taj čas, naravno, ali na kraju hoćeš). To je dugotrajan proces i zahtjeva puno rada na sebi i volje da se bude zdrav (ne radi se o principu zavaravanja, moraš u to zaista vjerovati), ali svakog tko ustraje dovoljno dugo (što je individualno), bit će nagrađen zdravljem. Princip je ovaj: ako imaš kantu s crnom bojom i u nju dodaješ bijelu, stalno bijelu i samo bijelu, kad tad će boja u kanti, preko sive, postati bijela. Zdravim ćeš se početi osjećati već onda kad boja postane više svijetlo, nego tamno siva (no i tada nastavi dodavati bijelu). A tada ćeš početi razmišljati o svih onih 100 želja i moći ćeš birati koje su ti zaista bitne...
30.07.2007. (00:34) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
blog Sadašnjeg trenutka
@PS: zaključujem da su to razmišljanja osobe koja nije zdrava
A ja zaključujem da uopće nisi shvatila smisao mojih postova, niti mene kao osobu. I meni je to sasvim OK jer tvoje projekcije mene i mojeg "zdravlja" nemaju nikakve veze sa mojom životnom misijom.
"Zdrav", "bolestan" - zar je uopće bitno?
30.07.2007. (00:56) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
prijateljica svjetlosti
@B:
Bitno je. Itekako je bitno.
30.07.2007. (09:22) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
prijateljica svjetlosti
@B:
Možda budeš jednog dana razumio što sam ti htjela reći... za sad je tako kako je. Pozdrav!
30.07.2007. (09:24) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
blog Sadašnjeg trenutka
@PS: Možda budeš jednog dana razumio što sam ti htjela reći... za sad je tako kako je. Pozdrav!
upravo to je ono što i ja imam tebi za reći - možda ćeš jednom razumjeti i iskusiti ono o čemu pišem. Očito još nisi spremna na to. Dok ne skužiš mi je sasvim OK da i dalje imaš projekciju mene kao osobe koja se treba probuditi, koja nije zdrava ili nešto treće - svejedno. :-D
Lijepi pozdrav iz Italije...
30.07.2007. (10:06) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kikqoz
skromno; ", ali izgleda pravilan. Sad znate vrsta ljudi koji refurbished laptops sale
21.09.2009. (16:23) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...